Koju igru trenutno igrate?

A gle. Ti igraš Dotu, a niti jedna igra ne može biti toliko loša da ne bude bolja od MOBA igre. Od tuda to veliko oduševljenje.

Pa valjao mu je i Mass Effect 3, sve nakon tog ti mora biti napredak bez obzira kakva je igra zapravo

Implicirajući da Mass Effect 3 nije awsm, lol :)

I ja namjeravam uskoro kupit Dishonored.
Izgleda ko steampunk Human Revolution.

Trebao bih i ja to uzeti tak da Weky ima što pisati. Dvije osobe za pljuvanje ukusa nisu dovoljne za zdravlje ovog foruma.

svi na Dishonored :D

ja sam instalirao, no čekam da mi stigne monitor pa da igram kak spada 8)

a i treba završiti s burazom Lara Croft and...

= Citat =:

---

Izvorno postao Windwalker

I ja namjeravam uskoro kupit Dishonored.
Izgleda ko steampunk Human Revolution.

---

Ali nije. Zapravo izgleda i posjeća na nešto između Bioshock Infinitea i Borderlandsa.

Probo RAGE konačno pa po tome mrdam sad malo. Onak na prvu me engine oduševljava jer strafe jumpanje radi, vozila su nepotrebna skroz pošto je ovo brže xD

Dishonored je lošiji od Human Revolution.

Igra je kratka a opet ostavlja dojam da je duža nego što je potrebno.
Leveli su na prvi pogled veliki i otvoreni ali na kraju skužiš kako su ustvari sitni i linearni.
AI protivnika je nepostojeći - na hard, non-leathal, je kao obična šetnja.
Priča se trudi bit odrasla sa GoT-style političkim intrigama ali je užasno predvidljiva.

Ono što je dobro je blink u kombinaciji sa possesion i zaustavljanjem vremena, te grafički stil.

Ja još nisam skužio taj loš AI. Mene uredno vide i u mraku ako sam im blizu, imaju periferni vid i praktički se mogu šuljat po krovovima i cijevima ili ih baš izbjegavat.

Imaju nikakav periferni vid, prišuljaš im se sa boka, točno okomito na njih, i ukradeš im ključ.

Ja ionak namjeravam igrat kao full lethal FPS, a ne sneaker.

Trenutno tako igram Deus Ex na PS3. Onaj stari, ne HR.

Tu ti upadaju blink + possesion + bend time.

Pa ok, pucanje i sve razne moći za zabavno ubijanje.
I zanimljiv setting i atmosfera (nisam još ništa takvog igrao) i vjerujem da će mi biti solidna igra.

Važno je naglasiti da ja nisam Bethesda hater. Naprotiv.

Pucanja praktički ni nemaš i loše je, ako misliš pucat onda moraš šaltat između guna i moći.

Dishonored sam probao igrat kao sneaker i odustao nakon cca sat vremena. Možda sam si sam kriv i treba drugačiji pristup, ali očekivao sam stealth igru, a dobio prozor. Naporno, nezanimljivo i neizazovno. Al ono, pisalo je na početku Bethesda, veće upozorenje od toga stvarno nije potrebno.

Igrao sam ga kao sneakera negdje do onog levela sa assassinima, nakon toga sam dosta klao ali svejedno nisam ubijao stražare jer oni imaju samo najobičnije upute i samo rade svoj posao da prehrane obitelji.

= Citat =:

---

Izvorno postao Maloki

Imaju nikakav periferni vid, prišuljaš im se sa boka, točno okomito na njih, i ukradeš im ključ.

---

Ja sam se išao jedan put prišuljat s boka jer sam čuo kako nemaju periferni vid i odmah me skužilo.

nije bilo nešto kao da će to malo popravit u patchevima?

