Predobra,Sad moram opet Crysis instalirat :D
Printable View
Predobra,Sad moram opet Crysis instalirat :D
bojao sam se kada bi počeo pričati u detalje, bilo bi me di sve ne lol, ne bih nikada završio, tako da sam rekao ono najosnovnije.... :D= Citat =:
Izvorno postao Arbiter of Change
thx jerry
FARCRY
Izdavač - Ubisoft
Mjesto, godina i redni broj izdanja – Njemačka, 2004., 1.00
Ilustrator - Crytek
Pisac - Crytek
Mišljenje o djelu – Igra je super jer je otok lijep, a čudovišta strašna.
Vrsta djela - šuter
Tema – Jackov dolazak na otok i njegova borba protiv ljudi i čudovišta.
Mjesto radnje - Otok
Vrijeme radnje - Sadašnjost
Kompozicija -
1.UVOD – Tutorial, ne?
2.ZAPLET – Jack ode u džunglu i skuži da su tamo čudovišta.
3.VRHUNAC – Hrpa levela u džungli.
4.RASPLET – Glavni negativac umre u onom levelu s lavom.
5.KRAJ – Jack ode s otoka.
Kratak sadržaj – Jacku pogode brod na kojem je furao curku i frajer roni i dođe u nekakvu bazu gdje nađe gun, mobitel, armor i granate. Ide kroz levele, brodove i ostalo i nađe čudovišta. Onda njih ubije i opet nađe curu, onda ubije glavnog i ode.
Likovi : (pokraj imena lika upišeš i osobine)
Glavni
Jack – jak i hrabar, voli ubijati teroriste na tropskim otocima
Curka – zgodna, ima šejdere po sebi
Kmica – odma se znalo da je zločest
Sporedni
Teroristi – vole primopredaju municije
Odlomak koji mi se najviše svidio – Ono kad Jack grune radar u zrak.
Pouka – Ne idi na tropski otok bez automatske puške.
Bilješka o piscu – Crytek je super, samo šta nemaju kreativni odjel u firmi. Zato su im sve igre iste.
OBLIVION
Izdavač – 2k
Mjesto, godina i redni broj izdanja – valjda Amerika, 2006., 1.00
Ilustrator - Bethesda
Pisac - Bethesda
Mišljenje o djelu – Igra je super jer ima velik i prazan svijet i dvadeset jedno te istih main kvestova.
Vrsta djela – šuter s mačevima
Tema – Čovjek iz zatvora mora zatvoriti nekolicinu vrata radi demona i propuha.
Mjesto radnje – Uglavnom šuma i loading.
Vrijeme radnje – Nedefinirana prošlost
Kompozicija -
1.UVOD – Vi ste u zatvoru.
2.ZAPLET – Neki lijepo obučeni frajer umre i da vam lanac makar vas nikad nije vidio. Povjerenje ftw.
3.VRHUNAC – Vi niste u zatvoru.
4.RASPLET – Zatvorite neka vrata.
5.KRAJ – Vi biste htjeli da ste u zatvoru, valjda onda ne biste dobili priliku igrati ovu strahotu.
Kratak sadržaj – Budite se u zatvoru, pratite čiku i kad on umre vi odete iz zatvora i zatvorite nekoliko vrata.
Likovi : (pokraj imena lika upišeš i osobine)
Glavni
Mirela – muškarac, custom made warrior specijaliziran za sjekire
čika – koštao nekoliko desetaka tisuća dolara jer tri rečenice sveukupnog njegovog teksta izgovori kapetan svemirske krstarice
Martin – papak
Sporedni
NPC-ovi – hrpa kopi pejstanih likova bez osobnosti i tek ponešto pomaknutih slajdera u grafičkim i audio programima, da se bar malo razlikuju
Level Scaling – frend koji vam govori koliko je trud u igri besmislen
Odlomak koji mi se najviše svidio – Uninstall
Pouka – Bethesda radi fallout 3. Prodajte kompjutere dok još vrijede.
Bilješka o piscu – Firma koja je napravila oblivion i pirate s kariba 2 i tako se popišala u vjetar. gg
Neću više pisati. Carry on.
Cool recenzije W3DR4N :D
Vrlo dobro Vedrane,4,sjedni...
I kompoziciju ili fabulu zapravo ide ovako:
uvod-laprdanje i objašnjavanje što je što,tko je tko
zaplet-što se dogodilo tom tko ili tom što
vrhunac-najuzbudljiviji dio gdje tko učini nešto drugom tko u što
rasplet-što je tko učinio i što se dogodilo sa što kada je vrhunac završio i sve je praktički završilo
:rotfl: lol ova ti je dobra, stil reca je zabavan, a Oblivion nasmijava :rotfl:
a pogotovo ovo:
= Citat =:
Sčika – koštao nekoliko desetaka tisuća dolara jer tri rečenice sveukupnog njegovog teksta izgovori kapetan svemirske krstarice
Level Scaling – frend koji vam govori koliko je trud u igri besmislen
Odlomak koji mi se najviše svidio – Uninstall
Bilješka o piscu – Firma koja je napravila oblivion i pirate s kariba 2 i tako se popišala u vjetar.
Zabavno, ali ne i objektivno :wink: Da je lektira, dobio bi 5, izvrsno si iznio osobno mišljenje :)
Second Coming is here, Hellboy. :P= Citat =:
Izvorno postao W3DR4N
wedrane care, ovo mi je baš zakon ovak se rano ujutro nasmijati ko budala :rotfl: :pray:
Ok vrijeme je da se editira napisano (tj. dodaju recenzije na 1. topic), te da se obrišu komentari...
ovo je samo savjet za pregledonst...
bogami ovo c/p na hdd :pray:
pokušaću nabavit orginal 3d model i objesit je iznad kreveta= Citat =:
Izvorno postao Hellboy
pitam se zašto baš iznad kreveta :D= Citat =:
Izvorno postao Prince-Artas
zbog sira :P
nećemo više spemat oke :)
FreelancerS(godina izdavanja: 2003.)
http://img122.imageshack.us/img122/5...malljpgqt5.jpg
Molim vas da uzmete 5 minuta svog vremena i pročitate ovu recenziju, jer ako niste nikad odigrali Freelancer, mnogo ste propustili. Daklem, da prvo kažem o čemu se radi. Freelancer je space sim igra, s elementima RPG-a, ali ne brinite, nije neka hardcore simulacija u kojoj trebate koristit 253 tipke za naredbe, komande čak djeluju više arkadno. Ako očekujete hardcore simulaciju, Freelancer nije za vas.
Malo ljudi je vjerojatno upoznato s Freelancerom, ali oni koji su ga odigrali, komentiraju samo pozitivno. Za mene je Freelancer igra broj 1, ali pokušat ću komentirat objektivno.Kao prvo, zašto je Freelancer tako slabo poznat? pitate se. Moj odgovor je: katastrofalna greška Microsofta. Igru je napravio Digital Anvil (nažalost raspušten prošle godine), pod okriljem Microsofta, koji je bio izdavač. Moje mišljenje je da dio greške leži u kutiji u koju je igra zapakirana. Da, u kutiji. Na kutiji su 3 skrinšota, 1 od površine planeta, i 2 koja prikazuju tipa s pištoljem (i uz to su vrlo loše slike). Nema ni ''s'' od svemira. Da sam išao u kupovinu, ne znajući što je zapravo Freelancer, DEFINITIVNO ne bi kupio. To se vjerojatno dogodilo kod mnogih ljudi. I zbog loše prodaje, komercijalno nije bio isplativ nastavak.
