Hmmm, tko je citao znat ce da sam dosta toga ukrao, vjerovatno i previse toga. Ali bilo mi je dosadno jedan dan, pa sam pokusao kopirat covjekov stil, i nekako mislim da mi je pomalo i uspjelo u tome. Opet napominjem, ne zelim komentare tipa ''ovo je očita krađa'' jer sam svjestan toga, ajmoreć da je ovo neka mala posvetica čovjeku kojeg obožavam kao pisca i komičara.
Eh, i da svjestan sam gramatičkih pogrešaka :D
D.N.K ilitiga R.I.P Marvine nadam se da u robotskom raju postoje zamjenske diode za tvoju desnu nogu...
Grebulonci su (bili) poznati po dvije stvari, te stvari apsolutno nisu bitne za ovu pripovjest, al neki ljudi kažu kako sve pripovjesti vrijedne spomena počinju s nekom zanimljivom činjenicom. Pa što je tako čudno kod njih, pa osim što se mogu češat po dupetu i nosu u isto vrijeme (a u ovom trenutku vrijedi napomenuti da grebulonci imaju samo jednu ruku ) postoji još samo jedna zanimljiva stvar, a to je da su grebulonci prva rasa u svemiru koja je izmislila vremenski stroj. Reći da su se proslavili tom činjenicom bilo bi jako velikodušno, pošto je prvi Grebulonac koji je ušao u vremenski stroj uspješno zgazio prvo biće koje je ispuzalo iz njihove vode (koja je žute boje u sumrak) i tako krajnje promjenio smjer mutacije tog bića uzrokovavši da se dupe i nos malo odvoje, a ona jedna ruka da se skrati tako da se izmjenila jedina stvar po kojoj su Grebulonci bili poznati, a ova druga stvar po kojoj su bili poznati je uništena nakon sastanka Intergalaktičke Interkomisije za Interstelarna putovanja gdje se zaključilo da bi daljnje korištenje te stvari moglo dodatno upropastiti prirodnu evoluciju stvari tako dajući naprimjer totalno nerazvijenoj rasi Homo Sapiens sa planeta ''Zemlja'' zdrav razum i logiku ili Dastarijancima četvrtu ruku tj. jedinu stvar koja bi ih djelila da sa oružjem vlastite proizvodnje (četveručni uberzapter) porobe i pobiju cijelu galaksiju.
Intergalaktička Interkomisija za Inerstelarna putovanja se i dalje premišlja što bi od tog dvoje bilo opasnije.
Eh i da u ovom trenutku bi još bilo pametno napomenuti da postoji još jedna stvar sa Grebulonskim vremenskim strojem bitna za ovu priču. Vremenski stroj je bio u obliku šalice za kavu s uzorkom Kineske Ruže, i upravo je iz takve šalice naš glavni junak pio čaj u onom nesretnom vremenu između 10 i 12 sati ujutro nakon užasno dobrog tuluma, kad imaš osjećaj da će ti implodirati glava ili želudac, ili da će se to dogoditi u istom trenutku proizvodeći kakofoniju blurghh ova i blarghhh iz ustiju uz savršenu rezonancu WC školjke i taman pogođenu jeku pločica iz kupatila.
Tulum je bio posvemašnje standardan, ako standardnim smatrate tulume na kojima je većina populacije izvanzemaljskih korijena, ali inkognito, te tip sa šupljom drvenom nogom koja je odlično poslužila jer je tip ionako zaboravio uzet plastične čaše. Uglavnom priča je bila ovakva, momak je upoznao djevojku, djevojka se svidjela momku, momak se svidio djevojci, poljubili su se pod mjesečinom, u koju se zabio ogroman svemirski brod i koja je EKSPLODIRALA uz veliki BOOOM i uzrokujući poplavu, tsunami, prelijevanje rijeka ALI na cijeloj južnoj polutci tako da su naš momak i djevojka bili apsolutno sigurni, i u svojem ljubavnom transu (Litra i pol lošeg vina, par piva, i desetak žestica, pola jointa) totalno nesposobni primjetiti da je mjesec, u nedostatku boljeg izraza, nestao.