Mene stvarno često vide, čak niti mrak ne pomaže ako su na 4-5 metara od tebe. I ima dosta za istraživat, dosta loota skriveno okolo, jedino mi je malo tlaka čitat one sve ulomke knjiga i pisma, to inače radim u igrama pa sam se valjda zasitio malo :)

meni je u dishonoredu najbolja bila tuca, jer ima dosta moci i osecas se kao supermen

inace, nisam odusevljen igrom

Repriziram Persona 3: FES. Jer naravno, što drugo igrati kad nemaš vremena nego RPG od 50+ sati. Za blagdane.

Igrao COJ: Gunslinger nekih 3 sata možda i vgg je zasad. Podsjeća me dosta na Bastion samo je zabavniji gameplay puno. Napucavanje je jebeno odrađeno, atmosfera awsm, VA također, jedino što često ne kužim odakle me pucaju i ima previše neprijatelja/pucnjave na ekranu, ali navikne se čovjek. One collectiblse skupljam samo kad nabasam na njih, ali sam brzo izgubio volju za čitat ih :D I da, šteta što nema mp, baš bi dobro pasao :/

Na polovici igre si :)

A nema veze, smorilo bi da je tipa 10-12 sati.

Imaš arcade koji je super, i duele. To ti je još najmanje 5 sati.

Igram Personu 4 već satima i satima.

Nikad u životu nisam igrao bolju igru i veće smeće. Stvar je u isto vrijeme za 10/10 i 0/10.
Možda je ovaj gad Arbiter igrao pa će kužiti o čemu pišem.
Sve puno spoilera, ali nikog briga.

