Odgovori uz citat[quote="Durin"][center:do4wdsnx]Napoleon: Total War[/center:do4wdsnx]
Godišnja doba:
Durin ja tek sa vidio recu odlična je, jel znaš možda zašto mi neće otvorit slike.
Drago mi je da si se zainteresovao za igru,dobra je,ali moras biti dobar takticar,nije klasicna strategija.
[quote="Durin"][center:do4wdsnx]Napoleon: Total War[/center:do4wdsnx]
Godišnja doba:
Durin ja tek sa vidio recu odlična je, jel znaš možda zašto mi neće otvorit slike.
Valjda je istekao rok na imagesforme ili nešto tako. Uglavnom, ne mogu se više pogledati.
Šta je ovo suša neka?
Biće biće...
Evo, pripremam Godfather 2.
Da stvarno, dugo ovdje nije bilo novih reca. A ima talentiranih ljudi
"Death smiles at us all. All a man can do is smile back."
Godfather 2
Uvod
Vjerojatno vas je večina čula za igru Godfather nastalu prema istoimenom filmu. Igra je imala zanimljivu ideju i potencijal za uspjeti ali ipak joj je falilo ono nešto zbog čega jednostavno nije zapamčena. Možda je zbog toga što su je smatrali nekakvom vrstom klona GTA ali sada to nije važno.
Malo priče
Dakle, pokrećem instalaciju i nakon njenog završetka pokrećem igru. Ubrzo dolazim u menu igre i krećem sa New Game. Nakon odabira težine te oskudnog odabira izgleda lika i odjeće krećem sa igrom. Uvod i nije tako loš, vi ste soldier novopečenog dona NY-a te se pod njegovom komandom i komandom sastajete u Kubi sa Hymanom Rothom i ostalim ostalim donovima kojima je u cilju stvoriti od Kube svoj kriminalni raj. No kako biva, dogodi se revolucija, predsjednik je izgubio i vi uspješno pobjegnete u tom kaosu sa Kube ali pritom gubite svog Dona
Priča i misije
Nakon dolaska u NY proglase vas donom bla, bla i krenete uništavati protivničke obitelji ali to je osta repetivno, ponajviše zbog toga što se sve svodi na otmi sve poslove koje imaju, raznesi kuću i to je praktički to. Sasvim isto kao i u prvom dijelu samo što je tamo bilo ipak zanimljiv misija. Da, ova igra ima misije no toliko su dosadne i naporne da se čovjek zapita čemu sve to.
Priča
Osim solidne priče i napornih misija ono što je loše kod ovog dijela je i njegova grafika. Meni nije potrebna kakva grafika, važan mi je samo gameplay, ali kada vidim izgled auta i likova koji su svi odreda nekakve vrste klonova jednih drugih onda se čovjek zapita što im je bilo na pameti dok su radili ovu igru. Zapravo, mogao bih reći da osim lica vašeg lika i nekakvih malo važnijih likova u prići, svaki lik ima istu frizuru, iste naočale, pa čak i u većini slučajeva istu odjeću. Krasno.
Oružja
Oružje u igri je sramota. Sve što imate su 2 pištolja, 2 puške, palica nekakva, šake, žica za davljenje protivnika, par molotovljevih koktela, par dinamita i par bombi za dizanje zgrada u zrak. No to nije sve, svako vatreno oružje isto tako ima i 2 dodatna levela koji doslovce ne služe ničemu osim što vam daju nešto više metaka. Damage i preciznost su pootpuno zanemarivi tijekom novog levela jer vi nečete ni kužiti da se nešto promjenilo.
Rackets
Racketi ili ti ga poslovi mafijaških obitelji su isto tako solidni, kao i u prvom dijelu. Dakle, dođete u racket, zatamanite neprijatelje i preuzmete racket. No sada šefovi racketa imaju tako zvane “slabe točke”. Dakle, o čemu je riječ? Svaki šef racketa na kojeg naiđete ima „slabu točku“ prilikom čega će se brže slomiti i predati će vam racket. Kod nekih je to prijetnja oružjem, kod nekog mlačenje na mrtvo ime, kod nekog trećeg držanje njegova tijela sa zgrade ili nešto u tom stilu. Može proći.
More rackets
Jedan novitet u vezi racketa, koji mi se sviđa, je Crime Ring. Što mi točno predstavlja Crime Ring? Dakle, svaki racket ima određenu svrhu, neki služe za prostituciju, drugi pak za prodaju droge, a treći je opet kockarnica i naravno uz to još ide par njih. Svaki Crime Ring u čijem ste vlasništvu daje neki bonus, veća zarada, bokseri, pancirke itd. No naravno, da ne bude sve tako bajno, zato su ovdje zadužene protivničke obitelji koje će svako malo napadati vaše rackete kako bi ih preuzeli. U tom slučaju šaljete članove vaše obitelji ili i vi odlazite skupa sa njima u obranu vašeg racketa. Vrlo zanimljivo osim što zna biti iritirajuće kada vam preuzimaju racket u drugom gradu, najčešće ćete u tom slučaju poslat kvragu i osvojiti u međuvremenu par racketa više nego koliko ste ih izgubili.
