TES ROLEPLAY

[Plexihack]

Ah Balmora...iako sam u tom gradu bio svega nekoliko puta,nikad nisam zaboravio njegovu ljepotu.Jedino što me smetalo je bio Tribunal Temple,ali pošto svi misle da sam neki visoki rang u Legiji,nitko me neće dirati....ali ipak,blizu je fort,pa bi bilo bolje da promjenim odjeću.

Silazeći sa platforme,probao sam se sjetiti gdje je trgovac odjećom,ali se nikako nisam mogao sjetiti,pa sam pitao prolaznika.Nakon hladnog pogleda,odlučio sam da je bolje da ga sam potražim...
Nakon nekih pola sata lutanja,naišao sam na trgovinu odjećom.Kupio sam si jedan normalan robe,dva para hlača i majica.Jedan par je normalan,a drugi je malo skuplji,jer iz iskustva znam da na nekim mjestima ljude cijene po odjeći.Trgovac mi je dopustio da se presvučem u stražnjoj sobi,a ja sam mu platio 30 drake-a da ako ga pitaju kaže da me nije vidio i još 100 drake-a za odjeću.

Počeo sam se šetati gradom...prekrasan je.Jednog dana bih se mogao ovdje skrasiti.Ali,prvo treba negdje prespavati...Hmm,uvijek sam razmišljao da se pridružim Fighters Guildu.Tako sam došao do njih.
Kada sam pitao za članstvo rekli su da se obratim Eydis Vatrenom-Oku,da se nalazi na gornjem katu.Eydis Vatreno-oko?
Mora da je to neki opasan lik.Kada sam došao gore,ostao sam šokiran.Eydis je žena...i to ne bilokakva žena,već punokrvna Nord ratnica,borbena,ali ipak ženstveno nježnog izgleda...he,he,ljubav na prvi pogled =)

Upoznao sam se s njom i saznao da je ona vođa guilda u Balmori.Rekao sam joj da želim postati član guilda,a ona mi je otkrila da prvo mora testirati moje borilačke vještine.Uzela je dva drvena mača,jedan dala meni,a jedan uzela za sebe i otišli smo u podrum zgrade.U podrumu se nalazila neka vrsta mini arene,sa strunjačama na podu.Počeli smo se boriti.Izbjegavao sam njene udarce,ali je bila brza i gipka,pa sam se ubrzo našao na podu.Rekla mi je da sam primljen i da joj se obratim za ugovore.Rekao sam joj da bi mi dobro došlo novca i prihvatio prvi ugovor.Morao sam otići do neke trgovkinje jastucima i pobiti štakore.Kada sam došao do njene kuće,rekla mi je da ima nekoliko štakora u sobi i na gornjem katu,te mi dala ključ od kata.Ubio sam jednog u njenoj sobi,a zatim sam se popeo na kat.Čim sam otvorio vrata napala me banda štakora.Šutnuo sam ih i pobio,ali nekoliko mi ih je išlo pod noge,pa sam bao po stubama.Dobio sam par modrica,ali ništa ozbiljno.Dobio sam 100 Drake-a za obavljeni posao i povoljnu cijenu jastuka,ako mi ikad zatrebaju.Tada sam opet krenuo u guild.Eydis mi je rekla da ima još jedan ugovor za mene.Trebao sam otići u Temple i slijediti tragove koji bi me trebali odvesti do nekog lopova...tada sam se našao u nezgodnoj situaciji.Pitao sam Eydis dali bi željela na piće,a kada je pristala,odveo sam je u South Wall.Zapazio sam tragove krvi na podu ispred Inn-a...mora da je bilo žestoke borbe.Nakon nekoliko pića,odličio sam joj reći istinu,iako sam znao da bi me to moglo koštati života...zato sam ju i odveo u South Wall,jer prema glasinama,tu se nalaze lopovi koji baš i ne vole Fighters Guild.

"Eydis,moram ti nešto priznati..."

Drakes:240

[ChR0NoS]

odlučila sam, sutra krećem u potragu za ostalih 50 gljiva, ustajem prije zore da sutra to završim, prekosutra odem u mages guild da se raspitam za onaj natpis što je bio na zidu i krećem natrag u cyrodiil...

nikada nisam bila više odsutna od anvila i srce me vuče tamo

samo postoji jedan problem, nemam dovoljno drakesa za za brod od ebonheartha do old ebonheartha, trebam bar 400-500 drakesa, moram kupiti strijela, platiti prijevoz brodom, te odspavati prvo u bellfalsu na mainladnu kada stignem brodom, pa zatim sutradan u imperial cityu.

ali o novcu ću razmišljati nakon što skupim te VRAŽIJE GLJIVE
sada sam malo zapila u south wallu, popila mnogo nekakvog jakog dunmerskog piva, neki zgodan redguard me častio, i otišla spavati
____________________________________________

kao što sam odlučila, ustala sam se prije zore, obašla sam dobar dio južne obale i dobar dio močvara istočno od balmore (premda me bilo strah tamo ići radi onoga što sam vidjela neki dan) i napokon skupila gljiva i više nego što trebam, valjda ću dobiti bonus na svoj rad i napokon ću moći kupiti ebony longbow, o kojem sam sanjala od svoje 3. godine

vratila sam se u south wall kada je već pao mrak i tko zna koji put za redom slušala priču o lokalnim krađama i planovima od jednog argonijca i khajiita koji su malo zapili za stolom...
shvatila sam da se radi o bratsvu zvanom thieves guild koje se bavi krađama i pronevjerama

pod dojmom današnjeg dana sam otišla spavati razmišljajući o povratku kući i načinu da se zaradi par stotina drakesa.....

HP: 60/60
GP: 30
W: Dwemer bow + 20 arrows
A: Fur Armor

[B4j4]

rasa: nord
birtsign: the tower
klasa: warrior
ime: Baja

dolazim u balmoru... gledam sta ima za copit.. pronaso par summon golden saint scrollova... izazivam guarda na dvoboj.. pwned. svi udarci blokirani guard u nesvjesti. odlazim do lokalne krcme. izlazim pijan ko majka i ispovracam silt strider vozaca guardovi me hapse i stavljaju u zatvor

[Arbiter of Change]

Dok spavam na nečemu mekom čujem neki glas.
- "Gospodine? Gospodine?"
Lagano otvaram oči očekujući da će me zabljesnuti sunčeva svijetlost, ali kada vidim drveni istrošeni krov prisjećam se zašto sam to. Na putu sam prema Morrowindu, gradu Hla Odu, a ovaj me je čovjek očigledno došao probuditi. Još uvijek prigušenim osjetilima čujem nekakav kloparajući zvuk sa svih strana, kao da netko tutnji po svim stranama brodama. Jesmo li možda napadnuti? Ne, Dunmerov je glas hrapav i smiren... ali onda opet, ne mogu baš reći da sam ga ikada čuo kako paničari.
- "Da? Jesmo li već došli?" uzvraćam mu pitanjem.
- "Ne još gospodine, ali svaki trenutak ćemo. Trebate li što?"
- "Nije potrebno" kažem jer mislim da sam do sada već iskoristio gotovo sve pogodnosti koje je moja karta uključivala, a ne volim biti u dugu ikome "ali bi mi ipak mogao reći nešto" govorim mu dok mi onaj zvuk sada već počinje lagano ići na živce. "Kakav je ovo zvuk? Kiša ili što?"
- "Kiša, što bi drugo bilo? Niste valjda mislili da su nas gusari napali?" namještajući svoj smiješak kaže me. Jednostavno se teško naviknuti na ovu promjenu u populaciji - iz potpuno Imperijalnog Cyrodiila u Morrowind koji više od polovine stanovnika broji pod tamnopute Dunmere... krasno.
- "Naravno da nisam!" dobacujem mu sa lažnim povrijeđenim ponosom. Hmm... gdje mi je iskustvo kad bi treba.
- "U redu, a sada ako vam više ne trebam izašao bih na palubu." dok je govorio već je krenio prema podiznim vratima i navlačio nekakav blijedi kožni pokrivač na sebe.
- "Naravno, naravno."
- "Preporučam vam da odjenete nešto toplo i po mogućnosti s kapuljačom da se ne smočite. Također, kad izađete, bilo bi mudro da odmah udarite sjeverno cestom do Balmore; drugog najvećeg grada u čitavom Vvardenfellu. Ako postoji išta što bi vas moglo zanimati na to ćete naići u Balmori. Sada vas napuštam i želim vam sreću - ostati ćemo nekoliko dana ako poželite natrag." kaže i brzo klimne glavom te se uspanja kroz portirna vrata puštajući kišu unutra. Žestoko pada... dovraga.