=> Spoiler Alert: neka i drugi pate:2yx5w039 <=

Znači, ti si neki sijedi srednjoškolac koji se zove kako ga već nazoveš, i seliš se iz velikog grada u neku pripizdinu kao učenik na razmjeni. Putuješ vlakom i zaspiš, a u snu se pojaviš u limuzini u kojoj se vozi pingvin iz Batmana koji ti objašnjava da je ta limuzina neki limbo između sna i zbilje i probudiš se od njegovih sranja. Dođeš na kolodvor, gdje te pokupi ujak, koji je ujedno i detektiv.
U međuvremenu, na selo se spusti magla, a kad izađe magla, netko umre. U ovom slučaju, to je nekakva televizijska reporterka koja je imala aferu s lokalnim moćnikom, koji je pak oženjen s nekakvom pjevačicom i pune su vijesti tog smeća.
I sad, igra se po danima. Prvi dan dođeš umoran od putovanja vlakom i odeš u krevet, a sutra je prvi dan škole. I dođeš u školu, a razrednik je neki napaljeni kripl i nikom ne paše, pa tako kroz gunđanje upoznaš neku hiperaktivnu kung fu curu, nekog hipstera i neku sramežljivu tuku koja je kao najzgodnija u školi, ali nikad nije imala dečka jer ima strog odgoj i mora nakon škole svaki dan pomagati u obiteljskom hotelu koji vodi njen otac. I ta tri su najbolji prijatelji i sad si ti dio njihove škvadre.
Ali pošto je bilo ubojstvo, bude razglas u školi da svi moraju doma, a ne u grad jer je policija vani i žena je obješena, pa onda odeš doma spat.
E sad sutra opet ideš u školu i sad već poznaš frendove, a kao pada kiša, a oni su čuli da postoji legenda da kad gledaš u ugašen televizor u ponoć dok pada kiša onda možeš vidjeti svoju srodnu dušu i tak se dogovore da će svi u ponoć gledati ugašen televizor.
I sad ono, odeš doma, večeraš i tak odeš u sobu, čekaš ponoć. I dok čekaš da se u televizoru pojavi srodna duša, slučajno s rukom uđeš u televizor, ali ne možeš proći kroz njega jer ima 13 inča i premali je, ali odlučiš to sutra reći frendovima.
Kad se probudiš, skužiš da nema ujaka jer se događaju ta sranja po gradu, ali on je samohran otac neke klinke i pošto je detektiv, mora biti vani, ponekad i po noći, pa je klinka naučila biti samostalna iako je još u osnovnoj školi, sama pere veš, radi ručak i gleda telku.
No dobro, odeš u školu i na putu vidiš tog hipstera od frenda koji je pao s bicikla, pa ga izvadiš iz kante za smeće i on ti obeća platiti ručak nakon škole. Kad dođeš u školu objasniš to za telku, ali tvoji frendovi nemaju tu moć, pa ti ne vjeruju pošto su u televizoru vidjeli siluetu nekakve cure. Poslije škole, veli hipster da idete na ručak, ali se ova kung fu cura skrpa i sad frajer nema dovoljno para za tri poštena ručka, pa vas odvede u fast food u sklopu trgovačkog lanca. Tu skužiš da je taj hipster isto učenik na razmjeni, a došao je u pripizidnu jer je njegov stari dobio posao direktora u tom trgovačkom centru i onda je tu skrpao cijelu obitelj. A sad, pošto je to mali grad-selo, otvaranjem trgovačkog centra se zatvorilo pun k malih dućana i sad taj trgovački centar nitko ne voli, a onda ne vole ni tog hipstera.
No kako bilo, kad su već na soku, onda hipster vidi neku curu koja radi kao konobarica tu, iako još ide u srednju, a za kojom kao slini. I tak joj se nabacuje, a ova ga baš previše ne dožiljava, ali mora tu raditi na pola smjene zato jer je prije radila u dućanu s pićem kojeg drži njen otac, ali sad je njima pao promet zbog otvaranja trgovačkog centra pa tu namače pare, iako ju roditelji vide kao izdajicu jer kao radi za konkurenciju i zbog toga ona pati.
I sad škvadra ide u taj trgovački centar ne odjel elektronike jer kao tamo ima velikih televizora, a kung-fu cura je već prije rekla da bi njezini starci htjeli kupiti neki veliki televizor. I sad se hipster kurči da zna sve o televizorima, pa joj pokaže neku ogromnu plazmu. Kung-fu veli da je telka preskupa i da njezin stari ne bi to nikad kupio jer nema para, ali hipster to ne kuži kad je on sin direktora i onak, pomalo je socijalno neosjetljiv, pa joj ode pokazati neke manje telke. Ti ostaneš gledati veliku telku i pošto je ova dovoljno velika, onda ti uđe ruka u nju i to vide tvoji frendovi i onda se čude kako si ipak govorio istinu. Onda se svi nabriju i počnu trčati po trgovačkom centru i onda se sudare glavama i tak opadnu da svi uđu u taj TV svijet, koji je malo u banani jer kad je kod nas sunce, tamo je magla i obrnuto i cijeli svijet je nekakva uvrnuta preslika pravog svijeta, ali ima nekakav TV studio. I onda oni niš ne vide od magle, ali bezveze idu i dođu u sobu u kojoj su poderani posteri, pa ih je strah i onda odu nazad u TV studio. I tamo je nakakvo živo odijelo maskote, ali je prazno, pa to nije čovjek nego nekakva sila, zovu ga Teddie i on je usamljen u tom svijetu, ali kao opasno je pa je to ok da je sam. On stvori neke televizore i oni izađu van u pravi svijet i odu doma spavati. Tu noć se spušta magla i onda sljedeće jutro nađu još jednu mrtvu ženu, ovaj put onu konobaricu u fast foodu koja se svidjela hipsteru, ali to nitko nije znao dok ovi nisu otišli u školu i onda ravnatelj prekida nastavu jer je ona polaznica škole, a umrla je pa je to onda dan žalosti i opasnost, pa pošalje ostale doma. Ali oni ne odu doma, nego opet odu u trgovački centar do televizora jer su skužili da su njenu siluetu vidjeli u televizoru, pa kao moraju istražiti kak je ona umrla, budu pitali Teddija...

