Kongov brod bio je u radioaktivnom plamenu iznutra. Većina posade bila je zapaljena, prepolovljena laserom ili izbačena u svemir. Kong je očajnički pokušavao otvoriti hermetički šaht koji je vodio da kabina za spašavanje. Oba pomoćna napajanja su otkazala kada je protivnički razarač pogodio u 3 najslabije točke njegovog komandnog broda. Njegov taktički vizir se ugasi i pogled mu se zacrni te Kong zbaci komandnu kacigu, ostavljajući samo još 2 minute života vrijedan spremnik kisika u ustima. Prekopa džepove vojnog odijela i nađe spremnik nanita. Izlije ga na vrata u krugu. Naniti se prihvatiše, za 2 milisekunde razmnožiše 100 puta i progrizoše vrata. Kong se odgurne od spaljenog tijela iza njega koje je nekad bilo njegov prvi časnik naoružanja. Jednim udarcem ruke zaklopi otvor kabine i naredi minijaturnu nuklearnu eksploziju koja ga odbaci u svemir brzinom od nekoliko stotina kilometara u satu.
Bio je to standardni vojni dvosjed, sa minimalnim mogućnostima upravljanja i nikakvim naoružanjem, i hranjivim kapsulama dovoljnim za preživljavanje dvojice putnika tjednima. Kong je od najbližeg planeta bio udaljen 2 godine sub-svjetlosnom brzinom. Kapsula nije imala mogućnost putovanja nad-svjetlosnim brzinama.
Tek sada je Kong pogledao kroz maleno orkuglo okno 4 centimetara debelog stakla, kako bi vidio ostatak njegovog broda kako nestaje u jednoj golemoj svemirskoj nuklearnoj eksploziji nakon sto su protivnički lovci ispustili nanite-razarače na njegov bok, točno tamo gdje je Kong znao da su se nalazili spremnici deuterijskog goriva i sanduci soničnih granata. Tisuće drugih kapsula automatski je bilo lansirano, s nadom da se još netko našao unutra prije eksplozije. Odjednom se svjetlo u kabini zacrveni i pažnju mu privuče krstarica C klase koja mu se približavala. Naravno, Margi su skenirali kapsule u potrazi za preživjelima. Kong brzo navuče natrag svoj maleni spremnik kisika u kojem je ostalo 30 sekundi života. Krstarica ga je uočila i poslala kapsule nanita-razarača. Trebalo im je otprilike 15 sekundi da probiju njegov troslojni oklop koji je mogao izdržati 3,981 sekundi laserske paljbe od 30 gigadžula. Organska ga jedinka Marga pogodi nervnim ošamučivaćem i svijet nestade.

Ljudi su sa Zemlje otišli 2180. godine po starom računanju, 30 godina prije svih pretpostavki i predviđanja. Tadašnji vladari, očajni u potrazi za energijom odlučili su probiti samu Zemljinu jezgru i postaviti tamo toplinske prikupljače koji bi pretvorili njezinu nevjerojatnu vrućinu u pokretačku energiju za leteće gradove i podvodne rudarske otoke. To je, naravno, rezurtiralo katastrofalno i više od pola ukupnog svjetskog stanovništva bilo je izgubljeno u vulkanskim erupcijama, potresima, tajfunima, olujama, tornadima i tsunamijim u sljedećih godinu dana. 12,5 milijardi preživjelih bilo je ukrcano na na brzinu napravljene vojne šatlove i prevezeno na Mars, gdje će dočekati prijevoz na Novu Zemlju u drugoj galaksiji. Na Marsu je čovječanstvo preživjelo 4 generacije, i Zemlja je prešla u legendu o predivnom životu i bezbrižnosti, životu izvan zaštitnih kupola i vodi koja nije bila reproducirana iz prašine. Nije bilo reda i na Marsu je vladao kaos, vojska je bila zauzeta prisiljavajući znanstvenike da razvijaju nad-svjetlosni pogon i bilo je veoma malo pismenih ljudi. Tada je grupa umjetnika, pisaca i slikara, koji su još razumjeli kulturan život i pamtili čovječanstvo kavo je oduvijek postojalo, zvana Inteligencija, odlučila poduzeti nešto. Otimali bi djecu i podučavali ih, proizvodeći generaciju poput sebe. Kad su bili zadovoljni, ukrali su 5 interplanetarnih transportera i u njih ugradili krio-postelje, 500 ležajeva za putovanja duga preko 3 godine. I otišli. Izračunali su koordinate do Druge Galaksije i unjeli ih u centralno računalo svih transportera. Uništili su zaštitne programe krio-postelja koji su onemogućavali zamrzavanje od preko 10 godina. Ti su transporteri još koristili mehanizam sagorijevanja kao pogon. Do Druge Galaksije trebalo im je 2 milijuna godina.
To je 1. od 5.5 strana za sad. Sta mislite?