Gledajući po zajedničkoj kabini (više nekakvoj dnevnoj sobi koji su svi putnic dijelili) vidim da moje stvari nisu ovdje. Da, ipak sam ih držao u svojoj sobi. Također se prijećam da sam ja jedini putnik pored posade (koliko sam shvatio ovo je na kraju krajeva teretni brod koji je ipak dobro prošao nadomještajući nedostatak tereta ovim neiskusnim Imperijalcem) koji je na brodu. U redu, dosta razmišljanja i vrijeme je da se pokrenem - osjećam kako njihanje prestaje... izgleda da smo pristali. Brzim korakom idem u smjeru moje sobe i otvaram vrata. Da vidimo... zaboravljam da nemam prtljage... zgodno. Jedino što imam uzeti je 100 Septima (do vraga, što oni koriste kao valutu ovdje? Nekakve Drakese koliko sam shvatio iz razgovora sa posadom.) koji su bili skriveno u mojoj lijevoj čizmi. Tu su, isto kao i moj gotovo zahrđali stari nož koji visi obješen o krevet. Uzimam ga i zamahnem nekoliko puta. Kvragu, još jedna vještina koja mi nedostaje, a nikad nije na odmet. U redu, vrijeme je da napustim brod i krenem u susret svom novom životu.

Hladni zrak me zapuhnjuje kad otvorim vrata i izlazim na palubu. Izgleda da je tek zora budući da je još uvijek noć, premda je sunce na pomolu. Gledam lijevo-desno i vidim većinu posade, uključujući i onog mladog Dunmera koji me probudio. Krećem prema njima, ipak je pošteno da se pozdravim, ali kada idem izustiti pozdrave kapetan me zaustavlja podizanjem ruke nakon čega grubo odmahne i svi odu natrag pod palubu služeći se ulazom za posadu. Taj lud Nord kojeg je samo Tiber mogao postaviti za kapetana me i do zadnjeg dana iznenađuje svojom grubosti. Ipak krajičkom oka hvatam gotovo zabavljen pogled mladog Dunmera koji mi gotovo kaže "A što si očekivao?" prije nego li nestane.

....

"U redu" kažem sam sebi tjerajući ih iz uma; "vrijeme je da krenem... ali gdje?" i dalje mislim u sebi dok stupam sa drvene rampe na hladnu zemlju pristaništa Hla Oda.



Septims:S100

[ChR0NoS]

kao i prethodnih jutara, budim se u south walu, razmišljajući o predstojećem danu. morala sam odnijeti onaj komad pergamenta sa šifriranom porukom u mages guildu, oni bi trebali znati šta piše.
to sam i učinila, uzela sam pergamenat, izašla iz south walla, došla do mages guilde gdje me je jedna altmerka ugodno dočekala... zapričale smo se, objasnila sam joj cijelu situaciju, te konačno izvadila pergamenat i pokazala poruku. ona je zastala na sekundu dvije, rekla mi "dijete, ako se ne želiš kockati sa životom, uzmi taj papir i zapali ga...", te se okrenila i otišla bez pozdrava...
ja onako znatiželjna kao što sam uvijek bila, nisam je poslušala, već sam otišla do hrama u balmori i porazgovarala sa jednim svećenikom, ne trudeći se toliko da mu objasnim situaciju, odmah sam prešla na pitanje...
on kaže: ovdje je napisano u runama "night mother has it now"... zastao za trenutak sa istim iznenađenjem kao i ona altmerka iz mages guilde te na moj instantni upit tko je Night Mother on nije odgovorio i savjetovao mi nešto slično kao i ona altmerka...
pošla sam natrag u south wall, savila pergamenat i stavila ga na dno svoga ruksaka...

sada mi je jedino bilo na pameti kako se vratiti kući. vidjela sam jednoga khajiita u south wallu, čestu mušteriju tamo, kako me značajno gleda...
prišla sam k njemu a on je rekao "ti djevojko mora da tragaš za novcem"
ja sam potvrdno odgovorila, rekla sam da mi hitno treba novac da se mogu vratiti kući u cyrodiil. on je rekao da imam sreće...
dao mi je zadatak da od jednog norda koji odsjeda u south wallu ukradem zlatni prsten i bit ću bogato nagrađena, onda ću se čak moći smatrati punopravnim članom thieves guilde... objasnio mi je sve vezano za guildu, ali mene to nije previše zanimalo jer sam samo htjela rješiti taj jedan zadatak za par stotina drakesa... ne volim krađu, ne volim lopove, ali morala sam!

kada je taj nord stigao, odmah je sjeo za stol i naručio bocu pića...
kako sam primjetila da me krajičkom oka prosmatra, priša sam k njemu za stol i on mi je odmah ponudio piće...
nisam ga htjela odbiti iz pristojnosti i iz razloga što i ja volim popiti... što je vrijeme više prolazilo, on je bio sve pijaniji i pijaniji a ja sam samo gledala u njegov zlatni prsten koji je sjao na njegovoj lijevoj ruci
iz priče s njim zaključila sam da ima jako težak život, da mu je cijela obitelj pomrla od bolesti, da je izgubio kuću i imanje u Skyrimu na kocki i da mu je ovaj prsten na ruci jedina uspomena na ženu... bilo mi ga je iskreno žao...
i tako smo i dalje pričali, stekla sam dojam da on jedva sjedi na stolici koliko je bio pijan, kada mi je iznenada ponudio da odemo u njegovu sobu.
ja sam naravno prihvatila jer sam znala da on nije u stanju ništa napraviti, pošli smo do njegove sobe a on je mrtav pijan samo se izvalio na krevet i zaspao. to mi je dalo priliku da mu ukradem prsten i pretražim stvari... našla sam još 100 septima, imperijalna valuta što će mi jako dobro doći kada budem noćila u imperial citiju.
nisam smjela više ostati u south wallu pa sam odmah popričala sa onim khajiitom što mi je dao zadatak. dala sam mu prsten, on je meni dao 300 drakesa, kaže 200 za zadatak i još 100 zato što nije odavno vidio ovako lijepu bosmerku...
u žurbi sam spremila sve stvari i pošla u seyda neen da prenoćim i sutra krećem natrag u cyrodiil...

GP: 310 drakes + 100 septims
W: Dwemer bow + 20 arrows
A: Fur Armor

[Lord Jambrek]

Rasa: Nord male
Klasa: Custom
Birthsign: The Ritual



Kroz duboku jutarnju maglu koračao je Silt strider na samome putu prema Balmori. Prolazio je pokraje Shulk Egg Mine-a gdje su se vani skupljale Kwame. Kada je stao u Balmori, iz stridera se iskrcao Nord dosta jake građe u crnom plaštu sa kapuljačom, lice mu se nije vidjelo. Nakon što je sišao sa stepenica koje vode do Elfa koji naplaćuje prijevoz krenuo je do Balmora Guarda da ga upita gdje je Fighters Guild "Oprostite, gdje se nalazi Fighters Guild?" "Skreni tu kod stridera pa odi na desno, vidjet ćeš njihov znak."S"Puno vam hvala". Nord je krenuo prema fighters guildu. Kada je stigao do tamo odmah se spustio dolje i potražio Hasphat Antabolisa na kojem se vidlo da se digao iz kreveta. "Ograme dobro došao, očekivao sam te" "Znam, drago mi je da se vidimo ponovo, evo ti ovo što si tražio.". Iz svoje torbe koju je držao preko jednog ramena izvadi neku knjigu staroga izgleda sa znakom Akatosha upečaćenog u kožne korice. "Puno hvala ograme, sada odi do South Wall-a, tamo ćeš naći jednu ženu zvanu Alawen i neka ti ona nađe smještaj ovdje u Balmori" "Dobro budem, pozdravi mi Caiusa ako ga vidiš kojim slučajem". Okrene se i ode van.




