Odgovori uz citatcek zapravo mi nije jasno...jel mi dajemo stvarne podatke il ne?
Eh, o čemu se radi. Dobio sam iznenadni nalet inspiracije da napišem neku oneshot ili twoshot fanfic pričicu. Ukoliko odazov bude dobar, nema nikakvog razloga da i vi ne pišete neke fanficove. Inače šta mi treba, treba mi likova, a i to je razlog što se obračam dragom mi forumu. Pošto želim da se i vi uključite i da mi pomognete, tražim od vas jedno 5-6 likova. Slobodno računajte da ti likovi predstavljaju vas. Jedino na što bih volio da obratite pažnju je da smjestite svoje likove tj. vas u period 21. stoljeća, znači ne trebaju mi velike mačuge i lightsejberi, sorry.
Opis lika neka bude sljedeći:
1.Ime i prezime (ako je žensko i udata priložiti djevojačko ime):
2.Zvanje i zanimanje:
3.Sposobnosti (dont get all high and mighty please):
4.Kratki istorijat:
U istorijatu nemojte pretjerivati i komplicirati, maksimalno 5 rečenica, ali običnih rečenica, a ne one rečenice kao u pravosudnim dokumentima po 34 zareza i tako to.
Kao što rekoh i drugi mogu pokazati svoje interesovanje u pisanje ovih stvari, samo kada se budu javljali neka prilože svoja pravila po želji, a oni koji budu izlagali likove neka se izjasne za kojeg pisca izlažu. Kada drugi postaju svoj fanfic ja ću ga dodati na prvi post i potpisati onoga ko je napisao isti.
Ovakvo nešto još nisam probavao pa se nadam da će odazov biti dobar. Redovno ću promatrati temu i kada mi bude dosta likova obavjestiću vas postom.
Eto, pa narode navalite!
i da, pošto MM nije jasno, tražim izmišljeneSlikove.
cek zapravo mi nije jasno...jel mi dajemo stvarne podatke il ne?
ne
citaj zadnju recenicu, likovi su izmisljeni, ali kao i u 'nastavimo pricu' to ste na neki nacin vi, vas avatar, vase nesto sto ste vi izmislili i sto ima ulogu u nekoj prici....
moze,uracunaj me...napravit cu nesto o svom liku
Za pisca: Zlayu
1. Ime i prezime - Evan Riot
2. Zvanje i zanimanje - prof. matematike, radi u Oxfordu
3. Sposobnosti - Pronicljiv, izvanredno pamćenje, pametan, razborit, obrazovan, te posjeduje genijalan um.
4. Odgojen od strane posvojitelja, nikad nije našao pravu roditeljsku ljubav. Povučeni genijalac dolazi na izvanredne ideje, no u većini slučajeva neshvaćene. Od pete godine kad su mu roditelji stradali u avionskoj nesreći seli se po volji posvojitelja, diljem Australije. U 25. godini svog života dobiva ponudu za posao u Oxfordskom Sveučilištu. Tamo povremeno radi i za svog prijatelja privatnog detektiva, rješavajući naizgled nemoguće slučajeve. 31. mu je godina, nije oženjen, nije društven, u slobodno vrijeme svira klavir i rješava križaljke. Pesimističan i sarkastičan, nerijetko dolazi u situacije u kojima uvijek gleda da on bolje prođe, te ga zbilja nije briga za ostale.
Dobar?
"KAD VIDIM DA ONAJ KOME JE EMPEROR KLASA DA MI NAPISE DA JE OVO GOVNO...
MENI JE DRAGO KO MAJMUNU KAD JEDE BANANU..."
~Vozd Jovan Pogani
John Abruzzi, Chicago mob boss, lider italijanske mafijaške porodice istog imena, 54 godine.
idoli: Al Capone, John Gotti, Jesus.
osobine: neustrašiv, religiozan, pošten, častan, ima veliki ugled.
previse zakona brojeva ali dobar...
i prison breaka...
Ime i prezime: Jednostavno Dodo,nitko mu nezna pravo ime i ponasa se kao da ga nema.Svima se tako predstavlja i zaboli ga.
