Printable View
Serious Sam: The First Encounter
Ah kako je sve savršeno posloženo u toj igri.
12 godina kasnije izgleda i dalje prelijepo, glazba je odlična, nema fors humora, blesavi easter eggsi, i bitke su taman izazovne na normal.
Jedina zamjerka mi je malo prečesto korištenje Kleerova i onih bezglavih bombaša, znaju bit naporni.
ALi u svakom slučaju odlična pucačina. Sad Second Encounter.
Ma da se mene pita maknuo bih te Kleerove iz igre, totalno su naporni i bespotrebni.
Kleerovi rulaju, obožavam tajmirat dvocijevku kad su metar ispred mene.
Ma kurac, dosadi nakon dvadeset puta. A igra ih forsira i forsira. To mi je baš ono mnus jedan sveukupnoj ocjeni, da ih malo ukroti bila bi 10/10 :(= Citat =:
Izvorno postao Sonic_Moronic
Nezz, to mi je jedan od najdražih monstera za ubiti, nešto kao Pinky u Doomu, također s dvocijevkom. Kad samo eksplodiraju u komadiće kosti.
ne znam sto svi tolko mrze taj black throne. meni je kul, ima zanimljivih zagonetaka/bossova, pa mi nije bilo dosadno, naprotiv
i duzina igre mi je taman, duza je od proseka, ali ne dosadi, uvek ima novih stvari
sto se price tice, jeste bedna, ali volim one "vece od zivota" likove - dobri one-lineri, dobri glasovi, dobar vizuelni stil. koliko-toliko kul lozenje
Black Throne je malčice naporan ali ništa strašno, jedino je blesavo to što 3 puta istog bossa ubijaš.
Sa ovim ostalim se u potpunosti slažem s baldrickom. Samael je kul, a War je badass.
Ja se ni ne sjećam što je Black Throne. Vjerojatno sam predobar igrač.
To je onaj dio kad 3 puta radiš istu stvar.
Likovi su fenomenalni, od dizajna, preko VA, do samih dijaloga, apsolutno rulaju. To je ujedno i najbolja komponenta igre, a on je stavi pod minus :D
Kako kome, meni totalno blaaah :D
Dobri su. S druge strane, u Psychonautsu su iritantno odbojni.
Kao kad me mala rodica uhvati pilat i stalno u priču ubacuje kako želi bombone. Što god ja rekao ona hoće bombone i točka.
Moram početi Psychonauts pod hitno, Weky ga često pljuje zadnjih dana.
Castle Crashers
Odličan, zabavan coop beat-em-up sa simpatičnim grafičkim stilom i nenormalno epskim soundtrackom za takvu crtić igru.
Najbolje iz tog žanra što sam igrao (barem dok ne dođe Dragon's Crown).
9/10
Sacred Citadel je oke, u jednom od bundleova je nedavno bio
Meni je užasno naporan. Dobro, to sam ionako mislio bezveze igrat s bratom co-op... ali neeee, treba imati jebeni kontroler za to :(
Prošao sam Castle Crusherse sa burazom prije par mjeseci, zabavno je.
On topic:
Gemini Rue
9/10
Ide na listu najdražih avantura prvenstveno zbog odlične priče. Intrigantna i napeta od samog početka, sa odličnim krajem i ostane u sjećanju i nakon creditsa. 4-5 sati gameplaya će nekome možda biti malo, ali mislim da je igra koštala nekih 10 eura kod izlaska pa je to sasvim ok. Ak ste uzeli u Humble bundleu kao ja, onda je to odlično. Nekoga će sigurno odbiti pixelasta grafika, ali to ovisi od osobe do osobe. Bilo bi i bolje da ima još pokoja lokacija više i da ponekad grafički stil ne smeta kod raspoznavanja objekata s kojima je moguće vršiti interakciju, ali to ne umanjuje ukupan dojam. Preporuka.
Alan Wake
Nezz, sasvim ok igra. Na momente zamorna, al uz pravilno doziranje ništa strašno. Priča solidna (ima standarnih klišeja doduše), iako je kraj bio prilično predvidljiv. Odabir glazbe apsolutni win, a pokušaj stvaranja horor štiha apsolutni fail. Štimung zadrte američke sredine prilično dobro dočaran, šteta što je radnja uglavnom bila po šumama koje sve izgledaju isto.