PRIJEDLOG

Pišite Quote-ove koji pričaju vaši likovi plavom bojom, a ono što pričaju drugi likovi neka bude crvenom bojom. Bit će preglednije, a puno je bolje.

[Arbiter of Change]

Moram priznati da mi se Morrowind i ne čini tako loš ili sam bar takav dojam stvorio ćaskajući sa jednim starim Dunmerom ova zadnja 2 sata dok sam čekao prijevoz do Balmore. Koliko sam shvatio iz razgovora, starac se zove Odryn Nerano i moram priznati da mi je njegovo prezime odnekud poznato premda se ne mogu sada sjetiti (možda iz nekih Anvilskih zapisa?) odakle. Rekao mi je da je on rođeni Ashlander (vjerujem da bi ih se po Cyrodiilskim kriterijima kategoriziralo kao nekakve pustinjake, samo što to nisu, koji lutaju divljinama, samo što to ne čine... ne znam, Morrowind je tako drugačija zemlja da se većina njihovih pojmova jednostavno ne da tako lagano kategorizirati), da je putovao sa svojim klanom zvanim Urshilaku (još jedna nepoznata riječ i pojam, premda mi zvuči kao nekakva obiteljska zajednica, ali u kojem kontekstu?), ali da mu je kroz ove zadnje godine svanule koliko je star te da se zaželio malo mira (izgleda da ti... Ashlanderi vode težak i poguban život) te se tako doselio u, da citiram, "krajeve gdje ti pepeo neće začepiti nos da ga moraš nožem probijati" i izgleda da Hla Od predstavlja taj predio (znači da je Morrowind geografski podjeljen na različite regije? Meni malo čudno dolazeći iz svugdje šumovitog i kišnog Cyrodiila). Kada sam ga krenuo pitati pobliže pitati o Ashlanderima i njihovom načinu život te o njegovom klanu jednostavno se zatvorio uzvraćajući mi kako to nisu stvari za koje bi Stranci trebali pitati (moram primjetiti kako je riječ Stranac izgovorio iznimno znakovito kao da ima nekakvo dublje značenje... trebao bi na to pripaziti),

Sjedeći ispred jednog svratišta (ma koliko bili pokriveno ipak smo se smočili, ali izgledalo je kao da starcu nije smetalo naprotiv, kao da je uživao u svakoj kapi) jer nisam želio potrošiti svoj novac, niti sam znao prihvaćaju li Septime ovdje, nastavio sam sa svojim pitanjima želeći što više doznati o ovom čudnom, ali intrigantnom vazalu Tamrielskog carstva. Kad mi se već novac vrtio po glavu upitao sam ga za ovdašnje valute i pokazao mu jednu kovanicu sa likom cara Septima na jednoj i Akavirskog zmaja na drugoj strani. Starac ju je prihvatio i nekoliko trenutaka gledao prije nego li mi je odgovorio kako je, istini za volju, ovakve kovanice (čak je i znao da se zovu Septimi) već viđao kod Imperijalne Legije koja je bila zadužena za Morrowind, ali kako one nisu službena valuta u Vvardenfellu već da za tu svrhu služe nešto manje kovanice znane kao Drakes te da ne bih trebao imati problema sa zamjenom budući da ima trgovaca koji trguju sa Legijom te da su zbog toga u opticaju sa obje valute. Jedino pitanje je bilo gdje pronaći jednog... ili sam bar tako mislio dok me Odryn nije uputio u točno ovo svratište ispred kojeg smo sjedili kao jedno od mjesta gdje je takva razmjena moguća. Ostavljajući ga na trenutak uputio sam se unutra i razmjenio svojih 100 Septima za 80 Drakesa sa, poprilično žestokog izgleda, krčmarom koji se nije želio pogoditi za više iz principa (opet ona značajna upotreba riječi Stranac...hmmm).

Kad sam izašao natrag vani do starca primjetio sam da je kiša prestala (izgleda da su se moji "pregovori" otegli) i da se starac osmjehuje na to kako se čudi da je "ludi Verrin uopće i htio trgovati sa Strancem poput mene". Baš onog trenutka kad sam ga poželio pitati o, očigledno nekakavom skrivenom, značenju te riječi, ona je rukom pokazao meni iza leđa i ja sam, prije nego li sam se okrenuo, postao svjestan nekakvog bubajućeg zvuka. To je izgleda bio moj "prijevoz" - očekivao sam kočiju, ali iskreno sam se iznenadio kad sam vidio da to u biti i JE kočija... samo što u zapregu nisu bili utegnuti konji već nekakve živine velike glave i još većih ustiju te nekakve čudnje narančasto-smeđe ljuskaste kože. Moj izraz lica mora da je bio tako smiješan da su se i starac do mene, a i kočijaš gotovo grohotom zabavljeno nasmijali kad su me pogledali.Odryn mi je rekao, prije nego li je obznanio kako mora poći, da mi je to prijevoz do Balmore, ma kako nesigurno izgledao jednom Strancu poput mene. Pozdravio sam ga stiskanjem ruke i zahvalio mu se na svemu uz smješak.

Misleći unatrag dok se vozim na ovoj, nazovimo to tako, kočiji ponovno zahvaljujem starcu na svim savjetima koje mi je dao. Tko bi rekao da će prve dvije osobe koje ću sresti pri dolasku biti uporavo one koje će mi najviše pomoći? Eh, ta sreća.

Drakes:S80

((Isse, ali ga mogu nas*ati bez da radnju milimetarski maknem.))

[ChR0NoS]

i u seyda neenu kao i u ostalim gradovima u tamrielu je svanulo jutro i počelo je moje putovanje natrag u cyrodiil. otišla sam u ebonehart te se ukrcala na brod koji bi me trebao odvesti do old eoneharta, u morrowind na mainland.
ukrcala sam se na brodić, koji je dosta kasnio ali je na kraju ipak pošao. na brodu je bio jedan sumnjivi khajiit, tri redguarda, par dunmera i jedan zgodan wood elf koji je cijelo vrijeme u mene gledao. na kraju sam malo zapila i s njim ali sve u umjerenim granicama, jer sam znala da se moram nekako dovući do grada Belfalsa da prespavam u njemu... međutim, nagla kakva jesam, popila sam pri kraju putovanja par čašica previše i kada je putovanje završilo ne sjećam se gdje je nestao onaj bosmer, samo se sjećam da su me redguardi iznijeli van na jednu klupu gdje sam se probudila taj isti dan malo prije ponoći. začudo, osjećala sam se puna energije i samopouzdanja (čudno je djelovalo ono nordsko vino na mene) i vjerovala sam da, makar u ovo doba noći mogu sigurno stići do belfalsa jer je mjesec bio pun...
to sam i učinila. usred noći za punog mjeseca pošla sam prema belfalsu. većina puta je dobro prošla, sve do jednog trenutka...
prolazila sam kroz jednu šumu i osjetila sam lagane šumove iza mene, ali mislila sam da je to samo vjetar... sve dok nisam čula teške stope i gorko režanje... okrenula sam se i vidjela da vukodlak trči prema meni (onaj o kojem sam se naslušala mnogo priča u djetinjstvu). uzela sam luk i probala ga zaustaviti. pogodila sam ga u rame međutim on je samo istrgnuo strijelu i nastavio dalje što mi je dalo priliku za malo bijega. ponovo sam uzela luk i ciljala mu točno u desno stopalo. bio je sve biliže i bliže meni, a ja sam u svom tom strahu uspjela ostati skoncentrirana na njegovo veliko stopalo, koje sam pogodila sa strijelom u trenutku kada je bio par metara od mene... vukodlak je ovaj put bolno zarežao a ja sam nastavila bježati prema belfalsu, dok je vukodlak šepao za mnom sve dok ga nisam izgubila iz vida... do belfalsa sam cijelim putem trčala nakon ovoga