Što je velika šteta, jer Freelancer je pravi dragulj.
http://img122.imageshack.us/img122/6...2214zi9.th.png
The story begins
Dakle, za početak priče, pogledajte ovaj intro, koji je kick-ass i po današnjim standardima:
WHAPSs5XrSQ
Priča se odvija 800 godina nakon događaja iz Starlancera.
Svoju priču započinjete u ulozi Trenta, trgovca kojemu je raznesena postaja na kojoj je bio. Naravno počinjete od nule. Moram spomenut da je priča izvrsna, prevrati vas mogu iznenadit. Spomenuo sam elemente RPG-a. Pa evo ovako: pilotirate malim brodom, za 1 čovjeka (veće brodove i grdosije možete dobit samo uz pomoć modova, a nisu ni zabavni jer su prespori). Možete birat oćete kupovat cargo ship, fighter, ili heavy fighter, svaki s prednostima i nedostacima, naravno. Količina različitih brodova je ogromna. Također, kupujete ili skupljate nova oružja za nadogradnju broda.
http://img227.imageshack.us/img227/1...ce16oc2.th.jpg
Sa svakom frakcijom imate reputaciju, i ako tučete po jednima, drugima ćete se više sviđati, tako da vam nitko ne brani da budete p.irat, i skrivate se po maglicama.
Prostor za istraživanje je ogroman. Postoji veliki broj sistema, koje otkrivate jednom kad nađete jump hole ili prođete kroz jump gate (jump gate je umjetno napravljena građevina). Sloboda kretanja je neograničena. Također, za putovanje između ključnih baza i planeta, možete putovat trading laneovima, koji uvelike skraćuju put. Ti trading laneovi mogu bit napadnuti od strane p.irata, što će vas naravno zaustavit i morat ćete se borit (ofkors).
http://img260.imageshack.us/img260/4...2261ob8.th.pngShttp://img219.imageshack.us/img219/6...2261ts4.th.png
Ostatak sistema nije prazan. Uvijek možete naći olupinu nekog broda, novi jump hole, piratsku patrolu, pa čak i njihovu bazu. Valja spomenut i da se svaki sistem razlikuje od drugog po izgledu i po atmosferi. Tako možete naći sistem u kojem se u prošlosti odvila ogromna bitka, tako da će tu bit velik broj olupina, a pucajući u olupinu, izbace se korisni dijelovi koje skupljate.
Možete sletit na bilo koji planet koji ima docking gate. Pokušaj prolaska kroz atmosferu bez docking gatea rezultirat će eksplozijom, hehe.
Na planetu možete posjetit trgovca, bar(za misije) i mehaničara. Osim glavne priče postoji beskonačan broj sporednih misija, nikad ih neće usfalit. Mana je što se misije odvijaju uglavnom na istom ili sličnom kalupu, pa mogu postat zamorne.
http://img219.imageshack.us/img219/7...cityjg9.th.jpg
Priča je samo jedno 15% ukupne igre, još ostaje mnogo prostora za istražit. Svemir je podijeljen između 4 frakcije--- Liberty (Ameri), Bretonia (Britanci), Kusari (Japanci) i Rheinland (Švabe). Svaki dio je tematski drukčiji i stvarno dobro oslikava stanje i osobnost tog naroda/frakcije. Npr. Bretonia ima sustav pod nazivom Leeds, koji je industrijsko žarište, i to ćete odmah prepoznat pri ulasku, zbog velike količine prašine u obliku smeđih maglica, zbog kojih se slabo vidi sunčeva svjetlost.
Dizajn brodova isto govori nešto o kulturi tog naroda i stvarno je dobro napravljen.
http://img219.imageshack.us/img219/5...2231lm0.th.pngShttp://img219.imageshack.us/img219/3...cer2fb0.th.jpg
Igranje u multiplayeru je isto zabavno, za neke servere je potrebno skidanje posebnih modova koji uvelike mijenjaju doživljaj igre, ali novosti u igri su uvijek dobrodošle.
Grafika, zvuk i tako to
Grafika nije bogznakako uber, ali to je i za očekivat od igre stare 4 godine. Svejedno, ugodna za oko (vidi se po skrinšotima) i sa smiješno malim zahtjevima.
Zvuk je isto odličan, iako sam vidio ljude da se bune zbog clippinga na cut-scenama, neznam, ja nisam imao problem.
Glazba vas dodatno ufurava u radnju, mijeanje se ovisno o tome jeste li blizu opasnosti, u borbi, na pikniku itd.
Zaključak
Neograničena sloboda kretanja, biranje karijere (trgovac, bounty hunter, p.irat, djed mraz ili nešto deseto), super priča, solidna grafika, nema razloga zašto nebi zaigrali ovaj naslov, čak ako niste neki fan svemirskih simulacija. Ako stravstveno mrzite space sim igre, onda bi možda bilo bolje da zaobiđete ovu igru ;)
http://img175.imageshack.us/img175/6...2243mt3.th.pngShttp://img175.imageshack.us/img175/3...2265ds1.th.png
Što se tiče primjedbi, one u pravilu nisu upućene na samu igru, nego na ono čega u igri nema. Npr. nemogućnost stvaranja flote, kupovanja svemirske postaje, unajmljivanja wingmena, slaba raznolikost sporednih misija. Vjerujem da bi Freelancer 2 to mogao ispraviti, ali izgleda da nije suđeno.
Valja spomenuti i ogromnu bazu modova, osobito na stranici http://www.lancersreactor.com/
System requirements
* Microsoft® Windows® 98/Me/XP/2000
* PC with 600 MHz equivalent or higher processor
* 128 MB of system RAM
* 900 MB available hard disk space
* 8x speed or faster CD-ROM drive
* 16 MB video card required
* Sound card, speakers or headphones required for audio
* Microsoft Mouse or compatible pointing device
* 56 Kbps modem for online/multiplayer; LAN or broadband to run a server
----------------------------------------------------------------------------------
Grafika--- 80% --- solidna, ništa spektakularno
Zvuk--- 82% --- dobar, postotak skinut zbog spomenutog problema u cut-scenama kod nekih igrača
Glazba--- 94%--- vrhunska
Gameplay--- 96%--- odličan
AnimacijaS--- 87%--- u borbama i svemiru općenito vrlo fluidno, u cut-scenama djeluje malo ukočeno.
-----------------------------------------------------------------------------
Grand Total--- 87.8% --- prije nekoliko godina bi vjerojatno bila i bolja ocjena, a da ocjenjujem subjektivno bila bi 99%, hehe. Sve u svemu, svakako vrijedi zaigrati. Ako još niste uvjereni, evo par komentara igrača, na članak o nesuđenom freelanceru 2:
S Anonymous said...
The original Freelancer was a hidden gem in Microsoft's first-party PC releases. It was deep, involved, gorgeous and full of possibilities. The multiplayer on it was pretty respectable, too. A sequel for the 360 would have made perfect sense and one can only hope that MS takes a little bit of Freelancer's style and packages it into a new title (if they don't revive this one outright.)
