Priprema i kompresija videa u VirtualDub-u

[Burek_fr0m_SPACE]

Nakon nekoliko slučajeva u kojima je bila potrebna pomoć oko kompresije video zapisa, odlučio sam sastaviti ovaj vodič u kome ćemo proći neke osnovne koncepte i metode pripreme i kompresije video materijala koristeći primarno VirtualDub i Xvid – od kojih su oba potpuno besplatan software i uz to, jako dobri u svom polju.


Potreban software

VirtualDub
Instalacija : Samo extractujte ZIP arhivu u poseban folder i to je to.

Xvid MPEG-4 Codec
Instalacija : Pokrenite installer i pratite jednostavnu step-by-step instalaciju sa defaultnim parametrima.

LAME MP3 encoder 3.97 (ACM)
Instalacija : Otpakujte arhivu u poseban folder, desni klik na LameACM.inf > Install. Ako se pojavi upozorenje, kliknite na Continue.


Kompresija videa

Video zapis, sam po sebi, je vrlo kompleksna informacija, te zahtijeva jako mnogo prostora da bude zabilježena. Kao što (valjda) znamo, video se sastoji od serije statičnih slika. U nekompresovanoj formi, video zauzima jako, jako mnogo prostora. Zamislite video dimenzija 640x480, 25 slika (frameova) u sekundi, 5 minuta u trajanu. Ako koristimo 24-bitnu boju, računica izgleda ovako : 640 * 480 * 3 * 25 * 60 * 5 = 6 912 000 000 bytea = 6,5 GB* (?!). Ne izgleda prihvatljivo? Za krajnjeg korisnika svakako i nije. Tu stupa na scenu kompresija videa, i to, kao i kod drugih multimedijalnih kompresija, u dvije vrste : lossless (bez gubitaka) i lossy (sa gubicima). Naravno, ona druga je u svakodnevnoj upotrebi mnogo popularnija, jer omogućava mnogostruko veći omjer kompresije žrtvujući manje važne informacije. Naravno, razvijeno je mnogo različitih metoda kompresije, od kojih svaka ima svoje prednosti i mane, i tu dolazimo do pojma „codec“ (COder – DECoder). Codec nije ništa drugo, nego program koji se pokreće kada treba kodirati ili reprodukovati video materijal kodiran njime. Šta se događa kada pustite DivX film u nekom playeru? Player otvara file i očitava četveroslovni „potpis“ codeca (FourCC), koji bi u tom slučaju bio „DIVX“. Nakon toga pregleda sve dostupne/instalisane codece, i ako nađe neki koji se odaziva na „DIVX“, pokreće ga i zapošljava ga kao tumača video podataka koji se nalaze u tom fileu. DivX ga je znao napisati – DivX ga zna i pročitati; jednostavan princip. Svi moderni codeci za svoju kompresiju koriste činjenicu da se dva susjedna framea ne razlikuju previše (osim ako je promjena kadra u pitanju, npr.), te se trude zapisati samo razlike između njih, time bitno štedeći memoriju. Tako da u kompresovanom videu obično razlikujemo dvije glavne vrste frameova : I-frame (keyframe) i P-frame (delta frame). Keyframeovi su, kako im ime govori, ključni i sadrže najviše informacija (tj. fizički su najveće) – obično se ubacuju kada se kadar mijenja ili kada ima mnogo akcije u videu, tj. kada je razlika u odnosu na prethodni frame prevelika. Ako je razlika dovoljno mala (što čini većinu slučajeva), onda će se ubaciti delta frame, koji će samo bilježiti razlike u odnosu na prethodni frame.

* 640 pixela po horizontali x 480 pixela po vertikali x 3 bytea po pixelu (24 bita / 8 = 3) x 25 slika u sekundi x 60 sekundi po minuti x 5 minuta