u belfals sam došla sasvim prestravljena, tek sam sada shvatila što mi se dogodilo, ušla sam u in, i popričala sa jednim imperialom o ovome... poslije sam pokušala zaspati, ali nisam mogla. vratila sam se natrag u in i popila nekakvog dunmerskog crnog vina... čašu za čašom. sjećam se da mi je taj isti imperial pomogao u zoru da dođem do svoje sobe... sutra ga nigdje nije bilo

GP: 170 drakes + 100 septims

[DragonSoul]

Rasa: Argonian
Klasa: Thief MageS(Više thief nego mage skillovi)
Birthsign:SThe Thief
Ime: J’Ram-Dar

Povjest lika:
J’Ram-Dar ne zna gdje je se rodio, jer je još kao malo dijete odselio s roditeljima u Leyawiin. Kada je imao 3 godine, roditelji su mu ubijeni od Dark Brotherhooda. Njegova glavna zanimacija su bili luk, strijela i znanje. Vlast mu je prodala kuću, a on je završio na ulici. Preživljavao je krađom hrane. Sa 15 godina je želio prestati i krenuo u lov za hranu. Kada nije bilo ulova, ipak je krao, ali samo u najpotrebnijim situacijama. Vječna želja mu je bila otvoriti vlastitu trgovinu. Sve je više čitao i učio i pokušavao razne spellove, koji su ga dosta često samog oštetili. U 20. godini života ga je napao član Dark Brotherhooda, od koga je uzeo armor i Iron Bow, 200 strijela i 20 Drakesa i 173 Septima. Iz knjiga je znao da je se Drakes koristi u Morrowindu. Radoznalost ga vuče u Morrowind.

Trenutno:
Idem u Arenu, gdje želim zaraditi novaca da platim put za Morrowind. Nedostaje mi samo još 200 Septima, još dvije borbe i onda putujem.

Invetori:
Dark Brotherhood armor, 200 arrowa, Iron Bow, Light Arena armor i 2 Healing potiona

Spells:
Minor Heal i Fireball.

Status:
Health(HP): 75/75
Magicka(MP): 110/110
Fatigue(FG): 178/178
Gold: 20 Drakes | 173 Septima
W: Iron Bow(89%) + 200 Arrows
A: Light Arena armor( 77%)

[Mafioz0r]

*ovaj post sadrži mnogo Khajiitovskog dijalekta tj. govorenja o sebi u trećem licu*


Šetao sam Ebonheartom, stalno gledajući oko sebe. Prisjećao sam se svoje pljačke EEC kompanije prije dva mjeseca i nije mi bilo jasno kako sam uspio zaboraviti taj događaj. Pogledao sam prema ulazu u njihovu zgradu, istom onom ulazu iz kojeg sam prije dva mjeseca istrčao s dvije vreće pune zlata. Ali kojim smjerom sam bježao kad su me uhvatili? Prema glavnom ulazu u grad? Ne, sigurno nisam tamo išao, ima previše stražara. Dok sam se prisjećao, odlučio sam sjesti u sjenu velike skulpture zmaja nasred trga. Opet sam pogledao oko sebe, pogledom tražeći nešto što bi me podsjetilo na trenutke prije uhićenja. Pogledao sam prema vodi. Sigurno nisam tamo skočio, s dvije teške vreće zlata kod sebe, odmah bih se utopio. Dakle sigurno sam probao pobjeći preko most....
"Dakle, lopov se vraća" - prekinuo me Khajiit koji se odjednom stvorio iza mene. - "J'Zhirr je i mislio da će se vratiti."
"Pusti me na miru" - odgovorio sam - "ne znam o čemu govoriš"
"Lopov zna o čemu J'Zhirr govori. J'Zhirr ga je vidio kako krade zlato." - rekao je Khajiit, govoreći sve tiše i tiše - "Iz šefovog ureda. Šef je bio jako ljut sljedeći dan, i dan nakon toga, i sve ostale dane. Zlato nikada nije bilo pronađeno." - rekao je gotovo nečujnm glasom - "Ali lopov zna gdje je. Sakrio je zlato. A sada je došao po njega." - nakon zadnje rečenice, sjeo je kraj mene, u sjenu velikog spomenika.
Više nisam to mogao skrivati od njega. I on i ja smo znali da sam krivac, poricanje je bilo besmisleno.
"Ti si rekao stražarima o pljački?" - pitao sam ga.
Odmahnuo je glavom. "J'Zhirr je bio u spremištu za alate cijelo vrijeme. To je ona mala soba blizu ulaznih vrata. Kad je J'Zhirr čuo korake, provirio je kroz vrata i vidio lopova. Odlučio je ostati unutra dok lopov ne izađe. Kad je lopov izašao, izašao je i J'Zhirr i vidio stražare u potjeri za lopovom." - rekao je. Zaboravio sam kako izgleda unutrašnjost njihove zgrade, ali odlučio sam mu vjerovati. Samo mi jedan detalj nije bio jasan.
"Ali zar nije zgrada bila prazna kad sam ušao unutra?" - pitao sam.
"J'Zhirr ne razumije zašto ga lopov pita o pljački koju je on sam počinio" - odgovorio mi je. Ja sam mu objasnio da se ne sjećam. Povjerio sam mu se. Zašto ne bih, mislio sam, kad nemam ništa za izgubiti. J'Zhirr mi je zatim objasnio sve : kako sam provalio unutra nakon kraja radnog vremena, ali nisam primjetio J'Zhirra koji se vratio po svoju torbu u spremište za alate. Kako me stražar primjetio kad sam izlazio s neobično velikim vrećama punima novca. Kako sam pobjegao preko mosta. Zatim mi je rekao da je vidio stražare kako me izvlače iz vode s vanjske strane zidina i brutalno me prebijaju po cijelom tijelu kako bi saznali gdje sam ostavio novac. Zaključio sam da je to uzrok mog gubitka pamćenja. Pitao sam ga zašto mi sve to govori i što želi od mene.
"J'Zhirrova plaća je mala. Vrlo mala. Pomaknuće u EEC bi mu dobro došlo. Lopov će odvesti J'Zhirra do ukradenog novca. Ako mu lopov da polovicu ukradenog, J'Zhirr će šutjeti. Ako ga lopov odbije, J'Zhirr će ga prijaviti šefu i dobiti pomaknuće. J'Zhirr se ne usuđuje ni razmišljati o užasima koje bi šef napravio lopovu." - rekao mi je. Dok je to govorio, osjećao sam se kao da mi se stvorio nož veličine Vvardenfela u leđima. Zar sam toliko zahrđao da me ovakav najobičniji dvolični prevarant uspije nadmudriti?
"Slobodno odustani" - odgovorio sam - "Zar se ne sjećaš? Ne znam gdje je novac."
"J'Zhirr će pomoći lopovu u potrazi." - rekao je sa zlim smješkom na licu - "Danas navečer, u krčmi "Šest Riba". Kad se tamo nađemo, krećemo u potragu." - nastavio je - "a pošto J'Zhirr želi biti siguran da ga lopov neće prevariti" - rekao je pokazujući mi kratki čelični mač - "J'Zhirr je odlučio 'posuditi' ovo od lopova."
Dodirnuo sam dio remena na kojem sam držao mač. Mača nije bilo. Spustio sam glavu i počeo gledati u pod. Bio sam prevaren, pokraden i posramljen. Nisam imao ništa za reći osim psovki, koje sam ipak odlučio zadržati za sebe.
"Ali, nije sve tako loše" - nastavio je J'Zhirr s onim zlim smješkom na licu - "Jer čak i s polovicom plijena, lopov će biti bogat Khajiit. One noći, šef je rekao da je nestalo pet tisuća Drakesa."
Bio sam paraliziran. Tupim pogledom gledao sam ravno ispred sebe, razmišljajući o svemu što se moše kupiti s 2.500 Drakesa. J'Zhirr mi je počeo mahati rukom ispred očiju. Pogledao sam prema njemu.
"Prilično velik iznos, zar ne?" - rekao je - "A sada, J'Zhirr mora natrag na posao, pauza mu je završila. Vidimo se u krčmi nakon sumraka."
Zadnje riječi je izgovorio s velikom sigurnošću u sebe. Znao je da ću biti tamo. Na trenutak sam pomislio na odlazak iz grada, ali kuda bih otišao sa samo 25 Drakesa u džepu? Čak sam poželio odmah ići tražiti plijen, ali dan je i stražari bi me primjetili i pomislili da imam sumnjive namjere.
Obojica smo se ustali i otišli svatko svojim smjerom - on natrag na posao, a ja u krčmu na četverosatno čekanje.