Uglavnom, nije mi žao uloženih para.
8
Meni su isto atmosfera i glazba rulali. Odigraj i epizode, mindfuck su.
Budem jednom, sad sam se malo zasitio tog gameplaya.
Ne kužim baš hejt prema ovome - nije Max Payne, no nije ništa previše lošije.
Igra ima premalo raznolikosti u borbi, zapravo uopće nema, niti postoji mindfuck atmosfera iz starih Silent Hillova.
Cijela igra ima prespor tempo, ali na loš način.
Zapravo je igra trebala biti moderni Silent Hill, ali je fejlala žešće. Jer dok u Silent Hillu, koji je spor, s guštom ideš od vrata do vrata, kaj buš tu, išao od bora do bora, pa do bukve i hrasta.
Probaj nabaviti i odigrati Siren Blood Curse, pa ćeš skužiti što zapravo nevalja s Alan Wakeom. Može se nabaviti za siću.
Edit: na PS Storeu košta 99 kuna
= Max Payne 3= Citat =:
Izvorno postao W3DR4N
To ne postoji više nigdje.= Citat =:
Izvorno postao W3DR4N
To je dosta drukčiji tip igre od AW. Nisu baš za usporedbu.= Citat =:
Izvorno postao W3DR4N
@Weky
Pa to mi je bio prvi dojam - gameplayu baš fali nekakvog "šarenila", zato se brzo javlja osjećaj zasićenja ako se pravilo ne dozira minutaža.
Inače nisam ljubitelj tog žanra s "mindfuck" elementom, zato me Silent Hill nije nikada previše privlačio. Tak da ono, mogu shvatiti perspektivu onih kojima ovo nije baš sjelo...Meni je s druge strane igra bila sasvim ok budući da imam nešto niža očekivanja.
Između ostalog, napisao sam da je horor štih fail.
Al ajd, stavljam Siren Blood Curse na checklistu, sad si me zainteresirao.
@Windwalker
Usporedba s Max Payneom nema nikakvog smisla - to je pucačina koja zbog akcijskog elementa uopće ne zahtjeva nekakvo "šarenilo". S druge strane, Alan Wake ima jako spor tempo te uz prilično slične lokacije brzo ti se počne zijevati budući da je horor štih skoro pa nepostojeći.
Nisam ih uspoređivao.
Samo mi je ta rečenica odgovarala uz MP3.
U biti da, moram si staviti podsjetnik da počnem ignorirati tvoje trol postove bez ikakvog smisla.
Ali ne zaboravi da sam ja troll koji priča istinu i samo istinu.
Problem je u tome da već dugo vremena nema nikakve horror igre. Sad kad je hardver jak da prikaže gnjusniju grafiku, horror je potpuno umro. Resident Evil više nije horror, Silent Hill isto. Amnesia je neprobavljivo smeće, Alan Wake je naporan.= Citat =:
Izvorno postao Windwalker
Ispada da je Siren najbolji horror u ovoj generaciji.
@Dead
Pogledaj ovajSreview ako nisi. Ed je carčina, a ovo mu samo još jedna od odličnih recenzija u nizu.
A dobro, to da. Iako je igra još s početka generacije.= Citat =:
Izvorno postao W3DR4N
No, priča u igri je smeće, i horror u igri izgubi svoju draž nakon prve dvije epizode, kad se sve počne ponavljati.
Nego, reci mi kad je točno Resident Evil bio horror?
RE1 je horror samo po dijalogu.
Dvojka je atmosferična akcija.
Trojka je još više akcija.
Itd.
Rune. Zabavna third person akcija, jedino su "bossovi" za kurac. 7/10
Mogao bih sad nastaviti s nečim sličnim...
