Prilazim nekom rusu, te sjedam za njegov stol.
''English?'' upitah,
''Da.''
''Good, so what bring you here?''
Printable View
Prilazim nekom rusu, te sjedam za njegov stol.
''English?'' upitah,
''Da.''
''Good, so what bring you here?''
Dok je lagano pio čašu vina Ivana je prekinuo neki amerikanac.Amerikanac ga je odma pitao
jeli prica engleski a Ivan mu je odgovorio totalno neskoncentriran na ruskom
"Da?",ali izgleda da ga je amerikanac razumio i nastavio sa razgovorom.Nakon sto ga je
saslusao odgovorio mu je na malo losijem engleskom.
"Erm..im on a visit..a visit to see moj friend."
Vec malo rumen zbog vina zastane na sekund i upita amerikanca.
"What..what about yu?
Krećem do ljubavnice.
"Ružo cvijetnjaka moga, kako danas trošiš vrijeme svoje? Da li si dobre volje- u mogućnosti da nešto obavimo?"
Odgovaram Rusu
''Same, just same''
pružam ruku te se rukujem.
''Ja sam Jones.''
''Ivan, drago mi je'' odgovara.
Ljubavnica me milo pogleda:
"Sa vama uvijek, gospodine. Kuda nas vodi sudba sad?"
"U novu pustolovinu, koju ne mogu prebroditi bez vas! U visine!"- odgovaram žustro.
Mladi momak ima dosta pitanja,a ja imam slabo secanje,medjutim,nekako se sporazumevam sa njim,te mu polako objasnjavam situaciju.
*Otto je razmisljao o necemu,uvek je bio zamisljen,ali ovaj put je daleko odlutao,gledao je u daljinu,ritmicki je lupkao stapom o pod,najverovatnije je razmisljao o domovini.Guste sume,visoki proplanci,bogate krosnje,lov,ribolov,jahanje,iako to sve nije radio kada je imao priliku,odjednom mu sve to nedostaje,naporan mu je bio zivot oficira.
Ali bio je on celican covek,poput trupa broda kojim je komandovao.
Neejoe: Osjećaš se odlično i opraštaš od ljubavnice... ulaziš u cepečlin i tamo se malo družiš s ljudima...
Onda te odjednom neki naprasiti brkati čovjek odvuče u stranu i počne ti nešto objašnjavati, neslušaš ga baš previše, nego ga pustiš da završi i onda sjedneš pijuckaš piće...
Svi zajedno:
Razgovor polako krčka u cepelinu sve dok ne uđe Igor i obznani da se uskoro slijeće i da ćete prisustvovati večeri u Arborwatchu...
Zeppelin slijeće na platformu... sve je nevjerovatno dobro osvijetljeno nekakvim mašinama, i stupovima... vrata koja se sama otvaraju kada im se približite su još jedno čudo... nakon kraće šetnje kroz sada pokošenu šumu stajete pred dvorcem... ogromna vrata uz škripu šarki, okretanje zupčanika i šištanje pare otvaraju... untrašnjost je prekrasno uređena u zlatu i baršunu... Igor vam pokazuje sobe i ostavlja vas da se pripremite za večeru...
1) Želite li se okupati, presvući, osvježiti ili na bilo koji način se spremiti na večeru
2) Otiđite odmah u trpezariju i smjestite se
"Aaaah, this place is *so* comfortable... This 'doctor' is classy. When I only look these *peasants* I travel with, hmmph. Well, not all of them, of course. But that Igoer or something, he is so *primitive*, ugh."
"Well, since I'm a guest here, no one can do nothing to me. Let me change and have a bath, then I shall come down."
*I take off my clothes and put them on the chair in my room, with my precious cane and my golden watch. I come in the bathroom and I bathe.*
Teške naravi, često bivam skeptičan, ali sve što su govorili o ovome je istina:
"Blagi Bože..... Fantastično"- govorim mrmljajući. Pored mene prolazi dama i zadivljeno poput mene bulji u ljepotu.
"Fantastično, zar ne? Podsjeća me na moju vilu u Italiji."-slažem na brzinu.
"VELIČANSTVENO! I vi imate ovakav raj na Zemlji?"- upita me dama.
"Ali naravno! No prvo, moram se osvježiti- hoćete li poći sa mnom u.... moj maleni kutak ovog carstva?"