Sad se nevini čitatelj ovog pismenog dijela pita, cekaj malo, kako to sad, kako nestao? E pa ako imate osjećaj da se radnja odvija malo prebrzo, imate krasnih ruskih pisaca. Dostojevski recimo, odličan pisac.
Znači David Campbell se probudio s užasnom simfonijskom glavoboljom koja se pogoršala kad je vidio kreaturu pokraj sebe u krevetu, odlučio si je skuhati šalicu čaja i razmisliti o dužini grane koju će nabaviti da pokuša istjerat onu mrcinu iz kreveta ili pak iskoristit stolicu i bič. No što bi mogao iskorisiti kao bič, možda uzet dio onog prastarog bakinog steznika, i tako dalje, i tako dalje.
(UPOZORENJE: sljedeći dio teksta je jedna od najočitijih krađa u povijesti moderne knjževnosti, ako ste osjetljivi na takve stvari ili imate neindetificiranu kreaturu u krevetu izbjegnite ovaj dio)
David je otklipsao u WC (Inače riječ otklipsao na grebulonskom znači ''zgazio''), prao je zube i pogledao kroz prozor. Nema - pomislio je i nastavio prati zube, zatim je odlučio pristavit vodu za čaj, dok je pristavljao vodu za čaj ta riječ ''nema'' ga je jako kopkala. Provjerio je zalihe šećera i Earl Greya i s olakšanjem shvatio da se o tome ne radi. Nema.
U trenutku je pomislio kako bi volio da nema one kreature u njegovom krevetu, ali je shvatio da je to nemoguće, nemoguće kao da netko i makne mjesec sa ogromnim sivim svemirskim brodom hehehehe....
-O, kvragu.
D.N.K ilitiga kako sam naučio ne brinuti i prihvatio činjenicu da Magrathea nije legendarni planet part 2
Postoje dvije velike zablude, dobro ajde tri velike zablude u cijeloj galaksiji. Za prvu smo već čuli, a to je ona općepoznata paranoja svakog stanovnika galaksije i osjećaj da se nešto čudnovato događa u istoj i onda nakon nekog vremena shvatite da vi uopće nemate kontrolu nad svojim životom, to je najveća zabluda, jer se ništa čudnovato ne događa u galaksiji, događa se upravo ono što je bilo isplanirano i vi nemate nikakve veze s tim. Druga po redu je da je jesti sladoled zdravije u ljeto nego zimu, ali treća je najzanimljivija, zato i je zaslužila svoj paragraf.
Ljudi, a pod ljudi mislim sva živa bića u galaksiji (Da da, čak i Dastarijanci) imaju jako nezdravu naviku govorenja ''Ma pust to, riješti će se.''Kamo ciljam nazivajući tu naviku nezdravom? Vidite, znanstvenici su idioti, kažem to sa punim pravom, jer se nikad nisu potrudili ljudima pravilno objasnit pojam ''Uzrok - Posljedica'' pogotovo kad je nekad jako teško razlikovat jednog od drugog. Uzmimo recimo posljednji primjer. Brod se zabio u mjesec, mjesec je eksplodirao. Prilično je jasno da je uzrok brod, a posljedica eksplozija mjeseca, ali (pazite sad veliko ali) bićima na tom brodu je rečenica izgledala ovako ''Neki prirodni satelit nam se našao na putu, nismo mogli izbjeći sudar, pa smo ugurali jednog predstavnika naše rase u kapsulu za spašavanje i onda eksplodirali.''Gdje je uzrok naravno mjesec, a posljedica vanzemaljac koji upravo u ovom trenutku juri prema Davidovoj kući u kapsuli za spašavanje. Uglavnom, stvari se ne riješavaju same od sebe, osim ako nemate jako dubok đžep ili rođake podrijetlom iz trokutastog otočića na vrhu kontinentalne čizme, ali im kasnije zbog toga dugujete uslugu tj. slučajnost je dizajnirana tako da vas izvuče iz problema, ali uvali u još veće...
''42,'' Rekla je mrcina.