Dead Space
+ gameplay (osjećaj pucanja je odličan, korištenje stasisa, telekineza i one "puzle" vezane uz nju, baš do kraja ispoliran gameplay)
+ plasma cutter (jedino oružje koje samo koristio, ali je jebeno fenomenalno te su primary i secondary modovi pucanja stvarno korisni ovisno o situaciji i neprijatelju)
+ priča (premisa i setting nisu ništa neviđeno, ali je meni bila dosta intrigantna i iako je twist donekle očit, ja sam pomiješao likove koji sudjeluju pa sam ipak ostao iznenađen :))
+ audio/video/text logovi (način pričanja priče, atmosferično, lijepo pojašnjeno)
+ zero gravity djelovi (iako me glava na par mjesta zabolila, veoma zabavno)
+ upgrade sustav, inventory, razni leveli suita, općenito svi "rpg" elementi
+ istraživanje (barem ono malo što ga ima)
+ suit i mijenjaje izgleda sa levelima
+/- težina (igrao sam na normal, ali se činilo kao easy većinu vremena. Niti jedan put u igri nisam umro, osim na onih par one-shot-kill djelova te se dosta brzo u igri počneš osjećat neustrašivo i moćno. Stavio sam +/- jer je meni taj nedostatak težine savršeno pasao pošto inače horore ne podnosim, ali mislim da bi većini smetao)
+/- horor elementi (kao i poviše, meni taman da završim igru, ali mislim da bi mnogi zamjerili nedostatak istih)
- jebeno čudna i glitchava fizika leševa, 10 puta gore nego u Dark Soulsu (naime, ovdje ne zapinju za noge, ali odjednom počnu trzat, nekad čak i skakat i stvarno se čovjek nepotrebno usere :D)
9/10
Meni je najčudnije to što ta igra ima EA oznaku na kutiji.
Silent Hill: Downpour
Ovo je iznenađenje. Nije tolko loše kao što sam očekivao.
Igra ima dobru dozu istraživanja, ok atmosferu, pokoju zanimljivu zagonetku i dobru glazbu (ko bi reko?).
Priča je prolazna. Ako ništa, nastavlja na ono što je SH2 utvrdio. Čovjek u svom paklu, okružen vlastitim demonima. I to poštujem. Neprijatelji, iako dosta loši i ima ih premalo različitih, u stilu su osobnog pakla glavnog lika i razlikuju se od onih iz ostalih SH igara.
Sam svijet nije više onako organski krvav i pun gorea, ali nije ni toliko loš. Normalni SH izgleda kao SH, dok je other world više kao iz filma. Nije onako bolestan kao u prve tri igre, ali trudi se.
Igra, naravno, nije strašna, ali rijetko koja je. Ima pokoji bu efekt koji me uspio iznenaditi, i to je to.
Jedan od većih problema igre je neoptimiziranost. Izašla na samo dvije konzole i na obje je trzava. A engine je obični Unreal 3.
Sve u svemu, solidna igra ako vam se nešto takvo igra, a sve druge bolje naslove iz žanra ste ispucali.
I najbolji Silent Hill poslije prva tri.
7/10
Castlevania: Symphony of the Night
A ovo je još veće iznenađenje.
Nikad nisam igrao stare Castlevanie. Samo novi Lords of Shadow. I ne znam zašto i kako, no probudilo mi se zanimanje za serijal (vjerojatno zbog skorog izlaska LOS2).
I vidim ja SOTN na PSN-u. Skup, 72kn (ostale PS1 igre su od 17-35kn). Mislim si zašto tako skupo? Pogledam review i odlučim probati.
Kupim igru, krenem igrati, i ne mogu se odlijepiti nekih 3 sata. A igra je 2D platformer. Kod njih obično mogu izdržati max sat i pol prije nego mi dosade.
I igram ja, uživam, otkrivam svaki djelić mape (kasnije sam na netu pogledao da nebi što propustio). Završim igru u 10 sati (!!!), kad ono, nije kraj, već ima i drugi dvorac (dodatnih 5 sati igre!!!). Petnaest sati za 2D platformer! I ni minutu dosadan!
Igra je sam vrh. Savršen spoj 2D platforminga, avanture i RPG-a. Odlična atmosfera, dizajn levela, stotina različitih vrsta neprijatelja, fenomenalna glazba i vrhunski gameplay.