Daj nemrem više. Ok, tu je već prošlo tri sata igre i igra još nije počela, ali uopće nije počela. Budem napisao i part 2 višesatnog tutoriala kad mi se bude dalo.

:D imam osjećaj da ćeš brzo odustati.

Ja sam igrao trojku nekih 20 sati ali sam odustao jer je igra beskrajno naporna. Ima tu stvarno zanimljivih stvari, cijeli stil igre je baš pogođen, urbana polu-rep muzika rula itd.
Ali pobogu gameplay Persona igara se sastoji u tome da hodaš po 100+ identičnih dungeona. I tu nema skoro ničega osim random monstera i bossa svakih X levela.
Ostatak igre je ta neka školska friendship simulacija, i to bude zabavno nekih 6 mjeseci dok ti ne bude fizički zlo od šetanja od kuće do škole svaki božji dan.
Da ne spominjem uvjerljivo najgori propust igre, mogućnost sejvanja samo kod one knjige u domu. Znači tijekom onih moon eventova gdje gledaš 20 minuta dijaloga prije borbe, ako umreš, igra te baci skroz natrag na zadnji sejv i ne možeš skipat cutscene. Jebeno neoprostivo i toliko sam živaca pogubio zbog umiranja, pogotovo zbog borbe koja nije nimalo šablonska i zahtjeva strategiju, inače te monster može one-shotati prilično jednostavno.

Uglavnom probao sam, stvarno sam htio da mi se svidi, ali igra je napornija od FF-a. Ako ikad opet zaigram Shin Megami Tensei, igrat ću one čiste dungeon crawlere jer izgledaju dosta kul.

= Citat =:

---

Izvorno postao W3DR4N

Igram Personu 4 već satima i satima.

Nikad u životu nisam igrao bolju igru i veće smeće. Stvar je u isto vrijeme za 10/10 i 0/10.
Možda je ovaj gad Arbiter igrao pa će kužiti o čemu pišem.
Sve puno spoilera, ali nikog briga.

---

Yup. Dobro da ne igraš trojku gdje treba jedno 20+ sati dok priča zapravo počne tijekom ljetnih praznika. Persona 4 bar ima direktnu anime ekranizaciju ako se želiš mučiti/poštedjeti.

BABY BABY BABY

http://lparchive.org/Persona-3/Updat...na3-38-199.jpg

Chihiro mai waifu

Nisam uopće iznenađen. :)

Strašno :D

Inače, igram Ni no Kuni!

Ta Persona zvuči da je ni najgorem nepriatelju nebi poželio. A još je i Anime.

= Citat =:

---

Izvorno postao Arbiter of Change

Yup. Dobro da ne igraš trojku gdje treba jedno 20+ sati dok priča zapravo počne tijekom ljetnih praznika. Persona 4 bar ima direktnu anime ekranizaciju ako se želiš mučiti/poštedjeti.

BABY BABY BABY

---

Pa dosta često je tako. Final Fantasy XIII mi se činio ok, ali nakon 15 sati uvoda sam puknuo. Tko zna koliko još uvod traje iza toga. Kad ti nakon deset sati šutne novi tutorial, pa nakon pet sati još jedan, onda fakat.

Ni No Kuni je super jer relativno brzo počne. Malo te uvede u priču i familiare i tako to i dalje uživaj.

Igre imaju vrhunski audio-vizualni stil, jednostavno sve, od izgleda menu opcija i muzike do artstylea demona, sve je nekak savršeno moderno, zanimljivo i nešablonski. I to mi je najveći plus koji mogu smislit, sve ostalo je upitno.

Ima jeben soundtrack. Pogotovo ovo.

Pičim opet Castlevania: Lords of Shadow na normal, uz trialse i zaostale upgradese. A zatim paladin run do platinuma.
Već sam skoro zaboravio kako je odlična igra. Vjerojatno najbolja od svih sličnih akcijskih avantura (da, i od GOW-a).

a kakva je prica?

Ne ostavlja beleg