Monolozi :)

kako da ostanem normalan?
kako da se othrvam emocijama?
kako da se sredim? da izadem iz cijele price hladne glave? kako da odsecem mirno kad sve moze biti moje?

proklet sam...prokletstvo mi je na glavi...prati me,snovi ne proganjaju...
i jedina veza je brza veza...zakon,jelda? mrzim sarkazam

smede je...tko je on?
i ja tebe...
takoder....
kad bih bar mogao,dao bi sve...
jesam li?
kad bi to bar sve bila istina...
huh,mozda?

stvari su bile tako ciste kada je samo jedan i jedini ovaj dan bio vazan.

jutarnja jadikovka

kako volim kad se zenske vataju sa seljacine. Ne, ozbiljno. Fakat ne kuzim u cemu je fora da moraju ic kao muhe na govno na tipa koji ce ih povrijediti. Jos gora stvar je kad one znaju da ce ih povrijediti a svejedno idu biti sa njim. Zene su cudna bica, kad bi ih oteli vanzemaljici, trebali bi otvoriti jednu frakciju samo za proucavanje zena. hah mozda i postoji?
uglavnom, samo bacanje finti, jos mi nije jasno.... Nema veze.
Btw. nedostizna ljubav and stuff like that... Uzivam u ovom govnu.

Kako si Holden Caulfielde? :D

Evo mene napornoga :P ponekad se razgovaram sam sa sobom kad mi je dosadno i ja sebi pravim društvo i počnem se igrati monopoly sam sa sobom :P

bogme...cudan osjecaj.takav mi se nije javio dulje vrijeme.neka nostalgija pomjesana sa nekim osjecajima o nekakvoj nemogucnosti izrazavanja svoga identiteta.bolest.
a sjedim u j*benoj sobi i razmisljam o svemu tome. mojih 5 minuta ce doci.mora doci.svijet je vani-sve sto treba je izaci i osvojiti ga.nema sile koja me moze zaustaviti.
i zasto pobogu me odjednom privlaci zabranjeno voce,izludit ce me.nije to ta sezona.

ispunjava li se sudbina?
jel se ovo netko za*ebava samnom ili sto?
dobar je osjecaj.zasad.predivno je. ne vjerujem ocima,usima...NE VJERUJEM
rekao sam sam da ako bude tako nesto to ce biti genijalno.
dogada se. jel moguce??
necu skakati pred rudo...zasada cu se malkice primiriti.probati cu nesto,iako sam kukavica...

a onda cu nabaviti kanistar zelene boje

vrijeme je.
sve ide prema tome...nemoze se ovako vise.nemogu to kontrolirati.nemogu protiv toga.vrijeme je da sve stavim na kocku,iako to ne zelim...zasto nesto tako savrseno mora nestati na ovakav nacin?
nezelim ovo.zelim.lazem da nezelim.ali...ove nuspojave nemogu podnjeti.ovo sto mi se dogada nemogu izdrzati.tebe vole frajeri,ja nisam frajer.ja nisam oni...ja sam ja.los i prosjecan.nista posebnoga nema u meni.samo to da cu ti dati sve ono sto oni nisu...kada bih samo znao sto da radim.nista ne ide kako bi trebalo...moram napraviti nesto uskoro...cekanje me ubija.

mnogo sjecanja.uglavnom carobne noci.opojne...
carolija prosla? sto se dogada? al dogodilo se,jos mi nije jasno,jel moguce da to ipak nije to iako je sudeno? "da si je trebao upoznati,upoznao bi je"
"znaci...to jest sudbina?"
"da.to je sudbina" -pukne ona i ostane ziva.a stvari su iste

to sam dobio,no uvjeren nisam.nista neide kako treba...a lice sa reklame mi otima sve sto ikad imam.ironicno,cesto koristim taj proizvod.
sto bi bilo kad bi bilo? pitanje je genijalno al ne razbijam glavu s time...ozujak,cetvrtak,to je bio taj dan.sada je isto cetvrtak...
cetvtak je genijalan dan zar ne? stvarno je.sve dobre i lose stvari se dogadaju u cetvrtak.cetvrtak je neka vrsta rupe koja te usisa i izbaci u neki prostor-bio dobar ili los,o tome cetvrtak odlucuje.

