Pa ono
Imamo glavnog lika, tinejđera koji je malo cudan. Nije asocijalan nego je samo izuzetno inteligentan i ne socijalizira se sa svima i ima par bliskih prijatelja. K tome je malo šizofrenican i ima glasove u glavi koji mu govore da rade razne stvari. Upoznaje curu i oni se zaljubljuju iako su potpuno razliciti ( da ne pricam o cheesy muzici koja sviri, naprimjer kada se jebu svira Joy Division - Love Will Tear us apart)
On se ne pokorava autoritetu i sam postavlja razne norme i ne prihvata šuplje price i americki obrazovni sistem. Zato je i radnja postavljena u privatnoj skoli.
Onda stalno pojavljivanje naizgled nebitnih događaja ( ona baba koja stalno pregledava poštu ) kako bi se stvorio osjecaj iznenađenja kada to ispadne u biti prelomno za pricu.
I zec u njegovoj glavi u biti ispadne da je on, zacudo.
Onda putovanje kroz vrijeme nisu baš mogli realizirati. Na stranu to da je trenutno nemoguce, recimo da je moguce u filmu. Crvotocine se ne mogu stvoriti na mjestima gdje je gravitacija tako slaba, recimo na Zemlji i onda ono čizi ubacivanje božijeg plana i kako je sve manje više predodređeno i da se mi krecemo u sklopu zadatih putanja.
I na kraju glavni lik umre, neocekivano.