November 21, 2007 11:41 AM
ChiefRedCloud said...
Freelancer has a depth of play and being rarely seen for a game of it's gender init's time. Even now with massive improvements in graphics capabilities of hardware and the games that vie to use this, Freeelancer stands out heads and shoulders above them. Offer much more than any present, pretty Space Sim. A deep emersment in Sci Fi that echos of Star Wars, Babalon 5, Star Trek, and many more.
The way private modding teams have dug into the heart of a game with little or no assistence from the producers of such, is strictly amazing. In many instances new life has been breathed into a possible dieing game. But dieing only because the producer, Microsoft, sees no worth in it's future. So we'll see many shallow games produced by microsoft as they attempt to localise their gaming to their console indevers.
A sad day when Digital Anvil was disbanded. It would be nice to see this team brought back together to resurect theirmaster piece, Freelancer. But then when you believe, perhpas anything is possible. Like flying raindeer and a jolly little Red and White clad man. Ho ho ho, Merry Christmas to all and to all....a good night
December 17, 2007 5:26 PM
Anonymous said...
Freelancer was originaly going to be part of a trilogy, and the story started with Starlancer. Im working on building my own game engine that works in a similar way to Freelancers but is much more powerful(it can [hopefully]Sbe used to create almost ANy type of game). I wouldnt mind applying that to a 'Freelancer 2'.
December 22, 2007 4:40 AM
Anonymous said...
Freelancer is far the best Scifi space sim game that I have ever played. Actually, for my taste, it is the best game that I have ever played.
December 25, 2007 2:14 AM
Anonymous said...
Knowing that Freelancer 2 almost was but probably never will be makes my heart hurt more than when I figured they just gave up after the first Freelancer.
What a shame.
December 30, 2007 6:28 AM
Odlična recenzija. :thumbs2:
Meni kasnije fale linearni djelovi kad igra postane sandbox.
Uz izvrsnu igru (glazba razvaljuje) imamo modove za igru i dobar multiplayer koji samo produžuje životni vijek ovog dragulja.
ej ljudi ja bum recu witchera i HG london ak nikom ne smeta...
budme i ja tu stavljao ono sto napisem.Uskoro cu Sipmsons:Hit&Run :D
Uncharted: Drakes Fortune
UVOD
2007 je bila teška godina za Playstation 3, prodaja nije išla glatko , a ni ekskluziva nije bilo Bog zna kolko. Najvjerojatnije najbolja od svih ekskluziva iz 2007 je Uncharted: Drake's Fortune. Ova igra nam dolazi iz Naughty Dog studija, kreatora famoznog Crasha i također velikog PS2 uspjeha Jaka i Daxtera.
PRIČA
Igra vas stavlja u ulogu stamenog momka Nathana Drakea koji na svom brodiću upravo dolazi do velikog otkrića. Pronašao ja ljes njegovog predka Sir Francisa Drakea, sve to prati novinarka Elena koja snima dokumentarac o njegovom pronalasku, Nathan otvori ljes , a kad ono, u ljesu nema ništa...osim misterioznog dnevnika...no njihovo čuđenje prekida napad modernih gusara koji ko' ludi skaču na vaš brod i žele vas ukokati. No Nathan i Elena uz malo sreće i puno metaka pobiju sve gusare. Po njih sa avionom dolazi Nathanov prijatelj Sullivan , proćelavi muškarac sa cigarom u ustima kojeg zanima samo bogatstvo da otplati svoje dugove. Nakon proučavanja dnevnika oni otkriju da se u dnevniku govori kako pronaći...ni više ni manje...El Dorado.
OPĆENITO
UDF možemo svrstati u žanr akcijskih avantura i to onih tipa Tomb Raider i Indiana Jones , naš nesretni Nathan će cijelo vrijeme skakutati po raznim ruševinama, trčati po džunglama, šuljati se po nacističkim podmornicama i bazama i istraživati skrivene napuštene španjolske kolonije.
GRAFIKA I ANIMACIJA
Grafika u igri je stvarno besprijekorna , jedna od bolje grafički obdarenih igara na PS3, svaki detalj je odlično razrađen , specijalni efekti su filmske kvalitete, voda , drveće , sve izgleda vrlo realistično. Animacije u igri su također jedne od boljih, ako ne i najbolje na PS3, svaki skok je drukčiji, svaki neprijatelj padne na pod na različiti način ovisno o okolišu, također ako neprijatelja pogodite pištoljem neće pasti na pod isto kao ako ga pogodite recimo shutgunom, kad se penje po stepenicama Nathan i prijatelji će stati na svaku, za razliku od nekih igara gdje su takve animacije jako spore u UDF su baš taman kakve trebaju biti ...prirodne.
UMJETNA INTELIGENCIJA
AI u igri je također pohvalan, neprijatelji će tražiti cover dok vi raspaljujete po njima, a ako je neprijatelja viša , možda probaju primjeniti takozvanu „Flank 'em“ taktiku ili možda iz covera u cover vam se približavaju i onda vas granatom istjeraju van, a kad vi probate pobjeći...BOOM HEADSHOT! Također vaši prijatelji Elena i Sullivan aka „Sully“ neće se samo skrivati i tu i tamo opaliti metak, za razliku od mnogih igara danas oni će zapravo ubijati neprijatelje i to vrlo učinkovito.
ZVUK I GLAZBA
Zvučna podloga u igri je također odlična dok istražujete džunglu ili ruševine tu i tamo će zasvirati neki instrument južnoameričkih indijanaca, dok ste u napuštenoj koloniji lagano će svirati gitara , a dok ste u napuštenoj njemačkoj vojnoj bazi svirat će neka creepy muzika i dok iskoči neprijatelj i krene pucat po vama krenu svirati neki masivni tribal bubnjevi.Također moram naglasiti da je zvučna sinkronizacija odlična.
IGRIVOST
Sada na najvažniji dio svake igre ...igrivost!
Cjela igra ja izvedena kao jedan veliki level koji je isprekidan cutscenama ali na taj način da to ne prekida igru kao u mnogo igara sa sistemom level 1>cutscene>level 2. Cutsceneovi su odlično implementirani, a ima par onih stvarno dugih koje je gušt gledati nakon adrenalinom nabijenog bjega iz ruševine. No uz sve ove moje pohvale imam jednu primjedbu na igrivost, a to je da su zagonetke pre lagane, ako ste malo iskusniji nećete imati problema s tim. Igra je više bazirana na run n' gun sistemu. Po igri se može naći hrpa malih „blaga“ koje možete skupljat također ima reward point sistem , recimo ako određenim oružjem napravite 20 headshotova dobivate 10 reward pointsa, kad skupite određeni broj reward pointsa možete ih zamjeniti za neko oružje, novi kostim za vašeg lika i takve bezvezarije. Također otključavate zanimljive the making of filmiće. Još jedna moja primjedba je da je igra još uvijek mrvicu prekratka, ali je zato vrlo zabavna. Sve u svemu ovo je odlična igra koju bi definitivno trebali imati u svojoj kolekciji.