Bitrate

Vjerujem da svi znaju šta je bitrate – broj bitova koje codec smije upotrijebiti za zapisivanje informacija u datoj sekundi. Logično, što je bitrate manji, više će informacija biti odbačeno kako bi se uklopili u zadatu granicu, rezultujući manjim kvalitetom videa. Orijentacije radi, DVD se kompresuje u MPEG2 sa oko 5 Mbps; tipičan film na CD-u se kompresuje DivXom ili Xvidom sa oko 700 kbps; a YouTube video je FlashVideo sa oko 320 kbps. Postoje dva načina rasporeda bitratea, a time i enkodiranja : constant bitrate (1pass enkoridanje) i variable bitrate (multi-pass enkodiranje). Šta se dešava u prvom slučaju? Program kaže enkoderu : „Imaš 300 kb za svaku sekundu, pa radi šta znaš“. Zamislite video od 5 min u kome su prve 4 min samo bijeli ekran, a zadnji minut je „lobby fight“ iz The Matrixa. Enkodirajući ga s konstantnim bitrateom, svaka sekunda će biti enkodirana istim brojem bitova, što je s obzirom na sadržaj, vrlo nerazumno. Enkodiranje u više prolaza (najčešće 2) omogućava da codec prvo „pregleda“ video i analizira njegov sadržaj, tako da može unaprijed skrojiti plan gdje mu koliko bitova treba, što će reći da će broj bitova u sekundi zavisiti od kompleksnosti sadržaja u tim trenucima. U tom slučaju bi bitrate u prve 4 min bio minimalan, dok bi u zadnjoj minuti „sasuo“ sve bitove koje je do tada uštedio. 2pass enkodiranje treba koristiti kad god je moguće, jer tako znate da će vaši dragocjeni megabytei biti pametno utrošeni. Očigledna mana je što traje znatno duže – ali dobar video u žurbi ionako ne možete dobiti.


VirtualDub

Šta li je VirtualDub? „Dokaz da sam imao previše slobodnog vremena na faxu“ – prema riječima autora, Avery Lee-a. Inače, radi se o programu za obradu i reenkodiranje AVI fileova (s tim da može čitati i MPEG1, ali ne može snimati u taj format). Interface je prilično spartanski, što obično uplaši nove korisnike, ali ne brinite, uz malo upoznavanja i vježbe, osjećaćete se kao kod kuće. Pokrenite program i učitajte prvi AVI ili MPEG koji vam padne pod ruku. Vidjećete dva okvira s identičnim videom u glavnom dijelu prozora, dok ćete na dnu imate seekbar i kontrole – koje će vam vjerovatno izgledati poznato, ako ste ikada koristili neki video player. Inače, od ta dva videa, prvi je ulazni, a drugi izlazni. Pošto još nismo ništa uradili s videom, izgledaće identično u oba slučaja.

AVI, kao i svaki drugi audio/video container format sadrži dva streama podataka – audio i video podatke. Jedno od osnovnih podešavanja pri radu je način na koji će VirtualDub baratati s tim streamovima. Pogledajte pod Video i Audio padajući menu. Uočićete da i pod jednim i pod drugim postoje opcije „Direct stream copy“ i „Full processing mode“. Direct stream copy jednostavno slijepo prepisuje podatke, ne mijenjajući ih. Korisno ako želimo samo isjeći dio snimka, bez ponovnog kompresovanja; ili ako želimo manipulisati samo video zapisaom i ne dirati zvuk.

Za prvu vježbu, postavite i Video i Audio na Direct stream copy. Zatim, krećući se kroz video, obilježite „in“ i „out“ tačke pomoću zadnja dva dugmića ispod seek-bara (one crne oštre strelice), tj. odakle i dokle želite isjeći video. Idite File > Save as AVI... i snimite file. Snimanje bi se trebalo vrlo brzo završiti, pošto je riječ o trivijalnom kopiranju jednog dijela filea.


Priprema video materijala

Što se kompresije tiče – možemo odmah krenuti na nju, ali postoje neki koraci koje je ponekad potrebno uraditi prije kompresovanja. Vjerujem da ćete shvatiti njihovu važnost nakon opisa.

Interlacing

Uobičajna praksa u mnogim sferama prenosa videa – naizmjenično se u frameovima pojavljuju samo parne, pa samo neparne horizonalne linije, čime efektivno upolovljavamo vertikalnu rezoluciju, te time ostvarujemo uštedu. Taj jedan „polu-frame“ se naziva „polje“ (field). Tako rade televizori – svi popularni TV standardi (PAL, NTSC, Secam) imaju interlacing. Tamo to odlično funkcioniše – jer je signal i rad uređaja u skladu. Gadan problem nastaje kada se interlaceovan video prikazuje na progresivnom displayu (onom koji nema polja, već pokazuje cijelu sliku odjednom) – poput monitora na računarima i LCD panelima. Tada vidimo prilično neugodan efekat „iskakanja“ horizontalnih linija. Osim što je to neugodno za gledanje, efekat interlacinga „ubija“ codece jer im pravi hrpu bespotrebno oštrih rubova. U svakom slučaju, interlacing nam nikako ne treba na kompjuterima, te ako nam je video interlaceovan, trebamo ga „deinterlaceovati“. Kako znati da li je video interlaceovan? Stvar je prilično očigledna :



