S IOI 2007 - Zagreb, CroatiaS- T3h Reportaža

Istina, olimpijada je trajala od 15. do 22., i otkako sam se vratio, htio sam napisati nešto o svemu tome, ali nikako da uhvatim vremena za to, pa vam tako sad, sa zakašnjenjem, donosim svoju reportažu ovog, vjerovatno najvažnijeg, godišnjeg međunarodnog takmičenja programera.

Za one koji ne znaju o čemu se radi, IOI je međunarodno/svjetsko takmičenje iz oblasti informatike, ili bolje reći, programiranja, koje se održava svake godine u jednoj od zemalja učesnica. Prije ovog takmičenja je održano 18 takvih u zemljama širom svijeta (Argentina, Južnoafrička Republika, Kina, USA, Meksiko, itd.), a ove godine se Hrvatska izborila da bude domaćin. Dobar dio razloga je vjerovatno i odličan uspjeh hrvatskih takmičara na poslednjih par IOI-ova. Istina, s moje tačke gledišta, ljepše bi mi bilo otići malo u Argentinu, npr., nego u Zagreb, u kome sam ionako bar jednom godišnje, ali to je sad već čista subjektivnost.


I dan - srijeda, 15. avgust
Mi iz Bosne smo išli vozom - ekipa iz Sarajeva (Marko, Ibrahim, Emina i Leo the Team Leader) je krenula ranije, da bi prolazili kroz doboj oko 1:00 pm, kada smo se ukrcali ja i profesorica Nada, koja je prethodno doputovala iz Bijeljine. Te tako krenusmo na dug i naporan put do Zagreba. Nekad naveče oko 7 smo napokon stigli, i bili dočekani od strane Maje, koja nam je bila dodijeljena kao vodič. Zanimljivo je bilo što nas je već sve znala ko je ko, jer su svim vodičima već ranije dodijeljene ekipe, te su svi imali imena i slike, tako da se spreme unaprijed. Nedugo zatim smo kombijem prevezeni do doma Stjepan Radić, gdje nam je bio smještaj. Napokon smo dobili šansu ostaviti torbe u sobe, te smo zatim otišli u kantinu na večeru (hranu pohvaljujem). Pogodite šta je bilo slijedeće.


II dan - četvrtak, 16. avgust

S S S S

Ranom zorom (7:00 am) odosmo na doručak svi i dalje umorni i nikakvi. Od 8 do 11 je po programu bio "practice session", gdje smo manje-više samo došli vidjeti halu, kompove i sl. Hala je ogromna, jako jako mnogo kompova na jednom mjestu... Inače, kompove je ustupio Končar. Na njima se vrtila zadnja Fedora (Linux distribucija, ako koji n00b ne zna), te se radilo u KDevelopu, FreePascalu i još po nečemu. Bilo je tu i par practice zadataka, koje mi se nije dalo raditi. Trebala mi je kafa. U 11 je počela ceremonija otvaranja, na kojoj nam je, između ostalog, hrvatsku himnu otpjevao, ni manje, ni više, već - Jacques Houdek. Ostatak dana smo lutali uokolo i sjedili po kafićima - nije nam mnogo šta više ni preostajalo.


III dan - petak, 17. avgust



U treći dan je već postalo ozbiljno - prvi dan takmičenja, prva tri zadatka (Aliens, FloodSi Sails). Agonija je trajala od 8:30 am do 13:30 pm. Prvi zadatak, Aliens, je bio relativno jednostavan, skoro čista logika, međutim, zbog jedne site, ali kobne, greške u shvatanju zadatka sam napisao kod koji radi samo u nekoliko slučajeva. Što je najgore, kada bih samo obrisao par linije iz njega, bez da išta drugo pipnem, mislim da bi mu se efikasnost udvostručila. I to do dan danas nisam prežalio. O ostala dva zadatka, pogađate, pojma nisam imao. Poslije ručka i odmora smo otišli malo u grad sa reprezentacijom Kirgistana (na slici) i njihovim vodičem (da, ona plava). Jedan od njih me pitao koja je vjera u Bosni, pa kad sam mu ja ispričao kakvih tu sve nacija i religija ima, zbunjeno me pogleda i reče "Pa mnogo vas tu ima...".


IV dan - subota, 18. avgust

S S S S

Četvrti dan je prošao u zahebanciji, uglavnom. Najznačajniji je bio "open-air party" na Jarunu, kog možete vidjeti na slikama. Uglavnom, bilo je muzike, pjevanja, pizze, ćevapa, sporta... da, čak i sporta. To je bio prizor za vidjeti, stvarno. Međutim, na stranu fudbal, odbojka, badminton, stoni tenis... najveća rulja je bila oko - šaha. Mislim, ljudi dođu u prirodu, tu je muzika i sve, vesela atmosfera, i onda igraju šah. Meni neshvatljivo. Međutim, kad bolje razmislim - tu je bio i jedan Korejac (čini mi se) koje je, kud god bi pošao, sa sobom nosio Rubikovu kocku i vrtio je stalno. Mogla se tu snimiti alternativna verzija spota za White & Nerdy, definitivno. Takođe, kasnije, dok smo sjedili u jednom od kafića u City Centeru, Leo je mijenjao SIM karticu u svom telefonu, te sam mu na zadnjem dijelu maske uočio nešto što sam svakako morao uslikati - koliko još ljudi ima to na telefonu?