Grafika -94%
Animacija -97%
Zvuk- 90%
Glazba- 93%
Igrivost -94%
Konfiguracija: PS3
Multiplayer: Ne
+Grafika, Animacija
+ Igrivost
-Trajanje
-Lagane zagonetke
UKUPNO : 94
ASSASSINS CREED
Izdavač – Ubisoft
Mjesto, godina i redni broj izdanja – Kanada, 2007., 1.00
Ilustrator - Ubisoft Montreal
Pisac - Ubisoft Montreal
Mišljenje o djelu – Igra je predobra, vi ste ubojica koji nespretnim animacijama skače sa 15000 metara u kolica sa sijenom (konjski prehrambeni proizvod... I većine Ubisoft teama, izgleda...), te znate što još možete? Hodati sa nožem u ruci i zabijati se u retardirani AI zbog čega će vas vijati policija.
Vrsta djela – govno u snikers omotu
Tema – Vitlanje sa portabilnim nožem, skakanje sa suborbitalnih visina te ubijanje "bossova".
Mjesto radnje – Bollywood, Indija? Tamo di zakoni fizike ne rade, rajt?
Vrijeme radnje – 1191, za vrijeme treće kršade
Kompozicija -
1.UVOD – Zabili ste nož u guzicu nekom frajeru i on ne umre, a vama snize rank u Presvetom Trojstvu Tihih Ubojica
2.ZAPLET – Ubijanje nekih frajera koji vole vješati selendru
3.VRHUNAC – I dalje ih ubijate....
4.RASPLET – Ubijate Salamandera ili tako nešto
5.KRAJ – Čitatelj proklinje bačene pare
Kratak sadržaj – I monoton, i priglup i dosadan.
Likovi : (pokraj imena lika upišeš i osobine)
Glavni
Altair – muškarac?, tihi ubojica koji može skakati sa suborbitalnih visina i nosati veliki nož da ga nitko ne skuži... I da... Ubija, mnogo... U specijalnim okolnostima može glumiti časnu sestru.
Salamander* - boji se svoje sjene, nosi haljinu kada ga nitko ne gleda, kako znam? * cough * cough *
"NPCevi" - GTA efekt... Dakle, bakicu Achmedaliu Babaraju vidite 250 puta za vrijeme jedne "misije".
Odlomak koji mi se najviše svidio – U kojem nasumični gamer baca bežični PS3 gamepad kroz prozor gđice Jade Raymond.
Pouka – Ne vjeruj ženskoj koja diže hajp
Bilješke o piscu - Ne vjeruj izdavaču koji podržava žensku koja diže hajp.
Uzmite alternativu, Bunnies Creed:
http://rabbids.uk.ubi.com/images/ent...e_assassin.jpg
lame,osim screen to owna...
@RayDX - neuspijeli pokusaj da bude zanimljivo... :( (isfurano vec na veliko)
da to je wekyjev način
trebo je stavit copyright
Iako su me Wedranove recenzije nasmijale, ipak im tu nije mjesto. Ako ćete pisat lektiru otvorite posebnu temu.
Ovdje recenzije i najave.
@Gravestone_bluz:
Probaj malo razdvojiti tekst u odlomke i to - učini ga ugodnim za čitanje. :D
@RayDX:
Way to go. :)
to i ja mislim (samo što nisam postao XD)= Citat =:
Izvorno postao Herr Schnitzel
weki drzi sva prava na to. Ja samo koristim njegov nacin da izrazim svoje iskreno misljenje u kratkim crtama.
Usput, mislim da bi bilo vrijeme updejtat prvi post zbog preglednosti...
Evo moja recenzija je malo popravljena da bude više reader friendly :)
aj pogledajte pa dajte malo feedbacka
Vampire: The Masquerade - Bloodlines
By: Nosferatu25
RPG-a u pravom smislu te reči ima dosta manje nego onih koji se prodaju na hack&slash akciju ili FPS grafiku; kao primer tu je Diablo, odlična igra odlične atmosfere, koja je, po rečima autora, RPG. Ne, to nije role-playing, to je akciona igra sa opcijom budženja lika. Verujem da bi me milioni fanova ove igre kamenovali kada bi pročitali ovu tvrdnju, ali tako je. Kada ste u Diablu imali osećaj igranja uloge negativnog ili pozitivnog lika; osećaj građenja reputacije koja se ne ogleda samo u ubistvenoj moći vašeg mača levela 36 ili oklopu koji povećava vaš strenght; osećaj realnog, maštovitog sveta ispunjenog NPC-evima koji imaju karakter, a ne dungeona u kojem su jedini stanovnici monsteri&demoni&zombiji koje treba masakrirati; i na kraju, filing dobre i napete priče i vas u sredini događaja kako birate čijoj ćete se strani prikloniti? Da me ljubitelji Diabla i hack&slasha ne shvate pogrešno – Diablo je fenomenalna igra koju sam prešao nekoliko puta (evo, sad, naprimer, igram Hellgate: London i oduševljen sam – da ne mislite da ne igram hack&slash) – ali poenta svega ovoga je da se ova dva žanra odvoje. Evo, pre nekoliko dana sam video neku anketu u kojoj se bira NAJBOLJI RPG i u kojoj se, među kultnim igrama poput Baldur’s Gatea, Icewind Dalea i Fallouta nalazi Diablo sa najviše glasova (!?!).
Malo duži uvod, ali se nadam da služi svrsi... Počinjem sa opisom jednog od, po meni, kultnih RPG-eva koji se zasniva na popularnom pen&paper settingu World of Darknes, kojeg su kreirali momci iz Troika Gamesa.
World of Darknes... the place where immortal monsters pull the strings of humanity. Violence and despair are common here... The world is black, but escape is en ever present commodity... perhaps to present...
Ove reči iz loading ekrana na pravi način opisuju atmosferu mračnog World of Darknesa. Gotički dizajn Los Angelesa: groblja, hramovi, dvorovi, napušteni jezivi hoteli ali i klubovi prepuni najrazličitijih noćnih kreatura i ponajviše vas: vampira – doprinosi fantastičnoj atmosferi koja te, sa jedne strane, plaši, a sa druge privlači, tako da ovaj svet, po dizajnu i feelingu, može da se meri sa Falloutom i drugim postapokaliptičnim okruženjima. Ono što je potpuno neverovatno u ovoj igri jeste unikatna atmosfera, osećaj da se stvarno nalazite na kišovitim i tmurnim ulicama Los Angelesa, izgubljeni u ovom opasnom svetu prepunom tajni, mistike i straha.
Priča igre je sledeća: na ulicama Los Angelesa već dugo godina žive pripadnici vampirskog društva, takozvani Kindredi, koji se kriju od očiju javnosti, a pogotovo od lovaca na vampire, koji vrebaju na svakom koraku. Da bi društvo nastavilo da postoji, oformljena je sekta pod imenom Camarilla, čija je dužnost da Kindredi ostanu skriveni od ljudi koji ništa ne slute. Da bi to tako i bilo, postoji sistem koji se naziva The Masquerade, i prema kojem svaki Kindred koji prekrši pravila skrivanja bude kažnjen najvećom kaznom – konačnom smrću. Pored Camarille, postoji još jedna sekta koja negira sve što Camarilla smatra da je ispravno: Sabbat. Ova sekta smatra da su vampiri mnogo nadmoćniji od ljudi i da treba da vladaju čovečanstvom. Zbog toga su Camarilla i Sabbat u zvaničnom ratu. Setting je, čini se, jednostavan, ali tokom daljeg razvoja priče shvatićete da nije baš sve tako crno-belo kao što se na početku čini. Vi u ovaj svet ulazite neočekivano i šokantno: jedne noći ste sa jednom osobom otišli do svog stana gde je vas je ona rečima: I want to show you something... bacila u dubok san. Kasnije, u stan upada nekoliko tipova: jedan od njih vadi nož i zabija vam ga u grudi. To je kraj vašeg ljudskog života, ali početak drugog, kojeg ćete proživeti kao stvorenje tame, kao krvopija koja napada žrtve na svakom uglu, drugim rečima, vi ste sada – vampir.
