Immortalizacija - Teh Game

[center:27glwflb]http://i.imgur.com/s3x4v.jpg[/center:27glwflb]

Dominic:

Vrijeme je brzo prolazilo, a Dominic je prošao sve testove društva, i sada, je bilo vrijeme da krene na poseban trening, daleko, u gorje Himalaya, gdje će biti njegov novi dom...

Pakirao se, kada u sobu uđe Luigi...

"Brzo odlaziš... tu si tek godinu dana... Šteta..."

"Moram, naredbe iz samog vrha društva, idem u Himalaje..."

"Lijepo, samo se nadam da nećeš zaboraviti prijatelje kada se probiješ..." Reče Luigi uz smiješak.

"Obećavam da neću" reče Dominic i zatvori kovčeg

"A sad, doviđenja... kočija me čeka."

(Pravo na dizajn provg spella/Attacka, javi se na PP)

Hank:

Mala kugla vode je levitirala ispred Hanka, sva njegova koncentracija je bila potrebna za ovo...

Počelo je kao mala nevidljiva iskrica u srcu kugle, i onda se, proširilo cijelom, za nekoliko sekundki, kugla se pretvorila u nazubljenu ledenu masu...

Nije ju mogao više držati, osjetio je kako mu koncentracija pada... A onda je netko otvorio vrata... i Kugla se razbila...

Ušao je jedan od starijih čarobnjaka...

"Vrlo Dobro, lijepa transformacija..."

"Da, hvala.... trebali ste nešto?"

"Da, Magus Stark te želi vidjeti, želi te nešto naučiti..."

"Odmah ću otići do njega..." Reče Hank i izađe iz sobe...

(Pravo na dizajn provg spella/Attacka, javi se na PP)

"Dobar ti dan, Hank."

"Dobar dan, gospodine Stark. Nešto ste me trebali?"

"Da. Dobio sam neke nove knjige i naišao na zanimljivu čaroliju vode, mislio sam da bi te moglo zanimati."

Hank i Stark su malo raščistili sobu da im ostane prostora za vježbanje. Zasukavši rukave, Stark se obrati Hanku:

"Dakle, ovo ti je kao osnovna čarolija prizivanja vode, samo što moraš fokusirati svoj um na snažno ispaljivanje iste... ovo će ti vrlo dobro doći u vanjskom svijetu"

Nakon nekih sat vremena Hank je konačno savladao čaroliju i zahvalio se Starku. Međutim, baš kad je Hank krenuo prema vratima, ona se otvore a jedan zadihani čarobnjak uleti u sobu i jedva protisne:

"Gospodine Stark... hitna poruka za vas!"

Dug je put do Himalaje i Dominic je odlučio da će pogledati neke stare spise koji su mu ostali od djeda. Među njima je našao i jedan vrlo zanimljiv koji je objašnjavao gdje je najbolje čovjeku prerezati grkljan kako nebi bilo previše krvi, vike i da naravno umirući brzo umre.

Kako su ionako morali presjedati u Beču kako bi se napokon malo odmorili od puta, Dominic je odlučio da će ovdje probati iskoristi što je naučio.

Po mraku je došao iza nekog starijeg gospodina, beskučnika, prerezao mu je grkljan te je brzo bješo ne zaliven krvlju čime je uspio uvježbati svoj napad.

Sutradan ujutro je otišao dalje na svoj put.

Hrčak:

Sevastopol, Crno More

Dominic je odlučio odmoriti nekoliko dana u ovom mjestu, prije nego što se na jugu ukrca na brod za Indiju. Bilo je jutro i vjetar je lagano puhao... Pravo vrijeme za razgledavanje...

"Kako...vrlo... Pitoreskno..." razmišljao je

Što je on uopće radio ovdje, ovo je kaljuža. Tko bi uopće htjeo živjeti ovdje...

"Psst, ti tamo!" začuo je glas iz uličice

"Dođi ovamo."

Dominic pripremi svoje bodže i krene prema uličici

"Novac ili život!"

"Iskreno... uzet ću vam oboje!" Uzvikne

(See Battle temu)


Chevap:

"Infiltracija... nemoguće..."

Nakon što je pročitao poruku do kraja, Magus Stark spusti papir i uzdahne...

