Znam da ovo nitko neće pročitati jer je ogromno, al' moram negdje zapisati. :)
NEGO, zaspem ja jutros i usnuh, majke mi moje rođene:
Gabe Newell ima debelog sina koji izgleda kao on, samo za kojih 10 cm niži i nije otmjeno obučen nego fura trenirku. Al' znači, klonovi.
Sjednem ja kraj tog sina u nekom bolničkom hodniku (koji predstavlja Valve čekaonicu) i čekamo vlak koji, eto, tamo prolazi. Gabeov sin dolazi u moj grad (gdje Valve ima sjedište) jer tu studira i stari mu ima firmu. Iza nas neki njegovi frendovi, nešto kalkuliraju i promatraju nas.
Kažem ja njemu: "Što, čujem da izlazi HL3?" i on napravi užasnutu facu, razrogači oči. Kao, ne smijem ja znati zato, popustile su im neke security šeme, alarmantno stanje. Faca mu se izobliči.
Krenem se ja ispričavati, žao mi je što sam to spomenula, možda je slučajno leakano. Znam da ništa nije slučajno, al' pravim se blesava, neugodnjak. Smijem se da izbjegnem neugodnu tišinu. "Ma, to sam ja možda krivo pročitala, sigurno nitko nije kriv za to."
http://steamunpowered.eu/wp-content/...well-Valve.jpg
Jump cut.
Radim u nekoj firmi, zgrada ima svega par katova, svaki kat je dio moje prošlosti (tipa: faks, prvi posao, drugi...) i ja počinjem raditi na najvišem katu, gdje se rade neke aplikacije i glupe igre. Ništa nema veze s Valveom, u Hrvatskoj smo. Budući da nisam odgovoran radnik, siđem ja na kat niže i pričam sa ljudima s bivšeg posla.
Oni svi veseli, sjede za kompovima i telefoniraju, vidim sve ljude koje poznajem, čudim se kako sada ovdje rade i frendovi iz osnovne i sl.
Dođe Gabe sa sinom. Sin počne flertati samnom. Neugodno mi je i pokušavam ga izbjeći, al' prođe njega to za par minuta.
Zadivljeno gledam Gabea jer je on meni super kul, zanima me šta radi ovdje u zgradi gdje radim. Sjedne on pred monitor u obliku slova "L".
Kažem ja njemu, u šali "-Haha, pa naravno da si sjeo za taj najveći monitor", on se nasmije.
Jump cut.
U podrumu sam, gdje je neka ogromna faks kantina. Pod je ljepljiv, sve je tamno. Srećem ljude koje ne poznajem, mašu indeksima i pričaju: "Mah, nitko od nas nije testirao indekse ovih dana. Mi samo kupimo novi kad nastavimo s faksom." WTF. Smijem se.
Odem u wc pogledati kak izgledam, kosa mi čupava, popravim to. Okrenem se i u kutu odvratnog vlažnog wc-a stoji mala djevojčica, visine djeteta od dvije
godine, s plavom kosom u ružičastoj haljinici. Kaže ona meni nešto prižajući malenu ruku prema meni. Ništa je ne razumijem.
"Gdje su ti mama i tata, hajde dođi samnom d ih nađemo" -kažem ja i uhvatim je za ruku.
Ona nestane kao isključeni hologram.
Na hodniku vidim policajca, izgleda kao u nekoj parodiji, apsurdni brkovi, glupa uniforma.
Kaže on "Ne diraj to, to je reklama. Nemaju spam filtere."
WTF.
Jump cut.
Zadnja scena, stojim s frendicom ispred ogromne zgrade u viktorijanskom stilu. Na nebu samo jedan mali oblačić.
"Hehe, gle ga" -kažem joj. "Ajmo ga dovući ovdje!"
I dovučem ja s nekom niti taj oblak, on padne na pod vrlo malen i izgleda kao probušeni balon. Kraj nas iz auta izlaze baba i djed. Baba, obučena damski, kaže nešto u stilu "Nemojte to raditi, pokupite to s poda". Trčim gore po zgradi, ne mogu se sjetiti gdje točno živim i kak moja vrata izgledaju.
I probudim se.
WTF.
Ako uzmemo u obzir da sam ovdje izostavila još hrpu detalja, ovako opširan i vivid san nisam sanjala barem godinu dana.
Hahaha.
Eh, više nikad ne igram dnd u 6 ujutro prije spavanja.