Kada se probudite, shvatićete da se nalazite u zapuštenom pozorištu, na sceni, zajedno sa osobom koja vas je preobratila u vampira. Oboje ste vezani i klečite na kolenima. Odjednom, na scenu ulazi Kindred u odelu u pratnji svojih telohranitelja. Sebastian LaCroix, trenutni lider Camarille i princ svih Kindreda Los Angelesa. On započinje govor o maskaradi, o važnosti skrivanja od očiju čovečanstva i govori kako ju je jedna osoba upravo prekršila. U publici se nalaze najvažniji i najistaknutiji Kindredi u Los Angelesu. Dok princ LaCroix drži govor, primetićete da mnogi od njih prevrću očima i očigledno se ne slažu se njegovim stavovima. To su većinom Kindredi koji su se odvojili od Camarille, koji ne osećaju potrebu za njenim strogim zakonima. Oni su oformili sektu The Anarchs, i po prirodi su buntovnici koji žele slobodu; ali, videćete da i pripadnici Camarille nisu toliko zadovoljni... Bilo kako bilo, videćete da princ LaCroix nije toliko popularan. On svoje poslednje reči govora upućuje vašem preobratiocu, govoreći: Forgive me. Let the penalty comment...Sposle čega džinovski vampir-dželat podiže sekiru i... ubija ga. Vi očekujete isto. Ali, u poslednjem sekundu, nastaje pobuna u pozorištu, i princ LaCroix se predomošlja. Ostavlja vas u životu, a vi morate da mu se odužite obavljajući za njega mnogobrojne zadatke. On vas oslobađa i daje vam prve instrukcije. Spremni ste za polazak.
Komplikovano, ha? Pa ne baš, možda vam nisam lepo objasnio, ali kada uđete u igru, stvorite vašeg prvog lika i krenete u avanturu biće vam sve mnogo jasnije. Imaćete utisak da sve saznajete kada je tome vreme, nikada nećete biti preobukirani informacijama i gubiti se u priči, koja je, iako veoma dugačka i razgranata, ispričana na odličan i razumljiv način. Kreiranje lika? Na raspolaganju vam je sedam klanova Camarille: Ventrue, Malkavian, Toreador, Tremere, Brujah, Gangrel i Nosferatu. Svaki od pomenutih klanova ima svoje prednosti i mane. Ventrue su vampiri koji se obično nalaze na vrhu društvene piramide i predstavljaju sam krem društva. Oni su samouvereni i pametni i imaju veliku moć ubeđivanja. Sa druge strane, oni mogu da se hrane samo krvlju najfinijeg kvaliteta, dok se svako hranjenje krvlju pacova, prostitutki i prosjaka završava povraćanjem. Malkaviani su veoma posebni, imaju jednu crtu ludila i zbog toga govore i ponašaju se drugačije od ostalih vampira. Toreadori su vampiri koji su najviše povezani sa ljudskim načinom života. Njima više leži da se iz neugodnih situacija izvuku pomoću jezika, primenjujući lukavost i svoj šarm, nego uz primenjivanje sile. Tremere je klan koji je najmlađi & najtajnovitiji; i njemu se najmanje veruje od svih klanova Camarille. Pripadnici ovog klana koriste takozvanu krvnu magiju pomoću koje mogu da nateraju svoje protivnike da povraćaju krv i da ih okrenu jednog protiv drugog. Brujah su vampiri koji su najbolji u pesničenju i borbi, dok rešavanje zadataka pomoću dijaloga pada u drugi plan. Gangreli su isto tako odlični borci koji žive usamljeno i daleko od vampirskog društva. Na kraju, Nosferatu su vampiri koji nimalo ne liče na ljudi, ružni su i izobličeni i žive u kanalizacijama. Oni su "oči i uši" Camarille i poseduju veliku bazu podataka o svemu i svačemu, vični su šunjanju i hakovanju kompjutera.
Kada se upoznate sa ovim klanovima, izaberete jednog od njih i date mu ime, dočekaće vas Character screen na kojem svom vampiru dodeljujete početne expirience poene. Njih ima nekoliko i moći ćete da ih rasporedite kako vi želite. Možete da ih raspodelite u atribute kao što su: psysical, social, mental, kao i u sposobnosti kao što su: talents, skills i knowledges. Ovi atributi i sposobnosti imaju svoje podvrste. Svako dodeljivanje poena u određeni atribut ili sposobnost povećava vaše veštine koje se dele na: combat (veština upravljanja oružjem), covert (veština obijanja, hakovanja i skrivanja), mental (pamet, lukavost, mogućnost ubeđivanja, šarmiranja i plašenja) i soak (veštin vezane za izdržljivost). Kasnije, tokom igre, dobijaćete nove expirience poene rešavajući questove, i te poene možete raspodeliti tamo gde mislite da vaš karakter treba najviše da napreduje. Ako želite da vaš karakter ima veliku moć ubeđivanja, šarmiranja ili mogućnosti da plaši ostale, najviše poena ćete ulagati u charism, apperance, intimidation i subterfuge (čime se povećavaju vaše mental veštine), ako želite da questove rešavate hakujući kompjutere, obijajući brave i šunjajući se, treba da investrirate u dexterity, security, stealth i computers (čime unapređujete vaše covert veštine), a ako želite da budete lik koji se najbolje snalazi sa hladnim i vatrenim oružjem, ulažite u strenght, brawl, firearms ili melee (čime se povećavaju vaše combat veštine). Takođe, pored atributa i sposobnosti, tu su i Humanity poeni kao i discipline. Na početku igre počinjete sa određenim brojem Humanity poena. Humanity možete da dobijate čineći dobra dela tokom igre, a ove poene gubite ako učinite nešto veoma nehumano, na primer, ubijete nevinog čoveka. Ako imate iznimno mali broj Humanity poena, može se desiti da zver, koja počiva u svakom vampiru, preuzme kontrolu nad vama, i tada se može dogoditi "Frenzy", situacija kada izgubite potpunu kontrolu nad svojim delima, napadate ljude na ulici, imate drugačije opcije u dijalozima, sve u svemu više ste životinja nego čovek. Svoj Humanity možete unapređivati kao i bilo koji atribut ili sposobnost. Pored Humanitya, morate da pazite na još jednu skalu, a to su takozvani Masquerade poeni. Njih ima ukupno pet, a njih možete izgubiti ukoliko pijete ljudima krv na javnom mestu i tada vas primete prolaznici koji će dobiti napad panike; ili naprimer, ako ste u "Frenzy" stanju. Što manje ovih poena imate, veća je verovatnoća da će vas napadati lovci na vampire, zbog toga što ćete se pročuti kao ozloglašena osoba i vaša dela će dospeti do njihovih ušiju. Masquerade poene ne možete unapređivati expirience poenima, kao što možete Humanity, ali ih zato možete zaslužiti, tako što ćete pomoći u očuvanju The Masqueradea, rešavajući questove ili ubijajući vampire koji su se otrgli kontroli. Ako izgubite sve Masquerade poene, to znači da ste stigli do preranog kraja igre, kada će se celo vampirsko društvo obrušiti na vas. Pomenuo sam discipline? One predstavljaju vaše vampirske moći. Različiti klanovi poseduju različite discipline. Neke od njih koriste pri borbi, neke pri obijanju brava ili skrivanju, a neke, pak, vam mogu pomoći da ubedite nekog lika da uradi šta vi hoćete. Takođe, korišćenje nekih disciplina na javnom mestu izaziva Masquerade Violation, odnosno oduzimanje Masquerade poena, dok je korišćenje drugih potpuno bezopasno. Discipline je moguće unapređivati kao i Humanity, atribute i sposobnosti.
