Uf gg Dread, mogao bih i ja nešto napisati ali neam nikakve pare da ispustim, drugi put možda kad se naživčanim
Printable View
Uf gg Dread, mogao bih i ja nešto napisati ali neam nikakve pare da ispustim, drugi put možda kad se naživčanim
Kontam sad jbt, koji se kur4c dešava sa svijetom oko nas? Ili bar oko mene... Zbodu momka ni krivog ni dužnog u tramvaju, sutradan on umre. Neki cigoši zapale staricu benzinom ispred zgrade, eno ih neki dan pustili i dva dana poslije toga ponovo priveli jer su ucinili jos neki rsuzluk. Prije jedno pola godine se popucali ispred jedne gimnazije. Jbt hodaš gradom i sve gledaš oko sebe oće li štagod nasrnuti na tebe, oćel nešto da te ščoli iz vedra neba. Danas sam se baš iznervirao i sa ovim nogometnim savezom bih. Likovi su smjenili selektora Mehu Kodru, on je igrao u barci, po njemackim ligama, profesionalac svoje vrste. Trebao je dovesti u štab jednog veterana domaćeg nogometa Sergeja Barbareza i + iz nekog razloga nije htio da se igra prijateljska utkamica u iranu. I uglavnom oni njega smijene, a tek je vodio repku 2 puta i to oa puta na prijateljskim utakmicama. To još u svijetu nema nigdje osim kod nas. I Laka sinoc na evroviziji podvio fino repinu. Jedino sto me danas obradovalo je to što je jedan naš bokser pobjedio na nekom turniru negdje u evropi protivn nekog minande/mirande koji je kao neki badass lik. Puno me stvari nervira a ovo su samo one trenutne i nekako politckog karaktera, znam i to me nervira, nekad samo iz vedra neba pocnem pricati/pisati o politici i pametovati, nekoga to nervira a neko to sa razumjevanjem cita i slusa.
Iskreno... zavidim sentimentalnim osobama. Kada treba nesto emotivno pisati na pismenoj, ja uvijek >bukvalno< prepricam neku balaševićevu pjesmu. I evo, sad bookmarkam ovaj thread, pa cu sutra poceti citati vase monologe...
over and out...
aj da se i ja okušam u ovoj vrsti izražavanja :D
Dakle, evo nedelja već prošla, cijeli hebeni tjedan preležao, ali doslovce preležao. Od 7 dana u tjednu ja sam bar odležal 5. Prva tri dana me neš temperatura neka uvatila, pitaj Boga koji virus mi se motal po glavu, četvrtak i petak dan je bio za klinac,padala kiša nikud mi se nije dalo ić, em nisam imao volje , ajoš manje novaca,a i opet da sam imao novaca i volje nebi nikud išal jer štedim pare za komp ^^ . Došla subota, dan ko svaki drugi, mada sam imao cijeli dan filing da je nedelja i da se sutra ide na faks, ali ajd to sam prespaval. Danas isto tako, zbudio se u 9 ali, mi bilo to nekak kasno pa sam zakrmeljo do 12 sve dok mi nebi stari upo u sobu i počeo kopat po netu, ali njegova vještina baratanja netom je ko moja heklanja, tako da me probudil, a baš sam imal neki super-udoban san ^^
Naravno jutro mi shebe stara jel mi nema goreg kad se onak probudim i sve super idem popit kavu i tak to kad ono "Aj u Billu po faking pivu", živci odma na 2000. Nisam se ni probudil već moram trčat, ali bitno da sestra spava. To sam nekak obavil i onda je bil ručak, stari roštilj okrenul, bilo je dobro. Do nekih 4 popodne sam zasviral malo gitaru i naravno opet na spavanac, sve do 7 sati. Povečeral i dok sam se dobio bilo već 9 sati. U među vremenu sam MSN-al sa hebeno dobrom curom, em je zgodna do boli, em je osoba koju rijetko susrećeš, upoznal sam je preko famoznog Facebooka, bed je kaj je cura iz Kolumbije ( ja isto znam pogodit) ali ajt nagovoril sam je da dojde u Hrvatsku slijdeće godine ^^ Tak da mi je to sad priority No.1 ^^ Dolazi sigurno yuhuu :D Znamo se već 3 mjeseca i ono svaki hebeni dan na MSN-u lol, 24/7 :P jest da me malo jebe vremenska razlika ali zato se nadoknadi popodnevni spavanasc.