Zvanje i zanimanje: propali rocker.Imao je neki bend,al nikad nisu vrijedili.Uvijek je mislio da ce imati dobru karijeru,al na kraju su se zeznuli i bend se raspao.Clanovi su se doslovce rastrkali po svijetu.
Nema nikakvo zvanje.Jedva je zavrsio gimnaziju i nije polozio maturu.Radi neke sitne poslice koje rade i osnovnoskolci.
Sposobnosti:.....nebih znao stvarno,ne istice se ni po cemu,samo zna dobro svirat par instrumenata....(ubaci sam nesto)
Kratka povijest lika:Nakon sto je zavrsio osnovnu skolu,poceo je svirati.Nasao je dobar bend i vise nije mario nizasto.Tako je to trajalo dugi niz godina.Prije mature proricali su im sjajnu karijeru.No,nakon sto im je izasao album,popljuvan je od kriticara i publike i oznacen kao "stara skola,dajte nam nes moderno".Tada je sve izgubio;ipak ostala mu je kuca za koju ipak uspjeva placati racune koliko god tesko zivio.
(stavi sliku nekog chillerskog lika)
slike nisu potrebne i nece biti stavljane...
1.Žarko Grom
2.završena srednja škola za elektrotehniku te završen fakultet strojarstva,strojar na brodu
3.zanima ga i veoooma se kuži u elektrotehinku,nespretan
4.e sad istorija(nebi sa sigurnošću znao reć šta je to al mislim da je to životipis)
Rodio se u siromašnoj obitelji na selu u Hercegovini.Kao mlad odlazi na brod kao timunjer i zarađuje novac za školovanje.Završava školu te se zapošljava.Oženio se u svojoj 25 godini,te ima semero djece.
(brate mili kakva sam ja sra*** nas**),[oprosti mi ako je ovo loše]
evo maknuo sam nadljudsku sposobnost
Ako se nekad osjetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvijek se sjeti da si nekad bio najbrži spermić u svojoj grupi
nije lose, samo cu izbaciti dio sa sposobnostima, jer nisam bas mislio o nadljudskim sposobnostima, vise sam mislio o nekim talentima, mozda pokoja osobia i nesto...
lol,
Izvorno postao _ZlayA_
"KAD VIDIM DA ONAJ KOME JE EMPEROR KLASA DA MI NAPISE DA JE OVO GOVNO...
MENI JE DRAGO KO MAJMUNU KAD JEDE BANANU..."
~Vozd Jovan Pogani
zlaya su dobri likovi?
da, jos jedno dva max i pocecu sa pisanjem
Evo rezerviram odma
1.Ime:Jack, prezime nepoznato(ne mogu se sjetiti ničega)
2.Dob:25
3.Skoro pa beskućnik, radi što stigne
4.Sposobnosti
5.U ameriku je došao sa 4 godine iz nekog dijela istočne europe, roditelji su ga napustili kad je imao 7 zbog velike ekonomske krize, morao je naučiti preživljavati na ulici, uzeo je ime Jack da bi se bolje uklopio, sa 16 je posvojen u bogatu obitelj koja mu je dala školovanje, nikad ih nije prihvatio kao prave roditelje, sa 20 bježi od kuće sa nešto novca i namjerava započetu karijeru crtača, nikad ne uspijeva i sada životari dok ne nađe nešto bolje za raditi...
I dreamt I was in a painting with ponies. It was... nice.
hm... alan ford?
trebate i ženski lik...sad ću ja nešt smislit... buahaha
htjela sam napravit lik sebe, al ne daju mi
Ime: Susannah Janey, 29 godina
svaki dan (ponekad i vikendom ^^) radi kao odvjetnica koja se bori za ženska prava, a navečer, kad padne mrak, pretvara se u egzotičnu plesačicu (striptizetu, jel) . Nitko ne zna da je dobra i vrijedna susannah zapravo okrutna seksi striptizeta suzy koja skuplja informacije za ef-bi-aj.
njena "moć" je ta jako neobično djeluje na ljude i tako joj ljudi ne mogu lagati, tj. ona je živi truth serum.
eo xDDD
BITCH, IT IS 5:40!