Dama se toliko zacrvenila da se kroz debelo naneseni puder moglo vidjeti crvenilo:
"Pa, uh... naravno, ali kasnije, moram se i ja osvježiti!"
"Apsolutno- mada Vašoj ljepoti to nije potrebno."- odgovaram pritom ljubeći ruku, lagano odzdravljam i krećem prema svojoj sobi.
"Ugh ovo je bilo neugodno",kaze Ivan dok je silazio sa zepelina.Igori trazi svakoga da ga prati kako bi im pokazao sobe pa ga i Ivan prati.Nakon sto je usao u sobu ostavlja stvari i pocinje vaditi svoja odijela.
"Kad vec moram ici na nekakvu veceru barem bih se mogao oprati i presvuci",kaze i pomirise si odijelo.
"Khm..a sta si ocekivao Ivane kad nisi skido odijelo odkad si krenuo do ovdje",kaze sebi i baca odijelo,novo stavlja na stolicu
i krene da se opere.
''Damn, I could really use a shower''
Odlazim u kupaonu, skidam se i odlazim pod tuš.
Ulazim u svoju sobu nakon što sam se naguravao sa mnogim izrazito nepristojnim i nadasve ogavnim "ljudima" nedostojnih mojeg društva, osobito onaj Igor ili kako mu je već ime:
"Bože i ljudima, tko ih samo pusti ovdje? Zar ovdje ne postoji nikakav diferencijal među staležima? Odurno!"
Ulazim u bogato okićenu sobu, minimalističkog ali savršenog dizajna interijera:
"Hmm, krevet sa svilenim presvlakama.... Moram priznati, impresioniran sam, a vjerujem da će pored mene i ona dama biti".
Bacam pogled kroz prozor, gledajući duboko i zabrinuto u tamu:
"Hmmm.... Ne znam zašto, ali imam osjećaj da me netko cijelo vrijeme prati. Otkad sam ušao u cepelin..... Hmm, ne znam, možda sam u nekoj paranoičnoj zabludi... Nadam se da jesam."
Skidam odjeću i odlazim u kupaonicu odmoriti u toploj kupki do večere.
I finish bathing, put on my clothes and drag myself back to the bathroom. I shave. (OOC: sad izgledam ko na slici u raspravi)
Now I am ready to go down.
Nije me bilo duze vrijeme od kuce, te se nisam dugo tusirao, polako sam sam sebi poceo smrdjeti pa reko' da odem pod tus i da malo razmislim o razgovoru sa onim njemcem...malo cu i prigristi, nisam neko vrijeme jeo nista...
Svi zajedno:
Silazite na večeru... bogat stol sa više nego dovoljno mjesta je postavljen... svi tanjuri su porculanski, sav beštek...je zlatan...
u taj čas ulazi igor sa kolicima punima hrane... i najavljuje...
"Gospodo...dopustite da predstavim vašeg domaćina Profesora Augustusa Von Rheinholdta III."
u taj trenutak, u sobu ulazi nekakav čovijek sa dva čuperka prosijede kose na svakoj strani glave i nosi raskošno baršunasto odjelo ukrašeno zlatnim filigranom... iako mu baš i nes stoji savršeno vidi se da je pravljeno za njega...
i progovara "Dragi prijatelji..." i pogleda na onog postarijeg kapetana i na rusa "i vi, još nepoznati. Drago mi je što ste se svi odazvali mom pozivu..."
"Sutra navečer ćemo otkriti moj novi izum... i vjerujte mi vrijedi sve..."
" a sada, Igore, što je za večeru?"
"Za predjelo imamo juhu od divljači, a za glavno jel izbor između lososa "En Croute" i Divlje svinje na Lyonski, a za desert je Florentinski mramorni kolač ili Njemačka Crna Torta."
Odlično, posluži naše goste molim...
1) upitajte nešto
2) Odlučite se za jelo i uživajte u večeri
Prelazim odmah na glavno jelo, gladan sam kao škotska svinja, a nisam raspoložen za vruću juhu.
"Mmmm, tasteful.... Indeed, quite delicious."