Vidite ovu horizontalnu nazubljenost koja djeluje kao sjena objekata u pokretu? E, to je poslijedica interlacinga, te ako uočite takve anomalije na vašem videu – obavezno ga deinterlaceujte prije dalje obrade. Inače, s interlacingom ćete se često sresti kod videa s kamere, videa captureovanog TV karticom ili kod videa direktno skinutog s DVDa. Dok, recimo, video snimljen Frapsom (dakle, video nastao na kompjuteru) sigurno neće imati interlacing, jer toga jednostavno nema ni u jednom segmentu kompjuterske grafike.

Kako deinterlaceovati video? Princip rada se zasniva na „stapanju“ dva polja, čime se dobija jedinstvena slika na kojoj nećemo vidjeti one interlacing artefakte, te će ju biti lakše i gledati očima i enkodirati. Tu ćemo se prvi put sresti sa VirtualDubovim filterima. Pobrinite se da Video bude u Full processing modu (pošto sad već ipak obrađujemo video), te idite Video > Filters... Kliknite Add... i sa spiska odaberite Deinterlace. Dobiće te dijalog u kom možete birati vrstu deinterlacinga – svakako odaberite Blend fields together, jer daje najbolje rezultate. OK iz oba prozora. Sada kada pustite video ili seekujete, na desnom (preview) videu ćete vidjeti osjetno poboljšanje. I tako smo se riješili interlacinga...

Temporal smooth

Nerijetko se događa da u video zapisu snimljenom nekvalitetnom opremom, videu snimljenom pri slaboj svjetlosti, video s TV tunera, a ponekad i na filmu – imamo konstantan šum („snijeg“). Nešto poput ovoga :



Uočavate “zrnastost” slike? Ako i vaš video pati od sličnog problema, trebate pokušati temporal smooth, tj. uglađivanje videa po vremenskoj osi. Ponovo, Video > Filters > Add > temporal smoother. U dijalogu pomjerite slider udesno za stepen ili dva, te kliknite OK na oba prozora. Pustite video da vidite kako izgleda – ako vam treba jači smooth, uvijek možete u Video > Filters > temporal smooth > Configure…, te tamo podesiti vrijednost. Potrudite se ne ići previše, jer previsok stepen temporal smoothinga može napraviti više štete nego koristi. I ovim korakom uklanjamo suvišne detalje s videa, ponovo čineći video i ljepšim i lakšim za enkodiranje.

Ja sam ovdje naveo samo ova dva specifična filtera, a vi ih možete proizvoljno koristiti koliko želite. Ako želite podesiti svjetlinu i kontrast, odnost boja, dodati logo – za sve to imate odgovarajuće filtere, međutim, nije ni mjesto ni vrijeme da objašnjavam svaki pojedinačno.


