Pa ne pijan , casica dvije rakije je dovoljna za smirit zivce.
Printable View
Pa ne pijan , casica dvije rakije je dovoljna za smirit zivce.
Mogu te shvatiti donekle, nisam nikad imao tremu ali bi bio malo nervozan, u smislu da pričam dubljim glasom nego inače :)
Imao sam na desetke prezentacija prošle dvije godine pred razredom, doduše to je 29 ljudi koje znaš.
Najbolje da zamisliš kako objašnjavaš staroj ili nekome iz rodbine tko je jako glup. Ono, potrudi se da budeš zanimljiv i razumljiv. Barem sam ja tako, kasnije su mi rekli ljudi da sam bolji od profesora (dakako, to nije istina, ali u prijevodu znači nisi bio naporan ko kurac).
Mogao bih probat čak. Sve je bolje od tog osjećaja kad izustim prvu riječ, a glasnice kao da se zatvaraju i glas puca kao da mi je 14.
EDIT: Ovo je odg na rakija prijedlog :3
Ako ti treba rakija da održiš izlaganje pred razredom, slobodno se usput i odi uškopit.
Falus , nemoj slusat zene .
Jes, bolje je ostat beta faggot.
Ma razumijem ja njega. Nije jedini koji mi je rekao što te ima bit strah, te ljude znaš, itd. I onda si ja to tuvim u glavu do samog izlaganja, bilo čega i onda opet isto. Nije rijetkost da je ljude trema držat prezentacije, ali čitanje u razredu je ipak wtf. Budem cijeli smiren, izustim prvu riječ i kao da sam naučio govorit jučer, baš neugodan osjećaj.
Meni je super što transeksualac ide nekom govorit da bude muško.
Nemogu svi izlagat pred publikom , isto kako nisu svi sposobni rjesavat mat. zadatke u glavi brzo , isto kako neki nemogu brzo trcat.
Glupo je uopce raspravljat oko toga.
No dobro, zajebancija sa strane, ne znam gdje ti studiraš (?) ali mi na faksu imamo savjetovalište za studente koje se bavi upravo takvim stvarima. Psiholozi/pedagozi, nez tko je već tamo, tu su da ti pomognu naučit kako se riješit treme. Što je istina, samo po sebi neugodno tamo otić, al hej, i dalje je u long run bolje neg bit pička.
Osobno nez, mene isto uhvati trta pred izlaganje da ću neš sjebat, ali izbacim to iz glave sigurnošću da sam napravil dobar posao, nez. Generalno sam ponosan na svoje radove pa ih rado izlažem. :'(
Fan sam ironije.= Citat =:
Izvorno postao Xero
Nije mene strah hoće li se to svidjet ikome, ili jel to liči na išta, nego me čisto strah :D Da o ne znam čemu pričam pred malo većom skupinom ljudi nije mi ugodno. Što je najgore, čini mi se da ide sve intenzivnije kako vrijeme prolazi, nadao sam se da će sa faksom možda nestat.
Praksa, praksa, praksa.
Ako imaš s čim, snimaj se doma dok izlažeš nešto. Pogledaj si govor tijela - kako držiš noge, što radiš s rukama, gledaš li u pod. Analiziraj to i vidi što ne valja. Idući put probaj to kontrolirati. Ponavljaj beskonačno.
Što ćeš više vježbati, to ćeš manje imati problema, bili oni gledanje u pod ili pucanje glasa. Drugog načina nema :)
Tako je. Ja sam isto znala imati veliku tremu pred 30-40 ljudi, al' ja sam svoju razbijala smijanjem i onda sam se ispričavala što se smijem. Imali smo profesore kojima je to bilo OK, ali NIKAKO ne preporučujem da to radiš.
Ono što mi je pomagalo je da ne gledam pojedine ljude, nego ih onako prelijećem pogledom sve, kao masu i pazim na ono što govorim; a ako tema nije jako ozbiljna, malo se nasmiješim da mi se glas opusti i obavezno postavljam pitanja dok izlažem, nekako dok odgovaraju stignem skupiti sama sebe.
