Na neki način shvaćam potrebu da glavni protagonist preživi tu avanturu kako bi se na kraju napravio jaki kontrast prema negostoljubivom svemiru te istaknula čovjekova nevjerojatna mogućnost prilagodbe kada je u pitanju preživljavanje, no način na koji je to izvedeno, nezz...ubija malo taj dojam realnosti kojem teži film. S druge strane, ono kada dođe do one obale i muči se s gravitacijom da uspravno stane na noge, nezz, trnci su me prošli
Milijun asocijacija na evoluciju ljudske vrste, beznačajnost u velikom spektru svemira te zahvalnost što imamo ovaj treći kamenčić od Sunca. Iako mi je najjača ona scena kada se nalazi suočena sa smrću - bolesno dobro prenošenje emotivne težine tog trenutka. Opet su me trnci prošli