InventoryS: Common odjeća, Chitin Curiass, Chitin Greaves, Recall Potion
DrakesS: 25

(budimo realni, suxam u prepričavanju)

[DragonSoul]

Ne mogu vjerovati, ali uspio sam pobijediti blizanke u Areni. Odlična kombinacija borilaca na daljinu i blizinu. Ali, prvo sam isključio strijelca tako da sam mu probio strijelu jednu ravno kroz desno oko, jednu iznad koljena i treću ravno u srce. Druga sestra je bila bijesna i krenula svojim longswordom na mene, no ja sam uspio pobjeći i zabio joj strijelu ravno u lijevo rame. No, uspjela me je bočno udariti mačem po prsima, što uvijek još osjetim. Još nekoliko strijelca nije puno pomoglo, a ja sam bio pri kraju snage. Iskoristio sam svoj Minor Heal spell i zvukao glavu u zadnji tren. Ali, fireball ju je dokrajčio, i čuo sam sestru strijelca kako je izdahnula dušu. Dobivam napokon dovoljno novaca da mogu ići u Morrowind, gdje se nadam ljepšem životu, jer ovdje više nije jako sigurno za mene. No prvo ću odspavati ovdje u Areni, moram se odmoriti, a najvjerojatnije ću sutra morati još jednu borbu obaviti da bi mogao popraviti svoj armor, Iron Bow i kupiti si još 50ak arrowa.

Inventori:
Dark Brotherhood armor, 78 arrowa, Iron Bow, Light Arena amor i 2 Healing potiona
Spells:
Minor Heal
Fireball

Status:
Health(HP): 43/75
Magicka(MP): 51/110
Fatigue(FG): 11/178
Gold: 20 Drakes | 373 Septima
W: Iron Bow(74%) + 78 Arrows
A: Light Arena armor( 67%)

[Lord Jambrek]

Ogram je stigao do South Wall Corner Cluba, ušao je unutra, svi su ga promatrali dok je koračao u svojoj crnoj pelerini, hodao je po hodniku i sudario se sa jednim Khajitom i oboje su padali prema podu, ali Khajit se dočekao na nogama. Ogram je ležao na podu preliven krvi iz nosa, Khajit ga je primio za pelerinu i povukao ga gore i upitao: "Kojim poslom ti dolaziš ovdje?" "Došao sam zbog Alawen" "Otišla je odavdje, ne znam gdje". Po stepenicama se popeo neki gorostasni Nord, primio Ograma i bacio ga van kroz vrata.

[ChR0NoS]

ustala sam prije zore, kako bi mogla stići na vrijeme u imperial city... dug je put od bellfalsa do imperial citija... nemam golda da plaćam mazima da me teleportiraju, čula sam čak da ovih dana to i ne rade radi krize u mages guildi, pa sam morala ići pješice...

krenula sam na put, već je bio mrak, a samo desetak minuta nakon svitanja me je dočekalo najugodnije iznenađenje proteklih dana... jedan mladi imperial, možda samo 2 godine stariji od mene, sa divnom plavom kosom koja je viorila na vjetru naišao je očito krećući se u istom smjeru kao i ja, na svom velikom crnom ........................ konju.
Kamo ide ovako lijepa djevojka...S- kaže mi on
Evo krenula sam prema Imperial Citiju, dug put je predamnom...
Koja slučajnost, ja sam baš krenuo prema Cheydinhallu
Nisam vjerovala koliko sam sreće imala... Sjela sam na njegovoga... konja... čvrsto ga zagrlila, i jedina smetnja na cijelom putu do grada su bila dva impa koje sam ja sa velike udaljenosti pogodila sa lukom i strijelom dok je konj bio u punom trku, a on je očito ostao impresioniran.
Bilo mi je krivo kada smo stigli u Cheydinhall jer sam znala da ćemo se morati rastati... Stigli smo do štala, on je parkirao svoga konja i došao do mene strasno me pogledavši... poljubili smo se i nakon toga kratko popričali o njemu i njegovim planovima... rekao mi je da se zove Ancius Venetius i da je uvijek na ruti između old eboneharta i cheydinhalla i da ga uvijek mogu naći u jednom od ta dva grada...
rastali smo se, čisto me je brigalo za njega i njegovu rutu, ali sam iz pristojnosti odglumila...
nastavila sam ići u imperial city, grad koji sam samo vidjela sa strane i o kojem sam čula mnogo priča ali nikad vidjela na svoje oči... već je bio mrak i bio me strah s obzirom na jučerašnji dan, ali sam uspješno stigla na kraju...
Ušla sam u King and Queen tavern, rezervirala sobu, koja je bila prilično skupa i naručila vina iz Heartlandsa, ali ovaj put mi nije bila dovoljna jedna boca, već su mi trebale tri... Osim sjedenja za stolom i ispijanja čaše za čašom ničega se ne sijećam...
Sutra sam se probudila sva umorna i mamurna, ali sam znala da je to moj sretan dan jer ću napokon vidjeti anvil

[DragonSoul]

