= Citat =:
Djeca koju roditelji povremeno tuku u cilju disciplinovanja uspješnija su i zadovoljnija u životu od djece koja nikada nisu fizički kažnjavana, pokazalo je nedavno istraživanje.
Američki istraživači su ustanovili da djeca koja se kao mala disciplinuju batinama kasnije ostvaruju bolji uspjeh u školi i s većim optimizmom gledaju na život od djece koju roditelji nikada nisu udarili.
Ta djeca su, takođe, spremnija za univerzitetske studije, a rado se prihvataju i volonterskog rada.
Istraživanje će vjerovatno naljutiti aktiviste za prava djece, koji se u mnogim zemljama bezuspješno bore za zabranu fizičkog kažnjavanja djece, ističući da batine mogu da izazovu dugoročne mentalne probleme.
Mardžori Gano (Marjorie Gunnoe), profesor psihologije na Kalvinovom koledžu u Mičigenu, navodi da je njeno istraživanje pokazalo da nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na neophodnost zabrane fizičkog kažnjavanja djece od roditelja.
"Zahtjevi da se batine zabrane ne stoje, jer ih činjenice demantuju", kazala je ona, dodavši da su batine opasno oruđe, ali da postoje trenuci kada je opasno oruđe neophodno, "samo ga ne treba koristiti u svakoj prilici".
U okviru istraživanja, ispitano je 179 tinejdžera koji su odgovarali na pitanja koliko su često dobijali batine kao djeca i kada su ih posljednji put dobili.
Njihovi odgovori su potom upoređivani sa objašnjenjima koja su davali o svom ponašanju nakon batina, bilo da je riječ o negativnim posljedicama kao što su asocijalno ponašanje, preuranjena seksualna aktivnost, nasilje i depresija ili pozitivnim efektima kao što su uspjeh u školi i razvijanje ambicije.
Djeca koja su tučena do svoje šeste godine postizala su bolje rezultate u gotovo svim pozitivnim kategorijama, a u negativnim kategorijama nisu bila gora od djece koja nikada nisu fizički kažnjavana.
Tinejdžeri koje su roditelji tukli u uzrastu između sedme i 11 godine pokazali su se, takođe, uspješnijim u školi od djece koja nikada nisu dobila batine, ali su zato imali lošije rezultate u pogledu nekih negativnih ponašanja, kao što je učešće u većem broju tuča.
Mladi koji su kazali da ih roditelji i dalje fizički kažnjavaju pokazali su, međutim, najgore rezultate od bilo koje druge grupe djece i to u svim kategorijama.
Arik Sigman, psiholog sa univerziteta u Virdžiniji i autor knjige "Razmažena generacija: zašto će povratak autoriteta učiniti da naša djeca i naše društvo budu srećniji", smatra da je ideja o uzročno-posljedičnoj povezanosti batina i nasilja pretjerana i bizarna.
"Ako roditelj koji normalno pruža djetetu ljubav i toplinu batinama pribjegava na razborit način, društvo time ne bi trebalo da bude pogođeno već da ima povjerenje u roditelje da će umijeti da prave razliku između disciplinovanja i fizičkog nasilja", objasnio je on.