V dan - nedelja, 19. avgust

S S

Drugi dan takmičenja, druga tri zadatka (Miners, PairsSi Training), drugih 5 sati agonije. Prva dva zadatka su se mogla riješiti nekim rudimentarnim rješenjima, međutim, to će raditi samo u par slučajeva. Pairsi su se mogli brute-forcati u prvih par testnih primjera. To rješenje bi teoretski riješilo svaki testni primjer, međutim, surova vremenska ograničenja prisiljavaju na mnogostruko složenija rješenja koja će raditi brže. Nešto slično je bilo i s drugim zadatkom, dok je training bio prilično užasan - svaka čast onima koji su riješili. Na veče smo imali neki party u domu. Koliko sam bio smoren i iscrpljen, trebala su mi samo tri Tuborga da se dohvatim karaoka. Ne pitajte.


VI dan - ponedeljak, 20. avgust

S S S S

Šesti dan je bio obilježen odlaskom na Plitvička jezera. Bio je to ujedno i najnaporniji dan. Valjalo je ustati prije 6, doručkovati i onda u autobus... Kad smo stigli, nakljukali smo se kafama, te krenuli u obilazak. Najupečatljiviji dio je bio kad su nas trpali u one tour-busove - nagurali su unutra bar 3x više ljudi nego što je predviđeno. Ko je mogao disati, dobio je dobro mjesto. Da sam našao organizatora, poljubio bih ga u čelo. Uglavnom, previše hodanja i mrcvarenja da bi zapravo uživali u svemu tome. Krajolik jeste prelijep, ali meni tada nije bilo ni do čega. Vjerujem, ni mnogim drugim. Na povratku smo svratili i do "Nikola Tesla Memorial Centra". U kuću nisam ni ušao - previše ljudi je bilo unutra, a ja sam bio preiscrpljen i samo sam htio sav svjež vazduh koji sam mogao dobiti.


VII dan - utorak, 21. avgust

S S S S S

Ovo je bio dan sa "najrjeđim" programom - osim obroka, imali smo samo još završnu ceremoniju na rasporedu. Tada sam prespavao doručak i pola ručka. Da me nisu probudili, mislim da bih i večeru prespavao. Slobodno vrijeme smo iskoristili za još malo švrljanja po gradu. Te uveče, oko 6:00 pm, dođosmo i do završne ceremonije. Pošto smo svi već znali svoje "skromne" bodove, nismo se ničemu ni nadali, pa smo samo opušteno gledali kako ljudi izlaze na binu i kupe medalje. Najveći pwner je bio 13-ogodišnjak iz Bjelorusije... ne znam ni kako je dospio do takmičenja (valjda je nekako preko reda došao u srednju školu), uglavnom lik je pokupio jednu od zlatnih medalja. Osjećao sam se posjedovano. Prvo mjesto je osvojio Poljak, drugo i treće Kinezi, a četvrti je bio Hrvat, Goran Žužić. Svaka čast pobjednicima, u svakom slučaju. E, kad se sve završilo, bilo se red i pošteno napiti, je l'... U planu je bio neki party, kroz koji smo samo prozujali, i onda otišli dalje "po svome". U čoporu smo bili ja i kolege iz ekipe, Leo, Maja, Ivana (vodič Kirgistana), Petra (njena sestra, vodič Švedske), te dva Šveđana. Kao što vidite, popilo se, zapjevalo se, te zatim lagano taxijem nazad u dom. Noć je bila luda, i dalje smo divljali i po sobama, gledali filmove, kartali - spavali smo svega sat il' dva.


VIII dan - srijeda, 22. avgust

Dan odlaska. Ujutro, zadnji zajednički doručak, i nedugo zatim, put do glavnog kolodvora. Bilo je prilično čudno čekati taj voz - u neku ruku, svima je bilo drago što se napokon vraćaju, a opet, bilo nam je teško oprostiti se od Maje, s kojom smo se prilično sprijateljili za tih sedam dana. Cura je stvarno super, stalno je bila s nama, trudila se, vodila nas je gdje god nam je palo na pamet... Njoj još jednom veliko "hvala". Voz je stigao, svi smo se izgrlili s njom, sjeli u voz i napokon krenuli nazad. Nakon dosta sati kunjanja, znojenja i sličnih (ne)aktivnosti, stigosmo u Doboj, gdje smo izašli ja i profesorica Nada. Oprostismo se sa onima koji su produžili do Sarajeva, a i međusobno. Stari je došao po mene autom, te sam za koji minut ponovo bio u home sweet homeu.

Sve u svemu, nije da se iko od nas proslavio rezultatom, ali nije ni da mi je previše stalo do toga. Dobro sam se proveo, upoznao nove ljude, stekao nove prijatelje. Kako god, nisam se pokajao što sam otišao. Eto, potroših dosta vremena da ovo istipkam i slike uploadam, pa se nadam da je bar nekome bilo zanimljivo čitati. Ako koga još šta interesuje, neka pita. A ja ću se nastaviti nadati da ću se plasirati za slijedeći IOI u Egiptu...

Official site : Shttp://www.hsin.hr/ioi2007/