Na probleme ne pokušavam mislit jel mi je muka, a i neam nekih problema, faks teče svojim tokom, bit će dobro.
Slijdeće čemu se radujem je Europsko 2008. Jedva čekam ^^
eto toliko od mene za sad *hearthstone to bed*
evo,vracam se malo ovom pisanju...
vracam se.pogoden hladnom krpom nasred lica,opet sam na pocetku.Nisam puno napravio.Jos me muce neke gluposti koje su se dogadale prije pola godine.Zar vec ima pola godine?
tu negdje 12. i 1. mjesec?
pa da,skoro je pola godine.Ali ne razumijem da se nisam jos "skulirao".Pa sto se dogada samnom?
Nije moguce da nisam zaboravio.Ili vrijeme prolazi veoma brzo,ili sam ja ostario pa govorim da vrijeme brzo prolazi.
I sto da covjek radi?
Da se nada? Heh...nada...Sto se nade tice ovako je tekao jedan razgovor...
Ja:"Gle...Kaze se da nada umire posljednja"
Frend:"Da...Al nada je kurva".
Dakle,nada nije rjesenje.Nema teoretske sanse da cu ja sjedenjem i nadanjem postici nesto.Sto se svih planova tice.
Ali kako?? Kako je jos samnom?? Ne vjerujem da sam je tako zapamtio.
Dali se isplati boriti i mozes li postici nemoguce?
Upravo ovo pitanje treba odgovor.
Tom Cruise je uspio izvrsiti nemogucu misiju,al isti taj Tom danas nije bas bistar koliko se suska.
Sad je pitanje...Jesam li ja osoba koja moze ostvariti nemogucu misiju?
Dal je moja pojava dovoljna?
Dal ce me se sjetiti,il ostajem samo sebi u sjecanju?
Hoce li se sjetiti te proklete veceri ove zime?
Hoce li joj biti drago?
il sam jednostavno skrenuo
Bice da sam skrenuo.Onak bas sam oso po tangenti...
Iako bih trebao pisat lektiru imam nešto na pameti, jučer dok sam bio na blagoslovu polja fratar(ili je bio pop) je pričao o onoj kući koja je izgrađena na kamenu ako čovjek vjeruje u boga i onoj koja je izgrađena na pijesku ako ne vjeruje, naravno ova na pijesku biva uništena, to me je navelo da se prisjetim još par tih pričica i shvatio sam da je kršćanstvo religija koja se zasniva na strahu, ako ne vjeruješ u Boga loše ti se piše, mislim zar to nije sloboda izbora a ne zastrašivanje ljudi da bi vjerovali, to mi nekako ne ide u glavu, religija koja se pokazuje dobrom se zasniva na lošim stvarima, još da podsjetim na post, mislim da je bio Armachusov o broju ljudi koje je ubio Bog i koje je ubio Lucifer, nekako nije ispravno da najveći dobročinitelj u svemiru ubija toliko svojih "podanika" i "vjernika". Ugl ova cijela vjera polako propada, sve više je otkrića koja joj izmiču temelje i samo je pitanje vremena kada će pasti. To bi bilo to sad odoh pisat lektiru već je podne a trebam imat dvije priče i esej o Kanconjeru i Petrarki :(
Nadam se da nije tako kao sto si napisao. :(= Citat =:
Izvorno postao peko
Ne znam zašro, možda zbog alkohola u krvi, možda zbog glazbe, možda zbog boli u srcu, možda zbog neba, ne znam zašto ali mislim da sam shbatio značenje života, svemira, postojanja, mislim da sam iskusio istinsku sreću, ali to je samo trajalo trenutak, dok nije nestalo u veliko ništavilo beskrajnog svemira, ležeći na travi, polupijan dok su se prijatelji u daljini smijali, slušajući neku pjesmu, mislim da je bio Vangelis-Ask the mountains, gledajući mjesec i zvjezdano nebo, shvatio sam zašto sam ovdje, shvatio sam zašto je sve tako, mislim da mi je duša postala jedno sa svemirom, mislim da sam iskusio istinsku sreću, koja je trajala samo trenutak, samo sekundu, ali sam je iskusio, i dok sam se slušajući glazbu vraćao kući osjećao sam se sretno, osjećao sam se važno, osjećao sam kao da postoji smisao svakodnevnog mučenja i preživljavanja, ali onda sam shvatio da sam ja taj trenutak doživio da sam osjetio sreću, da je to vrhunac života i postojanja, da nema ništa bolje od