Dimenzije videa

Koje bi mi trebale biti dimenzije/rezolucija videa? Nema lakog odgovora. Sve zavisi od toga šta enkodirate i koliko prostora smijete potrošiti. Sve je jedan veliki trade-off. Kod iste veličine filea, video manjih dimenzija će imati manje artefekata od kompresije, ali će biti sveukupno malo mutniji, dok će video na većoj rezoluciji trpiti više artefakata, ali zato u mirnijim scenama može biti znatno oštriji. Orijentacije radi, video koji gledamo na Tvu i koji se snima PAL kamerama (i koji se nalazi na PAL DVDovima) je u rezoluciji 720x576. Rezolucija ekrana na kompjuteru je u prosjeku 1024x768, pa na više, s tim da se s videom skoro nikad ne ide na punu rezoluciju ekrana (izuzetak je HD video o kom ovdje nećemo, a i traileri za igre, eventualno). Naravno, video nikada nećemo pri enkodiranju uvećavati – jer je to besmisleno. Tako bi potrošili više vremena, više memorije i na kraju dobili lošiji video. Ako ćemo mijenjati dimenzije videa, onda ćemo ga smanjivati, i to samo ako i koliko je potrebno. Najbolje bi bilo zadržati originalne dimenzije, ali ako smo baš u škripcu s memorijom (tj. ciljnom veličinom filea), onda možemo smanjiti video radi uštede. Sve u svemu, trebalo bi prvo probati u originalnoj rezoluciji (osim ako nije očigledno da to tako neće ići), pa ako video bude imao previše artefakata za vaš ukus, onda probajte sa smanjivanjem. Pri biranju veličine, najbolje bi bilo držati se nekih „standardnih rezolucija“, kao što su 320x240, 352x288, 512x384, 640x480, 720x576, 1024x768 i sl. Naravno, ovo su sve 4:3 rezolucije (320 / 4 = 80; 80 * 3 = 240). Ako je video u 16:9 (widescreen) formatu, odgovarajuću vertikalnu dimenziju dobijete po jednostavnoj računici : (horizontala / 16) * 9. Generalno pravilo za sve proporcije i veličine je da bi i horizontalna i vertikalna dimenzija trebale biti djeljive sa 16 – tako ćete olakšati posao enkoderu i osigurati maksimalnu efikasnost (ako vas interesuje zašto, raspitajte se šta su „macro-block“ovi). Jedino sigurno ovdje je da ako želite video uploadati na YouTube, optimalna rezolucija vam je 320x240, jer u toj rezoluciji YouTube čuva video. Dakle, ako ste ipak odlučili mijenjati veličinu videa, i odlučili se za konačnu rezoluciju, idite na Video > Filters > Add > resize. U dijalogu ćete moći utipkati željene dimenzije. Za Filter mode preporučujem Precise bilinear, jer po mom mišljenju daje najbolji odnos brzine i kvaliteta. OK iz oba prozora. Kada pustite video ili seekate, preview video će se automatski postaviti na nove dimenzije, pa ćete imati uvid u trenutno stanje. Ako ste do sada već dodali deinterlace i temporal smooth filtere, moguće je da će vam video „sjeckati“ kada ga pustite, iz prostog razloga što procesor ne može dovoljno brzo odraditi sve efekte koje ste postavili, ali nemojte da vas to zabrinjava – finalni video će biti uredu.


Cropping

Cropping (isijecanje) je preporučljivo koristiti ako je izvorni video letterboxovan, tj. ako je sadržaj u widescreen formatu, a rezolucija je 4:3, pa onda imamo one crne trake na gornjoj i donjoj strani. Ovako nešto :



Da ne bi uzaludno trošili bitove na crne dijelove, isjećemo ih, ostavljajući samo onaj dio koji sadrži nama bitan sardžaj. Za ovaj poduhvat idemo na Video > Filters > Add > null transform. Kada smo ga dodali, označimo ga na listi filtera i kliknemo Cropping... – dobićete novi, za to namijenjen, prozor. U njemu možete ručno upisivati koliko pixela želite odsjeći s koje strane, ili možete mišem povući rubove. Naravno, preporučljivo je prvo seekovati na neki svjetliji dio videa u kome se jasno vide rubovi. Pošto video u ovom slučaju siječemo samo po vetikali, vrijednosti Y1 i Y2 offset su nam od značaja. Ponovo, i ovdje se držimo „pravila 16“, tj. pazimo da zbir Y1 i Y2 offseta bude djeljiv sa 16 (podrazumijevajući da smo i do sada pazili na to). Pošto vam se mjere vjerovatno neće od prvog pokušaja uklopiti, rađe pomjerite koji pixel prema unutra, nego prema vani, kako bi cijela površina framea bila popunjena sadržajem, bez imalo crnih rubova. Kada dimenzije budu na mjestu, OK i OK.

I ovim smo završili pripremu video materijala. Naravno, sve ovo do sada je bilo opcionalno, tj. potrebno u specifičnim slučajevima (koji, opet, nisu ni tako rijetki). Ako imate neki video koji je trebalo „popravljati“, probajte ga enkodirati i direktno, čisto da vidite razliku u odnosu na pravilno pripremljen video.


