FANFIC

Pročitala fanfic!
Uh, teško vas je pratiti kad sam bez neta godinama...,ALI svaka čast :rotfl:
E, to bi ja čitala u PCP-u, od svakog' (a, dobro, NE svakog') pomalo :thumbs2:

Napisat ću i ja nešto. Usput Dania dobra ideja. Rubrika Fanfic :wink:

Uhvaćen sam. Ne znam ni gdje sam točno. Samo znam da se ne mogu micati. Nisam vezan ali se ne mogu micati. Nalazim se u nekoj mračnoj i vlažnoj sobi. Hladno mi je. Odjednom se vrata ispred mene otvore. Moje oći, naviknute na mrak, su trenutno neupotrebljive. Grabe me neke ruke. Osječam ubod u vrat. Mogu micati ruke i noge, ali ne zadugo. Te ruke me hvataju i vode niz bijeli hodnik. Sada ih vidim: dva vojnika PCPlaya, tiranije koja je preuzela svijet. Obućeni su u crno s kacigama na glavi i strojnicama u rukama.

Prolazimo kroz još dva tri hodnika i stižemo do nekih vrata. Bacili su me unutra.
"Gospodaru Wiking, ovo je uhoda koju smo našli. Smucao se oko baze" reće jedan od vojnika.
Wiking, koji je meni bio okrenut leđima, svrnu pogled prema meni. Puno sam slušao o njemu, ali ga nikad nisam vidio. Bio je to postariji čovjek vjerojatno u svojim 40-ima. Bio je prosjed i nosio je neke grozne sunčane naočale.

"Ah da. Lijepo što ste nam se pridružili gospodine..." polagano će Wiking.
"Strmi" odgovaram s prijezirom u glasu.
"Da vrlo lijepo što ste svratili ali nenajavljeni. Možete li mi reći zašto ste bili tako nepristojni da ste špijunirali moj posjed?"
Fuck, otkrili su me.
"NIsam špijunirao" odgovorim. Osječao sam da se moja laž vidi na kilometre.

Osjetio sam Wikingov pogled na meni. NIsam mu vidio oči, a ipak taj osječaj je bio nepodnošljiv.

"Ma nemoj. Tko te poslao? Gameplay?"
Gameplay? To sranje? Ni usnu. Radio sam sam za sebe. Šutio sam.

"Dobro, ako nečeš milom, onda hočeš silom. Vodite ga u Sobu."



To be continiued...

haha good one :)

Heh hvala :)

[center:3aakc0rv]HEART BROKEN[/center:3aakc0rv]



Bila je to još jedna vedra, ljetna noć. Bilo je vruće i ono malo ljudi koji su se usudili izaći vani se skrilo pod trijemove, jarko osvijetljenih kućnih pragova. U zraku se osjećala određena doza opuštenosti, davajući osjećaj ugode stanovnicima tog gradića.


Taj gradić i nije grad kakvog znamo prvenstveno zbog odnosa među ljudima. Svatko je spreman popraviti bojler susjedu ili posuditi mu škarnicl s jajima. Svi se slažu i žive u idili, svaki stanovnik. Osim jednog.


Upoznajmo junaka ove priče. On je zagonetan momak. Nitko nema dosta točnih informacija o njemu da bi ga procjenio na prvi pogled, ali su se neke stvari ipak nagađale. Bio je star kao svibanjska noć u ranu jesen, što će reći od 15 do 40 godina. Čudan momak, kažu. Zovu ga Mirko.


Mirko je živio u sasvim običnoj kućici pri kraju sela. Nije volio susjede pa si je dao sagraditi Panteon oko živice. To je bio povučen, divlji mladić. Borio se protiv sustava i bio je bijesan na mašinu. To je bila poslijedica slušanja ded metala (žanr za ubice) i Mirko je sišao s uma. Danas na njegovom staništu možemo naći freske na kojima su uprizorene žrtve za boga Igorwikingosickmanno1sharpdressedchevapstrmimcping viniza, jednog od najkrvoločnijih bogova koji su kročili kozmosom. Mirko je bio čovjek, a sad...


