''Damn, I could really use a shower''
Odlazim u kupaonu, skidam se i odlazim pod tuš.
Printable View
''Damn, I could really use a shower''
Odlazim u kupaonu, skidam se i odlazim pod tuš.
Ulazim u svoju sobu nakon što sam se naguravao sa mnogim izrazito nepristojnim i nadasve ogavnim "ljudima" nedostojnih mojeg društva, osobito onaj Igor ili kako mu je već ime:
"Bože i ljudima, tko ih samo pusti ovdje? Zar ovdje ne postoji nikakav diferencijal među staležima? Odurno!"
Ulazim u bogato okićenu sobu, minimalističkog ali savršenog dizajna interijera:
"Hmm, krevet sa svilenim presvlakama.... Moram priznati, impresioniran sam, a vjerujem da će pored mene i ona dama biti".
Bacam pogled kroz prozor, gledajući duboko i zabrinuto u tamu:
"Hmmm.... Ne znam zašto, ali imam osjećaj da me netko cijelo vrijeme prati. Otkad sam ušao u cepelin..... Hmm, ne znam, možda sam u nekoj paranoičnoj zabludi... Nadam se da jesam."
Skidam odjeću i odlazim u kupaonicu odmoriti u toploj kupki do večere.
I finish bathing, put on my clothes and drag myself back to the bathroom. I shave. (OOC: sad izgledam ko na slici u raspravi)
Now I am ready to go down.
Nije me bilo duze vrijeme od kuce, te se nisam dugo tusirao, polako sam sam sebi poceo smrdjeti pa reko' da odem pod tus i da malo razmislim o razgovoru sa onim njemcem...malo cu i prigristi, nisam neko vrijeme jeo nista...
Svi zajedno:
Silazite na večeru... bogat stol sa više nego dovoljno mjesta je postavljen... svi tanjuri su porculanski, sav beštek...je zlatan...
u taj čas ulazi igor sa kolicima punima hrane... i najavljuje...
"Gospodo...dopustite da predstavim vašeg domaćina Profesora Augustusa Von Rheinholdta III."
u taj trenutak, u sobu ulazi nekakav čovijek sa dva čuperka prosijede kose na svakoj strani glave i nosi raskošno baršunasto odjelo ukrašeno zlatnim filigranom... iako mu baš i nes stoji savršeno vidi se da je pravljeno za njega...
i progovara "Dragi prijatelji..." i pogleda na onog postarijeg kapetana i na rusa "i vi, još nepoznati. Drago mi je što ste se svi odazvali mom pozivu..."
"Sutra navečer ćemo otkriti moj novi izum... i vjerujte mi vrijedi sve..."
" a sada, Igore, što je za večeru?"
"Za predjelo imamo juhu od divljači, a za glavno jel izbor između lososa "En Croute" i Divlje svinje na Lyonski, a za desert je Florentinski mramorni kolač ili Njemačka Crna Torta."
Odlično, posluži naše goste molim...
1) upitajte nešto
2) Odlučite se za jelo i uživajte u večeri
Prelazim odmah na glavno jelo, gladan sam kao škotska svinja, a nisam raspoložen za vruću juhu.
"Mmmm, tasteful.... Indeed, quite delicious."
Iako profinjena okusa, od užasnog putovanja mlatim kao svinja po svinji, ali opet pazim na dostojanstvo i kulturu, dok me dama sa druge strane stola gleda "ispod oka", a ja lagano uzvraćam pogledom. No, zašto vlasnik gleda tako zabuljeno u mene?
"Why does he keep staring at me? Somehow I think I know him from somewhere..... He said My new invention..... Hmm, we shall see...."
Odlucujem da cu drzat jezik za zubima te nastavljam jesti.
''My regards to the chef''
Otto je otisao do kupatila,izvadio svoj brijac,obrijao se,umio,toalet je bio raskosan,gotovo kao oni u Kaiser-Hollmer Hotelu,u kome je obitavao,popio je par gutljaja vode,stavio svoj monokl,i uputio se ka trpezariji,seo u siroku fotelju,ispruzio umorne noge i po obicaju smireno seo,okrenuo se ka ostalim putnicima i saljivo rekao::"Pa,wer ist die kampf? Haha" Otto je namerno to ubacio,znao je da se nalazi medju pripadnicima razvijenih Europskih a i svetskih naroda,znao je za njihov stav prema Nemcima.
Spokojno je sedeo znajuci da ce uzivati u gostoprimstvu svog starog prijatelja.
Doktor se pojavio,a Otto je gotovo odmah prisao i diskretno ga povukao na stranu.