Princ LaCroix vam je dao početni zadatak. Spremni ste da krenete na put građenja svoje reputacije i unapređivanja vaših moći. Pogled na svet u Vampire: The Masquerade – Bloodlines može biti u prvom ili u trećem licu. Kreatori igre su očigledno favorizovali prvo lice koje je pogodno koristiti pri kretanju i pucanju iz vatrenog oružja, dok se pogled iz trećeg lica koristi pri bliskoj borbi. Kada sam već pomenuo oružje... U igri postoji veliki broj hladnog i vatrenog oružja, kojeg možete kupovati u "specijalizovanim prodavnicama", ili ih pokupiti sa zemlje kada ih poginuli protivnik ispusti. Svakom oružju možete da poboljšate karakteristike, tako što ćete expirience poene trošiti na atribut&sposobnost koji su vezani za njihovo korišćenje. Ako, naprimer, posedujete veći melee status u combat veštinama, vaša katana ili sekira će imati veću ubilačku moć; ili ako imate veći ranged status u combat veštinama vaša sačmara će odbijati protivnike kao ping-pong loptice. U prodavnicama takođe možete kupovati odeću, kao i knjige koje kad pročitate napredujete u veštini u kojoj vas knjiga podučava. Na primer, knjiga se zove "Computers for Grandma" i vi je lepo kupite, pročitate – i napredujete u hacking veštini bez trošenja expirience poena. Ali, ovakve knjige retko imaju da se kupe u prodavnicama tako da ćete ih češće nalaziti na lokacijama po kojima se budete kretali. Dalje, dok se budete kretali kroz Los Angeles ulazićete u 3 raspoložive zone: Masquerade zona, Elysium zona i Combat zona. Masquerade zona je obeležena dvema pozorišnim maskama i to je zona u kojoj ne smete koristiti vaše discipline, ne smete piti ljudima krv na javnom mestu niti napadati nevine ljude – jer to su uglavnom ulice prepune normalnog sveta koji pojma nema da ste vi vampir. Ako ubijete nevinog u Masquerade zoni, stiže policija koja počinje da vas goni. Ako nađete mesto na kojem možete da se sakrijete, posle nekog vremena, ako ne uspe da vas nađe, policija će odustati. Druga zona, Elysium, je označena slovom E i to je oblast gde živi moćan Kindred koji je "začarao mesto" i samim tim u toj zoni ste onemogućeni da koristite oružje i discipline. Poslednja zona je Combat zona koja je obeležena slikom pištolja i u kojoj možete koristiti sve moći i sva oružja koja poželite. Možete da ubijate, da se hranite, da palite, uništavate... Milina! Tokom igre ćete posetiti četiri velike lokacije: Santa Monica, Downtown Los Angeles, Hollywood i Chinatown. Svaku od ovih lokacija odlikuje unikatna atmosfera u skladu sa dizajnom grada.
Stigosmo do dela najslađeg za svakog istinskog vampira – hranjenje. To činite tako što presrećete ljude u zabačenim, mračnim ulicama, hvatate pacove u kanalizacijama (!) i koristite takozvane blood-packove koji će vam zameniti žrtvu ali zato nisu baš jeftini. Takođe, možete platiti prostitutki i odvesti je negde u mrak i tamo je iskoristiti... Ako vam nestane blood-packova, a ne možete da nađete nijednog čoveka koji bi bio pogodan, možete ući u klub i zavesti neku devojku koristeći svoj šarm, i onda svaki put kada ste gladni možete otići do nje i ona će vam rado... pomoći. Ali, morate da pazite da pri hranjenju ne ubijete svoju žrtvu (osim pacova), jer tada gubite Humanity kojeg je teško nadoknaditi.
Questovi. Oni mogu biti sistemski (važni za scenarijo) koje morate izvršiti da bi nastavili sa igrom, a mogu biti i sporedni, koje dobijate od ljudi i vampira na koje nailazite. Ova igra nije ni trunku linearna, skoro svaki quest je moguće rešiti na više načina, u zavisnosti od vašeg stila igre. Na primer, od jednog Kindreda dobijete zadatak da se rešite jednog ogromnog, kamenog Gargojla. Kada odete do njega, ako imate veliku veštinu ubeđivanja, možete ga nagovoriti da bude prijatelj sa tim Kindredom, ili ga možete, jednostavno, poslati u večna lovišta. Neki questovi (u skladu sa imenom ove igre) mogu biti jezivi u pravom smislu te reči – kada budete igrali misiju u ukletom hotelu gde vas presreće duh ubijene žene shvatićete o čemu pričam. Ova igra definitivno nije za ljude slabog srca koji su navikli da igraju Simse ili Super-Marija. Igranje po noći sa hedseatom i ugašenim svetlima je doživljaj od kojeg vam se diže kosa na glavi. Setting ove igre je da vas uvuče u svet i priču, tako da želite da znate šta će dalje da se desi, a u isto vreme, ne smete da pogledate šta je iza sledećeg ćoška. Fenomenalno.
Bloodlines je igra koja je rađena u Valveovom Source engineu, i iako je grafika lošija nego u Half-Life 2, celokupan dizajn nivoa, koji je fantastično osmišljen, uspešno maskira tu činjenicu. Ono što moram da napomenem jesu izvanredne facijalne animacije lica karaktera, zbog kojih svaki NPC izgleda tako živo i uverljivo da je to jednostavno zapanjujuće. Uz odličan i profesionalan voice-acting i F.A.N.T.A.S.T.I.Č.N.U. muziku, imate utisak gledanja holivudskog filma. Svaki NPC u ovoj igri je iznijansiran i što je najvažnije, ima svoj karakter i ponaša se u skladu sa njim. Dakle, tehnička prezentacija je i više nego odlična, sa malim propustima u animaciji likova i njihovom kretanju.