toga, i da se to desi jednom u životu, da se neće ponoviti, da mi je postojanje od tog trenutka isprazno, neispunjeno, da mi fali pola duše, pola srca, da je dio mene nestao u tome trenutku shvaćanja i sreće, da sam shbatio postojanje, postojimo da bismo doživjeli sreću, da bi smo bili istinski sretni, nema nitšta drugo, nema boga, nema života poslije smrti, samo jedan cilj, jedno istinsko ostvarenje, da budemo sretni iz srca, da budemo živi i da se tako osjećamo, to sam doživio i sada to shvaćam, i shvaćam da se taj trenutak neće ponoviti, da je to jednom u životu, ja sam to iskoristio i sada mi ostaje isprazno sivilo svakodnevnice, ne znam što ću dalje, preživljavati iz dana u dan nadajući se da sam bio u krivu, da ono nije bila prava sreća., ili da bar nije jednom u ćivotu kada se tako osjećamo, izlgeda da me početna euforija prošla, sada sam prazan, osjećam se kao prazna čahura bez osjećaja, svrhe postojanja, ne znam zašto ali mislim da je to to, da nema više od toga, nemože bolje, sada idem ležati na krevetu , buljiti u strop i razmišljati što mi se desilo i što me nagnalo da ispraznim sve što mi je bilo na duši baš ovdije.......
zašto mi je dosadno? :(
i'm the queen of boredom :(
Ok molio bih da se ignorira moj gronji post, shvatio sam da sam bio pijan, ne skroz ali toliko da sam brbljao gluposti XD
Jučer sam se jedva sudržavao da ne stavim ovu sliku.
http://icanhascheezburger.files.word...3355739_rs.jpg
Pokušavam biti dobar. :.(
:rotfl: :pray:
budi zao, modlice, slobodno :(
Toliko stvari bi sad ukljucio u ono sto bih pisao,pa necu sada pisati
Evo da se i ja okušam:
U dvanaest i deset sam se probudio. A u pola jedan sam ustao, oprao zube, umio se i seo da doručkujem. Ceo svet mi se srušio pred očima. Jeo sam i seo za komp. Plakalo mi se. Pojeo sam čokoladu. Svi su protiv mene. Upalio sam Crysis i stonu lampu jer je u sobi bilo izuzetno mračno, kao i u mojoj duši, jer je svet okrutno mesto gde nema svetlosti na kraju tunela. Frend me zove napolje: "Hajde majmune na fudbal!" Pogledam ga ja duboko u oči shvatim da mi on govori reči mnogo dublje nego one iskazane; osetih tugu u njegovim očima i rekoh mu: "Biće sve u redu." "Ma popušiš ti meni qratz", reče on i ode. Ja se obukoh, nazuh nove bele čarape i teniske patike (jer nemam fudbalske), izađoh iz kuće i dok sam silazio sapletoh se i padoh niz stepenice. Deda me čuo kako urlam, izleteo je napolje i počeo da jeca: "Zašto si tako okrutan, Bože!" Ja osetih njegovu tugu i rekoh mu: "Biće sve u redu." Izađoh na ulicu i potrčah ka terenu. Male devojčice su igrale odbojku na ulici. Koliko samo u svetu ima nesrećne dece koje ne znaju za igru! Koliko tek nasilja ima u svetu...! I stigoh ja na teren i taman prvi put šutnuo loptu kad pogodih jednog dečaka u glavu i razbih mu naočare. Mojim drugovima je to bilo smešno jer je bez njih bio slep kao pas, pa je počeo da ih traži po zemlji. Ja se zamislih i rekoh: E, moji drugovi, život brzo prolazi! Zato živite punim plućima, smejte se i igrajte!" Posle sam otišao kući i upalio Crysis. Posle dva sata, majka mi kaže: "Idi da poprskaš dvorište." Odoh ja, i dok sam prskao, zamislih svu tu sirotu decu u Africi kako žive sa jednom čašom vode dnevno! Ah, kako su samo nesrećni! I tu se ja zamislih nad životom i sudbinom i nagazih na crevo, okliznuh se i udarih glavom o beton. Urlao sam tu dva minuta dok deda nije istrčao i pomogao mi. Za to vreme voda je poplavela baštu i ja sam samo čekao tatu da dođe i opali mi šamar. Batina je iz raja izašla. Ali ogreja suce radosti, osuši baštu i ja se vratih u kuću i upalih Crysis. Niko se naučen nije rodio; i ne kiti se tuđim perjem.
