Plačete li često,kada ste zadnji put plakali,i mislite li da su muškarci koji plaču "pičkice" i slabići,ili?
Ne sjećam se kad sam zadnji put plakao, brijem da je to neki poremećaj
Ne, al ni kad neko umre, niti išta drugo, jednostavno me nikad ne tjera na plač.
A ovo za druge, gle, ovisi o prilici. Sad ti umre neko blizak ili neka nesreća, onda definitivno nisi pizda ak plačeš, al sad ono ak za svaku sitnicu, onda jbg
zadnji put sam plakao prije nešto više od godinu dana...kad mi je stari umro...i zaboli me ako to netko smatra pičkastim...inače nema šanse da zaplačem...
hm...zadnji put 11. ili 12. sječnja kad sam mislio da je jedan jako dobar keyboard-pal umro od leukemije, neki smrad je haxao puno stvari i rekao to. ugl, malo sam failao al ajd.
"He's caled Captain Sarcastic because he's always so sarcastic!"
Captain Obvious on Captain Sarcastic.
moj život je u totalnom kurcu,jedino me odbojka održava živim(dobro i roditelji i braća),a znam zaplakat kad neko pusti pjesmu neku tužnu od toše i kad sam full u bedu,dobro i kad umre neko
Ako se nekad osjetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvijek se sjeti da si nekad bio najbrži spermić u svojoj grupi
Nisam već dugo, čak ni kad mi je frendica iz razreda ubila. Vidit ću kak će bit kad mi neka bliža familija umre.
Ključ izbjegavanje tuge i depresije je svaku ozbiljnu i zajebanu stvar pretvorit u zajebanciju, kad to naučiš radit, onda ćeš bit kak treba. Srećom sam ja izgleda urođen s tim talentom ili jednostavno neka dobra pjesma.
Primjerice meni uvijek nakon sprovoda pomaže November Rain od Gunsa.
Za depresiju mi najbolje ide Stairway to Heaven.
Mislio sam da sam lud, ali glasovi u glavi su mi rekli da nisam!
kad sam cuo da mi je dedo odleprsao sa ovog svjeta
(3 mjeseca)
Ne znam kad sam zadnji put zaplakao.
Davno.
Ne, nisu muškarci slabići ako plaču. Mislim zavisi zbog čega plaču.
Ako je neka glupost, onda jesu, a ako je u pitanju smrt nekoga bliskog onda nisu.
Izvorno postao Lord Jambrek
mislim da to izbjegavanje nije dobro jer skrivaš osjećaje...nešto kao ono iz seinfelda...serenity now,serenity now i onda INSTANTIY LATER.
zadnji put sam plakao prije 2 tjedna(dobro emocianalna pičkica sam pa sam plakao kada je zavrsio generation kill)
Oko smrti plakao bih samo da roditelji umru za ostalo bi bio u bedu
Istina, nekad nije dobro, nekad je najbolje prepustit se, ali ta metoda je inače jako dobra, pogotovo ak su gluposti u pitanju.
Mislio sam da sam lud, ali glasovi u glavi su mi rekli da nisam!
Ovo bi čak mogla biti ozbiljna tema. K4ciga - najs.
Prije sam bio jako emocionalan, promijenio sam se dosta u zadnje vrijeme. I dalje znam zaplakati uz neki romance ili drama anime, i ne sramim se toga nimalo. Navijam za potpunu jednakost spolova, i mišljenje u društvu da plakanje nije za muškarce je jedna od stvari koje nikad neću razumijeti...
Ne sjećam se kada sam zadnji put plakao...Ono, ja inače na sve stvari u životu gledam s pozitivne strane i nastojim se ne zabrinjavat ili se dovest u situaciju da bih plakao. Neznam, vjerojatno bi me smrt nekoga iz najbliže porodice dovela do plača, makar opet ni za to nisam siguran jer u svim situacijama nastojim biti "cvrst", takav sam kakav sam, tesko se mogu promjenit. I normalno ne smatram muskarce koji plaču da su slabići zbog toga jer jednostavno u životu se desi svakome neka gadna stvar zbog kojeg možeš pasti u težak očaj...
"Death smiles at us all. All a man can do is smile back."
Istina, nekad nije dobro, nekad je najbolje prepustit se, ali ta metoda je inače jako dobra, pogotovo ak su gluposti u pitanju.