ok dosta, dali ste mi sve što mi treba, bas sam sinoc otisao spavati u nadi da ce maja ili neko ubaciti zenskog lika
iskreno,jedva cekam
Oces da te ja ubijm da ti nije na dusi samoubojstvo ?
hahahaahahahahahahahhahahaahhaahahaha
mda
zlaya, ll-ova tema ti je dala inspiraciju a?
da, dala mi je inspiraciju uveliko, odavno nesto nisam napisao a da nije na nivou obicne pismene sto pisemo u skoli
ne hvala, ako se budem ubio, ubicu se u stilu, mozda se zaletit sa 20 kila eksploziva u americku ili mozambicku ambasadu ili tako nesto...
pa, i ja sam to glasao cim sam otvorio temu...
i ja isto...
Jedva čekam da ovo pročitam - dosadašnji radovi su bili pre*ebeni.
MOgu li ja biti glavni kurac?
eo, zlaya
BITCH, IT IS 5:40!
kritike su pozeljne!
MANILA RUSH
Manila rano ujutro. Ispred crkve San Augustin u starom dijelu grada se začu pucanj i tup udarac tijela od zemlju. John Abruzzi nije mogao podnijeti inkompetentne budale kao ovu. Ovo je već treći ove sedmice. Policija nije ni dolazila, odmah po dojavi su odustali. Nijedan policajac nije lud da pomoli glavu u Intramuros1, bar ne dok je Abruzzi još tu. Dugo je lokalna vlada tražila pomoć od FBI i CIA. Nisu je dobili. Još.
''Od te žene ću poluditi''
''Don, da li da tražim sljedećeg?''
''Da, posjeti Chi-Kafua, tamo imam dva doušnika.''
John Abruzzi je imao problem. Imao je veliki problem.
---------------------------------------------------------------
Na terasi Hotela Manila Evan Riot je uživao u jutarnjem plivanju. Voda je odlična, pomislio je. Ovo je jedina dobra stvar u mom dolasku u ovaj grad. I stvarno, u pravu je, profesoru sa Oxforda sigurno nije mjesto u Manili. Vražiji znak dobre volje, kvragu i pomoć u obrazovanju. Oxford ga je poslao na Mapua Institu za tehnologiju. Isprva mislio je da će putovati na Karibe ili Tahiti, toliko mu je ime zvučalo egzotično. Ali ne, zapravo je došao u mali prljavi grad, bez naznaka plaže, jedino dokovi, kranovi i veliki transportni brodovi. U miru su ga omele dvije stvari. Prva je bila prigušen pucanj iz pravca Intramurosa, a druga stvar je bio lift koji se uspeo do terase. Sobna dostava. Brzo zaboravljajući na pucanj, Evan Riot se bacio na svoj doručak, obožavao je lazanje.
---------------------------------------------------------------
''Dodo tiše gore ili ću te izbaciti!''
''Dobro Chi, dobroo!!''
Nek se goni u tri lijepe mater mu. Dodo odloži palice od bubnjeva. Nije mogao vjerovati, plaća tako malu stanarinu a ima petosoban stan. Još da stvari budu bolje, ima cimera.
''Jack, gdje si?''
''Serem, čekaj.''
Upoznali su se u najzabačenijem dijelu Manile. Obojica su došli u potrazi za boljim životom, bez imalo para. Počeli su raditi neke sitne poslove, a završili uzimajući pristojne pare običnim sitnim prevarama. Sada su imali dovoljan unos da se prehranjuju i plaćaju stanarinu i postali su najbolji jarani.
''Idem kupiti mlijeka, nestalo je, možeš li izbaciti one daske iz dnevne sobe, obećao sam Chiu da ću mu ih dati kao pola stanarine, uštedićemo dovoljno za bolju mikrovalnu.''
''Dobro, prenijeću daske, i uzmi mi jedan blok za crtanje i paket tariguza!''
''Uredu.''
Vrata se zalupiše i otpade brava. Ponovo.