ja sam ostvario dio svog sna.tehnicki gledano,i ovo sto sam do sada ostvario je tako veliki korak za mene da i dalje ne vjerujem da koracam.zadnja 7. minuta mog sna jos nije tu.biti niti nece...jer to je zivot.
i onda kada shvatis da je slika izvana ruzicasta iznutra crna,zapitas se no duboko unutra znas da ces ostati isti retaj.
"odustani"-nemogu.jednostavno nemogu.nemogu radi sudbine.nemogu.ako sam vec dobio sansu,moram pricekati.nemogu odustajati,to nebih bio ja....
jednom je jedan mudrac rekao: nije ljubav ako ne patis.

to cu zapamtiti

Eto, nakon ove naše nezaboravne ekskurzije, ja sam se, umjesto s manje briga, vratio s još više njih. Kao prva je to da sam večinu noći provoio sam u svojoj sobi jer mi je cimer uvjek bio negdje. Samo sam se zadnju noć i ja uspio ugurati u nekog na zapovijed razrednice. Drugi, malo veći problem, je ona. U autobusu smo sjedili praktički jedno kraj drugoga, jedino što nas je djelilo je red, ali kao da ga nije bilo. Razgovor s njom je opušte, pun zezancija. Ali ona mene vidi samo kao prijatelja. Ona voli drugog, a nema pojma kako meni srce zastane kad je vidim, kako mi se muti pred očima kad mi se obrati. Nema pojma da ja žudim za njezinim dodirom, kao što tijelo žudi za hranom i vodom. Ona je svoje srce dala drugom, a u mojem je ostavila zbrku i oluju.

Moja razrednica je ružna :(

Okeeee... lets ignore this

jedva cekam ponedjeljak da mi Alen vrati moj stick, nadam se da ce odrzat obecanje i stavit prvu sezonu hausa na njega. Dobar e on frend, jedini gejmer u krugu od pet sela, nastavnik Nenad Solic se ne racuna, on vise nije gejmer, posao ga je unistio, nazalost. Kad se samo sjetim kako je derao UT '99, nas petorica protiv njega samog, masakr na obje strane. Nema smisla, al svejedno.
Moram se sjetit da dovrsim na kompu tekst za The Nameless topic, stickom cu ga prenijet na imformatiku i tamo copypasteati i napraviti vrazji topic da ja i SharpCevap vise ne spamamo, i da se boz, kroati, dajana i ostali olade do izlaska trojke.

= Citat =:

---

Izvorno postao CrazySmurf

Eto, nakon ove naše nezaboravne ekskurzije, ja sam se, umjesto s manje briga, vratio s još više njih. Kao prva je to da sam večinu noći provoio sam u svojoj sobi jer mi je cimer uvjek bio negdje. Samo sam se zadnju noć i ja uspio ugurati u nekog na zapovijed razrednice. Drugi, malo veći problem, je ona. U autobusu smo sjedili praktički jedno kraj drugoga, jedino što nas je djelilo je red, ali kao da ga nije bilo. Razgovor s njom je opušte, pun zezancija. Ali ona mene vidi samo kao prijatelja. Ona voli drugog, a nema pojma kako meni srce zastane kad je vidim, kako mi se muti pred očima kad mi se obrati. Nema pojma da ja žudim za njezinim dodirom, kao što tijelo žudi za hranom i vodom. Ona je svoje srce dala drugom, a u mojem je ostavila zbrku i oluju.

---

Rješenje za tvoj problem je sljedeće, prestani glumit geeka, stinsi muda i reci joj šta misliš i pozovi je van, ako neće, ko je jebe, ima još cura. ;)

= Citat =:

---

Izvorno postao CrazySmurf

Eto, nakon ove naše nezaboravne ekskurzije, ja sam se, umjesto s manje briga, vratio s još više njih. Kao prva je to da sam večinu noći provoio sam u svojoj sobi jer mi je cimer uvjek bio negdje. Samo sam se zadnju noć i ja uspio ugurati u nekog na zapovijed razrednice. Drugi, malo veći problem, je ona. U autobusu smo sjedili praktički jedno kraj drugoga, jedino što nas je djelilo je red, ali kao da ga nije bilo. Razgovor s njom je opušte, pun zezancija. Ali ona mene vidi samo kao prijatelja. Ona voli drugog, a nema pojma kako meni srce zastane kad je vidim, kako mi se muti pred očima kad mi se obrati. Nema pojma da ja žudim za njezinim dodirom, kao što tijelo žudi za hranom i vodom. Ona je svoje srce dala drugom, a u mojem je ostavila zbrku i oluju.

