@Moj pokojni tata (poginuo kada sam imao 2 godine; mama je isto bila u vojsci) se bavio računalima kada nitko nije ni znao šta je računalo, a samo najjače firme su imale računalo koje je veliko kao cijela soba, sa imba diskom od 128 KB.
Računalima se bavim već 16 godina, sa svojih 5-6 godina sam počeo baratati s Windowsom 3.1 i Windowsom 95 ponajviše. Sve sam sam učio, bez nekoga ili nečega poput knjiga, skripti i tutorijala. Mama nije i ne želi imati ništa s računalima, tako da pored mene i njega, ona još uvijek ne zna upaliti PC, pa sam morao sve sam učiti. S 6 godina sam ga već otvarao i čupao komponente, zamjenjivao djelove i sl.
U osnovnoj školi sam bio ljenoba koji se zadovoljavao s ocjenama 2. Kada sam čuo da je tamo negdje u 6 osnovne za izborni predmet informatika, htio sam na to, onda je mama zapela da mi još samo to treba i poslala me pedagogici koja je rekla da se i ovako provlačim sa svim predmetima s 2, i da bi mi izborni informatika samo bilo dodatno opterećenje, te da ja nisam kapacitet za ići na izborni iz informatike.
Onda sam počeo dobivati 4 i 5, prolazio s 4, i u 8 razredu su mi dozvolili da idem na izborni iz informatike, je sam imao dobre ocjene.
Učili smo pod DOS-om raditi i nešto sitno pod Windowsima. Svaki put kada bi se nešto pokvarilo i profesorica nije znala popraviti, pustila bi mene da pokušam popraviti, i popravim svaki put. Onda je skužila moj talent za informatiku i onda neke spike za neka natjecanja, itd., ja to ništa nisam htio.
Kada sam došao u srednju tehničku, 4 godine, počeo sam održavati računala u školi, i nakon što sam završio srednju sljedećih jedno godinu dana sam održavao kada bi nešto trebalo popraviti, hardware i software. Tokom srednje sam radio i u jednom servisu gdje sam dosta toga bio naučio, ali i vidio šta sve u servisu rade, tj. ne rade.
Na fax mi se trenutno ne da, ali moram biti upisan jer su mi Hrvatska država, vojska i zakoni za vratom.
Pa ti je odgovor jednostavan, od informatičke škole nemam ništa, ali što se tiče iskustva i znanja o računalima, imam više nego netko tko je to doktorirao, pa mi puno ljudi koji drže neke servise kažu da bi rado htjeli da postoji zakon preko kojeg me mogu staviti tjedan dana na probnu i primiti odmah, ali ne, moram imati papire, diplomu i ostale kerefeke za koje, kako oni kažu, u 99% slučajeva je to samo papir, a ne znanje, pa im je muka svaki put kada zaposle čovjeka koji ima diplomu, a ne zna ništa, te zato ne mjenjaju često ljude u servisu, ako u servisu radi 5 ljudi, tih 5 ljudi je tamo doživotno, tj. dok im ne dosadi, a tako je vlasnicima servisa bolje i lakše.
Jedno vrijeme sam radio kao samostalni serviser preko burze, više to ne radim jer mi je tlaka, pa samo frendovima sređujem računala i popravljam.