---------------------------------------------------------------
Žarko je to jutro primio poziv. Glas je bio ozbiljan i oštar, nije mu trebalo dugo da shvati ko ga je zvao i zašto. Obećan mu je dobar posao, sa unosnom zaradom ako ga uspije obaviti. Opis posla i nije baš odgovaro njegovoj struci, ali je u tom momentu bio najkvalifikovaniji čovjek u gradu. Izašao je iz kabine i odmah krenuo u strojarnicu, rutinsko ispitivanje mašina. Volio je mašine kod brodova, ali nije očekivao da će se zaposliti baš na tankeru. Unaprijed se radovao promjeni posla na jedan dan, ako ovo odradi kako treba, moći će sebi kupiti malu brodicu i baviti se turizmom. To je bila njegova životna želja. A vrlo je vjerovatno da se dalje od želje neće pomaknuti.
Nakon što je završio sa ispitivanjem otišao je do kabine da se presvuče. Bila je nedjelja, a on je imao novi posao. Locirati i pratiti, u tačno 18:00 javiti trenutnu lokaciju mete i čekati čovjeka u drap sakou da mu isporuči pare.
Sjeo je u svoj plavi sedan. Lokacija sa koje će metu početi pratiti je crkva San Augustina. Intramuros. Kvragu. Nakon što je zakolutao očima, prebacio je brzinu i pojurio prema gradu.
Evan Riot je završio sa jelom. Taman što se spremao da ide u crkvu zazvoni njegov mobitel.
''Halo?''
''Evane...''
''Ah ne, ne još i ti sada.''
''Slušaj, imam mali poslić za tebe, riječ je o običnoj isporuci, ništa više.''
''Da, kao što je bila isporuka u Madridu? Kao kada me je španska mafija otela?''
''Evane, dobro znaš da si ti bio kriv tada, nemoj mi ovo otežavati molim te.''
''No dobro, šta sada želiš?''
''Kao što rekoh, obična isporuka paketa prijateljskoj meti.''
Par minuta kasnije razgovor je bio gotov. Ipak nije ništa strašno, nevjerovatno, ali ovo je prvi put da mi daje potpuno bezopasan posao. Za profesora matematike sa Oxforda, danas je Evan Riot previše podcijenio situaciju. Sišao je pred motel i ušao u prvi taxi.
''Koja je najljepša crkva u gradu?''
''Crkva San Augustina sigurno.''
''Vozi me tamo''
Taxista je uključio taximtar i lagano se priključio u saobraćaj.
---------------------------------------------------------------
U međuvremenu, u motelu Chi-Kafu se desilo dvostruko kidnapovanje. Dodu su pokupili odmah pred vratima motela, a Jack se u stanu branio svega 10ak sekundi pomoću daski koje je krenuo iznijeti. I sa poštoljem, Jack sigurno ne bi imao šanse protiv ovakvih grmalja. Obadvoje su se našli u crnom kombiju vezanih ruku i nogu. Ispred njih je sjedio John Abruzzi. Kombi pojuri.
‘’ Nemam puno vremena za vas dvojicu, pa ću odmah preći na stvar. Želim da mi vas dvoje nađete jednu striptizetu. Radi u noćnom klubu Ambrosia & Nectar. Zovu je Suzy. To je sve od informacija što će te primiti. Imate vremena do 17:00. Želim da me do tada zovnete i da mi kažete gdje, ako je do tada ne nađete ili ako je izgubite iz vida do tada, znate šta će se desiti. A ako je slučajno vidite kako predaje neku disketu, javićete mi odmah. Inače razlog zašto je ganjamo je zato što posjeduje informacije koje ne bi trebala posjedovati’’
‘’Zašto jednostavno ne pošaljete svoje glavonje? Oni mi izgledaju sposobnije nego mi?’’
‘’Sine, moje bi ‘glavonje’, privukle previše pažnje, a ona nije toliko glupa. I ima opasnije obezbjeđenje od mene.’’
Abruzzi je dao znak jednom od svojih tjelohranitelja. Kombi se zaustavi, a njih dvojica se odjenom nađoše na asfaltu autoputa.
‘’Ovo nije dobro.’’ Reče Dodo.
Nimalo. Pomisli Jack.