Mirko je naglo ustao iz kreveta, zadihan i obliven znojem. Na licu su mu se strah i zbunjenost miješali. Bio je napet. Sanjao ju je. Opet.


- Zašto, zašto ju opet sanjam, i zašto, oh Bože, ne mogu zaspati kao pošteni čovjek? Zašto ne mogu pronaći, nešto što mi očito fali a neznam što, zašto... zašto... odjednom me istina presiječe i padnem na koljena, a prozor se otvori, tresne o zid, evo ga, prilika ulazi u sobu! Sjaji, sjaji, sve prokleto sjaji a ja gledam, upirem se, ne razabirem detalje... detalji! Psihotično! Sve je izmješano! Trebam izlaz... hitno... ali moram saznati , znati, otkriti tko je to, tko si, proklet bio?!?


A pjesma obuzme prostoriju, ulazeći u Mirkovu dušu, uši.

Odjednom sve dobije prizvuk ded metal pjesme, a anđeo zagrowla:


Anđel sam grešan, ali ti si važan,
Tvoj um, bit će snažan,
Poslije blagoslova krvi,
Ali nek tajni otkrivanja običaj bude prvi,
Ono što ti fali,
Ono što trebaš,
Ono što te čini potpunim,
Ono što nećeš imati,
Tvoje srce, oslabljeno je,
Nek pukne na pet dijelova i ti ćeš patiti zbog Igorwikingosickmanno1sharpdressedchevapstrmimcping vinizove vladavine.


I izgovori anđeo ove patetično napisane i totalno nelogične rečenice, a Mirko se u agoniji suruši na pod, držeći se za prsa. Anđeo viče: "Moli Boga da ga spasi! Diže ruku ka zidu, tražeći spas od Boga, a ne vidi, ne vidi! Ne vidi da je pred njim samo zid, hladan zid, siv, hladan, odbojan, beton smrti, nema Boga tu! Nema spasa! Ostalo je sve na podu, ti, ti ležiš na podu bezvrijedniče, bez srca, nova osoba, prazna ljuštura! Mozak nek te vodi, inače ćeš hodati, hodati bez srca, nećeš voljeti, ne! Razasut ću tvoje srce tamo gdje nikad, nikad nisi tražio! Bezosjećajnost i okultizam će se kazniti, a ti si primjer, a sada idi! Idi! Otiđi, traži dijelove srca svog. Pet dijelova, četiri osnovna i ključ, idi... inače, gorjet ćeš u kaminu ljudske propasti!"


I anđeo nestane, a Mirko iznemogao od teških riječi, padne u san.



TU BI KONTINJUD

Tek primjetih ovu temu, zanimljivo :)

Izgleda da sam poznat vamo :)

Odo se bacit na čitanje starijih radova.

odmah da kazem, ovo ce sakati naveliko. Ozbiljno.

Mirno popodne, na granici sutona ljeti. Znate, kad je nebo svjetloplavo, a na horizontu pocinje biti narandzasto.

Poluselo polugradic nazvan Redakcija, na rubu Redakcije nalazi se gradjevina nazvana jednostavno PCP, nitko ne zna sto to znaci, a nikog nije ni briga.
PCP je... Cudna kombinacija-
Ako biste dosli ispred PCPa, vidjeli biste jednostavan drveni trijem, sa dvjema klupicama, na jednoj od njih je uvijek sjedio dezurni pijanac i dobricina Igor, svi su ga zvali Igi. Pola dana provodi spavajuci na klupici u sjedecem polozaju, pola dana slusajuci mjestane i pomazuci im. Kad bi vas nesto morilo, zena vas ostavila, krava vam se ponasa cudno, uredjaj za destilaciju malfunkcionira- recite Igiju, on ce vas savjetovati ili vam doci doma popraviti problem.