---

Hahahahahahahahaha ja sam mislio da ti pričaš o razrednici :rotfl: :rotfl:

A vidi stvarno ispalo tako

= Citat =:

---

Izvorno postao CrazySmurf

Eto, nakon ove naše nezaboravne ekskurzije, ja sam se, umjesto s manje briga, vratio s još više njih. Kao prva je to da sam večinu noći provoio sam u svojoj sobi jer mi je cimer uvjek bio negdje. Samo sam se zadnju noć i ja uspio ugurati u nekogSna zapovijed razrednice. Drugi, malo veći problem, je ona. U autobusu smo sjedili praktički jedno kraj drugoga, jedino što nas je djelilo je red, ali kao da ga nije bilo. Razgovor s njom je opušte, pun zezancija. Ali ona mene vidi samo kao prijatelja. Ona voli drugog, a nema pojma kako meni srce zastane kad je vidim, kako mi se muti pred očima kad mi se obrati. Nema pojma da ja žudim za njezinim dodirom, kao što tijelo žudi za hranom i vodom. Ona je svoje srce dala drugom, a u mojem je ostavila zbrku i oluju.

---

:D

SAmo da znate ne govorim o razrednici

Ljudi su cudni.Svi idemo negdje.Recimo tramvaj: sacinjen od toliko sarolikog drustva.ucenici,studenti,biznismeni,umirovljenici. ..svi idu negdje.neki na posao,neki doma,neki na trening.neki su sretni,neki tuzni,neki pospani,drugi zamisljeni. takva je i sudbina,za svakog je drugacija,maglovita. i svi idu negdje-kao i u tramvaju. ovo ljeto mi je bilo takvo-sudbinski? sad mi je zao sto nisam vodio dnevnik,da zapisem stvari koje su se dogodile.da se uvjerim da sam bio budan.Zasto me to toliko muci? mozda je to razlog-neki unutarnji glas koji mi je rekao da sam je upoznao sa razlogom. i kad je pred mojim ocima barila one likove,koliko god sam umirao iznutra,izvana sam bio isti,nepromjenjen i spreman pokloniti joj osmjeh.i dalje svakim novim danom slazem puzzle.svaki dan trazim i stavljam novi dio u njih.jednog dana ce to formirati sliku.sve ce biti jasno.

jel dosla jesen? toliko je mogucnosti.isplati li se zivjeti u ljetu koje je proslo? u ljetu koje je potvrilo moje teorije.jeli ovo kraj? sa liscem koje pada,pocinjem se pitati-mjenjamo li se kao i godisnja doba? jedno je sigurno,zivoti nam se ispreplicu,zivot drugih mjenja nas,nas zivot mjenja druge. jest,jesen je. jasno se vidi.
jasno se vidi- na licu jednog mene,jos jedne osobe u onom tramvaju sa pocetka price.

uvijek je zeleno.
smijes se.oci su ti se skupile.tako je iskreno.
da sam mogao nebih te probudio.napravili bi jos jedan krug.vozili bi se cijele noci. al me opali kao samar da bi to sve moglo uskoro biti samo uspomena. i jos jedna rana koja ce peci i dalje,i dalje,i dalje.uskoro je pola godine? kako vrijeme leti.lose.i onda se sjetis da ponavljas greske.al zapitas se oko postojanja sudbine koja ce zapravo biti od pomoci.
a onda se razocaras jer shvacas da sve prepustas njoj.
onda shvacas da opet moras dalje.
onda shvacas da ce jednog dana tu dobrotu imati netko drugi.netko,tko ako se prema tome nebude odnosio bolje nego sto bi se ti ikada odnosio,ce bivat izsamaran.