''Molim?''
''Samo 42 mini kroasana imaš u ladici,'' ponovila je ''I to suha''
''Pa uzmi to.''
''Neću, idem vidjet što imaš u špajzi''
David je bio ozbiljno zabrinut, kao prvo nije se mogao otarasit osjećaja da se nešto ozbiljno čudno događa u svemiru, kao drugo mrcina mu je prekinula jutrašnji tok misli svojim upadanjem u kuhinju tako da je zaboravo o čemu je razmišljao, a kao treće i najvažnije imao je užasan osjećaj da se ona udomaćila tu u njegovoj kuhinji. Sinula mu je ideja. ''Ej čuješ,'' Viknuo je, iako nije bio siguran da će ga čuti kroz zvukove žvakanja ''Idem ovaaaaj, u pab, ostalo mi je nešto tamo jučer,'' Dostojanstvo, pomislio je, ali se nije usudio to izreći. Bacio je posljednji otužni pogled u polupunu šalicu grudavog čaja, jer je naravno ulio mlijeko nakon čaja, što je uvijek radio kad je bio mamuran, presvukao se i navukao kaput i izašao kroz vrata.
U ovom trenutku bi bio red na autoru da opiše mjesto događaja, pa da krenemo i s tim. David je živio u Crawleyu tridesetak kilometara južno od Londona, sasvim prosječan gradić, u kojem se nalazila sasvim prosječna kuća sa sasvim prosječnim stanovnikom prema kojoj je jurila sasvim neprosječna svemirska kapsula za spašavanje. Još jedna stvar koja je bila djelomično neprosječna je ta što je Crawley u godišnjem prosjeku bio grad koji je najviše udomaćivao kišu tipa 17 (negudona hladna bockava kišica) i kišu tipa 69 (Cijeli si mokar onog trenutka kad izađeš vani bez obzira imao ili nemao kišobran) No trenutno je vrijeme bilo iznenađujuće lijepo za kraj devetog mjeseca, možda zato što je majka priroda odlučila izrazit svoj bijes na cijeloj južnoj polutci zemlje pa je bila u deficitu kišnih oblaka.
U Pabu je već bilo par regularnih gostiju, već u svom regularnom vječno supijanom raspoloženju. David se naslonio na šank i posegnuo za kikirikijem i tako nakvasio lakat sa ustajalim pivom, danas ga definitivno nije išlo. Naručio je čaj i očekivao najgore, i nije se razočarao. Dok je pokušavao izvuć maksimum iz čaja s par trikova žlicom, šećerom i čarobnom inkantacijom za koju nije bio siguran dali pali, a koja se sastojala od serije prilično netipčnih psovki gdje se spominju nečiji bližnji u opsceno-seksualnom kontekstu, začuo je glasan DUUUM. Jukebox nije radio i netko je opet lupao po njemu. Još jedan malo glasniji DUUUUM i stvar koja se počela razlijevati iz Jukebox-a je bila Fade to Black od Straitsa. Stvari su išle iz zla u gore, a David totalno nije imao kontrolu...
D.N.K ilitiga Interstelarne sudbinske mačke (krešanje vindoza) part 3
Zanimljiva je činjenica kako sva živa bića smatraju da svoj život kontroliraju do nekih razumnih granica kontrolabilnosti, no to u potpunosti nije istinito. Sjećate se one priče o zabludama i rečenice koja je glasila ''ništa se čudnovato ne događa u galaksiji, događa se upravo ono što je bilo isplanirano i vi nemate nikakve veze s tim.'' E pa to je apsolutna istina. Vi možda mislite da će te se danas popodne svojevoljno zaputit prema apoteci i kupiti antidepresive, te nakon toga u trgovinu gdje će te kupiti neku spravicu koju apsolutno nikada nećete koristiti npr. onu mlatilicu za muhe koja se uvijek čudnovato izgubi kad se u kući pojavi muha ili vam se neda ustati po mlatilicu pa samo lamatate rukama oko sebe u nadi da će muha shvatit signal ili baterijsku svjetiljku koju je toliko mala da je nemožete naći kad se ovi iz elektre odluče našaliti pa ugase struju.