Kompresovanje u Xvid

U VirtualDubu možete kompresovati video u bilo koji od dostupnih codeca, međutim, ja ću se ovdje specifično baviti Xvid-om. Zašto? Zato što je Xvid standardan MPEG4 codec, što mu omogućava kompatibilnost na mnogim uređajima i playerima, od skoro svih video playera na kompjuterima, preko hardwareskih DVD/DivX playera, pa čak i do nekih mobilnih telefona i većina PocketPC uređaja. Što se kompatibilnosti tiče, mogli smo odabrati bilo koji MPEG4 codec, ali odluka je pala na Xvid, jer osim što je standardan, među najboljima je po performansama i kvaliteti i uz to je besplatan i time svima dostupan. Ovdje ćemo se baviti 2pass kompresijom, tj. kompresijom iz dva „prolaza“ (objašnjeno u Bitreateu). Da bi podesili Xvid, skoknimo do Video > Compression > Xvid MPEG-4 Codec > Configure. Time dobijamo prozor sa svim podešavanjima Xvid codeca. Profile@Level određuje složenost kompresije – s obzirom da ovdje ne radimo za neke posebne uređaje, najbolje da odaberemo (unrestricted), što znači da Xvid smije upotrijebiti sve metode kompresije koje zna. Skoro sve, zapravo. U slučaju da enkodiramo video koji ćemo htjeti gledati na samostalnim hardwareskim DVD/DivX playerima, svakako treba pod „more...“ provjeriti da li je Global Motion Compensation isključen, jer taj feature često nije podržan od strane samostalnih playera. Dalje, pod Encoding type za početak stavljamo „Twopass – 1st pass“, što znači da spremamo Xvid za prvi „prolaz“, tj. prolaz analiziranja. Samo još provjerite da vam je Quality preset na General purpose, te zatim OK iz oba prozora. Spremni smo za prvi prolaz, pa ga i uradimo napokon – File > Run video analysis pass. Pojaviće se statusni prozor VirtualDuba, a eventualno i Xvida, ako je uključen. Zavisno od dimenzija i trajanja videa, ovo bi moglo potrajati – budite strpljivi.


Zvuk

Prije drugog prolaza se trebamo pobrinuti i za zvuk, pošto drugim prolazom pravimo konačni file. Za početak, trebamo se zapitati da li dirati zvuk uopšte. Najbolje je ta odmah provjerimo u kakvom je stanju zvuk, gledajući pod File > File information. Pogledajmo pod Audio stream > Compression. Ako kojim slučajem tu piše PCM – to znači da zvuk uopšte nije kompresovan, te da ga svakako trebamo kompresovati. U slučaju da je kompresovan u MPEG Layer-3 (MP3), AAC ili nešto treće, najbolje bi bilo ostaviti zvuk netaknut. Jedino ako nam baš treba svaki kilobyte, onda možemo pristupiti reenkodiranju zvuka u manji bitrate. Ako je bitrate već na 128 kbps (Audio stream > Data rate), nema previše smisla dalje ga smanjivati. Svakako nemojte stavljati veći bitrate od izvornog – a ni neki bitrate koji se ne razlikuje znatno od izvornog, takođe nema smisla (samo bespotrebno gubimo kvalitet i vrijeme reenkodiranjem). Za enkodiranje zvuka smo odabrali LAME MP3 jer je vjerovatno najbolji MP3 codec, a uz to je i besplatan. Osim toga MP3 sam po sebi ima vrlo široku primjenu, tako da se ne moramo brinuti za kompatibilnost – danas i ručni satovi sviraju MP3. Dakle, ako smo se ipak odlučili za reenkodiranje zvuka, postavimo Audio > Full processing mode, te Audio > Compression > Lame MP3. S desne strane odaberimo bitrate – 128 je sasvim dovoljno, osim ako vam zvuk nije jako bitan (ako je muzički spot u pitanju, npr.) Naravno, nema smisla stavljati visok bitrate, ako je izvorni zapis nekvalitetan. Mala napomena – birajte CBR stavke, ne ABR. CBR je skraćenica za Constant BitRate. Da, rekli smo da to nije jako pametan utrošak bitova, međutim ovdje imamo jednu caku – AVI nativno ne podržava ništa drugo osim konstantnog bitratea za zvuk. Istina, možemo mi staviti ABR/VBR zvuk i u većini slučajeva će raditi, ali bi to moglo izazvati greške u sinhronizaciji slike i zvuka, tako da se trebamo držati CBR zvuka, kad god je moguće. Dakle, kad smo odabrali Lame MP3 i odgovarajući mod, idemo na OK.