a bio sam spreman uciniti sve.skinuti zvijezde,obojati nebo,prodati dusu.svaki pocetak nosi uspone.previsoko sam se uzdigao,previsoko iznad gdje sam zaboravio letjeti.zaboravio zivjeti.moja dusa postala je mrak.mrak tako taman da se ne nadzire svijetlo.u meni vise nema nista.nema sunca sto na nebu sja,nema mjeseca da pokazuje mi put.u mojoj dusi je mrak.moje srce postalo je trulo. a bio sam spreman uciniti sve. prosuti suze,preplivati oceane, razoriti zlo. ti dani su gotovi.srecu je prekrila tuga.tuga toliko gusta,da i kada vidis srecu nje nema.i dok sam polako gubio sve,zapravo sam mislio da imam jos vise.nisam imao.nikada nisam imao vise.uvijek sam imao manje,sve manje i manje dok i to sto imam nije postalo jednako nuli.sada nemam nista. sada sam samo jos jedan u nizu. samo jos jedan koji ce biti predmet nekih drugih prica koje ce se pricati uz smijeh. uz radost novih pocetaka. hocu li biti dobro,to ce samo vrijeme pokazati. proboden sam duboko ko i mnogi prije mene. sto je bilo,bilo je...moram smoci snage nastaviti,krenuti dalje,shvatiti da se daljnjim forsiranjem biocega samo mucim.ako sam uspio svih ovih godina,moram tako i dalje.njoj je svejedno.ima li to smisla? nema. ima li smisla biti spreman uciniti za nekoga sve,a znas da ti se to nesto nece vratiti nikada? ima li smisla voljeti bez granica i bez razmisljanja?
romjenio sam se. promjenio sam se do te mjere da vidim da nema smisla u tome.djelici moje duse polako su bili rastrgnuti kada je moja dusa postala samo mali dio.moje srce kuca za neke ideale,za nesto sto je nemoguce postici.moje srce,ili ono sto je ostalo od njega,sada pumpa hladnu krv.sada pumpa krv koja nije kao prije.to nije krv ljubavi.poznam li ja uopce vise ljubav? jesam li ja izgubio osjecaj za ljubav? gledam li sada zivot kroz oci slucajnog prolaznika koji vise ne vjeruje u pravu ljubav ili sam zadrzao osjecaj? hocu li u svakoj vidjeti nju? toliko muke,toliko suza,toliko brige...za mene nema svijetla.bar nema vise svijetla. sto bi bilo da sam bio na drugom mjestu? zivot stvarno pise romane. nije nam bilo sudeno ocigledno. ocigledno je to samo bila muka. nemogu s tobom,no nemogu ni bez tebe...to je takva istina. i ono malo prividne srece vise nemam.

a bio sam spreman uciniti sve

Kakva je ovo tema XD?

Awwh, Dreadlock... :(

Ovaj monolog ću pisat na engleskom, čisto tako.

A nother rejection. More redicule. This has gone on for as long as I can remember. I never had the life that others had. I was allways the strange kid. Allways left out of the group. It's not all that diferent now. To some this may not seem serious, but you can't understand until you felt the same way.

Beacuse of those things, I get depressed often. I know I'm not the only one with the same problem, but I just feel so alone at those times. Sometimes it feels good. I don't know why, maybe it allready got to me.

I allways thought that I am not as good as the others, that I worth less, but I started to realise beacuse of my solitude, I got to see life i na diferent way. I learned some values that others neglect. I guess my pain made me what I am today. Sure, it's not much, but it's something.

Treba li ti lijek za to CrazySmurf?
Odjebi nerdy stvari i odi vani, živi, skupi muda i pitaj cure da izađu, nema ničega od toga da čekaš da tebe neka pita, to je vrlo vrlo vrlo teško, ima slučajeva al to je 1 u 100000.

MA sve sam ja to probao, ali ne vrijedi.

lol imas koliko......17-20 godina max. "Sve" je jos dalek pojam za tebe

Na profilu mu piše da ima 14.

Ma ne mislim ja na ljubav. Daleko je to :P
Mislim na činjenicu izopčavanja iz društva

Budi ti izopćen, samo nemoj pisati na engleskom molim te.

= Citat =:

---

Izvorno postao Sonic_Moronic

Budi ti izopćen, samo nemoj pisati na engleskom molim te.

---

Ovo.

Also, par jednostavnih stvari koje bi ti mogle pomoci u zivotu:[right:224tjzun]Ili odmoci.[/right:224tjzun]
Bit ces onoliko izopcen koliko ti dopustas; cure su kurve s manjkom empatije u 95% slucajeva; ako nastavis trenutnim putem ces postati jebeni elitist kojem niti jedno drustvo nece biti dovoljno; cesto ces se razocarati zbog razlicitih stvari; postat ces egomanijak jer mislis da su tvoji problemi najvazniji.
In case of any: alkohol.


ot:
Obozavam ovu kovanicu od 2 CHF; osim sto jebeno izgleda, odlicno mi pomaze u donosenju bitnih odluka u zivotu. Niti jednu odluku donesenu na taj nacin nisam pozalio, niti sumnjam da cu ikada. Skuzio sam da sebi bitnije stvari uvjek stavljam na glavu, a skoro pa uvjek mi ispada glava. Sreca, a i uvjek se nekako nadam da ce mi to ispasti tako; uvjeravam se barem. Mozda bi mi i pogled na samu kovanicu ukazao ono zeljeno, ali nestala bi mi nekako ta draz dok je kovanica u zraku, a neznam ako ce mi jos jednom ispasti glava ili mozda nece. Tada se vjerovatno uvjerim cemu pridajem vecu vaznost u tom trenutku.
Incrsting staff. :)