= Citat =:
Izvorno postao Herr Schnitzel
Zanimljiva mi je ta pojava da ti neka pjesma ne sjedne na prvo slušanje, a zatim iz nekog razloga ideš opet poslušat pa postane okej, a nakon još par slušanja može i postati najbolja stvar koju si čuo u zadnjih šest mjeseci. To mi se dogodilo s cijelim Screaming for Vengeance, primjerice. Jel ima to neku znanstvenu podlogu? Neko privikavanje na nepoznato ili nešto?
Postoji znanstvena podloga u tome da te na prvu odbija ono što ti je nepoznato ili drugačije. A neznanstveno dosta ovisi što si čuo prvo s tog albuma. Dobar primjer je meni jedan od najdražih albuma Judasa British Steel. Imaš na njemu jednu od meni najdražih njihovih stvari Breaking The Law i vjerojatno najgoru u njihovoj povijesti Living After Midnight. Ako si slučajno prvu čuo Living After Midnight [ša-la-la ruke gore ajmo svi], trebat će ti vremena da probaviš album koji je zapravo izvanredan :)
Inače, Screaming for Vengeance je bio prvi njihov album koji je malo krenuo u dodvoravanje Amerima isto kao i nekoliko albuma kasnije Turbo, pa ima specifičan zvuk u odnosu na njihov stil. Meni je dosta teško Judase komentirati iz današnje perspektive jer sam slušao svaki njihov album kako je dolazio pa su sline curile po defaultu. To je malo teško skužiti onima koji su se rodili iza Painkillera ili još kasnije čak, jer se stilski promijenilo bar jedno "stoljeće metala" u međuvremenu. Jebga ja sam iz generacije koja se smijala u početku prvom albumu Metallice pa smo komentirali da su to neka američka deca koja pobacaju 20 riffova u jednu stvar jer nemaju ideja, a danas mi je Seek And Destroy jedna od Top 50 stvari metala svih vremena :)