Ova fenomenalna igra ima i svojih loših karakteristika. Prva je: potpuna neoptimizovanost enginea. Bilo kakvu mašinu imali, dok se krećete ulicama framerate može značajno da opada, što nije od tolikog značaja za jedan RPG, ali ostavlja veoma loš utisak nedorađenosti. Kada uporedimo Half-Life 2 i njegovu grafiku koja je bolja od Bloodlinesove, a i na starijim mašinama leti kao podmazan, i Bloodlines, koji se vuče kao crevo na mnogo boljim računarima, vidi se kako Bloodlines nije prošao kroz završno poliranje u svom nastanku. Druga zamerka je: bugovitost. Dok su mnogi bugovi mali i jedino kvare ukupan dojam o igri, neki su veoma ozbiljni i dovode do izbacivanja u Windows, primoraju vas da ručno restartujete kompjuter kao i da reinstalirate igru. Ovo može biti veoma frustrirajuće u kasnijem delu igre, gde kompletirate jedan vrlo težak quest i baš u trenutku kad treba da pobegnete iz pećine koja se raspada, igra se sruši. Uvek na istom mestu. Zbog toga vam toplo preporučujem da pre igranja instalirate oficijalni patch 1.2 ali i one neoficijalne koje značajno poboljšavaju i stabilizuju igru, omogućavajući vam da u njoj uživate mnogo kvalitetnije.
Na kraju, šta reći o jednom ovako kvalitetnom, pravom RPG-u osim izricanja pohvala i dajući mu ocenu 90%? Vampire: The Masquerade – Bloodlines je igra koja treba da ostane zapamćena, koja treba da služi kao primer ostalim razvojnim timovima koji pokušavaju da prave igre ovakvog kalibra. Posle njenog kompletiranja, ostao sam bez reči - toliko sam se zaljubio u ovaj mračni i duboki svet tajni, mistike, straha... ali i neizmerne lepote.
Svaka čast na recenziji, možda je čak malo presubjektivna i preopširna za moj ukus. Malo toga ostavlja igraču za snalaženje. Čitam i čekam da spomeneš monstruozne hardwareske zahtjeve i bugovitost, i toga si se tek krajičkom recenzije dotakao. Takvi propusti skidaju ocjenu najmanje 30%. Igra je u vrijeme izlaska bila rijetko igriva, a i oni koji su je igrali, okusili su takvu poplavu bugova gdje se igra utopila zajedno s igračem. Nije to tako mala stvar, fanatiče.
ma svestan sam ja svih njenih problema ali me je igra tako privukla da ih stvarno nisam toliko primećivao. :). možda i jesam malo subjektivan
ovo je mnogo veliko, a i na malo odjeljaka je raporedeno pa poludim kad neznam u koejm sam redu stao...
procito do bola dalje mi se nije dalo nemam sad vremena :D
valjda sam ti sad malo olakšao :roll:= Citat =:
Izvorno postao Rang€r
Dobra recenzija, moga bi još par slika ubacit
radim na tome
jesi, donekle, procito sam cjelu mnogo dobra, jedna od najboljih po meni, mozd cak i igru nabavim :D= Citat =:
Izvorno postao nosferatu25
neš se pokajat! ! ! samo pazi na bugove, instaliraj prvo patch 1.2 a onda i ostale ako hoćeš (rešili su mnoge bugove) i samo napred! ! ! :D
Hitman – Blood Money
By: Nosferatu25
...Zamislite lep, sunčan dan u zabavnom parku. Muzika, dečja graja, clauni, smeh... Priprema se sledeća vožnja ringišpilom. Mališani trče, zauzimaju mesta, mašina se pokreće i počinje vrteška. Klinci uživaju, stariji ih zaneseno gledaju kako radosno pevaju... Ma divota! Osim jedne stvari. Da li ste znali da se vlasnik zabavnog parka, Joseph Clarence, alias Mr Swing King, potajno bavi dilovanjem droge, i upravo u ovom trenutku, zabrinuto gleda kroz prozor svoje kancelarije na zabavni park misleći o svojim dugovima? Da stvar bude još gora, u baš tom trenutku na ringišpilu dolazi do kvara, i on počinje da se ruši, noseći sa sobom male dečake i devojčice u smrt. A Mr Swing King očajnički gleda kako propada njegovo carstvo; a što je još gore – propada i on sam.
...Stariji čovek pored sebe drži sliku dečaka i jeca u sebi zbog njegove smrti. Na zidu su novinski isečci: "Joseph Clarence oslobođen od svih optužbi da je kriv za incident" i "Southland Park zatvoren zbog strašne nesreće". Na vrata ulazi njegova uplakana žena koja ga teši. Ali, njega niko ne može utešiti. Ispunjen mržnjom i gnevom, on podiže telefonsku slušalicu... "I would like to place an order."
Konačno, pojavljuje se silueta ćelavog čoveka u crnom, koji se kulerski približava natpisu "Southland Park". Za to vreme, ženski glas mu govori: "Good mornig, 47. Your next target is Joseph Clarense, also known as Mr Swing King..."
I tu je, konačno se vratio. Agent 47, harizmatični plaćeni ubica koji bez emocija eliminiše svoje žrtve, a za naknadu, dobija solidnu svotu "krvavog novca". Lik koji pleni svojom harizmom i hladnokrvnošću, koji predstavlja najsavršenijeg klona i koji je prepoznatljiv po svom elegantnom imidžu i utisnutim barcodom na potiljku. Sa njim ste se većina vas, verovatno upoznali. Možda u "Hitman: Codename 47" koji je probio led na sumnjičavom tržištu, ili u odličnom drugom nastavku "Hitman 2: Silent Assasin". Ako ste se razočarali odigravši "Hitman: Contracts" koji je u stvari bio unapređeni kec, sa istim sistemom misija – "Hitman: Blood Money" dolazi u pravom trenutku, rešen da povrati nekadašnju slavu i stare fanove. Da li je to uspeo, saznaćete u nastavku recen... ma nek ide sve dovraga – jeste, i više je nego uspeo! "Hitman: Blood Money" je prokleto doba igra, vredna vašeg novca i vremena.
Kao što sam napomenuo u ovom "poetičkom" uvodu, vaša prva misija je eliminacija vlasnika Southland Parka, Josepha Clarenca. Kada pokrenete igru, ostaćete bez reči. Veoma detaljna grafika, izuzetno dobar dizajn sveta ne samo u ovoj, već u svim misijama, i napeta atmosfera već poznata fanovima serijala, ostaviće vas bez daha. Muzika je stvarno nešto najlepše što sam čuo u igrama – uvodnu animaciju krasi kompozicija koja te natera da se naježiš; takođe, u svakoj misiji muzika je drugačija, što doprinosi različitosti atmosfere. I voice-acting je veoma dobar, pogotovo glas agenta 47 koji odlično pristaje njegovom karakteru. Pomenuo sam dizajn nivoa – svaka misija je unikatna po tom pitanju. U jednom zadatku ćete se probijati kroz masu ljudi na karnevalu, u drugom hodati kroz kazino u egipatskom stilu, ploviti brodom preko Misisipija, posećivati opere, vile na vrhu snežnog brega itd itd... Kamera je veoma funkcionalna i uopšte, igrom je lako upravljati i ovladati. Dakle, sa tehničke strane Eidosu upućujem sve pohvale: potrudili su se da igra izgleda veoma lepo, a pritom, da ne bude hardverski zahtevna. Svaka čast.