Mafijaška obitelji
Dakle, kako sam gore naveo, novost je vaša kriminalna obitelj. Dakle, kao svaka mafijaška obitelj, i ova ima svoje capoe, underbossove i ostale članove no ipak je to preoskudno napravljeno. Svaki od članova vaše obitelji ima nekakvu specijalnu, nazovimo to tako „moć“ koja je često prijeko potrebna kako bi mogli ući negdje, dignuti nešto u zrak i slično. Osim toga biti će vam potrebni u 90% slučajeva samo kako bi mogli osvojiti neprijateljski „racket“pošto vas treba netko izliječiti nakon što vas napune olovom ili da naprave rupu u ogradi. Osim toga vi i vaša mafijaška obitelj imate par “skillova” koje možete razviti no u principu su samo njih 2 – 3 potrebna te se opet krenete zapitkivati za što će mi novac u ovoj igri. Naravno, članovi vaše obitelji će moći isto tako moći ići sa vama u preuzimanje racketa (obavezno kako se nebiste previše živcirali umiranjem) ili ich možete slati da čuvaju rackete.
Save/load
Save/loda opcija se nalazi u igri iako load zna često biti iritantan. Evo zašto. Dakle ako morate negdje ići, a preuzimate ili branite racket vi ćete napraviti save kako bi mogli odavde mirno nastaviti. E tu vam je caka. Nakon što napravite load igra će vas baciti na aerodrom ili eventualno safe house te ćete vi morati skroz od tamo ići do racketa. Ovo je jedan od velikih minusa.
Grad
Osim jednog „grada“ sada ih ima čak tri no ne nadajte se previše, toliko su mali da zajedno ne tvore NY iz prvog dijela. Naravno, ti „gradovi“ su NY, Florida i Kuba u kojoj je praktički jedina razlika što se ljudi glasaju drugačije i što su nešto tamniji ili svjetliji. I još jedna stvar, ako neprijateljska obitelj nema svoj “glavni” racket ili ti ga kuću u kojem živi don, onda vas neprijatelj tamo nemože napasti.
Plus:
· Obiteljsko stablo
· Solidna priča
· Crime Ring
Minus:
· Grafika
· Priča
· Oružja
· Repetivnost
· Klonirani likovi
Grafika:S3/5
Glazba:S2/5
Gameplay:S3/5
Trajanje:S4/5
Ocjena:S3/5
Zaključak
Iako igra ima nešto prednosti, na njih odmah dolazi ogroman broj mana koje će vas odbiti od igre. Ovu igru će rijetko tko proći pošto će većina ljudi tu istu igru ubrzo izbrisati. Igru bih preporučio samo onima kojima je san igrati još jednu Godfather igru iako mislim da će se i oni razočarati.
Nije lose za prvi put jedino sto negdje fali gramatike dok drugdje imas zareza na pretek
I obrati paznju malo na pravilnu upotrebu č i ć.
Primjerio sam inace da hrpa forumasa ne zna razliku izmedju ta dva slova.
Ali sve u svemu gg reca
EDIT
cham3leon me pretekao
Izvorno postao flander
E da, sad sam skužio da sam zaboravio ocjenu. I mislim tokom tjedna još negdje 2 recenzije napravit tek tolko da i ja nešto napišem.
RETRO RECENZIJA: JURASSIC PARK: OPERATION GENESIS
Ne tako davno, na 4chanu, mjestu gdje svaka misao koja je produkt zdravog razuma odlazi umrijeti, valjda u boardu za video igre, postala je osoba koja se predstavljala kao neka zaposlenica Activisiona koju zanima zašto je dotični board toliko popljuvao Modern Warfare 2 da je, prema njima, upravo radi toga prodaja dotične igre prošla mnogo lošije nego što se očekivalo. Konstruktivna kao inače, zajednica najveće svjetske asocijalne mreže zdušno odgovara da je igra ok, ali nema dovoljno dinosaura. Ako se zbilja radi o zaposlenici Activisiona, recimo neupućenoj u ovaj vlažni i pljesnivi dio Interneta, mogu misliti da je ostala zbunjena k'o burek u svemiru, ali ispada da je ekipa bila u pravu, jer je Jurassic Park: Operation Genesis koji sadrži dinosaure svakako izvrsna igra, dok je MW2 samo još jedan CoD.