Privođenje kraju

Lagano se bližimo kraju – došao je red na podešavanje drugog prolaza, a s njim nam stiže i najteža odluka. Idemo na Video > Compression > Xvid MPEG-4 Codec > Configure. Encoding type prebacujemo na Twopass – 2nd pass. A sada ona najteža odluka – veličina filea. Ukoliko vam umjesto „Target size (kbytes)“ piše „Target bitrate (kbps)“, kliknite na taj natpis da se prebacite u Target size mod. Dakle, imamo polje u koje trebamo upisati na koju konačnu veličinu filea ciljamo... šta upisati? Ponovo, lakog odgovora nema – to je jedna od onih stvari za koje jednostavno treba steći iskustva, nakon čega ćete se znati orijentisati. Kao što svi znamo – što veći file, to kvalitetniji video. Glavni faktori su dimenzije videa, njegovo trajanje i sadržaj. Ovu preporuku uzmite s mnogo rezerve – po mom ukusu, za prilično dobar video dimenzija 640x480, treba vam u prosjeku 1 Mbps, tj. oko 7 MB za minutu videa. Važno je napomenuti da se u tu ciljnu veličinu ne ubraja zvučni zapis, znači na to se dodaje još i veličina zvuka (dužina u sekundama * (bitrate / 8) = ? kilobytea). Što se odluke tiče – to nećete nigdje pročitati, niti vam neko može reći „tačno rješenje“, jednostavno morate zaključiti neke stvari sami za sebe. Za sada, vodeći se onom mojom preporukum, stavite neku vrijednost koja vam se čini pogodnom (uvijek možete pokušati ponovo), te kliknite na OK u oba prozora. I tako smo došli do konačnog okršaja Xvida i vašeg video materijala – idemo File > Save as AVI, tipkamo ime (neka bude u istom folderu kao i izvorni video) i klikamo Save. Ponovo se pojavljuje(u) statusni prozor(i), i ponovo čekamo da se proces završi. Drugi prolaz traje približno koliko i prvi, možda malo duže. Nakon strpljivog čekanja, dobijamo svoj svježe enkodirani AVI file. Pogledajte ga u svom omiljenom playeru i odlučite jeste li zadovoljni njim. Ako baš ne možete primijetiti ni najmanji artefakt kompresije, razmislite o daljem smanjivanju filea, pogotovo ako ga planirate proslijeđivati preko interneta. Ako je kvalitet loš, probajte dodati još koji MB. Ako je kvalitet loš, a ne možete si priuštiti još koji MB, razmotrite smanjivanje dimenzija videa, a možda i dalju kompresiju zvuka. Ukoliko želite promijeniti samo ciljnu veličinu filea, možete ponoviti samo drugi prolaz. Međutim, ako promijenite dimenzije ili na bilo koji drugi način utičete na video, biće potrebno ponoviti i prvi prolaz, jer tada video više neće biti isti kao prošli put. Ako ste početnik u ovome, vrlo je moguće da nećete iz prvog pokušaja „ubosti“ sve kako treba, ali nakon nekoliko pokušaja, sigurno ćete dobiti AVI file kojim ćete biti zadovoljni... tj. sve pod uslovom da nemate nerealna očekivanja.


Čemu ove komplikacije?

... možda ćete se s pravom zapitati. Postoje i jednostavniji načini da se enkodira video. Imate hrpu programa gdje samo kažete „hoću taj file“ i kliknete „Encode“. Ali tako jednostavno ne držite konce u rukama – znate li koji će codec biti korišten? Koliki će bitrate biti? U kom formatu će biti zvuk? Osim toga, ti prejednostavni programi skoro nikada ne rade 2pass enkodiranje, što je po meni neoprostivo. Ovaj „vodič“ sam napisao po svom ukusu, a ja jednostavno volim kad mogu uticati na što više aspekata onoga na čemu radim. Uz to, potrudio sam se da ovo ne bude samo „uputstvo za upotrebu VirtualDuba“, već i da kažem ponešto o nekim opštim principima i problematikama vezanim za kompresiju video materijala. Ja bih bar volio da mi je neko neke od ovih stvari objasnio ranije... Na kraju, nadam se da ste uživali čitajući, te da će vam ovaj vodič biti od koristi u vašim budućim baratanjima videom. Do čitanja.