Ali da je srce tuklo kao ludo, je.
Kasnije je praksom sve postalo super i trema je nestala, pogotovo kad upoznaš ljude pred kojima izlažeš.
Poanta je da sve prelijećeš pogledom, a ne da gledaš ponaosob ljude. Nikad se ne fokusiraš na jednu osobu kad držiš predavanje.
To sam skužio jer se prelako zbunim ako nekoga gledam duže od sekunde :) Ako se uspijem uživit u temu onda me zna proći trema tokom izlaganja, ali početak je uvijek gadan :D Rekla mi je profesorica iz komunikacijskih vještina da se masu često češem po glavi, što mi je bio ogromni lol jer nijednom nisam primjetio da sam to napravio :D
Da, zato sam ti i rekao da se snimaš (ili da te netko drugi snima). Puno lakše skužiš te stvari i onda možeš raditi na njima :)
De koji krinđ bi mi bio da sam sebe gledam kak uzjebano izlažem :) Dobro, bolje gledat sam sebe neg da me drugi gledaju.
Najbolje gledat taman iznad publike i nikog u oči.
Je, užasan je krinđ, ali je najbolji način da naučiš. Moraš vidjeti greške da bi ih znao ispraviti :)
I know the feeling, meni se takvi simptomi pojave u početku, ali kad počnem brbljati nestane. Dok sam studirao engleski sam se nagledao svakvih loših i odličnih prezentacija. Ja sam spadao u one koje hvale :D Ne znam iz kojeg predmeta držiš seminar/prezentaciju, ali pokušaj slijediti ovih par točaka:= Citat =:
Izvorno postao Falus
- drži papire na minimumu; ne čitaj s njih osim ako nije neki konkretni citat. Ako si napravio prezentaciju na PowerPointu, vjerojatno već znaš ključne stvari pa ne trebaš čitati s papira. Uostalom, što više "zapneš" za papir teže se od njega odvojiti za vrijeme izlaganja što je jako gadno
- gestikuliraj; ne moraš lamatati kao talijan, ali pokazivanje rukama i prstima je više nego poželjno
- ne drži prezentaciju kao da odgovaraš profesoru na ispitu nego kao da studentima nešto objašnjavaš; znači, fokusiraj se na dijalog, učini to publici zaniljmljiv, a ne jednoj osobi koja ionako zna o čemu pričaš
- ne pretjeruj s podacima i detaljima; istakni samo ekstreme
- ubaci pokoju šalu u cijelu stvar ili nabaci neki ironičan komentar (kad već imaš problema s izlaganjem počni s "ispričavam se ako kolabiram usred prezentacije jer me puca užasna trema")
- na PP prezentaciji stavljaj natuknice i slike; s tekstom ne pretjeruj osim ako za to baš nema potrebe (ako citiraš nekoga, recimo)
- u PP prezentaciji nastoji izbjegavati brojčane podatke; radi grafove jer se vizualno puno lakše objasni negoa putem tablice s 50 brojeva
Ajd, riješi to :D
Dobro, a kako da se rijesi treme?
Pa ako bude zadovoljan održanom prezentacijom onda neće imati toliko treme od sljedeće :D
Praksom. Meni je isto prva trema bila da sam se tresao k'o budala. Svaki idući put sve manje :)
Hvala Pingu und Aerial, valjda će bit nešto od toga :) Ja to inače u glavi preuveličavam i samo prelistavam grozne scenarije, tako da u stvarnosti ne može bit loše koliko meni mozak misli da može :D
Ma najgore je kad uđeš sam sebi u glavu, uzjebeš se i nemoš se opustit.
Znam neke teže slučajeve. Moj prijatelj dobiva baš prave napade panike u razmin socijalnim situacijama, onda se uzjebe, zove hitnu... Moro je i od faksa odustat jer nije mogo održavat prezentacije ni odlazit na predavanja.