Vožnja u balonu efektivno kombinira strah od visine i dinosaura
Dakle, Jurassic Park igre. Sjećate li se ijedne osim ove? Naravno, bio je tu zaboravljeni i propali JP: Trespasser koji je, iako je imao neku odvažnost u originalnosti i mehanici igranja, ispao poluproizvodom uz koji se možete eventualno dobro nasmijati, a autor ovih redaka se također sjeća i nekog platformera sa PS1. Međutim, ako ste tr00 fan Jurassic Parka i dajete zasluženi respekt prvom dijelu a bez ostalih nastavaka biste mogli živjeti, složit ćete se sa mnom da je najbolji zamislivi način da se Jurski Park pretoči u igru osmišljavanje jedne tycoon igre u tom settingu. Bogu hvala, preduhitrili su nas dečki iz Blue Tonguea još 2003., u doba kad nije bilo FullHD-a, DirectX 11, višejezgrenih CPU-ova i Ivana Pernara. Naime, spomenuti developeri su napravili jedan doista pitki i zabavni amusement park tycoon... Sa dinosaurima!
JP:OG ima tri glavna moda igre. Operation Genesis, kako ste valjda odmah i shvatili je središnji mod u kojem odabiremo svoj otok i s limitiranim budžetom gradimo park koji ćemo naseliti dinosaurima. Osim toga, na raspolaganju je mod "Site B" gdje se možete igrati sa virtualnim zvjerkama koliko god vas volja i rekreirati prizore iz mezozoika popraćene borbama dinosaura i ostalim oblicima nasilja koje svi toliko volimo, bez budžeta i brige o posjetiocima. Autori su pripremili i niz misija koje možemo prolaziti koje ne uključuju menadžment već vožnju džipom, fotografiranje, spašavanje ljudi helikopterom, gonjenje dinosaura u maniri pravog virtualnog čobana, i slično.
Operation Genesis je očito mod kojem ćete posvetiti najviše vremena, pa ćemo o njemu najviše i reći. Cilj je napraviti Jurski park koji će dobiti rating od pet zvjezdica. Naravno, da biste to postigli, morate dovesti dovoljno ljudi i dati im zabavne atrakcije, mogućnost gledanja dinosaura u prirodi, te ponuditi dovoljno različitih gmazova. Dinosauri se neće samo stvarati sami od sebe, već morate poslati paleontološke timove da prikupe fosile iz kojih je moguće izvući genetski materijal od kojeg, kad ga skupite dovoljno, možete uzgojiti dinosaura neke vrste i stvoriti mu dom u kojem ima sve potrebne životne uvjete a opet je dovoljno siguran za posjetioce koji će sve to vidjeti iz raznih atrakcija za promatranje dinosaura. Da biste izgradili sve to, treba vam više para koje ćete izvući iz ljudi ulaznicama i drskim naplaćivanjem prevelikih cijena hrane na kioscima. Ma znate već.
Da bi stvar bila zanimljivija, nije baš toliko jednostavno zabaviti i impresionirati posjetitelje. Ljudi su podijeljeni na 4 kategorije: od Mainstream publike koja nema posebnih zahtjeva, do skupina poput ljubitelja zaigranih biljojeda, avanturista željnih uzbuđenja, strašnih dinosaura, krvi i nasilja, i na kraju Dino Nerdova, picajzli koje zahtijevaju paleontološki autentične prizore uključujući i autentično raslinje.
Jer ako ne biste pljunuli pare da vidite ovo, imam loše vijesti za vas
Ako imalo volite tycoon igre, ili ako ste fan JP-a, ovo je igra za vas. Kao što rekoh, nije odveć komplicirana, pitka je, izrazito zabavna i opuštajuća. Tropski ugođaj popraćen slatkim brigama gradnje pješačkih staza i safari ruta za džipove vas baca u šarenu i veselu nirvanu koju uvijek ako vam dojadi možete prekinuti puštanjem T-Rexa u narod. U čemu je onda problem pitate se? Spomenuta jednostavnost nažalost uključuje i malo sadržaja, pogotovo raznih zgrada i ukrasnih objekata za vaš park. Pitkost također znači "prelagano" jer nema nikakvih poslića kojima biste se zabavljali dovoljno dugo da ne biste primjetili da vam je uragan raznio pola zaštitnih ograda i da vam čopor raptora radi dernek preko puta javnog wc-a. Naravno, nije da se tu možemo žaliti, jer kad malo razmislite, da su napravili petu kategoriju posjetitelja koja bi se zvala Hipster i rušila rating svaki put kad bi ponovo vidjela istu vrstu dinosaura, više to ne bi bio jednostavni "chillout" tycoon. Ono preko čega se ne može preći jest čudna nebalansiranost u toj prelaganosti. Primjerice, koji je smisao researchanja cjepiva za svaku od bolesti koje mogu pogoditi vašeg dinosaura kad je osam puta brže odmah istražiti automatsku imunizaciju kod izlijeganja koja sprečava pojavu svake od tih bolesti? I zašto T-Rex gotovo nikad ne pobjesni i sruši ogradu da mi stvori malo dinamike u igri? Naravno, tu je i onaj problem koji je bio aktualan kad je igra izašla, a to je da je bila dosta slabo optimizirana i vrtila se ubitačno sporo na Pentiumima 3, ali igranje ove igre na današnjoj konfiguraciji je ekvivalent slanja tenkovske brigade na starački dom, pa se više nitko ne bi smio žaliti.