"Društvo je infiltrirano, nešto je otuđeno iz podruma... svatko bi mogao biti krivac... osim tebe, ti si jedini bio samnom cijelo vrijeme... Imam zadatak za tebe, želim da otkriješ tko je iza ovoga, ja ću narediti zaključavanje dvorca... Sumnjaj na sve..."

"Gospodine... ja... neznam mogu li to?"

"Savršeno sam siguran da ćeš uspijeti privesti izdajicu pred lice pravde, a sad, kreni, sutra ujutro želim čuti što si saznao..."

...

Izlazeći iz sobe Magusa Starka Hanku je svašta padalo na pamet. Razmišljao je o potencijalnoj izdajici i pitao se tko bi to mogao biti. Slegnuvši ramenima, krene u dnevnu sobu odakle je počeo svoju malu istragu.

Dnevna soba je bila prostrana i udobna, ispunjena toplinom što ju je isijavala vatra u kaminu i žamorom uzbuđenih čarobnjaka koji su raspravljali o izdajici i krađi nepoznatog predmeta. Pretvarajući se da traži nekakvu knjigu na obližnjoj polici, Hank je pažljivo slušao razgovor dvoje čarobnjaka:

"... uglavnom, ukraden je iz podruma gdje se obično čuvaju jedinstveni primjerci..."

" Da, ali zašto njemu ili njoj treba magični štap?"

"Tiše..."

Primjetili su da se Hank mota oko polica pa su završili razgovor.

"Znači radi se o magičnom štapu... najvjerovatnije je pojačan runama. Dolje se ne drže obični magični predmeti." mislio je Hank.

Sjedne negdje po sredini sobe u udoban naslonjač, usput pozdravljajući njemu drage čarobnjake. Tko zna, možda su oni izdajice ali se pretvaraju da su dio zbunjene, uplašene gomile? S nadom se ogledavao oko sebe u želji da primjeti nekog sumnjivog. Nije mu dugo trebalo da uoči kolegu Lewina koji je stajao po strani s čudnim izrazom lica. Promatrao ga je tako sve dok on nije odjednom brzo ustao sa stolice i krenuo prema svojim odajama.

"E, neće meni ništa promaknuti..." reče Hank i polako krene za njim.

U hodniku koji je s obe strane imao vrata koja vode u tuđe sobe ubrzo se našao Lewin a za njim i Hank. Potpomognut sasvim pristojnim vještinama šuljanja stečenim iz lova u šumi, pratio je Lewina sasvim nečujno. On je očito stigao do svoje sobe pa je užurbano zatvorio vrata. Međutim, to je učinio malo prejako pa su vrata ipak ostala malo odškrinuta tako da je Hank mogao špijunirati Lewina.

Gledao je njegovu priliku koja se približavala kovčegu kraj kreveta. Nešto je kopao po njemu i izvukao duguljasti komad drva koji je zasjao svijetloplavom svijetlošću, otkrivajući urezane simbole na njemu.

"To mora biti taj ukradeni štap!" pomisli Hank.

"Sad je vrijeme za akciju. Moram ga nekako natjerati da se preda" uzdahne, širom otvori vrata i nakašlje se. Lewin prestrašeno pokuša spremiti magični štap ali je znao da je uzalud.

"Lewine, morat ćeš vratiti taj štap."

Borba je napokon bila gotova, pljačkaši su napokon bili mrtvi, a Dominic bogatiji.

"Napokon osjećaj krvi, napokon dokaz da sam još živ. Hahahahaha! Sviđa mi se ovaj hooded cape, mislim da ću ga uzeti. A što je ovo?"

Dominic uzme nekakvu malu škrinjicu od jednog pljačkaša i otvori ju.

"Oho! Čak ima nešto zlata. Ovi zlatnici će mi pomoći, barem na kratko."

Dominic uzme zlato iz škrinjice a ostatak, uključujući škrinjicu baci.

"Evo moga broda, vrijeme da se krene da još na kraju i ne zakasnim."

Chevap:

Lewin se okrene sa uznemirenim izrazom lica.

"N-n-ne! Ne približavaj se, ne mogu ti ovo dati! Molim te, otiđi prije nego..."

Lewinova glava se trzne u desnu stranu i on padne na pod, držeći štap i tresući se. Smrad ispuni prostoriju, a Lewin vrisne. Vrata se odjednom zatvore, a Lewin, ili ono sto je bio Lewin se ustane...