Kroz vrata je odmah veliki prostor, kafana/restorancic, onaj neluksuzni ali ipak prijatni tip, gdje imate osjecaj kao da je neko poznato mjesto iz vaseg djetinjstva. Okolo su postavljeni stolovi a u kutu je sank, iza sanka ce uvijek stajati prijateljski nastrojen sanker kojeg svi zovu Secen. Uvijek nosi suncane naocale sa lajt-narandzastim staklima, zato jer je navikao na njih, toliko da vise ne vidi dobro bez njih. Uvijek spreman za salu, i Igi mu je duzan nekoliko usluga.

Pored sanka su vrata. Ona vode dolje, ne stepenicama nego nagnutim podom. Dolje je prodavaona mjesovite robe. Samoposluga, takodjer malena, a za tezgom sjedi mladic imena Bozo, no svi ga zovu Boz. Cudan je malo, jer uvijek nosi dug crn kaput i suncane naocale, no prijatan je. U sljedecoj prostoriji je mini skladiste racunalne opreme iskljucivo za iznajmljivanje za seoske lan partije coda ili unreala, mozda ponekad wolfenstajna. To sve organizira Boz.
U kafanu svakog dana dolaze regularni gosti, napomenut cu imena nekih- Arbin, Fabija, Demijan, Serpa znan kao i Cevap, Admir, Nikola kojeg zovu Hendriks zbog super sviranja gitare i Toni kojeg zovu Bongo, jer se prica da ima velikog bonga.
Oni su svi vrlo dobri prijatelji, redovito placaju Igiju pivu i tako to, sale se okolo, i sve je dobro u idilicnom mestu zvanom Redakcija.
Sve do jednog dana kad se u PCPu nije dogodilo... Ubojstvo.


Da nastavim, jel ovo valja ista?

sorry na doublepostu isteko edit, admin neki ili mod, jel mozete vratit neke izbrisane postove iz ovog topika?
Mislim, prve dvije strane su cudne, nema pseta i tako to.

Dobro vje ovo We want to hear more

:(
Vise niko ne posjecuje ovaj topic, what's the point? Odo ja reklamirat ovo po forumu :( tako da ako vise ljudi (vise od tri) kaze da dovrsim, onda cu dovrsit.

Nemoj svršit saka jako.

=> Spoiler Alert: <=

Mene nema :(

Ja ubrzo pišem nastavak mog fanfica

Ajde, Chupacabra, zanjimljivo je, nastavi. :)

Istog tog popodneva je u Redakciju usetao mladic.

Nesto oko tog mladica bilo je cudno. Mogao je prosetati pored nekog covjeka, cak i ako su samo njih dvojica na ulici, covjek ga ne bi primjetio. To je bio jednako i dar koliko i kletva. Mogao je prosetati pored policajca kad bi opljackao banku, on ga ne bi primjetio.
Imao je smedju kosu, malo dulju. Smedje oci, mrsav, prazan pogled kao da gledate u mrtvaceve oci. Nosio je staru, iznosenu, prljavu vojnicku jaknu, na mjestu gdjese nalazilo srce, bilo je usiveno ime. Na tom mjestu, tocno kroz dva slova, su bile dvije rupe od metka. Pisalo je PR*DAT*R.
Nosio je poderane traperice sa okruglom smedjom mrljom na lijevom koljenu, za dva broja male. Prastare Allstar tenisice, sive. Mladic nije imao siske. Na ledjima je nosio povecu naprtnjacu i sepao je na jednu nogu.