A sad zamislite Spinosaura koji hara kroz ovo
Ukratko, radi se o zabavnoj, zaraznoj i jako slatkoj igri koja se nažalost drži pravila "što je dobro kratko traje" i neće vas zabaviti osobito dugo, iako ćete joj se vjerojatno rado vratiti. A ako u ovih 12 godina niste probali Operation Genesis, a bar malo volite Jurassic Park, ne znam što još čekate. Igra barem ima dovoljno dinosaura.
OCJENA: 81%
uvod u tekst ti je mnogo konfuzan, treba a) podeliti velike rečenice na više manjih ili b) malo drugačije to sročiti. ne valja ni treća rečenica drugog pasusa, a ostalo deluje ok (ok na nivou pcplaya, za pro novine poput sveta kompjutera bi već moralo bolje), ali nisam čitao do kraja
Evo samo da najavim, budem napravio skupnu recenziju 5 freeware igara kad uhvatim vremena : )... Ima puno takvih igara koje se stvarno isplati pogledat i odigrat, pogotovo s obzirom na cijenu od vrtoglavih 0kn
''Kruha i igara'', stara uzrečica koja se ponavlja još od doba antičkog Rima, a u današnje doba imamo mogućnosti zabaviti se—sasvim besplatno. Još da je kruh besplatan gdje bi nam bio kraj... od rimskog doba se održalo to da se sve može (i mora) kupovati novcem, pa upravo zato freeware igre moramo više cijeniti. Ne možemo sada očekivati nekakav spektakl, grafiku koja će bacati konfiguracije na koljena, niti veliku kompleksnost, ali trebamo cijeniti ideje i trud stvarno talentiranih developera koji su odlučili podijeliti svoje kreacije sa ostalima.
Upravo zbog toga, ocjene će biti u ove dvije kategorije: igrivost i replay-value.
Igrivost je kategorija koja opisuje koliko dobrih sjećanja/trenutaka možete izvuć iz svog omiljenog komada softvera koji broji svega par desetaka bijednih MB (floppy diskete se ne bi složile s ovim 'bijednih', but well... standardi se mijenjaju, heh), a svejedno bi ih se mnogi razvikani serijali koji jedu grafulju za zajutrak( a skupa s njom i RAM, prostor na disku i sadržaj novčanika) pokrili ušima pred takvim idejama koje odskaču od često monotonog mainstreama.
Dok nas replay-value pita koliko puta bi htjeli ponovno proživjeti te uspomene
Daklem, krenimo.
Ime: Eye Of The Kraken
Žanr: point n' click Avantura
Avanture nisu za mene – to je bila misao koja mi je proletila kroz glavu u trenutku n-tog rage quita igrajući jedan od Myst serijala. Nigdje žive duše, sve neke zagonetke, ne znam ni di sam ni što sam ni tko sam ni što moram s onom lampom naprav... RAGE QUIT.
Da, osjećaj uspjeha bi vjerojatno bio epski, ali takvog strpljenja ja nisam imao. Od tad mi je asocijacija sa avanturama bila frustracija, a ne zabava, sve do ove igre...
Eye of the Kraken, avantura koja je tako dobro pogodila spoj humora, zanimljivih i pametnih zagonetki, te povjiesnih referenci da je to jednostavno milina. Vaš lik je turski ambasador koji je, osim što treba ponijeti tajno diplomatsko pislo na Hyade Island, u potrazi za ukradenim okom od Krakena (vidi naslov), oboružan svojom vjernom nargilom, sabljom, pa i znanjem. Igra je prepuna referenci na povijesne ličnosti i djela (Hamlet, Rasputin, grčka mitologija etc), pa će se možda zbog toga svidjeti više starijima nego mlađima, zato jer je potrebno dosta općeg znanja da pohvatate sve smiješne dosjetke u igri. Igrin karakter se pokaže odmah na početku, prvi lik s kojim pričate u igri je bio savjetnik Napoleonu i sada se sakriva od njega jer mu je savjetovao da napadne Rusiju tokom zime...
Glazba je također plus, puštaju se stare pjesme iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, koje se odlično uklapaju u atmosferu. Sve u svemu, topla preporuka za sve ljubitelje point'n'click avantura, ovaj naslov se isplati pogledati.
Igrivost: 5S- radnja je zanimljiva i želite igrati više samo da bi vidili što će se iduće dogoditi.
Replay value: 3/4- Nakon što pređete igru prvi put, znate već sve zagonetke i ponovno prelaženje naizgled nema smisla. Ali postoji dosta stvari koje nisu vezane za napredak u igri koje su možda ostale propuštene, pa evo, ja sam je prešao i 2-3 puta u periodu od isto toliko godina i bio mi je gušt igrat ponovo.
Ukupna ocjena: 4/5 – Isplati se barem probati, čak ako niste tip za ovakve igre.
