Topot nogu, tutnjava, tlo se trese.
"Ustaj, dolaze, moramo se pripremiti" derao se Boz na spavajućeg Wikinga, on je na to promrmljao u jastuk, pusti me da spavam još malo, nije bilo vremena i Boz ga je šutnuo iz kreveta, Wik ustade i poče se umivati tiho psovajući sve čega se sjetio.
Nato je počela pucnjava, tlo se treslo dok su masivni topovi tukli po nadolazećem zelenom valu tjela.
"Sinoć smo izgubili tri osmatračke baze, dvije na na južnom rubu džungle i jednu na zapadnom rubu, nije dobro ako ako napadaju odatle nemamo prevelike šanse" govorio je Boz dok se Wik užurbano spremao."Ima li ikakvih vijesti iz orbite, hoćemo li imati bar nekakvu podršku, ili brodove za evakuaciju ako bude potrebno?", "Da, u orbiti imamo pet brodova spremnih da otvore vatru kada zatražimo, čak se šuška da je došla poruka iz warpa, da stižu marinci, i ne samo oni, govori se da dolazi Yarrick, ovo bi mogao biti on."
"Ako jest onda će nam trebati sva moguća pomoć" pucnjava vani se pojačavala kada je u sobu upao zadihani vojnik, mladić od nepunih 18 godina, bili su kratki sa ljudstvom, jedva 10 tisuća vojnika, od toga barem tisuću ranjeno u konstantnim orkovskim napadima."Gospodine, loše vijesti, orkovi napreduju dosta brzo, ubijamo ih dosta ali ne posustaju, samo nastave dolaziti ima ih preko deset tisuća, a dolazi ih još", "LOše reče Wik, ima li još kakvih vijesti?", "Da, izvidnice su primjetile bar dva garganta u džungli, vjerovatno ih ima više"
"U redu, reci onima u orbiti da paze na džunglu i okolicu, ako primjete išta veliko neka odmah otvore vatru, a ti" reče okrećući se Bozu, "pripremi moj tenk, i još jedan odred Russova i Hellhounda, zatim se i ti spremi, idemo u džunglu" Na zapovijed rekoše obojica i odjuriše iz prostorije, Wik odšeta do prozora i pogleda pakao vani, bili su u gadnoj situaciji, mali planet, beznačajan skoro, napadnut od strane orkova, kao da su došli preko noći, ovo je bio zadnji grad pod ljudskom kontrolom na planeti, u ruševinama od neprestanih orkovskih napada, ali ovo nisu bili obični napadi, ovi orkovi su koristili napredne taktike, znali su što rade, prvo su im bombardiranjem isključili obranbene sisteme, zatim bi pod okriljem noći napadali, poslali su poruke za pomoć, stigla je mala obranbena flota iz obližnjeg sistema, par brodova ništa značajno, tri su dana bombardirali džunglu iz koje su zvjeri dolazile, ništa se nije promijenilo, nisu posustajali, bilo ih je još više.
Boz uleti u sobu, "tenk je spreman, ljudi su pripremljeni", "Reci im da polazimo za pet minuta, idemo južno", Ali to je suprotno od džungle, ne idemo valjda kroz planine?!?", "Da idemo, nadajmo se da su oni gore još živi", "Ali nema šanse da prežive toliko, i da su im samo uništili opremu za komuniciranje, sada je zima...", "Znam ali moramo se nadati, uostalom ako i nisu preživjeli možemo iskoristiti prolaz kao zadnju priliku za bijeg"
Obojica izađoše iz sobe i krenuše do južnog zida, svuda oko njih, po ulicama, po ruševinama, ljudi, vojnici. životinje, svi bez imalo nade, bez snage za život, ovaj rat iako je trajao manje od tri mjeseca istrošio je populaciju, zgazio im nadu, morali su pokušati, ako i ne uspiju bar će znati da su radili nešto, da nisu sjedili skrštenih ruku.
Nedugo zatim kolona oklopnih vozila sa Banebladeom na vrhu je krenula iz grada, gmižući kroz svježe blato, krenuli su prema planinskom lancu koji se protezao većim dijelom planeta, u njemu je ležala jedna od baza Adeptusa, ništa veliko servisna postaja za veća vozila, tu su nabavili ovog Banebladea, izgubili su kontak prije par dana, već su je otpisali nakon što se jedna izvidnica koju su poslali da vide što im se desilo nije vratila.
Noć je bila duga i hladna, ali su stigli, baza je bila uglavnom podzemna, ali su se tragovi bombardiranja vidjeli svugdje, nasreću ogromna vrata su bila zatvorena, iako jako oštećena bila su zatvorena, to je bilo dobro, možda je netko preživio.Počeli su proces otvaranja, vrata su bila zaglavljena, srećom orkovi su ih dobro oštetili, malo eksploziva oslobodilo je jedno krilo koje je uz ogromni trasak palo na zemlju, oblik planina nosio je jeku stotinama kilometara daleko, ako su ih orkovi čuli morali su se požuriti prije nego što se vrate.
Na ulazu su se vidjeli tragovi borbe, ali ništa veliko, zatvorili su vrata na vrijeme, iz dubine kompleksa se čula buka, zatim veliki tresak, nešto je dolazilo, nešto veliko, par vojnika je našlo komande i upalili su reaktor koji je napajao bazu, svijetla su se počela polako paliti, tada su uvidjeli pravu veličinu, hodnik širok skoro stotinu metara, isto toliko visok se protezao u dubinu planine, a tada su ga ugledali, Warhound titan, iako mal bio je dovoljno velik da ulije strahopoštovanje u ljude, iza njega je išlo par manjih vozila koja su vozila ljudstvo, techpriestovi, njih dvadesetak uspijeli su osposobiti ovog samotnog čuvara baze i mislili su da su orkovi probili vrata, kada su shvatili da je pomoć došla nada se pojavila na njihovim skoro pa ispraznim licima.
"Kakva je situacija vani" upitao je vrhovni techpriest, "Loša, grad je okružen i orkovi dolaze u sve većim brojevima, nemamo struje ni municije, trebat će nam vaša pomoć", "Uredu, poslat ćemo ostatak servitora i svega što nam je ostalo u grad, mi idemo sa vama", "Trebat će nam samo par Techpriesta da nam pomognu u servisiranju vozila, vi ostali idete u grad, povedite i titana, njima je potrebniji nego nama"

Meh stara neda više muziku, nemam više inspiracije, očekujte nastavak