Rogovi su mu sada izlazili iz glave, na mjestu gdje su mu bile oči, sada su dvije prazne duplje gledale u prazno, koža mu je promjenila boju a oblik mu je poprimio nevjerovatne oblike...

"NISI MOGAO OTIĆI ZAR NE? SADA PLATI CIJENU SVOJIM ŽIVOTOM. ARARAAAAAAAAARGH!"

(Pristupi u Battle Temu)


Hrčak:

Dominic se ukrca na brod, i malo razgleda... čini se da nema ništa zanimljivoga ovdje...

"Hej, ti, bi li htjeo zaraditi nešto novca?"

Čovjek koji je to rekao je bio u odori časnika, sa malom bradom i povezom na oku.

Dominic je hladno gledao u njega.

"Noćas, u potpalublju, kladimo se na borbe, mnogo novca u igri..."

On izvadi Cigaretu, i ode prema prednjoj strani broda.

Dominic nakon razgovora sa časnikom otiđe u svoju kabinu. Malo razgledava kabinu kako bi vidio ima li tu išta vrijedno i korisno. U oči mu upadne zlatni svijećnjak.

"Ovo ću uzeti pri kraju puta, mogao bi se dobro prodati."

Zatim se legne na krevet i poćne potiho pričati sam sa sobom.

"Klađenje mi nikad nije išlo. Ama baš nikad. Ali ipak, možda bih se mogao prijaviti za koju borbu pa i nešto zaraditi. Hmmmm, morati ću to kasnije provjeriti da vidim o čemu se to zapravo radi."

Nakon što je porazio demona on se ponovno preobrazio u mrtvog Lewina. Na ruci mu se nalazio oštećeni prsten do njega je ležao magični štap s urezanom runom.

"Hmmm... čini mi se da je ovaj prsten bio odgovoran za transformaciju. Valjda sam uništio jezgru... da, jesam. Ipak, ovo je dosta korisno, ima još nešto korisne magije u njemu."

Pogled mu opet padne na magični štap.

"Eh, mislim da će biti najbolje da ovo odnesem Starku."

Vraćajući se istim putem kojim je došao primjetio je da su u međuvremenu gotovo svi čarobnjaci otišli na spavanje. Došao je do sobe Magusa Starka i pokucao.

"Naprijed."

"Gospodine Stark... otkrio sam izdajicu! Lewin je ukrao ovaj štap... ja sam mu rekao da ga preda ali ga je valjda ovaj prsten opsjeo... i borili smo se. Sad je mrtav."

Magus Stark, koji ga je svo vrijeme gledao blago nezainteresiranim pogledom, na zadnje se riječi naglo pretvorio u ozbiljnu osobu.

"Mrtav kažete? Dobro ti ide Hank. Znam da je Lewin bio malo čudniji ali nitko se nije nadao izdaji. Sve u svemu, obavio si odličan zadatak i dobit ćeš nagradu. Vidim da si već uzeo taj prsten, pa ti poklanjam taj štap. Gad je izvukao najvrijedniju runu u štapu i sakrio je negdje, tako da ovaj štap nije više toliko moćan ali će dosta dobro poslužiti."

"Još jedna runa? Koja? On je bacao vatrene kugle na mene... ali nisam vidio vatrenu runu. Samo vodenu."

"To je valjda bila demonska čarolija. Ali to nas sada ne zanima, trebali bi pronaći tu runu i vratiti se drugim zadatcima." zamišljeno će Stark

"Zar ne možemo jednostavno pretražiti njegovu sobu?" upita Hank

"Ne, magija u njemu je dovoljno jaka da se osjeti njegova prisutnost, što će reći da nije više u dvorcu. A sad na spavanje! Odmori se, sutra ću te možda opet trebati."

Hrčak:

Silaziš u potpalublje i u oči prvo upada improvizirani ring, i nekoliko boraca u okolici, čini se da se borbe odvijaju bez oružja...

Nekoliko boraca izgleda obećavajuće, dok su ostali mršavi, mali i izgledaju relativno slabo...

Dolaziš do časnika s kojim si već prije razgovarao i raspitaš se o tome...