"Augustuse,stari lisce,sta je sada u pitanju,ti vrlo dobro znas da si me odvukao od mojih..duznosti,ne odugovlaci,ako ti je potrebna pomoc kazi,siguran sam da mogu da obezbedim sve,ipak..znas za moj uticaj i polozaj kod 'njega'..
I notice that my mouth are hanging open. I quickly close them and I say: "This... This is EXCELLENT! Did you cook this by yourself, Yagor?" The look of the food itself looks awe-inspiring.
Then, like a lightning bolt, something strikes me in the head. A thought. From my Scotland Yard days.
Because of that ability I became the Yard's top investigator.
I saw something, on the corner of my eye, that made me suspicious towards this whole dinner.
I observe my environment. The food looks delicious, nothing dangerous about it. It *could* be poisoned, but... Why? We just came here. Most of us do not even *know* the doctor.
I look at Egor (or whatever his name is), but he is staring at the floor. The doctor wears a strange smile. Hmmm.
I *always* trust my instinct. It has kept me alive in more than 50 deadly situations.
Everybody else either eats like a swine or asks questions.
I carefully eat a little soup. Tastes quite delicious, I must confess.
Oh well, I guess I must be paranoid. In my line of work, it's necessary. However, I *still* can't shake the feeling that I saw or heard something...
Nakon dosta brzog kupanja Ivan se sto brze moguce suši i oblaci svoje sivo odijelo.Kupka mu je dobro dosla ali zbog zurbe nije oprao kosu jer mu je do ramena i ne bi je stigao osusiti.Nakon sto se obukao sprema svoj srebrni sat i oblaci svoje cipele koje je davnih dana kupio u Francuskoj.Nakon sto je bio spreman na trenutak sjedne na krevet i duboko udahne.
"Hmm...ajmo zavrsiti vise s ovim..treba mi sna",promrmlja u sebi i lagano se digne i krene prema vratima.
Vani su se svi spremali da otidju na veceru pa je i Ivan krenuo za njima.
Svi su bili lijepo obuceni (vise manje) i cekali na svog domacinana kojeg je Ivan prije dosta godina upoznao
na jednim od njegovih putovanja.Trazeci mjesto sjedne na mjesto do nekog starog covjeka,za kojeg se odma
vidjelo da je njemac po svom brku ali tko zna.Sutiljivo i mirno Ivan se smjesti i ceka da vecera pocne.
Nakon nekoliko minuta Augustus je dosao.Malo sjediji nego zadnji put nego sto ga je vidio i totalno u
drugacijem izdanju.Za pocetak odijelo mu nije nimalo pasalo ali ko da je Ivan bio neki ekspert, pola
putovanja na brodu je provodio u jednom te istom odijelu pa definitivno nije bio u poziciji da komentira.
Nakon sto je hrana dosla poceo je jesti juhu od divljaci a nakon toga svinju bez price.Ivan definitivno
nije imao volje za pricu a i da mora pricati nikoga nije poznavao osim onog amerikanca kojeg je nakratko
upoznao i koji je isto bez price jeo.
"Još ćemo vidjeti što se to dešava ovdje, malo ću prisluškivati što se dogovori uz ovo dobro jelo"
Foregner:
Profesor se samo nasmiješi i kaže sve je uredu dragi prijatelju, sutra ćemo o tome, odmori se sada i jedi, Igor je vrstan kuhar...
1) Inzistiraj
2) sjedi i jedi
BBM: Igor se zahvlajuje na pohvali, a profesor mu također daje titulu kuhara par exellance
1) Počni razgovor
2) Nastavi jest
Svi skupa, Večera je završila, i cijela se skupina premješta u gostinjsku sobu, svi osim profesora koji se ispriča, na kapljicu nekog pića pred spavanje
1) Ispričajte se i odite spavat
2) Ostanite i popijte koju
Nastavljam s jelom, nakon cega se ispicavam te odlazim u svoje odaje.
I follow the chaps into the trpezarija, wearing a smile and pretending that I am having a good time. I sit down and start drinking cognac from my own flask. I am still pretty suspicious about the whole thing. I start a conversation with the Russian kid. Lucky for me that I know Russian, for my uncle lived there, and I visited Moscow several times.
"Dakle, Ivan, koliko sam shvatio, Vi ste iz Rusije. Što radite za život?" pitam ga na tečnom ruskom.
Hrana je bila vise nego dobra i krevet bez da se grlo malo okrijepi bi bilo lose.
Makar se ionako osjecao umorno Ivan ipak odluci da ostane jos malo kako
bi popio casicu il dvije vina.
Vidjevso bocu crnog vina Ivan uzima casu i sam se posluzi.
Dok pijem cujem da me netko zove na nekom losijem ruskom ali dovoljno razumljivom.
Pogledam gospodina i samo mu odgovorim na engleskom.