Pred crkvom San Augustina su se počela okupljati nekolicina ljudi. Nakon što je izašao iz taxija Evan Riot je bio očaran crkvom i okolinom. Uputio se polako prema ulazu. Put su mu presjekli ljudi u crnom, iza njih je vidio čovjeka duže kose. Vražiji mafijaši. Mafija ga je nervirala. I baš kada je mislio da će mu posjet crkvi upropastiti prisustvo mafijaša začu glas iza sebe. Bio je to ženski glas, na njega je djelovao kao najsnažniji laksativ i njemu se pričinilo kao da mu se obraća anđeo.
‘’Mogu li sjesti pored vas.’’
‘’D...Da možete.’’ Zamuca Evan. Mislim da ću ostati u crkvi.
John Abruzzi je bio religiozan čovjek. Može se reći da je posjetio svaku crkvu u Manili dok se nije odlučio za ovu. Crkva San Augustina ga je posebno privlačila, ni sam nije znao što. Možda zbog svog izgleda, možda zbog njenog oca. Bilo kako bilo, jedino se u njoj osjećao opušteno. Vjerovatno i zato što crkva San Augustina nije bila pretrpana kao ostale. Uvijek je sjedio u prvom redu.
Žarko je bio pred crkvom. Parkiran na trotoaru. Baš kao što mu je uposlioc rekao, crni kombi je bio parkiran pred crkvom i iz njega je izašao čovjek srednjih godina sa mnoštvom tjelohranitelja. Ispočetka Žarko je bio malo uplašen, jer je znao da će pratiti mafijaškog šefa, ali nakon razgovora sa sobom uvjerio se da ga ovaj neće primjetiti. Nema razloga da se obazire na mene.
---------------------------------------------------------------
Dodo i Jack su došli do Amrosia & Nectar kluba. Pošto je bio zatvoren morali su ići na stražnji ulaz. Nisu imali nikakav dugoročan plan, ko bi ga imao u ovakvim situacijama. Znali su da je malo vjerovatno da će je pronaći još u klubu. Kada ih je pazikuća primio unutra nsiu mnogo okolišali i odmah pitali gdje Suzy živi. Pazikuća nije znao mnogo, on je tek bio čuvar preko dana. Sljedeća stvar koju su zatražili je bila slika. Sreća pa ih nije bilo mnogo, sreća pa 60% zidova nije bilo oblijepljeno njenim slikama. Bila je poprilično popularna, a njene su usluge bile pakleno skupe. Vjerovatno je ona glavni unos za ovaj klub. Pomislio je Dodo. Kada je pogledao Jacka, ovaj je imao vraški osmjeh na licu. Pogledi su im se sreli i Dodo je bio zbunjen. Domaloprije sumorni Jack je ponovo blistao vedrinom. Nisu se dugo zadržali u klubu, tj. Jack je izvukao Dodu odma nakon što je vidio slike.
‘’Viđao sam je!’’
‘’Nema šanse! Gdje!’’
’’Radi u advokatskoj firmi odma preko puta štanda gdje praznicima pravim portrete ljduima.’’
’’Idemo odmah!’’
’’Čekaj, treba nam plan. Ne možemo samo tako ući u tu firmu.’’
I tada su naravno, protratili dragocijena 4 sata. Bila je nedjelja, firma nije radila. Stres je lagano preuzimao kontrolu nad Jackom. Njegova inteligencija je teško mogla doći do izražaja pod stresom. Bio jedna od onih osoba koji lako zalede u najkritičnijim trenutcima. Dodo je histerisao. Tužno, dva doušnika bukvalno su stajala pred likvidacijom.
Negdje drugdje u gradu Susannah Janey i Evan Riot su ručali zajedno.
‘’Ni ti nisi odavde?’’Nakon nekoliko minuta šutnje ponovo prozbori Evan.
‘’Ne, ovdje sam tek 3 mjeseca, radim honorarno u jednoj firmi. Odkada si ti ovdje?’’
‘’Ja sam ovdje tek 3 dana, idem u utorak.’’
’’Blago se tebi, nećeš morati više gledati ovu vukojebinu.’’