Istina...samo takvo ponašanje može povrijediti nekoga i da ti mu mišljenje da je psihopat(ufff gle to se meni dogodilo
nisam vec duze vrijeme plakao,jednostavno nemam neku potrebu za plakati,dok recimo imam bratica od 17 god koji mal mal zaplace,na svaku stuznu vijest koja ga pogodi i Slicno,po cem pi on trebo biti pickica?
preosjteljiv je...e umro je dino dvornik i ti mu to kažeš i 5 sekundi ti već stojiš u lokvi suza...mislimmmm
oke...zamisli ovo:
tip, cca 2 metra visine, 120kg i to lik nabijenih mišića i face ko u pitbula, sjedi u kinu i gleda neki film te zbog nečeg u filmu počne cviljeti ko pudl ubačen u stroj za mljevenje mesa...i što je najgore, film je bio prvi tomb raider...sjedio je 2 reda ispred mene...smatraš li takvog tipa...ajmo reći, normalnim? (napomena, dotad se smijao ko blesav dok smo navijali da se kamera spusti niže u onome što smo mislili da je opet scena tuširanja gospođe Jolie a ispalo je da je bila scena tuširanja nekog tipa)
In the darkness of the digital, there is always a way out (Klikni i komentiraj)
I REGRET NOTHING (Klikni)
e nemislim na takve,vec recimo na neke prijatelje i poznanike njegove
Fizički izgled nema apsolutno nikakve veze sa plakanjem,ja sam poznavao gromadu sličnu gore navedenoj,koja je plakala na filmove,dok sam znao i "male" i tanahne osobe koji su bile kao od stijene odvaljeni.
Inače,da i ja kažem svoje mišljenje.Ne sjećam se kada sam zadnji put plakao.
Da se razumjemo,ja ne smatram kako su muškarci koji plaču pičkice,rekao bih da su oni najhrabriji od svih nas.Naravno,osuđujem plakanje zbog djevojke,ili neznam,jer ti mama neda ostati do 11 vani.
Plakanje zbog djevojke? Što je loše u tome?
@ Hellboy - Ne mogu ja znati da li je taj lik normalan, ali to što si ti naveo sigurno ne uzimam u obzir.
Zato što smatram kako se može dogoditi toliko lošijih stvari u životu od prekida 2-tjedne romanse u tinejdžerskim godinama.
Nesjecam se kad sam zadnji put plakao al znam pustit koju suzu u određenim scenama u nekim animeima : ))
eto...meni je to neshvatljivo...zašto bi itko plakao zbog scena u animeu/filmu/seriji/igri...onak - to je fikcija...čak i ako je po istinitim događajima rađeno, patetičnost je isforsirana do granice povraćanja i jako malo ima veze sa događajima po kojima je rađeno...
Plačem jer više marim za život lika u fikciji nego živote 99% ovog foruma. Hebiga.
Jednostavno nisam taj tip. Na sve gledam tako da nije vrijedno uzrujavanja. Bilo da je necija smrt i slicno. Dozivljavam to kao promjenu stanja u zivotu i gotovo. Nedostatak empatije/osjecaja/kojeceg, vi prosudite.
Ne placem skoro pa nikad osim jedino kad me windowsi zajebavaju,to me toliko iznervira,izgubim svu energiju i rasplačem se.Inace ovak na sprovodima i to ne placem.Znam jednog lika koji bi se rasplakao zbog trojke u školi,mislim da je to jednostavno glupo i da bi trebao suzbit te osjećaje.Smatram da je plakanje posve opravdano na sprovodima,dok te cura ostavi,tog ti neko bližnji ode negdje...
ka mi umre neko od rodbine ne plačem, kad me cura odjebe ne plačem( dobro, možda samo iznutra) al ponekad plačem kad gledam neki tužan film, i tak to. zadnji put sam plako(al zato što sam bio tužan a ne zato što am prehlađen\neispavan\nešt mi upalo u oko) prije nekih kodinu i pol kad mi se jedan od najboljih frendova odselio u ZG a nisam se stigo s njim ni pozdravit. to me strahovito razjadilo...
POZDRAV ZDENKU!!!!!!!!1
Plakanje zbog ocjena je po meni patetično.
In the darkness of the digital, there is always a way out (Klikni i komentiraj)
I REGRET NOTHING (Klikni)
Hehe, zanimljivo. Si ikad imao Windows ME?
vec odavna nisam zaplakao, ali se podosta ljutim i znam biti vrlo depresivan katkad.
"KAD VIDIM DA ONAJ KOME JE EMPEROR KLASA DA MI NAPISE DA JE OVO GOVNO...
MENI JE DRAGO KO MAJMUNU KAD JEDE BANANU..."
~Vozd Jovan Pogani
Pravila postanja
Odgovori uz citat