Odradio sam još dvije borbe u Areni, čisto da dobijem još novaca. Iako ne volim krasti, ukrao sam 500 Septima iz chesta ispred Arene. Imperial Guard me je gledao ravno u mene a nije me primjetio. Kad sam imao onaj Dark Brotherhood armor, nije me ni mogao vidjeti u mraku. To je još 500, na onih 400 što sam ih dobio za borbe. Kupio sam si još 200 Iron arrowa i 50 silver arrowa, čisto za svaki slučaj. Bow i Dark Brotherhood armor sam popravio, tj. platio da mi poprave. Kupio sam si još jedan Shock spell za 173 Septima. Sve više se u zadnje vrijeme oslanjam na svoje spellove nego luk i strijelu. Ostao sam bez 473 Septima danas. Toliko nisam nikad u životu do sada potrošio u jednom danu. Nakon što sam došao u Anvil, pozdravio sam se još jednom od Cyrodiila, te otišao na brod. Brod nije bio nešto pre luksuzan, ali imao je sve što je meni trebalo – lijepi krevet, svoju sobu sa ormarićem u kojem ima prozor. Stvarno izgleda da mi život ide na bolje. Nakon 2 dana stigao sam u Seyda Neen. Jako lijep grad. Našao sam neki prsten čim sam izašao iz broda. Toliko sam sretan bio da sam progovorio s prvim čovjekom kojeg sam vidio. I vidi slučaja, on traži prsten koji sam ja našao. Rado sam mu ga dao, jer ne želim više biti(toliko) lopov. I odmah se isplatilo. Ispričao je svom prijatelju, koji vodi trgovinu, što sam učinio i od tada sam imao popust u toj trgovini. Za zahvalu mi je čak zamjenio Septime za Drakese. Čudni novčići, ali eto, novac je novac. Dao mi je neki light armor, ne znam točno kako se zove, jer mi je rekao da u mom armoru neću daleko. Nakon dužeg puta i divljenja, skupljajući svaku stvar koju sam vidio, naišao sam na lijepu djevojku koja je sama stajala, u bogatoj odjeći. I vratio se stari osjećaj. Ubio sam je iz daljine, bez da me je vidjela, i uzeo joj sve što imam. Nakon dolaska u Balmoru, prvi cilj mi je bio Mages Guild. I primili su me! Prvi i drugi zadatak su mi bili da nađem neke cvijetove i gljive, a to sam već sve skupio na putu do Balmore. Dobio sam vlastiti krevet i chest u koji sam sve ostavio, no to me sada nije toliko zanimalo. Ostavio sam skoro sve nepotrebnu u taj chest, a nakon toga sam čitao cijelu noći, i dan, i još jednu noć. Sada je dan, ali sam mrtvo umoran. Idem spavati, a imam osjećaj da ću do sutra ujutro spavati. Moj san o vlastitoj trgovini se bliži…

Inventori:
278 Iron Arrowa, 50 Silver Arrowa, Iron Bow, Chitin armor set.
Spells:
Minor Heal
Fireball
Shocking Touch

Status:
Health(HP): 85/85
Magicka(MP): 140/140
Fatigue(FG): 1/200
Gold: 800 Drakes
W: Iron Bow(100%) + 278 Iron Arrows + 50 Silver Arrows
A: Chitin Armor Set(100%)

[Samael]

ovo dokazuje koliko bi dobro bilo da se napravi TES Online...inače...

Rasa:SDunmer
Klasa:SRanger
Horoskopski znak:SThe Tower
Ime:SSermethun Shyllgenai

Lokacija:SVvardenfell

******************

Dospio sam na otok putem broda, koji me prevezao sa kopna za malu sumu od 10 septima, uz napomenu da sam trebao raditi određene poslove na brodu. Dospjevši u Ebonheart, prvo što sam napravio je bilo da si nađem pristojni armor i oružje. Kao Ranger, specijalizirao sam se u light armoru, pa sam tako odlučio kupiti cijeli komplet Chitin armora. Imam 1000 septima, koje sam dobio krađom i putem raznih ubojstava natrag na kopnu. Ipak, strahujem da će me ovdje doći tražiti agenti iz Necroma i Mournholda. Kupujem Silver longsword i Netch leather shield.

Naon nekog vremena čuo sam glasine o magičnom armoru koji se nalazi ispod Ebonhearta. Te informacije ću kasnije provjeriti. Sad me put vodi prema Tel Fyru, gdje se nalazi stari prijatelj naše obitelji, Lord Divayth Fyr.

******************

Armor: Chitin Complete Set + Netch leather Shield
Weapon: Silver Longsword
Money: 870 Septima

[Samael]

Rasa:SDunmer
Klasa:SRanger
Horoskopski znak:SThe Tower
Ime:SSermethun Shyllgenai

Lokacija:STel Fyr Island

******************

Nakon dugog putovanja i jednog levelanja, došao sam do gljive Lorda Fyra. Unutar sam našao njegove kćeri i morao se popeti do odaja Divaytha fyra jer nažalost nisam imao Levitation potion. Našao sam ga u njegovom kabinetu i nakon što me ljubazno primio, ručali smo i razglabali o starim danima uz Sujammu i pečenu konjetinu
Poslije ručka sam se odlučio odmoriti u svojoj sobi, no iz nepoznatog razloga sam zalutao u skladište. Jeda ormar je bio otvoren, a iz njega je virio komad nekakve sjajne kože. Zainteresiran, otvorio sam ormar, a iz njega je ispao cuirass, čije podrijetlo nisam znao. Odnio sam ga Divayth fyru, a on mi je dao do znanja da je to Cuirass of Savior's Hide. Rekao mi je sve o njegovoj povijesti i o tome da je to ustvari zaista snažan komad armora, možda najjači komad light armora na Vvardenfellu. Zamolio me da ga vratim na mjesto i odem leći jer sutra moram natrag na put. Poslušao sam ga i otišao u krevet, no armor nisam vratio nego ga spremiou backpack, smatrajući d atakvo što ne smije trunuti u ormaru.


******************

Armor: Chitin Set + Cuirass of Savior's Hide + Netch leather Shield
Weapon: Silver Longsword
Money: 859 Septima[/quote]
Level: 2

[ChR0NoS]

neznam koji dan za redom se budim mamurna od sinoćnjeg alkohola
ali danas je bio drugačiji dan... danas se vraćam u anvil
dočim sam to shvatila skočila sam iz kreveta, nabrzinu se obukla, platila što imam i potrčala do izvana. malo sam se raspitala za prijevoz i na kraju odlučila da ću otići sa brodom iz waterfronta do anvila...

stigla sam u anvil i nisam vam mogla opisati svoju sreću u tom trenutku... potrčala sam iz luke do u grad i pozdravljala sve ljude i poznanike, brzo otrčala do svoje stare kuće, odložila stvari i krenula u središte anvila napričati se ljudima o događajima u međumremenu, a kasnije sam otišla u inn i nastavila priču, naravno uz alkohol... više se od toga dana ničega ne sijećam

_________________

ponovo sam se probudila mamurna, i tužna što opet moram ići u morrowin, po ebony bow koji želim kupiti... otišla sam u alkemičarke da pokupim nagradu... dobila sam 500 septima i 2000 drakesa, na moj zahtjev i sada sam bila napokon spremna kupiti ono što mi treba... sjela sam u anvilu u brod za seyda neen...

GP: 2100 drakes + 200 septims

[Lord Jambrek]

Nakon izbačenja iz South Walla, Ogram se zaputio prema Calderi, tamo je znao jednog trgovca koji inače nije bio baš pošten i uvijek je odrapao jadnike više nego ostali trgovci. Taj čovjek je toliko đubre da čak ima i svog vlastitog imperijskog stražara u kući. "Sigurno ga plaća time što pljačka siromašne građane i prolaznike" pomisli Ogram.

[Samael]

Rasa: Dunmer
Klasa: Ranger
Horoskopski znak: The Tower
Ime: Sermethun Shyllgenai

Lokacija: Grazelands

Stanje lika: Polu-mrtav + Brown Rot (disease)

******************

Nakon odlaska s otoka Lorda Fyra, otišao sam na sjever prema Tel Vosu. U dubini Grazelandsa sam naišao na grupu avanturista koji su se uputili u oslobađavanje obližnje grobnice od Hungera i sličnih gadosti. pridružio sam se ekipi jer su me namamili obećanjem o enchantanom komadu glass armora koji se nalazi unutar grobnice. Ušli smo u grobnicu oko podneva i u prvoj odaji se susreli s par Bonelordova. Uspješno smo izašli na kraj s njima, no pri borbi je poginuo jedan od nas četvorice u ekipi. Ušli smo dalje u kriptu i tamo naišli na dva Hungera i jednog Licha koji su nas porazili u borbi. Mene su začudo poštedili kako bi se mogao vratiti onome tko nam je dao zadatak i reći mu kako neće nikada dobiti komad artefakta kojeg traži. Zbunjen i ozlijeđen, izbačen sam vani, a pritom me je lich zarazio bolešću. Neznam tko je dao zadatak našoj ekipi, ali to nije ni bitno. Moram doći do pomoći jer ću inače umrijeti u divljini.