Burek_fr0m_SPACE, 31.10.2007.

[spidEY]

Bravo...svaka čast...ti pišeš više teksta nego ja

[Bartuc]

Stvarno odlično Burek! Ima jako puno pojmova za koje prvi put ćujem i bome si ih fino objasnio! Trebao bi početi naplačivati ovakve radove...

Imam pitanje, nije direkto vezano uz ovo ali bum pitao pa kaj bu bu Koja je razlika između Xvid-a i Divx-a? Osim kaj je isto ime ali naopačke napisano

[Karlo_from_Bjelovar]

mislim da Xvid ima vecu kvalitetu video-prikaza...

[Burek_fr0m_SPACE]

Imam pitanje, nije direkto vezano uz ovo ali bum pitao pa kaj bu bu Koja je razlika između Xvid-a i Divx-a? Osim kaj je isto ime ali naopačke napisano

Xvid i DivX su trenutno dva različita MPEG4 codeca, koja imaju zajedničke korijene. Sve je počelo s ranim verzijama DivXa, tamo negdje do verzija 3.x. Tada je negdje došlo do neslaganja među članovima tima, te su se razišli. Jedni su nastavili raditi na codecu pod nazivom DivX, te su ga ubrzo i komercijalizovali, dok je drugi dio tima uzeo tadašnje sourceove i nastavio raditi po svom, pod nazivom Xvid. Xvid je i dan danas open-source i potpuno besplatan, a uz to je rame-uz-rame (nerijetko i bolji) uz komercijalni DivX. Dakle, besplatno i kvalitetno - meni odgovara.

[Bartuc]

E super, hvala na infou! Znači ipak ima povjesti iza tog mirror efekta u imenu.

[Prince-Artas]

gg burek, jel ti možda palo na pamet da nešto objaviš u pcplayu, naravno ako bi se redakcija složila

[Burek_fr0m_SPACE]

gg burek, jel ti možda palo na pamet da nešto objaviš u pcplayu, naravno ako bi se redakcija složila

Nije da mi nije padalo na pamet, s obzirom da imam istoriju pisanja dugihStekstova, međutim, te stvari i nisu baš za PC Play, tematski su više za VIDI, ali opet, s druge strane, mislim da to ipak nije na nivou jednog časopisa kao što je VIDI.

[Prince-Artas]

bilo bi dobro barem da tvoje tekstove ubace barem u digital pcplay, da šire se čitateljstvo malo informira

[Burek_fr0m_SPACE]

Da, to bi moglo biti dobro... samo, nisam redovan s tim tekstovima, niti doslijedan po temi.

[Peyo]

Imam pitanje, nije direkto vezano uz ovo ali bum pitao pa kaj bu bu Koja je razlika između Xvid-a i Divx-a? Osim kaj je isto ime ali naopačke napisano

Xvid i DivX su trenutno dva različita MPEG4 codeca, koja imaju zajedničke korijene. Sve je počelo s ranim verzijama DivXa, tamo negdje do verzija 3.x. Tada je negdje došlo do neslaganja među članovima tima, te su se razišli. Jedni su nastavili raditi na codecu pod nazivom DivX, te su ga ubrzo i komercijalizovali, dok je drugi dio tima uzeo tadašnje sourceove i nastavio raditi po svom, pod nazivom Xvid. Xvid je i dan danas open-source i potpuno besplatan, a uz to je rame-uz-rame (nerijetko i bolji) uz komercijalni DivX. Dakle, besplatno i kvalitetno - meni odgovara.

Vlasnik Xvid-a je Bill Gates. Bill Gates i jedan lik su bili glavni u Divx kompaniji, kao što si rekao došlo je do neslaganja među članovima tima, te su se razišli. Dakle Bill Gates je vlasnik Xvid-a.

[Burek_fr0m_SPACE]

A da?

[Burek_fr0m_SPACE]

Čisto iz radoznalosti... je li ko uspio šta napraviti prateći ovaj "tutorial"?

[Luka]

Netko je u jednoj temi rekao da je, ali neznam ni tko ni koja tema.
Sad sam primjetio da je ovo obavijest umjesto sticky ...