Ja sam danas naučio dve stvari: da sam drugu razbio naočare i da je deda uvek tu.
"Ha!", rekoh. "Konačno kući".
THE END
ajde,da i ja nešto probam...
ustao sam se oko pola 8 i krenuo u šetnju po gradu.jebote,kiša će nas sve podaviti.vrijeme je bilo odvratno,ali u isto vrijeme i prelijepo,pogotovo pogled na Bosut,koji je imao hipnotizirajući efekt na mene.vidim,ide se u školu,ljudi idu na posao,svi imaju nešto za raditi,a ja ništa,jebiga.problemi sa srcem mi zagorčavaju život već duže vrijeme,ali ne ovako intenzivno.valjda mi nije ništa.kad sam došao kući,mokar kao pas,skinuo sam sve sa sebe i preobukao se.umirem od gladi već jendo sat vremena ali,previše sam lijen da bih se protegnuo do hladnjaka i napravio si sendvič.nekako se loše osjećam ovaj tjedan,ništa me ne zanima,samo svako malo osjetim probadanje u trbuhu.na netu ništa zanimljivo,po običaju.danas je petak.peeetak.da.početak vikenda.obično se veselim vikendu,ali sad ne.sad me boli briga,svejedno mi je da li je petak ili srijeda.stvarno sam u k**cu u zadnje vrijeme,ali ni sam sebi to ne želim priznati.nemam pretjerane želje za igranjem neke igre,jedino mi san pomaže da pobjegnem od samog sebe.počeo sam slušati black metal.o da...sviđa mi se,i to poprilično.ali u isto vrijeme me i deprimira.jebeni flight simulator x...instalirao sam ga,igru veliku 16 gigabajta,da bi ju igrao 3 minute i skužio da me pretjerano ne privlači...
izbrisao sam ga.vjerovatno ga neću ponovo instalirati.vrijeme je odvratno,a u isto vrijeme i prelijepo...kao i naši životi...
evo i moj dan neki dan...
buđenje u 8, žderem musli od grožđica vitalis s nesquickom, oblačim se crna majica, crne hlače, hydrafort jakna jer je kiša lijevala ko iz kabla, crne šuze, stavljam player, puštam odma disturbed - believe, letim kroz prozor dole do pekare preko puta ceste, kupujem smrdljivu hladnu pizzu za 8kn, mislim si kako je odvratna dok je žderem. krećem prema tramvaju, tamo dolazim na stanicu mokar ko krpa po hlačama, svi me gledaju, ja bez kišobrana oni svi sa kišobranom. sjedam na 14 i vozim se do učiteljskog faksa. tamo sam stao ispod drva jer ne pada kiša ispod njega, dolazi 5ica, u međuvremenu gledam neku curu, ima dobru guzu, sjedam na 5icu, 3 stanice poslije letim van i kroz kafić ulećem na faks. pičim do centra informacijske potpore, letim na neke stranice, malo tu na forum, pročitam koju lijevu desnu napišem neš, odletim dalje na ispit u 11. ispit je bio gadan, rijesio 3 zadatka i s jednim se mucio masnih 30min i onda skuzio da se glupiram previse xD da je prelako, rjesim i skuzim da sam krivo uvjet napisao jej. ode 1.5bod ili kolko već. i tako ja pičim dalje u menzu poslije ispita, nažderem se, oslića i nekog prozora, pozdravim se s kolegicom s kojom sam ručao, neš vamo tamo, odem u cip, pogledam kad imam vlak i pičim do kolodvora. dolazim tamo u 13.35 kupujem kartu, u vlaku sam u 13.45 vlak već pun. sjednem na jedno mjesto di nema nikoga, dodje neka pička i pita dal može sjest. velim da može. maknem torbu gore, ona sjedne. ja slušam