Link za download:
http://www.absurdus.net/kraken/buynow.htm
Ime: Ur-Quan masters
Žanr: Space RPG
Ur-Quan Masters je klon igre Star Control 2, nastao kada je tvrtka Toys For Bob objavila djelomično portani source 2002, pa su se fanovi bacili na posao.
Ovo je igra za svakoga tko voli istraživati bespuća svemira, koja kriju stvarno jako puno iznenađenja. Krenimo redom.
Ovaj put je alijansa rasa predvođena ljudima izgubila rat, i planet Zemlja je pod slave shieldom (ljudi još žive tu, ali nitko ne može s njega otić niti doći), pokoren od strane Ur-Quana, koji su glavni protagonisti u igri. Vi ste znanstvenik na jednom udaljenom planetu gdje ste pronašli planove i tvornicu za izgradnju svemirskog broda jedne drevne rase, Precursorsa. Ni ne znate da je Zemlja izgubila rat kad se vraćate u sunčev sustav, i priča počinje na svemirskoj stanici koja se nalazi u orbiti zemlje.
Prilikom praćenja radnje, igra vas neće držati za ruku sa kojekakvim questovima, map markerima i takvim stvarima. Imat će te uglavnom hintove o tome gdje morate ići i kako napredovati, a sve ostalo je na vama. Sistema ima doslovno stotine i stotine, mapa je ogromna, i potpuno ste slobodni ići gdje vas je volja. Mene je bilo uopće strah otići predaleko iz sunčevog sustava ispočetka, jer sam mislio da se neću znat vratit natrag hah. I istina nije daleko od toga. Nemojte zaboravit isto tako provjerit koliko goriva imate, da ne ostanete plutat u svemiru ko ja jednom prilikom
A kako se ovo uopće igra, pitate. Pa, postoje tri aspekta igre možemo reći.
Prvi je skupljanje resursa na planetima, koji će se pojavljivati u obliku raznobojnih točkica, a boja označava koji element skupljate, i kad ga skupite pokazat će se njegov kemijski naziv. Kada dođete do planeta, možete ga skenirati za znakove života, za materijale, i pogledati kakva mu je atmosfera. Spuštate se na njega shuttleom, i skupljate sve što se da skupit. To može bit opasno ako vas napadnu domaće beštije, munje, ili otope vulkanske erupcije. Materijale prodajete u bazi za upgradeove svog matičnog broda i shuttlea.
Drugi aspekt je borba. Vaš matični brod može nositi još 8 manjih. Borba se odvija kao u nekoj areni, 1 na 1. Svaki brod ima svoju vrstu napada i slabosti. Borba nije pretjerano razrađena, ali je ok. Ona ionako nije najbitnija u ovoj igri.
Najbitnije je istraživanje. Među sustavima putujete kroz hyperspace. A u hyperspaceu možete susresti svakakve random encountere, od sondi koje traze zivot na planetima, do trgovaca, do vanzemaljskih rasa. Oprezno, jer mnoge su neprijateljski nastrojene, i treba paziti kako prolazite kroz dijaloge s njima. Svaka rasa ima sferu utjecaja koju ćete vidjeti kad se susretnete s njima prvi put. Ta sfera utjecaja se može mijenjati kako igra ide dalje, ili kako vi utječete na igru.
Vanzemaljske rase su odlično napravljene, simpatično nacrtane, i imaju jedinstveni karakter voice-cover. Imaju svašta zanimljivog za kazati, i postoji jako puna smiješnih opcija za razgovore s njima, pa svaki novi susret jedva čekate, makar vas druga strana želi pretvorit u svemirsku prašinu.
Grafika i zvuk se furaju na retro, ali to ovoj igri baš paše da joj da još dozu mističnosti. Grafika makar jako stara, crtana je rukom, i ugodna je oku.
Kao eventualni problem istakao bih nedostatak vremena. Naime, područje ur-quana se stalno širi, i ako pokore cijeli svemir prije nego vi završite priču, gotovo je. A to je bez walktrhrougha iznimono teško, i iako ima mnogo vremena, mislim da je to nepotrebni pritisak na igrača, ako ovaj želi lagano istraživati bez brige. Srećom, postoje modovi koji usporavaju znatno invaziju Ur-Quana.
Igrivost: +5S- Tko ne bi želio istraživati nepoznato, to boldly go where no man has gone before? Šok i nevjerica garantirani svaki put kad nabasate na nešto novo.
Replay value: 3- kad završite priču, onda već znate većinu svega što imate znat. Ali opet ima par alternativnih ruta koje možete istražit, ili krenut u istraživanje malo drukčije, pa nije kao da nećete upalit više nikad. Ali ipak, prvi prelazak je najzabavniji.
Ukupna ocjena: 4/5- dao bi čistu peticu, ali postoji samo jedna stvar, a to je da se igra ne može pokrenuti u full screenu, nego se mora igrati u omanjem prozoru. Ali nakon nekog vremena, kad se čovjek uživi u priču i dizajn, na tu činjenicu se i zaboravi. Pohvalan je kompletan voice-acting za sve rase.