"Pa vidite... mi organiziramo "David i Golijat" borbe, ovi kršni dečki su naši mornari, a ostali su slijepi putnici, ako pobjede smiju ostati na brodu, oklade primamo sa omjerom 1:10..."

Baci brzi pogled na meč koji počinje i upita...

"Želite li se kladiti?"


Chevap:

Noć provodiš besano, još si uvijek uzdrman onime što se dogodilo Lewinu...

Ustaješ oko zore, navlačiš svoj ogrtač, uzimaš prsten i štap koji si jučer dobio, i krećeš prema uredu Magusa Starka, opće je poznata činjenica da taj čovjek ne spava već godinama, šuška se da koristi neku čaroliju, ili da je postigao stanje u kojem ne mora spavati kroz meditaciju...

*knock-knock*

Glas sa druge strane vrata odgovori:

"Da?"

"Dobro jutro Maguse, imate li nekog posla za mene danas?"

"Da... imam... Ovo je veliki posao... ali želim da ga baš ti obaviš..."

"Samo recite gospodine..."

"Nedavno smo u ruševinama Drepunga, u Tibetu, pronašli novi artefakt... Mag Vinus je pošao tamo da otkrije što je... no nažalost... izgubili smo ga... a sada, želim da ti pođeš tamo, i doznaš što mu se dogodilo, i ako je ikako moguće, umzeš artefakt..."

"Zar sam samcat?"

"Naravno da ne..."

Magus se nasmiješi...

"Jedan dobar prijatelj društva, Alexei, će te dočekati u Kievu... prenesi mu moje pozdrave..."

...

"Pričekati ću rundu ili dvije prije klađenja, želim vidjeti što vaši borci zapravo mogu."

Hank nije imao vremena za traćenje pa je nabrzinu utrpao potrebne stvari za put u svoju torbu i javio se Magusu Starku pri odlasku:

"Gospodine Stark... ja sam spreman."

"Odlično. Šalji pisma po kolegama ako naiđeš na kojega, vjerujem da ih ima nekoliko na putu do Ukrajine. Sretno ti bilo! Nemam ti što reći, nisam baš pričljiv kada netko treba otići, ali..."

"Bit će sve u redu" prekine ga Hank i nasmiješi se.

"Dobro onda... vidimo se!"

Izlazeći iz dvorca Hank je promatrao kočiju koja ga je čekala. Kočijaš ga pozdravi i Hank uđe unutra.

"U Kiev!"

__________________________________________________ ___


Nakon desetak sati vožnje kočijom, Hank se probudio iz sna.

"Možete mi reći gdje smo sad?"

"U Ukrajini, kilometar od Kieva. Probudili ste se baš u pravi čas."

Sretan što se nije previše dosađivao putem, Hank sretno pogleda vani. Šumska cesta kojom su se vozili i nije baš djelovala prijateljski. Stigavši do odredišta, Hank pozdravi kočijaša i odmota papirić koji mu je dao Magus Stark pri odlasku:

"Naći će te se kraj crkve koja se nalazi odmah lijevo od glavnih vrata grada, stajat će kraj bunara na istočnoj strani."

Hank požuri do crkve i zamijeti čovjeka koji je stajao kraj bunara. Dotrči do njega i priupita ga:

"Vi ste Alexei?"

Čovjek se okrene, pogleda ga i odmah se nasmiješi:

"Tako je. Vi ste, Hank, pretpostavljam? Dođite, idemo do moje kuće... tamo ću vam objasniti plan."

Chevap:

"Dobrodošli u moj skromni dom..."

Kuća je uistinu bila skromna, nekoliko soba, par drvenih prozora, tri sobe i ulaz u podrum.

"Molim vas, sjednite... želite li popiti nešto?"

"Da, hvala."

"Evo, poslužit ću vam svoj Whiskey, sam sam ga napravio u svom laboratoriju, čovjek u ovom kraju teško dolazi do luksuza..."

Alexei natoči dvije čaše i sjedne na drugu stolicu.

"A sad, što se tiče ove vaše misije... Imam dva konja, ne smijemo riskirati kočiju, odvest ću vas do tibeta, a onda ćemo ući u ruševine, vi da bi ste našli kolegu, a ja, da bih našao artefakt... razradit ćemo još plan na putu... a sada... jeste li ikad jahali stepom?"

...