Jedan od ulaza u Redakciju je prolazio upravo pored PCP-a, mladic je jos sa sto metara prije PCPa primjetio visoki natpis, crvenim i crnim slovima: PCP- bar, gril, kafeterija, prenociste i gaming partyji- 5 u 1!
'Odlicno, tu mogu prenociti, umoran sam. Mislim da imam taman novca za jednu noc, samo se nadam da su ljudi gostoljubivi. Ako nisu, nije problem, odspavat cu a da nece ni znati. Macji kasalj.'
Zatim je, iznenada, zazvucalo nesto kao prasak groma. Mladic je digao glavu i zapanjujucom logikom ustanovio da kisi. Pocelo se smrkavati. Dosepao je nekako do PCPa.
Nekako se dovukao do PCPa, kad je vidio da su se oko trijema nakupili ljudi oko necega. Odjednom je iskocio van neki covjek sa suncanim naocalama i viknuo svima da se odmaknu. Kad su se razmakli, mladic je vidio da netko nepomicno lezi na tlu. Covjek sa naocalama je kleknuo i opipao puls covjeku na tlu, zatim je ustao, potresen i izustio 'M...mrtav je.'

Ne da mi se bas sad pisat, poslije nastavim :/

Moj nastavak

Opet su me uhvatila dvojica. Sada me vode u nekom drugom smjeru. Otvaraju vrata koja su se odjednom našla ispred nas. Uveli su me u veliku bijelu sobu s dvije stolice. Jedna je bila prazna, a u drugoj je sjedio neki mladić. Na praznoj stolici su bili okovi za ruke i noge. Tu su me sjeli, zavezali i otišli iz sobe. Čim su se vrata zatvorila i zaključala, mladić je počeo govoriti o razlićiti random stvarima. Upozorili su me na ovo. To je bio Wedran. Osobu izludi trollanjem do te mjere da poludi. Ali ja sam bio treniran za ovo. Nakon što sam se uvjerio da je Wedran pre zauzet trollanjem da bi primjetio što radim, ja sam uspio otrgnuti jednom rukom okov i to istom rukom izvukao laser. Laserom sam prerezao i ostale okove. Dok je ovaj počeo govoriti o Bog zna kojoj temi, ja sam ga riješio udarcem u živac na vratu. Nisam očekivao da će imati ključ pa sam iskoristio svoj univerzalni koji je bio sakriven. Budale me nisu pretražile. Kad sam izašao, začudo nije bilo stražara. Vjerojatno su namjeravali doći po mene ujutro, do kad bi svaka normalna osoba izgubila razum. Popeo sam se u ventilaciju u nadi da ću naći izlaz. Nakon nekog vremena puzanja kroz odavno ne očiščene cijevi, začuo sam glasove ispod sebe. Prepoznao sam glas Vikinga. Drugi nisam prepoznao.
"Što je s onim špijunom kojeg su naši uhvatili oko našeg stožera?" upita glas.
"On? On je u sobi"
"Blagi Bože. Tu sudbinu ne bi ni svojem najgorem neprijatelju poželio"
"Ipak, gospodine Iggy, mjere su potrebne" ,Viking odogovri hladnim glasom,"A sad da nastavimo o prvotnoj temi. Naše proširenje je započelo. Jedinica PlayZone je več prodrla u narod. Privukli smo ih polugloim tetam iz igara. Ljudi vjeruju da su na nihovoj strani. Kako će se iznenaditi kad otkriju unutarnji napad."
Nastavio sam puzati kroz ventilaciju. Putem sam razmišljao o tome što sam čuo. Iggy, visoki komandat Pc Playa , kuje s Vikingom plan o daljnjoj tiraniji. Korisna informacija.

To be continiued...

Chupa i smurf,samo tako,nastavite. :)

Strmi, super tema (pokret protiv playzonea), zakon :pray:
Volio bih kad bi i mene naveo kao jednog od 'freedom fightersa' protiv playzonea, inace, zakon ti ide.

Nije više strmi nego smurf
By the way naravno da će uletit drugi forumaši tek samn napisao part 2. As for pokret protiv playzonea nemam ništa protiv njega, smatram ga kao osvježenje. To sam uveo kao diabloic plan Pc Playa

e da, stavljaj razmake izmedju paragrafa, malo je necitko.