Link za download:
http://sc2.sourceforge.net/downloads.php
Ime: Igneous
Žanr: Akcijski platformer
Ok, ova igra je apsolutno fenomalna, dragulj među freeware igrama. Developeri su četvorica studenata koji su razvili svoj vlastiti engine koji apsolutno spušta vilicu do poda. Pogledajte samo ove screenshotove i sve će vam biti jasno.
A kad pokrenete igru, bit će vam još jasnije. Osjećaj brzine je nevjerojatan.
Igrate kao maleni tiki totem, kontrole su strelice za smjerove, i space za skakanje. Smjer u kojem trebate ići je napred! Jer se iza vas sve urušava, dolazi val lave, i uglavnom, stati na mjestu nije opcija. Brzina akcije i udaranje bubnjeva kao glazbene podloge će vas prilijepiti za naslonjač u kratkom vremenu dok prođete ovu igru. Naime, igra ima samo 3 levela, ali puno puta ćete je prolazit ispočetka. Čak i kad završite, opet ćete prolazit, jer je jednostavno toliko zabavno. Školski primjer adrenalin rusha .
Igrivost: 5- od početka do kraja, akcija 100%-tna
Replay Value: 3- prolazit ćete ponovo i ponovo, pokušati naći taj put koji će biti stabilan sekundu dulje da možete preskočiti i proći. Ali svejedno, ako ste vješti, dovoljan će vam biti i sat vremena da prođete cijelu igru.
Ukupna ocjena: 5- svaka čast developerskom timu. Bez obzira na kratkoću, ova igra je must have.
Link za download:
http://www.igneousgame.com/index.html
Eto, toliko od mene, ako bude interesa javnosti, budem ih napravio još
@Magnus:
Zainteresirala me "Eye of the Kraken", mogao bih to odigrati.
And then she'll know the things I learned
That really have no value in the end she will surely know
I wasn't born to follow
P.S. evo ovdje cu stavit slike koje ne rade u gornjem postu, pošto se postovi nemogu editirat
Pohvala za trud hehe
Nego,procitao sam vecinu recenzija u ovoj temi sto me navelo da i ja napisem svoju recenziju po prvi put.Malo me je strah da nece ispast dobro,mislim znam da nece jer prvi put pisem tako nesto.
My life for Aiur!
Updejtao OP, premda znam da nisam našao neke (svoju recenziju, npr) jer je prethodna osoba zadužena za update izgleda nasumično birala postove.
Jednog dana ću pročešljati temu kako spada i sve staviti.
[center:62z515uq]Witcher 2 = Witcher light?[/center:62z515uq]
[justify:62z515uq]Prije par godina, igra Witcher je prije svog izlaska bila poprilično nepoznat projekt "istočnoeuropskih" entuzijasta koji je obećavajućim screenovima budio zanimanje (prvenstveno europskih) novinara. Još pri izlasku igre taj je projekt bio nepoznat većini igrača, iako je vijest o dašku originalnosti iz Poljske natjerao veću masu gamera da se nagurava na torrent siteovima i isproba tu igru koja je dočaravala prljavu atmosferu srednjovjekovne fantazije. Ne može se reći da je igra bila nepoznata i (tadašnjim) čitateljima PcPlaya, jer je i Crna Ofca napisala poprilično dobar preview za igru.
U konačnici, ta igra je ispala poprilično zavidno (što se može vidjeti i čitanjem prvih postova Witcher teme na ovom forumu), prvenstveno svojom atmosferom i igrivošću. Na NWN1 engineu, sa tom slikom posvemašnjeg sivila, gdje se međusobno mrze patuljci, vilenjaci i ljudi, gdje kuge i bolesti kose mase, i gdje naš heroj Geralt može birati između manjeg zla, igra je bila nezaboravno iskustvo. Dakako, tome je pridonijela i podloga Sapkowskog koji je stekao veću slavu za svoju prozu. Igra je definitivno okupila pozamašnu grupu zainteresiranih fanova, ali su brojni ostali i izvan toga kruga jer igra nije bila "pop" ultrajednostavna tabačina.[/justify:62z515uq]
[justify:62z515uq]Krenemo li u razmatranje Witchera 2, treba definitivno imati na umu tu pozamašnu grupu ljudi koja je ostala izvan baze zainteresiranih. Pri samim najavama vidjelo se da se u najnoviji nastavak ulažu veliki novci, da je grafika nabrijavala velike mase koje imaju high - end konfiguracije (koje su skupljale prašinu pored prosječnosti današnjih nezahtjevnih naslova). Tu je čitav niz novih poteza i animacija, izbacivanje starog enginea i gradnja novoga, rekonfiguriranje inventory sistema itd. Uglavnom, igra velikim dijelom nastaje u svrhu zlatnog reza - treba se zadržati što je više moguće starih fanova, ali i pridobiti nove. Kako je kvaliteta igre pretrpjela promjene?[/justify:62z515uq]
[justify:62z515uq]Na početku vas igra baca u spektakularnu akciju opsjedanja La Valette dvorca, od vašeg najamnika i naklonjenog vam kralja Foltesta. Igrač je isprva oduševljen težinom i animacijama, grand scale opsadom i prizorima krvoprolića. Nakon toga se igra kao konop odmotava do prvog (i jedinog značajnog) crossroada u igri kada birate između dvije opcije. Do kraja igre nakon toga igrate za jednu stranu kako biste na kraju došli do glavnog cilja - odgonetavanja pitanja koja su vas na početku igre mučila. Dakako da su se pri tome otvorile još hrpe opcija na koje do kraja igre, nažalost nećete naći odgovore. Upravo spomenuti "grand crossroad" primorati će vas da odigrate igru još jednom jer je ovako ona samo napola dovršena.