******************

Armor: Chitin Set + Cuirass of Savior's Hide
Weapon: Nordic Claymore
Money: 300 Septima[/quote]
Level: 4

[Arbiter of Change]

"Znači, ako sam dobro shvatio, glavne sile u Vvardenfellu, za kojeg kažeš da je samo dio Morrowinda…“
"Ne samo jedan dio već u zadnje vrijeme i najaktivniji, bar ako mene pitaš" odvratio mi je kočijaš dok je sporim i ujednačenim korakom gonio kočiju (bar bih je ja tako nazvao, valjda je imala neki poseban naziv) putem Balmore. Put navodno nije uopće bio dug, svega nekoliko sati spore i sigurne vožnje, ali uobičajeni Merr je odlučio malo otegnuti vožnju kako bi mi pokazao krajolik i malo me uputio u stanje Vvardenfella. Pretpostavljam da ga je Odryn to zamolio kad su porazgovarali u Hla Odu prije nego li smo krenuli na put.
"Da, i kažeš da je najvažniji? Postoji li za to nekakav poseban razlog?" pitam. "Koliko sam shvatio, većina otoka je spaljena i pokrivena pepelom zbog vulkana..."
"Crvena Planina."
"Molim?" odvraćam mu zbunjen.
"Crvena Planina, tako se zove taj vulkan. Rekao bi da Ashlanderi imaju neke svoje nazive za to mjesto, ali ne mogu reći da me previše zanima. Što dalje od mene to bolje." Nisam mogao da ne vidim kako to zaista i misli, premda je zadnji dio izgleda bio nekakva izreka.
"Po čemu je taj vulkan, pardon - Crvena Planina, tako poseban? Mislim, ja se ne razumijem u geografiju, a još manje u učinke koje ona može imati, ali ne razumijem kako malo vatre i prašine može ikome ozbiljno nauditi."
"Pa vidite... " sada je vidljivo da oklijeva - jesam li učinio grešku ispitujući dalje? "...to nije samo vulkan, niti je sama Planina glavni uzročnik problema ovdje. Problem je ono što se nalazi unutar te planina i oko nje. Strašne stvari. Neki kažu da se tamo nalaze čudovišta svih vrsta, a da ne spominje one jadnike kojima se više ne može pomoći."
"Pomoći? Pomoći od čega? Bolest?"
"Više-manje. Corprus... čuli ste za to?"
"Ne. Zaboravljaš da sam tek došao ovdje. Dosta mi je toga nepoznanica." kažem mu uz smiješak. Trebam se riješiti ovog izgleda turista, možda čak i kupiti neku novu odjeću kako bi se uklopio među ljude.
"Ah da, pardon. Koliko ja znam, to je neka bolest. Vidite, kad vjetar puše on nekad nosi pepeo i... druge stvari sa Planine. Ako ste stvarni nesretni i nađete se na otvorenome kad se to dogodi... pa, recimo samo da postoji šansa da ćete se zaraziti. Najgore od svega, je što nema lijeka... jedino što se može napraviti je protjerati jadnike iz Zida put Planine ili im skratiti muke."
"Skratiti muke? Mislite ubiti ih?"
"... da, kad već tako kažete."
Užasno. Jednostavno ne vjerujem kako ne postoji neki lijek za ovakav slučaj. Zar je moguće da Imperijalni isjelitelji nisu mogli nešto napraviti da pomognu ovim ljudima? Jesu li odnosi među ljudima ovdje toliko u kaosu da je bilo kakva organizirana pomoć nemoguća?
"Kad smo već kod toga" kažem ja i osjećam kako me blagi strah obuzima "što ako ta oluja počne sada? Gdje ćemo se sakriti?"
Na moje iznenađenje Merr se nasmijao i rukom otpuhao tu ideju: "Daleko smo mi od vulkana gospodine da bi nas njezine dah sustigao. Ali ako idete u unutrašnjist tada se pazite." dodao je na kraju sa dozom ozbiljnosti.

"Ah, izgleda da smo gotovo u Balmori. Pogledajte malo bolje naprijed." kaže i mahne rukom ispred nas.
Kad pogledam vidim niske (bar u usporedbi s onima koje sam do sada gledao u Anvilu) zidove koji opasavaju grad, nekoliko tornjeva (očigledno čuvarskih) i gotovo lučni ulazu u grad bez vrata (što rade u slučaju opsade? Ali ipak, niski zidovi bi ima tada bili glavni problem.). Znači ovo je slavna Balmora, drugi grad po veličini u Vvardenfellu i sjedište Veliku Kuće Hlaalu u istom (nisam stigao nikoga pitati o tim Velikim Kućama i čime se već bave... krasno).
"Doista, krasno izgleda. Arhitektura je dosta drugačija od Cyrodiilske i..." dok govorim vidim da Merri na usnama titra zatomljeni osmjeh.
"Gospodine, zaboravljate da nikad nisam vidio dalje od Balmore i njezine okolice uključujući Hla Od. Raspravljati o arhitekturi sa mnom je, pa... kao i pokušati nagovoriti zid da se pomakne - trošite zrak bez učinka." kaže prije nego li prasne u smijeh.
"Hehe, nisam na to tako gledao" odvraćam mu kroz smijeh, ali ipak ne mogu zatomiti vlastito čuđenje koliko su ovdašnji Dunmeri pronicljivi. Zanimljivo. "Dakle, imaš nekakav pametan savjet što bih mogao uraditi u Balmori?"
"Ništa mi trenutno ne pada na pamet. Osim naravno, toga da platite svoju vožnju." opet onaj cerek.
"Doista."

Pri ulasku u grad kroz one ovalne vratnice vidim kako se nebo vedri, ali da se isto tako i polagano ali sigurno smračuje. Trebam naći neko mjesto za prenoćiti (nekako sumnjam da je ovaj grad, kao i mnogi drugi, pošteđen od svojstvenih "noćnih ljudi") i to hitno, a ni posao ne bi bio na odmet. Dok se udaljvam pošto sam Merru platio njegovih 8 Drakeova za vožnju čujem ga kako mi dobacuje:
"Ako vas zanima siguran posao savjetujem vam da posjetite moju nećakinju; Nileno Dorvayn! Ne znam gdje je točno, ali pogledao bih sjeverni dio grada - ona radi za Kuću Hlaalu!"
"Hvala!" dovikujem mu natrag i vidim ga kako okreće kočiju dok izlazi iz grada. Eh, da je imati tako jednostavan život.



Drakes:S72

[Hellboy]

From the fiery depths of Hell, I raise this thread back to life!

/ooc
Jučer sam se vratio Morrowindu i složio si Khajiita. Assassin klasa. Tower sign. Šnicla dao komandu da oživim ovo jer se i on vratio u igru. Stoga:



Budim se. Gledam oko sebe i nije mi jasno kako sam dospio ovdje gdje jesam ni gdje je to. Kroz maglu se sjećam imena. Svog imena. Nanger. No svejedno ne znam kakvo je ovo mjesto. Tamni zidovi pokriveni vlagom. Zrak je ustajao i težak. A ispred mene, plejada svjetala koja plešu u zraku nekakav čarobni ples. Negdje u mom ranjenom umu navire sjećanje. Držanje nekog predmeta u ruci. I ta svjetla. Što su ta svjetla? I što ja radim na ovom prokletom mjestu? Jedan Khajiit poput mene sigurno ne bi smio biti u ovakvoj rupi. Pripadnici Morag Tonga su oduvijek slovili za vješte ubojice i još vještije bjegunce. Kako sam se onda, u ime svega svetoga, našao u ovoj prostoriji? Zar me sav trening izdao? Zar me moje tijelo izdalo? Ili sam nedostojan titule člana Morag Tonga? Moram izaći iz ovog ukletog mjesta. Odmah!