Iako profinjena okusa, od užasnog putovanja mlatim kao svinja po svinji, ali opet pazim na dostojanstvo i kulturu, dok me dama sa druge strane stola gleda "ispod oka", a ja lagano uzvraćam pogledom. No, zašto vlasnik gleda tako zabuljeno u mene?
"Why does he keep staring at me? Somehow I think I know him from somewhere..... He said My new invention..... Hmm, we shall see...."
Odlucujem da cu drzat jezik za zubima te nastavljam jesti.
''My regards to the chef''
Otto je otisao do kupatila,izvadio svoj brijac,obrijao se,umio,toalet je bio raskosan,gotovo kao oni u Kaiser-Hollmer Hotelu,u kome je obitavao,popio je par gutljaja vode,stavio svoj monokl,i uputio se ka trpezariji,seo u siroku fotelju,ispruzio umorne noge i po obicaju smireno seo,okrenuo se ka ostalim putnicima i saljivo rekao::"Pa,wer ist die kampf? Haha" Otto je namerno to ubacio,znao je da se nalazi medju pripadnicima razvijenih Europskih a i svetskih naroda,znao je za njihov stav prema Nemcima.
Spokojno je sedeo znajuci da ce uzivati u gostoprimstvu svog starog prijatelja.
Doktor se pojavio,a Otto je gotovo odmah prisao i diskretno ga povukao na stranu.
"Augustuse,stari lisce,sta je sada u pitanju,ti vrlo dobro znas da si me odvukao od mojih..duznosti,ne odugovlaci,ako ti je potrebna pomoc kazi,siguran sam da mogu da obezbedim sve,ipak..znas za moj uticaj i polozaj kod 'njega'..
I notice that my mouth are hanging open. I quickly close them and I say: "This... This is EXCELLENT! Did you cook this by yourself, Yagor?" The look of the food itself looks awe-inspiring.
Then, like a lightning bolt, something strikes me in the head. A thought. From my Scotland Yard days.
Because of that ability I became the Yard's top investigator.
I saw something, on the corner of my eye, that made me suspicious towards this whole dinner.
I observe my environment. The food looks delicious, nothing dangerous about it. It *could* be poisoned, but... Why? We just came here. Most of us do not even *know* the doctor.
I look at Egor (or whatever his name is), but he is staring at the floor. The doctor wears a strange smile. Hmmm.
I *always* trust my instinct. It has kept me alive in more than 50 deadly situations.
Everybody else either eats like a swine or asks questions.
I carefully eat a little soup. Tastes quite delicious, I must confess.
Oh well, I guess I must be paranoid. In my line of work, it's necessary. However, I *still* can't shake the feeling that I saw or heard something...
Nakon dosta brzog kupanja Ivan se sto brze moguce suši i oblaci svoje sivo odijelo.Kupka mu je dobro dosla ali zbog zurbe nije oprao kosu jer mu je do ramena i ne bi je stigao osusiti.Nakon sto se obukao sprema svoj srebrni sat i oblaci svoje cipele koje je davnih dana kupio u Francuskoj.Nakon sto je bio spreman na trenutak sjedne na krevet i duboko udahne.
"Hmm...ajmo zavrsiti vise s ovim..treba mi sna",promrmlja u sebi i lagano se digne i krene prema vratima.
Vani su se svi spremali da otidju na veceru pa je i Ivan krenuo za njima.
Svi su bili lijepo obuceni (vise manje) i cekali na svog domacinana kojeg je Ivan prije dosta godina upoznao
na jednim od njegovih putovanja.Trazeci mjesto sjedne na mjesto do nekog starog covjeka,za kojeg se odma
vidjelo da je njemac po svom brku ali tko zna.Sutiljivo i mirno Ivan se smjesti i ceka da vecera pocne.
Nakon nekoliko minuta Augustus je dosao.Malo sjediji nego zadnji put nego sto ga je vidio i totalno u
drugacijem izdanju.Za pocetak odijelo mu nije nimalo pasalo ali ko da je Ivan bio neki ekspert, pola
putovanja na brodu je provodio u jednom te istom odijelu pa definitivno nije bio u poziciji da komentira.
Nakon sto je hrana dosla poceo je jesti juhu od divljaci a nakon toga svinju bez price.Ivan definitivno
nije imao volje za pricu a i da mora pricati nikoga nije poznavao osim onog amerikanca kojeg je nakratko
upoznao i koji je isto bez price jeo.