Hrčak:


Borci nisu baš nešto... Dominic je čak zaradio i 10 golda na nekim manjim okladama zadnjih dana...
A sada, brod pristaje u Indiju, odakle će biti problematičan uspon u Himalaye...

"Mesieur... činite se usamljeni..."

Dominic se okrene i ugleda mladu ženu, lijepih oblina, crne kose i zelenih očiju...

"Čim ste vi tu... odmah mi je bolje..."

"Jeli stvarno tako? U tom slučaju bolje da se predstavim... ja sam Marie, Marie De Rofaux... A vi... šarmantni gospodine...?"

...

"Imena nisu važna u ovome trenutku, a zovi me Nemo, sigurnije je za jednog i drugog." odgovori Dominic uz smiješak.

Kako je dug put do Himalaje Dominic je odlučio da prvo treba nešto obaviti.

"Sada sam prvi put u Indiji, a ne želim sam provesti dan i noć. Želite li mi se pridružti mlada gospođice?"

"Kakvo je to pitanje mladi gospodine? I sami znate da francuske djevojke nisu jeftine."

Dominic otvori malu vrećicu sa novcem i pogleda u nju.

"Kvragu, nema dovoljno za sve što mi treba, argh." Dominic priča u sebi.

"Nažalost gospođice mislim da danas ne mogu, ali vam obećajem da ću doći za par dana. Doviđenja!"

Dominic otiđe kod prodavača konja i uzme najjeftinijeg.

"Ovaj će poslužiti. Dug je put do Himalaje, valjda će mi konj i namirnice potrajat dovoljno dugo." reče i otiđe na Himalaju.

Hank popije malo Whiskeya i odgovori mu:

"Nisam još imao prilike, veći dio svog života sam proveo kod čarobnjaka i u šumi."

"Nema veze. Put će biti malo težak, nadam se da vam to nije problem? upita ga Alexei.

"Nikako. Samo, zanima me kako vi mislite zaobići opasnosti na putu? Stvorenja i slično." nadoda Hank kad primjeti Alexeiov zbunjeni pogled.

"Mogu vam se pohvaliti da odlično baratam lukom i strijelom, a nisam loš ni u svim vrstama dalekometnih oružja. Međutim, nemam ništa od toga, samo magični štap a imajte na umu da moje rezerve magije nisu neograničene. Mogao bih izraditi luk i strijelu ali bi mi trebalo bar dva dana u šumi... a ne vjerujem da imamo vremena na bacanje, zar ne?" upita Hank

"Nemamo. Ali ništa se vi ne brinite, znam i ja par trikova. A ako budemo sreće možda i naiđemo na nešto korisno. Znate li vi da prosječno svaki tjedan jedna kola s teretom budu opljačkana ili napuštena iz nekog razloga? Uostalom, ako naiđe koji bandit možete i dobiti nešto zlata ako ne izvučete deblji kraj. Kupovina oružja ne dolazi u obzir u ovom gradu, cijene su previsoke."

Hank ispije čašu do kraja i upita:

"Dakle, kad krećemo?"

Alexei ga sa smiješkom pogleda i reče:

"Što se mene tiče, možemo odmah sada."

Chevap:

Jednom je netko rekao da je jahanje stepom, s vjetrom u kosi, na dobrom konju, najveći užitak u životu...

Ali je također i jednom netko rekao da je slomiti svoje neprijatelje, natjerati ih u bijeg i slušati lelek njihovih žena najveći užitak u životu...

Hank je prema tim mjerilima, imao definitivno najbolji dan svog života...

Strijele su fijukale pokraj uha, a na stepi nije bilo mnogo mjesta za sakriti se...

"Ne možemo im pobjeći!" Uzvikne Alexei iz sedla

"Morat ćemo stati i boriti se!" Hank odvrati...

"Ti uzmi na dva lijeva, a ja ću sve ostale hahaha!"

...

Alexei i Hank VS. 4 Bandita
Prosljedite u battle temu

Hrčak:

Dominic siđe s broda, i prvo što ga pogodi je nevjrovatan miris Indije... čudno je kako ovi ljudi uopće mogu disati...

Nakon guranja kroz gužvu, Dominic je našao nekoliko šerpa koje će ga odvesti na odredište...

i započeo put...