Gear:
torn leather apparel
broken dagger
unknown vial
47 gold pieces

[Herr Schnitzel]

Sve zahvale Hellboyu (respect +6 )

U razgovoru sa nekoliko lokalnih rudara sam saznao za nekakve rusevine sjeverno od Gnisisa, od davne civilizacije "Dwemera". Odlucio sam se uputiti tamo, vidjeti ima li cega interesantnog ili, jos vaznije, neceg sto se moze prodati. Dugo sam putovao kroz regiju West Gash, krsoviti kraj pod kontrolom nekakve kuce ili obitelji Redoran, barem kako sam nacuo. Priroda ovog mjesta me zadivila, i doista je velika promjena od beskrajnog zelenila rodnog Cyrodiila, no i dalje se tesko privikavam na cudesna stvorenja poput guara i kwame (koji su, izgleda, osnova cijele ekonomije Vvardenfella). U razmisljanju o ovom lijepom, a istodobno misterioznom i opasnom mjestu me prekinuo dolazak do cilja: Dwemerske rusevine. Ostao sam zapanjen, kako velicinom, tako i mehanickom sofisticiranoscu ovog ostatka nekadasnje civilizacije. Veliki kameni most vodio je do neobicnog ulaza od metala u taj metrima visok toranj. Osjetio sam veliko strahopostovanje prema toj civilizaciji, ovom mjestu, ovom otoku. Odlucio sam da nisam spreman za ovakav pothvat, jer su u unutrasnjosti vjerojatno nekakve zamke za pohlepne ili naivne, a jos manje bih se htio susresti s necim... "neprirodnim". Nastavio sam dalje, prema nekakvom ribarskom naselju imenom Ald Velothi. Ovaj dunmerski jezik i njihova imena su mi, barem zasada, vrlo teski za pamtiti. Kupit cu nekakav dnevnik prvom prilikom kad dodjem u civilizaciju, za lakse snalazenje...

[Macolla]

Rasa: Redguard
--------------------------------------------
Klasa: Warrior
Horoskopski znak: The Warrior
Ime: Bauph
--------------------------------------------
Lokacija: Hegathe
--------------------------------------------
Informacije:
22 godine
oziljci po licu
icecold pogled
--------------------------------------------
Inventar:
Iron Helmet
Steel Cuirass
Iron Pauldron
Bonemold Greaves
Studded Leather Gloves
Bonemold Boots
Rough Heraldic Shield
Butcher Axe
2 Breads
50 Septims
--------------------------------------------
Nakon sto su mu ubili majku, Bauph vise nezna sto ce sa svojim jadnim zivotom. Oca nije upoznao, mrzi ga vecina gradana Hegathea pa se odlucuje da napusti taj grad u potrazi za avanturom. Nakon sto je prodao kucu, kupio je potrebne stvari te se pozdravio se sa jedinim cuvarom glavnih vrata Hegathea, svojim jedinim prijateljem. Nakon iscrpnog razgovora i toplih pozdrava otisao je niz vjetar...

Tijekom hoda koji je trajao od prilike jedan dan pojeo je sve sto je ponijeo, nije mu nista drugo preostajalo nego se zaputiti u obliznju sumu u potrazi za hranom. Za 10 minuta naisao je na antilopu slomljene te joj je smao mogao prikratiti muke. Uzeo je sve sto se moglo iskoristiti te nastavio dublje u sumu jer ipak on nema cilja, hoda gdje ga vjetar ponese...

Doslo je i vrijeme za spavanje nakon skoro 2 dana hoda pa je napravio sator od koze antilope koju je nedavno oderao te zapalio vatru kraj velike stijene kako bi se izolirao od vjetra te utonuo u veoma potreban san...

Krikovi, zavijanje, te dubok tutanj galopa ga je probudio u najmracnije doba noci, osjecao je neku zlu silu u zraku te je znao da ono nesto u mraku, koje motri plijen, uskoro dobiva zelju za krvi. Brzo je navukao oklop, to jest jadne komade metala koje je imao, te uzeo stit i sjekiru te zauzeo defensivni polozaj. Odjednom krik, zvuk krila, jaki udarac koji je pretrpio stit,

[Sova]

Rasa:Khajit
Birthsign:The Thief
Class:Assassin
Rodjen san u Morrowindu kao rob.Roditelji su mi umrli u roblju od losih zivotnih uvjeta.Gospodar mi je bija okrutni plemicki Dark Elf kojemu nikad nisan doznao ime.Radin najteze poslove i jedva san prezivljavan od nesto malo hrane koju dobivan.Na plantazu na kojoj radin dolazi novi rob,neki Orc s kojin se sprijateljujen,ali brzo umire.Prije nego sta ga bace u rijeku mu stizen provjerit stvari i nalazin mali celicni noz u veoma dobron stanju koji stizen sakrit.Ove noci odlucujen da ne namjeravan vako umrit.Razbijan bravu na svojin zakljucanin vratima i suljan se u kucu svog gospodara dok spava.Malo razmisljan i onda mu zabijan noz u srce.Znan da ce ujutro doci strazari jer je bija u dobron odnusi s njima pa moran pobic.Na brzinu uziman dvi boce vode i par jabuka i bizin.Sve san slabiji po jeden malo jabuke i zapijan ih vodon i nakon toga zaspen.Ujutro se budin i krecen dalje.Hrana i voda mi polaku nestaju i navecer mi ne ostaje nista,a ja sve vise slabin.Pocinje kisa i ja sa osjecajen da cu ubrzo umrit ulazin u neku staru rusevinu.Odma iman los osjecaj da je nesto opasno unutra.Moj osjecaj je bio istinit.Dolazi mi jedan jako blidi Imperijalac i ja san odma zna da je to vampir.Sta se vise priblizava srce mi lupa jace,ali nije me napa nego je samo staja i pocea pricat s menon.Kaze mi da iman tri mogucnosti.Jedna je da me oda ostavi da umren od iznemoglosti,druga da ce mi on isisat svu krv i treca je da prezivin pod uvjeton da postanen vampir.Govori mi kako cu bit zauvik mlad i snazan.Ja se mislin i onda sa zeljon da prezivin prihvacan trecu mogucnost.Vampir se priblizi i ugrize me za vrat i isisa mi krv do granice smrti i kaze da sad iman dvi mogucnosti.Jedna je da me pusti umrit i druga je da postanen vampir i pita me je li zaista zelin postat vampir.Jedva san uspija reci da zelin.Ugrize sam sebe u ruku i pocne mu teci krv i stavi meni ispred usta i kaze da pijen.Pocinjen pit njegovu krv i nakon malo vrimena je on odvoji od mojih usta i gleda.Cijelo tijelo mi je odjenon u grcevima i sve me boli.Pocinjen se trest od boli i iman osjecaj da umiren.Kada to prestaje osjecan se bolje i on me odvodi dalje u rusevinu i kaze mi da moran spavat u lijesu.Budin se tek sljedecu noc i osjecan se puno snazniji i brzi,ali njega vise nema,ali je na lijesu ostavija papiric s porukon u kojoj pise da ni slucajno ne izlazin na sunce i da moje tijelo moze nahraniti jedino krv i da je on otputova u Cyrodil i da ako zelin da mogu i ja i da ce me naci tamo.Osjecan glad i znan da moran piti krv.Izlazin iz rusevine i dolazin do obliznjeg sela i suljan se u kucu ne mlade Nordkinje i kad zaspe isisen joj svu krv i ona umire.Uziman joj novac i tiho izlazin iz kuce i zurin se na brod za Cyrodil u Seyda Neen.Kad dolazin vidin da se brod vec sprema otici i na brzinu se ukrcan i ulazin u svoju kabinu koju s menon dijeli neki Orc.Iman jos zelje za krvlju pa cekan kade zaspe i isisen mu krv do smrti i uziman mu mali celicni noz i zaspen.Sljedecu noc stizen u Cyrodil u grad Imperial City.