Uglavnom, takve stvari su self fulfilling prophecy. Ako misliš da ćeš bit uzjeban dok prezentiraš, vrlo vjerojatno hoćeš. Ak ćemo ulazit malo dublje u "psihu", najbolje bi ti bilo da svaki dan vježbaš razne socijalne vještine. Pokušavaš pričat sa doslovno svima, blagajnicom u konzumu (ili Tomiju hehe), bakom koja šeta psa, likom dotebe na predavanju itd. Kreneš polako i s vremenom se riješiš socijalne anksioznosti, pa ti i stvari kao javno govorenje postanu manji problem.
A što se tiče nekog najbržeg rješenja, jedino što mi pada na pamet je da predavanje naučiš baš onak savršeno. Da si potpuno siguran u sve što govoriš i da si potpuno pripremljen. Kod kuće naglas prezentiraš par puta da vidiš kak ti ide i da smanjiš rizik sjebavanja vezanog uz samo gradivo na minimum.
Ja mislim da pola ovog foruma treba gledat WataMote.
Ili barem Welcome to the NHK.
Nyaa~
Ionak te nitko neće slušati, tak da nema potrebe za uzrujavanjem
mrš:(((((((((((((((((((((((((((((((((((= Citat =:
Izvorno postao PR3DAT0R
Ovo mi je već puno puta palo na pamet i samo zablokam. Doslovno bi htio nekog lika pitat nešto, ili prokomentirat, ali jednostavno ne ide. Frustrirajuće jako, pogotovo kad mislim da mogu nešto pametno reć :)= Citat =:
Izvorno postao loo
Ma je, to zna bit sjebano dok se ne navikneš. Al' onda odi još korak unazad. Dođeš u trgovinu i pitaš prodavačicu jel' imaju taj i taj broj cipela, jel' imaju ovakve ili onakve hlače i takve stvari. Nešto što je potpuno normalno pitanje, a opet je razgovor sa nepoznatom osobom. Onda možeš pitat random ljude jel' znaju gdje u blizini ima pošta ili dobar kafić ili gdje staje bus. Kad ti takve stvari postanu normalne onda je puno lakše pričat sa random ljudima o random stvarima. "Sladak pas, kako se zove?" "Aha, aha, lijepo ime, super bi se slagao sa mojom Belom" i takva sranja :) Shvatiš s vremenom da su ljudi puno otvoreniji i da te osuđuju puno manje nego što misliš.
Znam ja već sad da su takvi ljudi, samo što je očito jedno znat, a drugo primjenit :) Ali hvala na primjeru, mogao bih i to počet forsirat sad. Kad bolje razmislim nije problem samo u javnom nastupu, već i u običnoj komunikaciji sa nepoznatim ljudima :)
Najbolje ti je čak i bit naporan pa tako maltretirat ljude :)
way to encourage him! ;D
Zato tebe nitko nevoli.= Citat =:
Izvorno postao SharpDressedChevap
= Citat =:
Izvorno postao StormCr0w
Vole me, vole
Tko bi volio dugokose fegete?
Ostali fegeti :3
= Citat =:
Izvorno postao loo
Ovo. Ja mrzim prezentirat pred ljudima i ful mi je neugodno svaki put, čak i ako ih poznajem, ali nemam pametnije metode nego toliko razradit prezentaciju u detalje da unaprijed isplaniram baš sve i posložim predavanje tako da izbjegnem sve šanse za pogrešku ili zastajkivanje.
Obično mi svejedno bude neugodno, ali bar uspijem održati flow prezentacije toliko da se možda ne primijeti toliko. A i više ljudi mi je reklo da mi na kraju dobro ispadnu, tako da je valjda sve u pripremi.
Također, nemoj složit nikad ppt s kojeg doslovce čitaš. Stavi si u njega natuknice za koje napamet naučiš kako ćeš ih objasniti i što reći vezano za njih, ali nikad ništa predugo jer se možeš spotaknuti.
Tko sve ovdje pjeva?
Ripper, Gobac, Bare, Bogović, Mile i tko još?
ne znam jel ovo frontmen od kojota
Piše odma u deskripšnu "Uploaded on May 6, 2011= Citat =:
Izvorno postao The Great Duck
nastupaju: Davor Gobac, Goran Bare, Davorin Bogović, Mile Kekin, Dubravko Ivaniš Ripper"