Što ste tiče priče, ona je odrađena tako dobro, i tako filmski da ćete ostati začuđeni, jer Hitman igrama priča nikad nije bila jača strana, ali to se sa ovim nastavkom značajno menja. Radnja se vrti, naravno, oko agenta 47 i njegove tajne organizacije, koja je, uprkos svom uspešnom skrivanju, zapala za oko izvesnom gospodinu Alexanderu koji se nalazi na visokom položaju u Američkoj Tajnoj Službi (C.I.A.). On poziva jednog novinara sa namerom da mu ispriča ekskluzivnu priču i govori mu kako je započeo lov na agenta 47 pre nekog vremena; no, uvek kada bi se C.I.A. istražitelji dovoljno približili otkrovenju njegovog identiteta bivali bi eliminisani. Novinar ne veruje da agent 47 stvarno postoji i shvata sve ovo kao šalu; ali, ubrzo će se ispostaviti drugačije, kada Alexander počinje svoju priču potkovanu činjenicama... Misije će se odvijati između dijaloga između njih dvojice i svaka od njih je prethodno najavljena od strane Alexandera što igranje čini gotovo filmskim ugođajem (i ja više preterah sa ovim filmovima!). Sve u svemu, priča je zanimljiva i dobro ispričana, a ja sam vam rekao samo najosnovnije stvari – ostatak zaslužuje da ga otkrijete sami!
Sistem rešavanja misija je slično rešen kao u prethodnim nastavcima. Iako igra ne može da se deklariše kao punokrvni TPS ili, sa druge strane, sneaker, za razliku od starijih naslova ovde se očigledno favorizuje rešavanje zadataka šunjanjem i tihom eliminacijom. Možete, naravno, uleteti u osinjak i pobiti sve telohranitelje ili policajce i na kraju izrešetati vašu metu od glave do pete, ali takvo rešavanje misija ne donosi famozni "blood money", i povećava vaš Notoriety, odnosno, ozloglašenost, koji se prenosi iz misije u misiju. Što je Notoriety veći, veća je verovatnoća da sledeću misiju nećete moći da rešite tiho i neopaženo jer ste onda na lošem glasu među narodom. Sa druge strane, ako misije uspešno rešavate skrivajući se i menjajući odeću, vaš Notoriety će ostati na niskom nivou, em ćete dobiti krvavog novca koji možete koristiti za... Pa, za šta bi plaćeni ubica mogao koristiti te teško stečene pare? Za bolju opremu naravno! "Hitman: Blood Money" poseduje feature koji ga razlikuje od prethodnika, a to je mogućnost upgradea oružja. Za svako oružje postoji određeni broj i tip upgradea, a svaki košta više nego onaj prethodni. Nadogradnja će vam pomoći u preciznijoj (i tišoj) eliminaciji negativaca; takođe, neki od gadgeta koje moguće kupiti u znatnoj meri olakšavaju situaciju i mogu vam pomoći u neopaženom bekstvu (kao primer tu je super-detonator koji ima dalji domet nego onaj što ga dobijete na početku). Sigurno je bolje aktivirati bombu sa 250m udaljenosti nego u posrednoj blizini kada vas neznanci začuđeno posmatraju! Takođe, novcem je moguće potkupiti policiju ili civile, što vam snižava Notoriety, ili možete sebi priuštiti novi identitet, što vam ozloglašenost smanjuje na nulu.
Dalje, pri kompletiranju misija igra će vas oceniti sa jednim od rankova koji vam govore koliko ste neopaženo završili zadatak. Na primer, ako ste nagrađeni nadimkom "Gangster" to o vama govori da vatreno oružje ne ispuštate iz ruku (ne u stvarnom životu naravno) i da nižete leševe jedan za drugim i tako se probijate do cilja; a sa druge strane, ako ste ponosni vlasnici "Silent Assasin" ranka, to znači da ste ispekli zanat, ili drugačije rečeno "da ste pravi Hitman"!
Oružje... Legendarni Silverball pištolj, Sp12 pumparica, SMG automat, M4 kao i neizostavljivi snajper W2000 su "stvarčice" sa kojima možemo opremiti agenta 47. Svakom od ovog oružja možete poboljšati karakteristike upgradeom, ali je važno napomenuti da oružje uopšte nije neophodno u izvršavanju zadatka (eventualno dovoljan je Silverball i W2000). Postoje misije koje se mogu rešiti bez pražnjenja šaržera, jer 47 ima svoju staru, proverenu opremu: žicu od klavira, legendarni instrument iz svih Hitman naslova, zatim otrovi, jedan smrtonosan i jedan za omamljivanje, i na kraju, bombe i detonatori (njihovo korišćenje ne podrazumevam pod pražnjenjem šaržera) koje možete postaviti na pogodnim mestima i pez prljanja svojih ruku gledati kako obavljaju posao.
Dakle, misije. Verujte mi kad vam kažem da sam jednu istu misiju završio na četiri različita načina što je dovoljno da sami shvatite koliko je ova igra nelinearna. Evo, daću vam primer: u narko-bosovu kuću u jednoj misiji možete ući na sledeće načine: 1. Popenjete se u kućicu na drvetu pored kuće i snajperom ustrelite psa, razbijete kameru u dvorištu i uđete u podrum. 2. Sredite clauna koji izlazi iz kuće, uzmete mu odelo, sakrijete ga na neko skriveno mesto i uđete u kuću prerušeni u njega. 3. Iz automobila koji dostavlja peciva i krofne uzmete porciju krofni i otrujete ih svojim serumom, pokucate na vrata kombija u kojem su telohranitelji i spustite im na zemlju; kad se otruju uzmete im odeću i uđete na glavni ulaz. Dovoljno?
Igra poseduje četiri nivoa težine: easy, normal, hard i very hard. Ako želite da odigrate najjednostavniji third-person-shooter igrajte na easy; ali znajte da ovaj mod ne pokazuje ni 10% kvaliteta cele igre: protivnici su izuzetno glupi i neprecizni i zbog toga ih se možete vrlo lako rešiti – ovakav način igranja po meni ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo. Igrajući ovaj mod, možete sejvati koliko god hoćete, za razliku od ostalih nivoa težine gde su vam sejvovi limitirani: u normal imate pravo na sedam sejvova, u hard na tri, a u very hard uopšte ne možete sačuvati poziciju! Ovo čini igranje veoma teškim i napetim, pogotovo što su protivnici veoma pametni i obazrivi a svaka greška vas može koštati restartom misije. Opšti utisak je da je ovaj deo sa snimanjem pozicija odrađen loše, mada se zapitate da li bi Hitman bio Hitman kada biste sejvali svaki minut – tada bi se izgubila velika doza napetosti.
I Blood Money ima nekoliko problema sa bugovima, kao i nekoliko propusta u samom izvođenju. Bugovi su najčešće vezani za AI protivnika koji je, ponekad, doslovno rečeno, veoma čudan. Jednom sam, eksperimentišući, ubio čoveka na sred ogromne hale pune ljudi koji su počeli da vrište i beže, a posle deset sekundi sve je bilo kao i pre, to jest, nastavili su da šetaju i razgovaraju kao da se ništa nije dogodilo a pred njima leži mrtav čovek u lokvi krvi. Ali to su samo sitni propusti koji se neće često dešavati, i ne umanjuju uopšte kvalitet cele igre.
I... zaključak. Kojeg sam izneo još u uvodu, ali mi nije teško ponoviti: "Hitman: Blood Money" je impresivna igra u svakom pogledu. Eye-candy grafika, priča, dizajn nivoa, nelinearnost, gameplay i opšta atmosfera stavljaju ovaj naslov među legende – ovo je definitivno najbolja Hitman igra u serijalu koju treba da probate po svaku cenu!