Jedini minus ide voiceactingu, koji je na razini Resident Evil-a, i korištenju sekundarnog oružja. Zašto su stavili gore+napad, a imali su još jednu slobodnu tipku za to, koja je ostala prazna.
Igra je toliko dobra da mi ide u top10.
9.7/10
Sad hoću igrat i ostale slične Castlevanie (iako teško da će biti bolje i više cool od ove). Nažalost, sve slične su samo na GBA i DS-u. A ništa, moram kupit neki od njih.
Kad se sjetim da tu igru nisam htio igrat kao klinac, jer nisam shvaćao zašto bi igrao 2D igru na PS1, koji je imao Crasha, Spyra i slične.
A sad mi je žao. No, drago mi je da sam tu nepravdu ispravio.
Gore+napad je bilo u skoro svakoj Castlevaniji pa je vjerojatno ostalo zbog tradicije.
A igra je stvarno impresivna za jedan prelazak, ali ja se nisam mogao natjerati da završim obrnuti dvorac jer mi je bio naporan, to mi se čini kao umjetni produžetak igre ako ti baš nije dosta. Bad end for me.
Aria of Sorrow je isto dobar, tu ti se vrti oko korištenja hrpe moći koje skupljaš od monstera. Meni je nekako bio zanimljiviji dvorac, ali muzika se ne može mjeriti. Nastavak nisam igrao ali namjeravam jednom.
Ja sam uživao i u obrnutom dvorcu. Hrpa novih neprijatelja, uvrnutih bossova, nova glazba (iako samo 3-4 melodije), nova oružja, oklopi.
Kao New Game + u nekoj drugoj igri, ali s novim stvarima.
Sigurno ću igrati tu igru još koji put za koju godinu.
Čini mi se savršena za PS Vitu.
A kolko sam skužio, od sličnih su tu:
Castlevania: Circle of the Moon
Castlevania: Harmony of Dissonance
Castlevania: Aria of Sorrow
Castlevania: Dawn of Sorrow
Castlevania: Portrait of Ruin
Castlevania: Order of Ecclesia
Ne vjerujem da su blizu ove po kulnosti lika, glazbe i ugođaja, ali čine mi se dovoljno blizu.
Stare ne želim igrati jer su previše mazohističke za mene.
One 3D sa N64 i PS2 su loše, kako čujem.
LOS2 sigurno igram, to nije ni upitno.
A onih 6 su isto mogućnost, ak negdje nađem jeftino koju ot tih konzola (GBA, DS).
DS se da nac na njuskalu za 500kn, ak ne i manje.
Trebat ce ti linker (obicno ga ljudi daju uz konzolu) jer tesko je naci te starije igre, a ono malo sto ih ima je preskupo.
Ma sve se nađe na Amazonu i Ebayu.
No nisu mi to prioriteti, već želja za vrijeme kad ću imati para.
Zasad se još držim PS3.
Vita upada ak uspijem neke stvari prodati.
Za koju godinu PS4, kad riješim sve što sam htio sa PS3.
A kao hobi, od prvih par plaća nabavljam PS1 i PS2 te razne preskupe originale koje ću htjeti imati u kolekciji.
Tek nakon toga GBA, DS i slično + izabrani naslovi.
Circle of the moon je bezveze, kontrole su skroz loše. Harmony sam par sati igrao, fora je što imaš bič ali muzika je univerzalno kritizirana, definitivno ne zvuči kao nešto na GBA, više kao 8-bitni sound, ali ne na dobar nacin.
PS2 nastavci nisu loši, ako ne ocekujes SOTN, ali vjerojatno će biti zabavnije fanu serijala.
Ja sam odigrao skoro sve linearne nastavke prije ps1, meni su genijalni izazovni platformeri ali da,nije to za svakoga.
Svejedno bih ti preporučio da probas Rondo of Blood, jer se Symphony direktno nastavlja na njega, nije težak I ima dosta alternativnih ruta, pa ispadne kao neka kombinacija oba dizajna. A muzika je genijalna.
A na čemu je taj?
Piše PC Engine i Virtual Console.
Što je to?