Teme za razgovor od tog trenutka su se rađale iz ničega. Nakon ručka su naručili piće i samo sjedili tu naredna 2 sata. Tačno u 16:00 oprostili su se jedno od drugog. Susannah je prešla cestu i krenula prema zgradi pred kojom se Žarko nalazio. Evan se uputio u hotel da se presvuče.
Žarko je bio mokar od znoja. Čitav dan je jurcao za Abruzzijem. Abruzzi je promjenio 4 vozila i Žarko ga je 3 puta zamalo izgubio iz vida. Bio je gladan i žedan i morao je ubrzo u wc. Još dva sata do 18:00 i sve će biti gotovo. Mada on nije ni znao šta ’sve’ predstavlja, a nije ni znao da će bukvalno sav njegov posao u 18:00 biti gotov. Sada je stajao pred nekom zgradom u sjeveroistočnom dijeli Intramurosa. Nije izgleda naseljeno, ali ni napušteno. Pitao se da li će ovo biti zadnje odredište. Molio je Boga da bude.
U međuvremenu Jack i Dodo su bespomoćno hodali gradom. Sve im je palo u vodu. Pokušali su telefonski imenik ali tu nisu našli ništa. Raspitivali su se po još nekim klubovim ali bezuspješno.
’’Isuse Kriste na nebesima... Dodo, eno je!’’
Dodo je pogledao u pravcu Jackovog pogleda i vidio ju kako pretrčava cestu ispred jednog restorana. Kada je Jack krenuo da pretrčava cestu sudario se sa Evanom Riotom koji je krenuo bio u suprotnom smjeru. Uz glasnu psovku je nastavio dalje. Evan se osjrtio neugodno, ali je nastavio smireno dalje. Dabogda crko. Pomislio je Evan.
Jack i Dodo su je pratili na distanci od 10 metara. Smišljali su šta će slijedeće. Nisu imali auto niti išta slično. Odlučili su da je prate do kluba. Samo je postojao jedan problem, ona nije išla u klub. Jack se odjednom trznu. Na 60 metara ispred Susannah je bila govornica. Još jedna stvar koju im je Abruzzi dao bio je njegov lični broj teledona. Dobili su striktnu naredbu da ga zovu samo ako je uprate ali ne mognu oteti iz bilo kojih razloga. John Abruzzi je bio surov, u nekim slučajevima i nemilosrdan, ali je bio razuman. Znao je koga šalje i znao je da oni nisu sposobni voditi fizičku borbu.
Jack je potrčao. Susannah se naglo okrenula prema njemu, ali on je samo projurio pored nje. Stigao je do govornice.
John Abruzzi je sjedio u fotelji. U sobi su bile još 4 fotelje. U svakoj je sjedio po jedan šef mafije. Bilo je par minuta do 17:00, John je bio nervozan. Najdenom mu zazvoni telefon.
’’Gdje ste i je li tu ona’’
‘’U ulici Aspere, ona je 30 metara iza mene.’’
‘’Uredu, ostani na vezi dok moji ljudi ne dođu po nju.’’Odložio je telefon na sekundu i dreknuo se prema svom tjelohranitelju ‘’Ulica Aspere! BRZO!!!’’Tjelohranitelj je promrljao nešto u voki toki i otišao.
3 motora su izletila iz garaže i Žarko se trznuo. Pitao se šta se dešava. Ulica Aspere je bila paralelna ulica od ulice gdje se on nalazio. Trenutno distanca između njega i Susannah je bila oko 50 metara. Šteta što su motori morali preći put od 400 metara da dođu donje.
‘’Jesi još tu Jack’’
‘’Gospodine, imamo problem... Ne znam kako da ovo kažem... Upravo je predala disketu u neki BMW sa američkim registracijama, sad je ušla u BMW. Krenuli su prema autoputu...’’
‘’Jack... ti i Dodo ostanite pored te govornice, neko će doći po vas’’
Abruzzi je rekao nešto svom tjelohranitelju koji je ponovo promrljao u voki toki. Jack i Dodo su tada čuli motore. Motori su ubrzavali prema njima. Bila su ih tri. Sva trojica su najednom izadili automatske uzije. Jack nije ni stigao da razmisli a motori su se već nalazili na drugom kraju ulice. Dodo i Jack su se gušili u sopstvenoj lokvi krvi.