(OOC: Sad ti ubaci svoj putopis o penjanju na Himalaju)

Put je bio dug i opasan. Koliko je Dominic uspio pohvatati stvari, vodiči će ga odvesti do sela koje je otprilike udaljeno 3 km od mjesta kretanja. Razlog zašto ga tamo voze je taj što ni sami vodići neznaju gdje je to, a tamošnji seljani u tome selu su jedini koji znaju gdje je to, što je to i jedini se usude tamo ići.

Put do sela je bio naporan. Dominicov konj je umro od napora. Stjenovito tlo koje je bilo čitavim putem se doimalo kao da samo otežava put Dominicu do njegova cilja, a još im je samo falio napad bandita. No na svu sreću u ovo doba godine nema bandita ovdje gore već su u ostatku Indije gdje je toplije.

Po dolasku u selo je počeo padati gusti snijeg. Dominic je popričao sa glavešinom sela koji mu je dao 2 vodiča koji će ga gore odvesti premda je bilo jako nevrijeme.

"Ova dva momka su od danas tvoji podanici u tvojoj kući. Ti si jedan od rijetkih koji imaju pristup gore i nadam se da ćeš to dobro iskoristiti. I žao mi je što nisam vidio ponovno tvog djeda."

Prije nego je Dominic uspio reagirati na zadnje rijei, zapuhao je jak vjetar te je od boli Dominic morao prekriti oči. Kada je otvorio oči, glavešine više nije bilo.

"Onda momci, koliko je put do gore i kada krećemo?"

"Mjesto koje tražiš je udaljeno 6 kilometara. Krećemo kada nam ti kažeš. Ali znaj put je teži nego od ravnice pa do ovdje."

"Što čekamo onda? Krenimo!"

Kuća je bila velika, i vrlo... neuobčajena za ovaj kraj... Viktorijanski dekor se nekako ne stapa sa snježnim obroncima himalaje...

Svako toliko, dobio bi nova naređenja, pismom...

Trenutno, Dominic je sjedio ispred kamina, pio vino i čitao novi set zapovijedi...

Artefakt, u obližnjim ruševinama... zvučalo je zanimljivo...

Možda bi trebao istražiti...

Nakon napete borbe Hank i Alexei su uzeli sva raspoloživa oružja i bacili ih na hrpu.

"Bit će najbolje da ja uzmem ovaj luk... ti uzmi ostalo. Mene neće toliko trebati, nikad nisam volio mnogo oklopa."

"Nastavimo dalje" reče Alexei.

"Dug je put pred nama."

"Huo dođi malo na čas, trebamo razgovarati."

Iz blagovaone izađe jedan od Dominicovih slugu ili bolje rečeno suradnika te sjedne na obližnji stolac sa kojeg je mogao detaljno gledati Dominica i jasno ga čuti.

"Kao što znaš, gazde su jako pohlepni u zadnje vrijeme te se uopće ne sjećaju moga djeda i što im je on zapravo značio. Ubrzo ćemo se odcijepiti, a tada će biti krvavo i biti će mrtvih na svakoj strani. Uzmi dvojicu ljudi sa sobom i istražite svijet. Vratite se nakon cca. godinu dana sa ljudima koje smatrate da će biti dostojni služenju nama. Od danas si moja desna ruka i glavni zapovjednik nakon mene. Nadam se da ćemo se vidjeti za tih godinu dana."

Dominic ustane i otiđe u obližnju blagovaonu k ostalima.

"Hans, John, Stephan i Gabriel će danas čuvati stražu. Vas 7 ostalih će te otići u obližnje ruševine i istražiti artifakt koji naši vladari traže. Bojim se da se jedan dio vas neće vratiti. Ako se ne vratite u roku od 5 dana smatrati ćemo da ste umrli i biti ćemo primorani promjeniti mjesto stanovanja."

Dominic otiđe spavati. Gabriel ostaje stražariti kod vrata Dominica, Hans u blagovaoni koja je povezana s kuhinjom, John čuva sa svojim psom Rockyem odaje slugu, a Stephan dnevni boravak gdje se on i Gabriel mogu vidjeti u slučaju da nešto krene po zlu. Ostatak slugu je otišao na svoje zadatke, dok Dominic u svojim odajama pregledava ostatak papira koji su kod njega još od bijega iz djedove kuće.