"Trade",kaze Ivan i popije malo vina iz case,"You?"
"Zanimljiv je ovaj Rus, nadasve." Ostajem i približavam se Rusu. "Možete li i meni natočiti?" pitam ga.
Iako već malo premoren, William ostaje na piću, u odluci da iskoristi kratku nepažnju i odšulja se profesorovim putem da vidi kuda se on zaputio.
"Šampanjac, gospodine?"- priđe mu sluga sa velikim pladnjom požutjelim od čaša punih šampanjcem.
"Hm? O, da, naravno zahvaljujem!".
William uzima čašu i okreće pogled prema profesoru, ali je on odavno nestao.
"Kvragu!"- ljutito promrmlja William, škrgutajući zubima. Podiže čašu ka ustima i polako "kruži" pogledom kroz sobu, a zatim primjećuje tajanstvenu damu s kojom je dijelio ugodnost razgovora prije. Zaustavlja slugu koji se zaputio natrag prema kuhinji pored njega.
"Mladiću, da li znaš kako se zove ona crvenokosa dama na drugoj strani prostorije, ona koja je u društvu one starije gospode?"
Sluga ga pogleda sa vidljivim strahom u očima.
"Ne, ne ne ne ne, gospodine nažalost ne znam!"- drhtavim glasom odgovori sluga i odjuri natrag prema kuhinji.
"Koji vrag? Čemu ta drhtavost? Da li dama spada u nedodirljive? Pored mene čisto sumnjam.... Sad ćemo mi to riješiti."
William popije šampanjac do kraja i zaputi se do mlade dame, u nadi da ju odmakne od društva i zatvori u samo svoj "uži krug".
Dok je odgovarao nekom englezu Ivanu prilazi jos jedan gospodin i pita ga na engleskom
da li mu moze natociti vina.
"Sure..give me a moment",kaze Ivan i nakon sto si je spustio casu uzima bocu i
toci drugom gospodinu vina u casu.
"Enough?"
Vidio sam onog engleza da ostaje s ostalima, te izlazim na balkon. Prelazim preko ograde te skacem na susjedni balkon. Isto tako i prelazim i sljedeci. Dolazim na englezov balkon te gledam kroz prozorcic.
I was surprised that the Russian spoke on English. I was pleased.
"I am retired. I am Sir Ronald MacDonald, a knight of the late Queen and an ex-Scotland Yard inspector. Glad to meet you." I move my hand in intention of shaking his.
Dok je tocio drugom gospodinu vino englez je govorio Ivanu tko je i pruzao ruku.
Makar nije imo previse volje sad nije bilo vrijeme da bude nepristojan i rukuje
se sa englezom.
"Thats..a nice title you hav",kaze Ivan.
"Biti će sasvim dovoljno, hvala." Uzimam čašu i krajičkom oka promatrram Rusa, krajnje zanimljiv tip. Odlazim u sobu kako bi se legnuo i razmislio o čemu nam to profesor govori.
"Thank you. Very glad to meet you, sir." *I notice that the boy is tired, so I decide to leave him.*
"Well, you will have to excuse me now, I intend to sit in that comfy armchair near the fireplace in my room and probably fall asleep. Godspeed."
Nakon nekoliko ugodnih i manje ugodnih razgovora svi se povlače u svoje odaje, osim Chupsa, koji odlazi čitati uz kamin...
Usred noći se čuje zavijanje vuka...
"Hmm, nisam znao da ovdj ima vukova..."
No onda opet zaspite...
Jutro je došlo i profesor je odlučio sve povesti u lov u šume...
Dan je prekrasan iako malo oblačan, nema ni kapi kiše
1) Što oblačite?
2) Izlazite van i opremate se...
I put on my top hat and a coat. I come out nd take a one shot hunting rifle and some ammunition.
"Sada ići u lov. Krasno, ajmo odmah u džunglu ili još bolje, idemo u središte Zemlje! Kao da me briga, samo da dobijem taj stroj koji profesor ima pa da otiđem. Najbolje bi bilo da se obučem.". Uzimam kožnu jaknu i nekakve jeftine, komotne hlače i šešir. "Ovo će poslužiti taman."
Jedino od odjece sto imam jest ovo sto imam na sebi, ocito nisam bio dovoljno pametan da nesto ponesem sa sobom kad sam pobjegao od kuce, idem pitati nekog na brzinu u susjednim odajama jel mogu posudit nesto...
I catch a young man looking around nervously. "What is it, young man?"
He says that he has no clothes to go out with.
I generously borrow him the key of my room, so he can take some of my clothes.
Nemam puno vremena, spremam stvari koje sam uzeo englezu te odlazim van kako bi se opremio za lov.
Nakon vrlo loše sna Ivan se budi sav znojan.