Bilo je 17:30. Na autoputu je bila jurnjava koju je okončao prvi helikopter. Od motora nije ništa ostalo, a bile je potrebna samo jedna raketa.
John Abruzzi je bio odsječen od svojih motorista, nije znao šta im se desilo. Nije mogao okončati sastanak. Od ovoga je zavisila njegova buduća pozicija u gradu.
Evan se ponovo našao u taxiju, i ponovo, na putu za Intramuros. U svom drap odijelu i sa aktovkom. Nije ni htio da zna šta se nalazilo u njoj. Bilo je 17:43 kada je vidi sa nadvožnjaka autoputa kako raketa raznosi 3 motora, a ispod nadvožnjaka je proletio crni BMW. Edwarde bolje ti je da nemaš ništa sa ovim.
---------------------------------------------------------------
Otkucalo je 18:00 na Žarkovom satu. Podigao je slušalicu na mobitelu i nazvao broj s kojeg je primio poziv.
‘’Reci Žarko.’’ Javi se glas.
‘’U ulici sam Teatre Silencio. Abruzz si nalazi u zgradi na adresi 23.’’
‘’Odličan posao.’’Nakratko ušuti, a Žarko začu elise više helikoptera.’’Žarko, moraću te zamoliti da se pomjeriš jedno 10 metara naprijed i bilo bi poželjno da se sakriješ pod nešto.’’
‘’Dobro ali zašto?’’Veza se prekinula.
Stajao je tu jedno 3 sekunde i onda upalio motora da se pomjeri.Dk se pomjerao vidio je kako 4 helikoptera dolaze iz dva smjera. Nakon deset metara zaključio je da su to vojni helikopteri i da se obrušavaju prema zgradi u kojoj se Abruzzi nalazio. U tom momentu se sjetio da mu je Edward rekao da ostane u autu. Iz nekog razloga on se nalazio ispred auta. Vidio je oko 7 svjetala kako se zabijaju u zgradu. Žarko je bio loše sreće. Kroz tu zgradu je prolazio glavni plinovod za tu ulicu. Eksplozija ga zatekla nespremnog, vatra ga je slijedećeg trenutka zatekla mrtvog. 2 helikoptera su bila FBI a dva CIA.
Samo 4 minute prije toga ova četiri helikoptera i njihov organizaicje su saznale jedna za drugu u ovoj misiji. Da nije moderne tehnologije i komunikacija sada bi u ulicu padali dijelovi helikoptera a ne komadi zgrade. 5 mafijaških šefova Manile su ubijena, vrlo efektivno.Dosadašnja kvazi-vlada je u istom trenutku pohapšena ujedinjenim naporima CIA i FBI.
Taxi se zaustavio pred ulicom kaosa. Evan je izašao i osvrnuo se oko sebe. Nigdje nije vio plavog sedana. Jedino se još pored njega parkirao crni BMW. Iz njega izađe Susannah. Pogledi im se sretoše. Evanu zazvoni mobitel, a Susannah izvadi komad papira i poče nešto švrljati po njemu.
’’Halo?’’
’’Ne moraš tražiti primaoca paketa... Vjerovatno je izgorio dosada.’’
‘’Edwarde... Samo me jedno zanima . Zašto uvijek završi ovako?’’Veza se prekinula.
Okrenuo se ponovo prema Susannah ali ona se bila vratila u BMW. Pokazala mu je papir sa brojem telefona. Evan nije bio toliko glup da ne zna čiji je to bio broj. Kako je mobitel držao u ruci automatski je počeo ukucavati brojeve.
Kada se BMW izgubio iza ugla Evan je pozvao taj broj.
’’Halo?’’
’’Ako me pamćenje dobro služi, nismo imali desert poslije ručka...’’
’’Nafurani profesor matematike, ovo bi moglo biti zanimljivo.’’
‘’Zanimljivije od zavođenja šefova mafije?’’
‘’Vjerovatno ne, ali možeš pokušati se oduprijeti.’’
podseća me na romane Harolda Robinsa. Veoma dobro, veoma dobro.
Pravila postanja