Igra nije oslobođena svih mana i bugova kojih ima podosta, kao što nije bio niti original, niti je igra savršeno fluidna (kao što nije bio niti original pri izlasku). Borba je nešto što je radikalno drugačije od originala. Mijenjanje NWN enginea dobilo je za posljedicu promjenu načina borbe iz klasičnog Neverwinter Night klikanja u popularnu animacijama predefiniranu borbu, sistem najsličniji nekakvom hibridu Neverwintera i Assassins Creeda. No, sve je ultra zabavno, i nimalo lagano. U ovom cilju developeri su uspjeli unatoč manama - Geraltovo predefinirano skakuckanje od protivnika do protivnika može biti naporno, ali u konačnici sve vrlo dobro funkcionira. Drugačiji je sistem i alkemije koja više nije onako krucijalni element igre (ilustracija za to je da se potioni više ne mogu piti tijekom borbe i gotovo neiskoristivi swallow), a bombe i zamke sada postaju neizostavni dio.[/justify:62z515uq]
[justify:62z515uq]Dakako, sve je to uvedeno kako bi igra unijela promjene i pojednostavila potencijalno nepopularan sistem. U tome se uspjelo, više ili manje, bez obzira na whineanje starih fanova i, kako vidimo, igra je uspjela proširiti bazu poklonika. Ali što je sa najvažnijim elementom, sa onom sivom, ispljunutom srednjovjekovnom atmosferom koja odlično dočarava prljavštinu i priproste najniže slojeve Vizime, ili arogantnu višu klasu? To nećete naći u Witcheru 2. Whineanje u ovom slučaju u potpunosti je opravdano. U originalu, glazba je bila prestrašno atmosferična, stalno ste osjećali da ste nesigurni i da vam je netko za vratom. Likovi nikada nisu bili potpuno pozitivni, već premazani svim uljima. Na ulicama Vizime sve je vrvilo životom, prosjacima i jadnim starcima i djecom, uličnom bandom trubadura na lutnjama i udaraljkama. Izvan tog jadnog svijeta zaključavali su se bogati trgovci i plemići u bogatim odjelima, zauzeti politikom i razularenom zabavom.
U Witcheru 2 toga nema - glazba je odlična, ali unatoč svemu, za čitavo koplje manje atmosferična. Svijet je blještav i sjajan, ali nećete naći sivilo niti ulične svirače i živost već dosadnu i generičku postavu. Witcher se više ne svrstava na stanu najvećih prosjaka već je upleten do grla u politikanstvo. To je moglo biti zanimljivo da je bolje odrađeno, ali ovako ostaje poprilično plitko - jedino redanje događaja za događajem prikriva ispraznost fantasy atmosfere.
Kao zaključak, znači li to da je Witcher 2 loša igra? Nipošto ne, ali to više nije onaj istočnoeuropski original, već prozapadnjačka igra koja je izgubila, ne cijeli, ali pola svoga originalnog identiteta. Witcher 1 je bio izraz Poljske i njenog kulturnog srednjovjekovlja a Witcher 2 je romantičarska, "blještava" fantazija.[/justify:62z515uq]
Igrivost - 9/10
Grafika - 9/10
Glazba - 8/10
Atmosfera - 8/10
Zvukovi, animacije - 9/10
Sveukupno 9/10
Ne valja.
- Ni sam ne znaš, da li recenziraš kec ili dvicu, odluči se.
- Ocjena je previsoka za sve nabrojano, bez obzira što je krajnji komentar kako igra (ipak) nije loša. To što nije loša ne znači ni da je tako dobra za tu ocjenu, skini barem 2.
- Puno pričaš a malo kažeš.
- itd?
2\5 Može(š) to i bolje.