Sad krećemo pričati o vremenu pa oni s manjim moždanim kapacitetom nek prestanu čitati SAD!
Vrijeme je zeznuta stvar, taman kad ste pomislili da ste ga shvatili, trenutak apsolutnog shvaćanja i pomirenja je prošao jer hej, vrijeme je prolazno, naravno ako gledate iz točke u vremenu u kojoj vi stojite tj. u kojoj se krećete sa svim živućim bićima u galaksiji u isto vrijeme. Postoje raznorazni vremenski paradoksi u svemiru ili rupe koje vas vraćaju u prošlost ili šalju budućnost, i sad će oni malo pametniji od vas reći ''nemoguće se je vratit u prošlost, vidiš ako se vratiš u prošlost i ubiješ vlastitog djeda onda i ti nestaneš itd. itd.'' E pa ne ako je (kao što sam prije napomenuo) sve predodređeno i odlučeno za vas i sve je točno onako kako treba biti, je trebalo biti, će biti.
Znači, u vremenu prije postojanja vremena svemirom su putovala apsolutna bića. Nisu bila previše napredna, tako da im je trebalo 4 milijarde godina da shvate kako vezat vezice na cipelama i onda još 3 milijarde da shvate kako nemaju cipela. Voljeli su jednostavne stvari, gledati i diviti se oblicima šmrkalja iz nosa i psovati te se nakon toga hihohati sam sebi u bradu i nisu bili svjesni da su apsolutno svevišnji, sveznajući i svemogući jer nije bilo nikoga da im to kaže ili još gore da povjeruje u to. Bili su vrlo seksualna bića, čak toliko da se smatra da je izraz Vel'ki prasak potekao od njih, no jedan od njih je imao ideju, jako dobru ideju, ideju toliko dobru da je jako duboko razočarao svoje roditelje kad su oni saznali da je njihovo ''ono'' nije toliko zainteresirano u šmrklje i psovke, jer su čuli da ovih dana manageri za reklamiranje i promoviranje šmrkalja imaju jako dobru plaću . Znači djeco ako svojim nekim stavom ili željom duboko razočarate svoje roditelje znajte da ste vrlo vjerovatno na dobrom putu.
To biće je željelo stvoriti svemir, onakav kakvim ga danas poznajemo i poprilično je uspjelo u tome, no nedostajala je jedna stvar, kontrola. Prvi svemir je bio toliko kaotičan da je onog trenutka kad je nastao je implodirao i osmuđio tipu koji ga je stvorio trepavice čime je taj tip zaslužio 3 tjedna kazne i 2 tjedna bez TV-a i kompjutera. Drugi pokušaj je bilo malo bolji, ali i dalje neuspješan. U trećem pokušaju mu je uspjelo, stvorio je svemir, jedan planet je stavio u sredinu svemira, na taj planet je stavio bića koja su imala aposlutnu kontrolu da izvrašavaju volju svog kreatora i ugrađene antene za komunikaciju . Bića čije je kolektivno ime Jynx-i, a na planetu na kojem se nalaze su poznati jednostavno kao mačke. Pa ako možete proširiti svoj um malo da smo u suživotu sa bićima koja indirektno kontroliraju cijelo postojanje, na planetu u centru svemira, koji se pak nalazi na bijeloj čarapi za tjelesni u drugoj ladici svevišnjeg koje ima 15 milijardi godina tj. ekvivalentno zemaljskom sedmogodišnjem djetetu i dozvoliti informaciji da se ugnjezi u vašem umu i da razbije sve vaše dogme, vaše tijelo i um će vam biti jako zahvalni.
Ako vam smeta to što niste saznali što je bilo sa Davidom u ovoj maloj digresiji reći ću vam u jednoj rečenici. Kapsula je pogodila Davidovu kuću i ubila Mrcinu, a David nije znao dali da se osjeća loše ili dobro zbog toga. Da skratim, David se osjećao loše zbog toga što se osjećao dobro.
Mačke su bile zadovoljne svojim planom...