"Još ćemo vidjeti što se to dešava ovdje, malo ću prisluškivati što se dogovori uz ovo dobro jelo"
Foregner:
Profesor se samo nasmiješi i kaže sve je uredu dragi prijatelju, sutra ćemo o tome, odmori se sada i jedi, Igor je vrstan kuhar...
1) Inzistiraj
2) sjedi i jedi
BBM: Igor se zahvlajuje na pohvali, a profesor mu također daje titulu kuhara par exellance
1) Počni razgovor
2) Nastavi jest
Svi skupa, Večera je završila, i cijela se skupina premješta u gostinjsku sobu, svi osim profesora koji se ispriča, na kapljicu nekog pića pred spavanje
1) Ispričajte se i odite spavat
2) Ostanite i popijte koju
Nastavljam s jelom, nakon cega se ispicavam te odlazim u svoje odaje.
I follow the chaps into the trpezarija, wearing a smile and pretending that I am having a good time. I sit down and start drinking cognac from my own flask. I am still pretty suspicious about the whole thing. I start a conversation with the Russian kid. Lucky for me that I know Russian, for my uncle lived there, and I visited Moscow several times.
"Dakle, Ivan, koliko sam shvatio, Vi ste iz Rusije. Što radite za život?" pitam ga na tečnom ruskom.
Hrana je bila vise nego dobra i krevet bez da se grlo malo okrijepi bi bilo lose.
Makar se ionako osjecao umorno Ivan ipak odluci da ostane jos malo kako
bi popio casicu il dvije vina.
Vidjevso bocu crnog vina Ivan uzima casu i sam se posluzi.
Dok pijem cujem da me netko zove na nekom losijem ruskom ali dovoljno razumljivom.
Pogledam gospodina i samo mu odgovorim na engleskom.
"Trade",kaze Ivan i popije malo vina iz case,"You?"
"Zanimljiv je ovaj Rus, nadasve." Ostajem i približavam se Rusu. "Možete li i meni natočiti?" pitam ga.
Iako već malo premoren, William ostaje na piću, u odluci da iskoristi kratku nepažnju i odšulja se profesorovim putem da vidi kuda se on zaputio.
"Šampanjac, gospodine?"- priđe mu sluga sa velikim pladnjom požutjelim od čaša punih šampanjcem.
"Hm? O, da, naravno zahvaljujem!".
William uzima čašu i okreće pogled prema profesoru, ali je on odavno nestao.
"Kvragu!"- ljutito promrmlja William, škrgutajući zubima. Podiže čašu ka ustima i polako "kruži" pogledom kroz sobu, a zatim primjećuje tajanstvenu damu s kojom je dijelio ugodnost razgovora prije. Zaustavlja slugu koji se zaputio natrag prema kuhinji pored njega.
"Mladiću, da li znaš kako se zove ona crvenokosa dama na drugoj strani prostorije, ona koja je u društvu one starije gospode?"
Sluga ga pogleda sa vidljivim strahom u očima.
"Ne, ne ne ne ne, gospodine nažalost ne znam!"- drhtavim glasom odgovori sluga i odjuri natrag prema kuhinji.
"Koji vrag? Čemu ta drhtavost? Da li dama spada u nedodirljive? Pored mene čisto sumnjam.... Sad ćemo mi to riješiti."
William popije šampanjac do kraja i zaputi se do mlade dame, u nadi da ju odmakne od društva i zatvori u samo svoj "uži krug".
Dok je odgovarao nekom englezu Ivanu prilazi jos jedan gospodin i pita ga na engleskom
da li mu moze natociti vina.
"Sure..give me a moment",kaze Ivan i nakon sto si je spustio casu uzima bocu i
toci drugom gospodinu vina u casu.
"Enough?"
Vidio sam onog engleza da ostaje s ostalima, te izlazim na balkon. Prelazim preko ograde te skacem na susjedni balkon. Isto tako i prelazim i sljedeci. Dolazim na englezov balkon te gledam kroz prozorcic.
I was surprised that the Russian spoke on English. I was pleased.
"I am retired. I am Sir Ronald MacDonald, a knight of the late Queen and an ex-Scotland Yard inspector. Glad to meet you." I move my hand in intention of shaking his.