- uvod je bespotreban. svi znaju za the witchera, nema potrebe pravit takvu uvertiru, a tekst onda deluje kao da je pisan za likove koje boli kita za gejming, a kad pišeš za takve, teško možeš uradit dobru kritiku a da se ne protegne na deset strana
- tekstu nedostaje mnogo mesa i to je veliki problem. previše je to šturo i čitalac ne dobija jasnu sliku o igri. valjano si opisao atmosferu, ali sigurno nije samo to bitno u jednom rolpleju kao što je the witcher. dakle, fali pasus ili dva o kvalitetu priče i drugim bitnim aspektima gejmpleja. recimo, opis za the witchera 1 trebalo bi da sadrži:
- uvod
- deo uvoda - pasus o tome kako je awesome dobit dobar rolplej u ovim kriznim vremenima - opcionalno
- osnovne niti priči - prepričavanje
- da li je priča dobra ili ne, uz napomenu da je atmosfera dobra ali bez previše zadržavanja na njoj - da njeno hvaljenje ne oduzme fokus sa bitnijeg pljuvanja priče. ili, ako misliš da je priča dobra, onda poseban pasus za atmosferu i za priču
- srž gejmpleja - da igra najviše podseća na kotor i sl., red borbe, red story-driven questinga
- borba
- zanimljivost u vidu proizvodnje i upotrebe napitaka
- veliki nedostatak - težina
- zaključak
kad si već pomenuo borbu, trebalo je to detaljnije jer opis "sistem najsličniji nekakvom hibridu Neverwintera i Assassins Creeda." ne znači bogzna šta. napiši kakav je to sistem konkretno
u suštini, ne treba reći sve što misliš o igri, već pomisliti kakav dojam čitalac dobija o igri nakon čitanja teksta. skopčano s tim je da treba dovoljno naglasiti ono što je bitno i o tome razglabat naširoko, a ono što je manje bitno u potpunosti preskočit da ne skreće pažnju na sebe
[center:1yvferfx]McClane Kills 666[/center:1yvferfx]
Da mi je neko pre pet godina rekao da će se 2011. godine svakog drugog dana pojavljivati pionirska igračka iskustva koja će, pride, pomerati granicu zamislivog i mogućeg, pomislio bih da ga je zaposeo demonski vudu sunđer. A onda se pojavio Braid. Ah Braid, slatki Braid... Čak i sada, moja duša uzdiše za tobom! Oh, esencijo svega onoga što valja u svetu igara, upakovana u sočnu oblandu koja znojavo šapuće: "Uzmi me"
E pa, neću. Jer, novi šampion ugledao je svetlost dana. The king is dead, long live the king! A kralj se odaziva na ime McClane Kills 666. Šta se krije iza dražesnog naziva? Sve. I ništa. U neku ruku, to je rolplej - pravite lik, kalite ga sakupljanjem iskustva, vodite šestočlanu družinu junaka šarolikih ličnosti... S druge strane, TO je i avantura, jer s ostatkom sveta ne opštite na uobičajen način, naprotiv. Prilikom iniciranja razgovora, pojavljuje se oblačić u obliku pivske flaše. U tom trenutku, potrebno je podrignuti što snažnije možete (ukoliko imate mikrofon), odnosno brutalno drkati 'Space' (ukoliko nemate). Pod uslovom da ste u tome uspešni, flaša će se napuniti "podrigom", a omraženi Hitler preći će u večna lovišta.
Potom sledi naredna etapa McClanea - strategija u realnom vremenu, kada ćete preuzeti kontrolu nad Martijem Mekflajem. Otkud sada Mekflaj, pitate se vi, kad ste do sada igrali sa baba Jangom? Ko pita - ne skita. Dok Braun, revoltiran predsedničkim izborima na kojima je pobedio taj dražesni vrag, Niko Kranjčar (don't ask), postaje krtica, odajući Martijev (to jest, Jangin) položaj nacistima. Albert Keselring (Kesselring) nastoji da zauzme bazu, feuer frei! No, u životu čovek nikome ne može verovat, sem dobroj ženi i vernom atu. Moja ocena - 95; možda pomalo subjektivno, ali ako ste, poput mene, zaljubljenik u nezavisnu scenu, ne treba časiti ni časka! You can thank me later.
Sad će sezona navale novih igara. Tito i ja gledamo ovu temu.
Majku vam Božju...
Look at us. Everything is backwards; everything is upside down. Doctors destroy health, lawyers destroy justice, universities destroy knowledge, governments destroy freedom, the major media destroy information and religions destroy spirituality
Sabrao djela i doveo stvari u red. Davajte novi materijal. Odmah sada.
Od sada imamo i kategoriju S gdje spada... pa, sve što nije recenzija i najava. Izvještaji sa događaja, itd.
Naša prva video gameplay/recenzijahttp://youtu.be/aB0qx4HxiWM
Glumljenje pijanosti na internetu. Tu foru je Jerry potrošio još 2008-e.
Dobrodošao driveshaftcro na ovaj forum!!
Nadamo se da ces ostati ovdje sa nama i ucestvovati u raspravama.
Da ti budem iskren nekako nas je malo u zadnje vrijeme ,svako novo lice je dobrodoslo! Vremena su teska, novaca za server je sve manje...
Ostarili smo svi.. znas kako to ide
nemoj se predat i glavu gore!
Pravila postanja
