IMMORTAL K-K-KOMBAT!

Sunce je upravo izlazilo na zapadu. To je bio jedan od onih detalja na koje je Boz inzistirao, jedan easter egg. Cijeli ovaj poligon na preko devet tisuća kubnih kilometara je njegova kreacija, i on je u ovom svijetu bog. Bog koji je bos upravo šetao pješčanom plažom i gledao u istočni horizont, još taman od nedavne noći i crven od izlazećeg sunca. Valovi su tek dodirivali njegova stopala, a nožni su mu prsti masirali pijesak, uživajući u njegovoj granularnoj strukturi. Cijela panorama oko njega je bila jednako prekrasna koliko i logički nemoguća. Desetak kilometara sjeverno od ove gotovo tropske plaže protezali su se prekrasni fjordovi, a par kilometara iza njih ogromni ledenjaci. Prema unutrašnjosti, nakon predgrađa, s druge strane ledom okovane planine, počinje pustinja, djelomično iz američkih westerna, djelomično iz afričkih prostranstava. Južno od pustinje počinje gusta šuma, koja se prema jugu pretvara u prašumu, a još južnije iz prašume u džunglu. Između plaže gdje je Boz stajao i spomenute džungle protezala se pomorska luka, u koju je upravo pristajao američki nosač aviona. U sredini svega toga, Omnipolis. Grad sa dvanaest milijuna stanovnika, i sa arhitekturalnim obilježjima iz cijelog svijeta. Poslovni neboderi, turistička meka, siromašno predgrađe, kineska četvrt, luksuzno naselje u brdima, favele na granici sa šumom, industrijska zona sjeverno od luke...
Mala crvena rakovica dotaknula je Bozovu nogu dok je prolazila postrance plažom. Boz ju je pogledao, nježno primio za oklop i podigao. Kliješta i noge su se usporeno gibale u zraku dok ju je Boz promatrao. Savršena biotronička kopija, kao i svi ostali oblici života ovdje. Ljudi, psi, rakovi, svi sa rudimentarnim programiranjem, postavljeni tu kako bi sve djelovalo što autentičnije, interaktivno i stvarno. Svojevremeno je Boz planirao svijet napuniti stvarnim ljudima i životinjama, ali to bi bilo nehumano, uzevši u obzir što će se sve tu događati u idućih par tjedana. Biotroničke simulacije će biti sasvim dovoljne za ovo, jer ti prolaznici nisu glavni likovi u ovoj priči. Glavni likovi će biti stvarni, i njima će ovo biti borba na život ili smrt, a samo to je važno.
Boz je dotaknuo handsfree komunikator u svom uhu. "Stanje kronoporta?"
"Pogon je sto posto aktivan, spremni smo za unos koordinata." odgovorio je ženski glas sa druge strane.
"Odlično. Pokrenite kaskadno skeniranje multiverzuma, ja se vraćam uskoro." Boz je prekinuo vezu. Ponovo je pogledao rakovicu i spustio ju nazad na pješčano tlo. Zatim je krenuo prema klupi na kojoj je ostavio cipele, čarape i sako. Otresao je pijesak sa vlažnih stopala i navukao čarape i cipele. Ustao se i još jednom pogledao prizor oko sebe. Nemoguća idila. Znao je da je ovo zadnja prilika da uživa u svojoj kreaciji prije nego što počne kaos. Duboko je udahnuo svježi morski zrak, uzeo svoj sako, i nestao u kratkom bljesku svjetla.