Odgovori uz citatpošto ja sviram gitaru duže vremena pokušat ću nešto pametno reći
recimo, meni su davno davno prošla vremena kada sam solažu ocijenjivao po brzini
brzina je jedan mali dio koji svaka solaža treba imati, ja osobno preferiram kada u ne baš brzoj solaži jedan ili dva brza uzlaza/silaza
ja osobno ne smatram solažom kada dođe nabrzaka odsvira 2 tona samo da pjesma ima "solo"
solo sam ja smatrao uvijek nečim višim, način da se pjesmi da i ono drugo, instrumentalno značenje, a ne da gitarist na taj način kaže: vidi kako imam brze prste
i još jedna stvar koju svaki gitarist zna: solo nije napisao onaj tko je napisao solo, već onaj tko je napisao cover za solo
recimo, ja uzmem malmsteenov cover od Far beyond the sun, i sviram 10 puta sporije od njega, jednostavno na najjednostavniji način prebirem po g molu, i to razvaljuje, samo zahvaljujući predobrom coveru
od solaža bi ih izdvojio nekoliko
što se maidena konkretno tiče, 2 minutes to midnight je solaža koju teško da ponove opet, sadrži skoro sve elemente koje bi dobar solo trebao sadržavati
jedan od njihovih najsporijih sola, adriana smitha sa stranger in a strange land je ujedno najmelodičniji i jedan od najboljih njihovih
solaža sa strange worlda uistinu djeluje kao malo žešći riff, ali razvali 95% njihovih solaža, slično kao i onaj interlude sa afraid to shoot strangers
meni osobno najdraže murrayeve su sa brave new worlda i the number of the beast, dok solaže janicka geersa nisu baš hvale vrijedna pa ih neću ni navoditi
meni je mathias jabs iz scorpionsa jedan od najvećih uzora, i svaku solažu legendarno odsvira
njegova najpoznatija je vjerojatno sa rock you like a hurricane, ali ima on još bar desetak jednako dobrih solaža, jedina mana mu je što se ponekad ponavlja
malmsteenovo naj djelo po meni je far beyond the sun, gdje razvali sve živo
od pagea black dog me oduševi svaki put u jednakoj mjeri
blackmorove neću navoditi, meni je svaka njegova legendarna
Izvorno postao LL21