"Ponovo neki loš san..guh",lagano se dizuci krece u kupatilo da se sredi.
Nakon nekih 15 minuta izlazi i pocinje se lagano spremati i uzima odijelo
sa stolice koje je pripremio prosle veceri.Nakon koji pola sata Ivan je
bio spreman i polako je izaso u glavnu prostoriju.
Nakon nekoliko trenutaka Augustus je dosao i rekao da cete svi ici u lov.
"Ah..aj barem cu ubiti nesto..ionako sam imo losu noc",kaze i uzima pusku
koje je Igor spremio za sve goste i uzima jaknu kako ne bi unistio svoje odijelo.
"Ajmo onda";kaze u sebi i ode sa ostalima.
"Hmmm, jutro, iako maglovito, izgleda prigodno za maleni kačket i visoke kožne čizme, od krokodilske kože, nabavljeneSu lovu u Africi prije 3 godine. Kako prigodno. Pristajao bi i ovaj lijepi krem sako, te ove rukavice grimizne boje, da zadive lady Monu (*William ju upoznaje u sobi noćas, kad joj je prišao sa pićem u ruci*)."
William, naočito obučen i svježe obrijan, kao i uvijek, napušta sobu i uzima novu i naizgled pouzdanu pušku, te cca 30 metaka, protiv nedostatka radi.
"Sir William, pridružite nam se!"- viknuo je Sir MacDonald odozdo.
"Nema problema, evo me stižem!"- odvikne William i sjuri se niz stepenice, te krene u ugodnom društvu u lov.
Neki covjek me je uljudno pitao sto mi je, i rekao sam mu da nemam nikakve odjece sa sobom, dao mi je kljuc od sobe i usao sam potraziti nesto odjece, odlazim do ormara i uzimam si kaput, vestu i hlace, kapu imam, to mi je najdraza kapa, darovao mi ju je moj batler John, izlazim van iz sobe te vidim knjigu pokraj kamina, izgleda da ovaj covjek voli citati, susrecem ga na hodniku i vracam mu kljuc, pitam ga da li bi htio samnom ici do sume.
Izlazite van i primjećujete da su sve puške... drukčije... nekako promejnjene...
Rus tada pita profesora "Modificirane?" pritom pokazujući na pušku...
Profesor odgovara "Ne, fabricirane..."
Upućujete se prema šumi i lagano ulazite i silzite s konja, ugadn miris crnogorice i šumski mir vas opuštaju...
Lov počinje...
Upitujem rusa:
''Druže, jeste li za lov u paru?''
"Čudne puške. Nadasve zanimlljive. Hoće li tko sa mnom u lov, nije da bi bilo daleko zabavnije."
Nakon sto su svi dosli dublje u šumu a sišli sa konjeva Ivan lagano krene za grupom gledajuci iza ledja.
Nakon krace stanke pozuri za ostalima i pripremi pušku.Puška je izgledala drugacije nego njegove koje
je cuvao doma za vrijeme kad je sa Anjinim ocem isao loviti srne ali to nije bilo vazno.Puška kao puška
posluzit ce svrsi kada nadju neku divljac.
Jedino sto je Ivan sada trebao napraviti je biti miran i polako prosmatrati šumu čekajući da se nešto
pomakne iz žbunja.
Odjednom ga prekine onaj amerikanac iz zepelina i upita ga nesto.Nakon malo razmisljanja odgovori:
"How much ?"
William, iako u ugodnom društvu, ne razgovara previše sa njima, nego se lagano separira, hodajući po šumi koja ga toliko podsjeća na njegov ljubljeni Wales, i sam kreće u lov, iako ne predaleko od MacDonalda.
"Mmm, ugodan miris šume, predivno! Nadam se da je i divljač ugodna, ne trebaju mi sad ovakvi problemi."
Hodavši polako, William stane na nešto što je krcnulo nadasve drugačije od obične grančice. Spusti pogled dolje i skuži da je stao na kost.
"Kost. Ništa neobično. Samo malo.... jel to.... ljudska kost'!?"
William, u čudu i nevjerici, krene prema Ronaldu.
"So, my good friend William, how are you feeling this fine, fine day for hunting?" *I notice a flying duck and shoot it, but I miss* "Hey, how do you reload this thing...?"
''Just the two of us. Maybe we'll catch something big enough to brag about it''
Nakon što se obratio Williamu, Roland puca u patku i promašuje, a zatim ima i problema sa punjenjem.
"Osjećam se odlično, ali ne bih to mogao reći i za vas, vidim imate problema sa punjenjem. Povucite ovo tu malo jače."
William također pokušava, ali nešto je tu zaista čudno, i on ne može ništa.
"Koji vrag?? Ove puške su zaista čudne!"