Mene još uvijek nema :(

Xero nema još nikog osim mene i dijela redakcije. Kao što rekoh strpite se.

de xero ne budi takav.
Be modest for a change, you urinating little beast, you :)

Part 3

Nakon još malo puzanja napokon sam našao na otvor. Izbio sam rešetke i, gle čuda, izbio točno kraj izlaza. Da budem siguran da nema stražara, iskoristio sam prastaru theniku virenja ispod vrata. Našao sam nešto sjajno i stavio ispod vrata. Nije bilo stražara. Pobogu kakvo im je to osiguranje.

Izašao sam i još jedan put provjerio je li sigurno. Nije bilo ni žive duše. Krenuo sam prema grmu gdje sam sakrio svoje prijevozno sredstvo. Nakon nekog vremena traženja našao sam svoju vjernu- biciklu. Kupljena prije 4 godine, nikad oprana. Dok sam dušu ispuhavao na nekoj ogromnoj uzbrdici, proklinjao sam moje financijkso stanje. Nakon prevaljene uzbrdice, polako sam vozio prema sjedištu PC Play rebels. Inače sam im ja najbolji agent. Naše sjedište se nalazilo u nekoj staroj zgradi u centru grada. Trebala je odavno biti srušena. Tko zna zašto nije. Kad sam ušao u stan ugledao sam sve ostale agente. Predator je sjedio na stolici i čeprkao po svojim vansicama. Nitko nezna kako točno izgleda zbog šumetine na glavi. Mirko je sjedio kraj njega okrenut zidu na koji je bio obješen slika Vikinga. Gađao ga je strelicama za pikado. Chupacabra je, kao uvjek, sjedio ispred televizora i fiksao se Houseom. Xero je držao Hitler- like govor sam sebi.

"Besramnici, pažnja" zaderao sam se čim sam ušao. Mirku je pala strelica i zabola mu se u nogu, Xero je stao u pola rečenice, Chupacabra je skočio od šoka, a Predator je samo nezainteresirano okrenuo glavu.
"Šta je bilo jebemti sve" upita mirko dok je pokušao zaustaviti mlaz krvi iz noge.
"Dok sam nadgledao njihovo sjedište, poganski vojnici su me uhvatili i poslali u sobu. U sobi je bio Wedran. Dok je trollao, uspio sam pobječi. Popeo sam sa se u ventilaciju. Dok sam prolazio čuo sam razgovor između Vikinga i Iggya. Napravili su novu jedinicu PlayZone. Ljudi misle da su nanjihovoj strani ali planiraju unutranji napad"
U sobi je zavladao muk.

To be continiued

Part 4

Mirko je izvukao strelicu. Iz noge mu je potekao tanak mlaz krvi.
"A jebemu majku gaće san iskida u pizdu mame Živane" reće Mirko ne znajući da ga čujemo.
"Ok... Dakle, PlayZone je njihov novi adut. Za sad rade u tajnosti, pokušavaju se približiti ljudima."
"Da, ali će oni lansirati napad nakon što se uvuku iza naših crta" primjeti Xero.
"No shit Shelock" odbrusi mu Chupacabra.
"Smirimo se. Trebamo to zaustaviti prije nego se proširi." U tom trenu na televiziji dr. House reče "Its not lupus"

Sišli smo u podrum. Tamo smo se približili socijalnoj hrpici oružja, a odnekud se našla i pancirka. Ja sam je naravno obukao.
"Ovako ćemo: idemo u PlayZone središte i ubijamo sve što diše" rekao sam. Lock and load.

Stigli smo u središte i raznili vrata. Unutra je bilo mračno. Čuo se udarac. Svjetla su se upalila. Taj udarac je uzrokovao Predator koji je, zbog svoje kose vidio manje nego mi pa se skucao u zid.

Oko nas nisu bili nikakvi agenti PlayZonea. Bili smo na nišanu običnih PC Play vojnika, a isticao se Boz: Debeljko s bradicom.

To be continiued...