Meni se recimo sviđa stalker koji prilično nelinearan ali mrzim dijelove neke igre kad npr. ima tunel mreža tunela,puno izlaza i ulaza pa se izgubim.Crysis je poprilično linearna igra,ali ima nelinearan gameplay,mozes ubit neprijatelja na hrpu nacina(pistoljem,bacvom,sakom,gusenjem,snajperom,z gazit ga,pogodit ka stakorom...)
Meni je linearnost ok do određene mjere. Ako me išta živcira onda je to kada imaš pre više opcija, pa višše vremena moraš provoditi u odlučivanju što ćeš dalje nego u stvarnom igranju. Tako se recimo kod igara kao što su morrowind i stalker moram prisiljavati igrati djelić po djelić, jer me pre velika razvodnjelost samo može odbiti.
Then a gypsy woman comes, says "There's one thing you should know;
I've just read your fortune, and you died five years ago. "
Nelinearnost je prava glavobolja,ali ju volim
očem nelinearnost u tolikim količinama da bi i Čaka glava boljela od razmišljanja...očem mogućnost da ne ubijem glavnog negativca nego s njim odem na ćevape pa u tandemu nastavimo s teroriziranjem svijeta...ako unaprijed znam kad će koji neprijatelj iskočiti to nije ni blizu zabavno (u Doom-u 3 su se zombiji mogli vidjeti kako stoje između cijevi i čekaju da se igrač približi da bi se odjednom aktivirali i krenuli na igrača...prelejm)
Iskreno, dosta mi je više te nelinearnosti i, tzv. "slobode" kojima kao da su se igre zarazile od početka next-gena (i prije manjim dijelom). Mislim, shvaćam da je to temelj i imperativ za sandbox igre (TES serijal mi pada na pamet), ali danas kao da je postao trend reklamirati igru "nelinearno iskustvo sa n završetaka i brojem izbora". Ja volim nelinearnost ako ima STVARNU ulogu u igri (i pritom ne mislim na nevažne izbore u dijalozima koji ionako na kraju ne igraju ulogu u ničemu), a ne ako služe samo za marketinšku kampanju.
Što je toliko loše u linearnim igrama? Kohezija/predstavljanje priče kako spada i likovi do kojih nam je na kraju stalo? Ne znam za vas, ali meni je više od pola (blizu nekih 70%, zapravo) igara koje sam odigrao, i koje su mi vjerojatno trajno ostale u sjećanju, bilo linearnog tipa i nisam požalio niti sata koji sam uložio u njih.
Slažem se.Dobar post
Linearnost? Može u FPS-u i RTS-u tank rush tipa, od njih ionako tražim akciju i samo akciju. Ali, kada zasjednem za RPG, linearnost ne želim vidjeti.
Draža mi je stroga linearnost nego aljkavo provođenje nelinearnosti ili prodavanje minimalnih mogućnosti pod nelinearnost. "CRYSIS JE NELINEARAN!!" Ne, nije. U igri moraš doći od točke A do točke B, eventualno svratiti do točke C i ponešto raznjeti. Izbor imaš jedino u obliku načina pristupa; stealth ili rambo style.
Najgori primjer linearnosti mi je Assassins Creed. Prvih par sati je zabavno. Onda skužiš da sve što radiš je to da se penješ po zgradi, dođeš do vrha, snimiš okoliš, baciš se u sijeno. Onda nekog ubiješ. I tako u krug. Penjanje i mačevanje su mi bili tako super, ali onda sam upao u do{--||--}loop petlju i napravio deinstal
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
meni je tak sve jedno, bitno da se igra
ma,meni je AC najbolja igra ove godine,baš imaš "ono nešto" što hrpa drugih igara nema.
a,inače,volim nelinearnost,pogotovo u stalkeru,a i kad sam izašao iz zatvora u oblivionu ostao sam šokiran veličinom svijeta.uhh,sad mi se igra AC,i dabome da ću ga sad instalirati,iako sam tek defragmentirao disk...
Dakako da volim imati izbora u igrama. Ali cesto ovisi i o igri.
Mafia je definicija linearnosti, ali ja protiv tako dobro izvedene i osmisljene linearnosti nemam nista protiv.
S druge strane, imamo i Oblivion, koji toliko puca na kartu slobode izbora, a ne mogu ubiti ni neke likove vazne za radnju. Mislim, ja sam u Morrowindu ubio Viveca i bolilo me da ikada postanem Nerevar, to sam ocekivao i u Oblivionu.
Dakle, puno ovisi i kako je ta nelinearnost izvedena.
To zaista ovisi o tipu igre. RPG igre trebaju biti nelinearne i to je njezina najveća vrlina. RTS (osim načina košenja neprijatelja) i poneki FPS bi trebali biti linearni, pogotovo zbog toga što su večina njih napravljeni za zabavu a ne za mišljenje.
I haven't reported my missing credit card to the police because whoever stole it is spending less than my wife
RTS u kojem se ne mora razmisljati nije dobar RTS.Izvorno postao ScorpiuS
Volim nelinearne igre. Nelinearnost je dobra bez obzira kojeg je zanra igra.(barem po mom misljenju).
A moramo i priznati da su danasnje igre sve vise i vise nelinearne.
To je smjer kojim se danas skoro svi developeri okrecu(sa manje ili vise uspjeha)
Sviđa mi se to što u stalkeru npr. imas zadatak da nekog ubijes,sad ti mozes doc do tog lika i ubit ga a mozes se sažalit nad njim(onaj u onoj močvari kaže da ga doma čeka žena i djeca...) i pustit ga da zivi,ali ta tvoja odluka ima posljedice.
Volim nelinearnost, samo što je ista samo u šačicu igara dobro izvedena. Mada i u najnelinearnijim igrama dobro dođe prstohvat linearnosti...
meni je najbolja igra ikada
zavisi od igre... u RTSovima i nisam baš vidio neke nelinearnosti i dobro je, al kad vidiš neki pokušaj nelinearnosti u takom žanru(lotr bfme1&2) onda je to super
također neb ni previše nelinearno trebalo bit ko što neki kažu u nekim igrama ak si znatiželjan i pedantan više češ čitat i ostale stvari radit neg se igrat...(morrowind, stalker...)
nelinearnost volim i to posebice u rpg-u jer ako rpg nema nelinearnost, to onda za mene nije dobar rpg. Dalje, za ostale žanrove smatram da nelinearnost nije losta stvar, samo mora biti izvedena kak spada jer inace igra gubi svoj car...Ipak, u FPS-u, TPS-u vise volim linearnost posto su te igre samo usmjerene na akciju i onda ne želim razmilsljat da li bum pucal u nekoga ili nebum...
"Death smiles at us all. All a man can do is smile back."
Pravila postanja
Odgovori uz citat
