E ovo je točno situacija u kojoj sam se ja našao. Iako sam krenuo kao Rhodok, našao sam tu Arwu i odmah me primila ambicija da postanem vladar SultanataIzvorno postao majstoro
Međutim, teže je nego što možeš zamislit. Uspio sam osvojiti jedan slabije branjeni dvorac i to mi je bilo sjedište dugo vremena, od tog trena nimalo nisam napredovao. Nijednog lorda naravno nisam uspio nagovoriti da se pridruži meni, drugi dvorci su bili previše dobro branjeni, gradove ni u ludilu nisam mogao osvojit, sa sobom sam mogao voditi tek 70-80 ljudi dok su protivnici obavezno imali preko 100 ljudi i nisam ih nikako mogao pobjediti.
Najgore od svega je onda bila financijska situacija. Imat 150-200 vojnika, čak i ako je većina garnizonirana je skupo, pogotovo kad si slabašan rebel u jednom jedinom dvorcu sa jednim selom koje ti neprijatelji spale iz zabave svakih par dana i koje ti ne može nikako stvoriti prihod. Neko vrijeme sam imao jedan ili dva obrta u Rodočkim gradovima, ali interesantno, odjednom su mi Rodoci proglasili rat i oduzeli mi to vlasništvo, a ja nisam nikako mogao pregovarat s njima.
Napravio sam još par obrta u drugim zemljama, ali ni to me nije pokrilo pa sam bio prisiljen svako malo opljačkati Saranidsku karavanu kad bih naletio na koju. Jebeno.
Šta se sastava tiče, volim imati cca. 40 % ranged trupa. Postaviš rodočke samostrijelce da ti pokrivaju melee pješadiju pa da vidiš kako će neprijatelji padat.