player, ona pokušava dić torbu, ja je gledam i oću da prasnem u smijeh, a mislim si dal da je pitam dal treba pomoć. ne pitam ništa. kao ugasim player i onda me pita dal joj torbu mogu stavit gore. kažem nema beda. dignem neku masivnu torbu, koja nije ni 2 kg imala lol, al je bila veeeeeeeelka i stavim gore, i mislim si dal da pričam s njom ili ne, odlučim ne i nastavim slušat player i buljit kroz prozor. ova me gleda tu i tamo. ode spavat. vidm poslije čita ona neki deutsch, studira ff njemački rekoh gr8. dodje neka baba, a kako imam 1,9m i moram se ispružit pita ona dal može sjest, onak imaš mjesto pored mene i nasuprot cure i mjesto nasuprot mene a pored cure. i onda normalno tam sjedne, neka baba u 40tim, naorana sa velikim sisama i biznismenka. i rekoh oke. počne ona čitat gloriju, meni zlo oće. pored mene doleti još neka mlada pica sjedne i gleda me, gledam ja nju i pita me šta je... gleedam ja i mislim si wtf... pa rekoh niš... a ima zelene oči, lijepe. i tako vlak krene. i nakon zaprešića ova nije izašla (bussinessmanka) tek u zaboku se pobrala. fala kurcu. osto sam sa onom zgodnom visokom :)
i stalno je gledam i ona se smjeska nes, ja cutim, ne znam šta bi. jeb ga papak sam ispo. i tako...
fino došo ja doma, ona išla još dalje od mog mjesta. i fino po kišici prošetah doma :) i eto... došo doma počela stara kuhat šta ima di si kako si... a meni glava puca, rekoh pitaj me sutra sve, bacio se spavat i crko....
eh da i u međuvremenu piso po forumu i tako to...
end sceeeneeee
Opet na pocetku.Startao je,iako sa zaostatkom ali otisnuo se,no opet je pao na prvoj prepreci.Znao je koliko je sati...ali cini se da mu nista ne znaci to vrijeme,jer uostalom nema utjecaja na njega.On je tu i dalje gubitnik.
Vrijeme mu prolazi.Izmice mu kroz prste,kao pjesak koji sakupis u saku.Jednostavno ga gubi.Sav taj pjesak.Curi polagano van.Curi u nepovrat.
Jos je sagnut,posrnuo,u nemogucnosti ustati se i krenuti dalje.Jos je mali.Shvatio je da jos nije dorastao igri velikih...vecih od njega.
To sto je napravio do sada...nije dovoljno.Nema vise vremena kako bi rekao vrijeme ce pokazati.Vrijeme ga je pregazilo.
Gazi ga i gazi...
vec je starac
Tek dan prije sjetio se koji je dan.Shvatio je da je prije godinu dana bio na istom mjestu,ali sa jednim snom.Jedan san,jedan trenutak da potraje vjecno-to je sve sto je htio.
Prije godinu dana u isto vrijeme,isti dan,imao je san.Slusao je svoju pjesmu.Pozivala ga je u boj.Bio je spreman.Znao je da on to moze,iako je na trenutke posustao.
Prije godinu dana u isto vrijeme znao je sto zeli.Ispunio je san.Dozivio je trenutak.Sve sto je htio dogodilo se.Pokazao si je da moze i da zeli.No nije bio sretan,htio je vise i vise,dok ga to nije srusilo.Previse je htio.Nada ga je ugusila bas u onom trenu kada se ponadao da su saveznici.Samim uspjehom poceo je njegov pad.Padao je lagano i polako i na kraju bez ikakva uspjeha zavrsio je pricu.Dani su ostale tek stranice.Stranice koje samo podsjecaju na njegov manjak pameti.Nije si mogao pomoci.Jednostavno je bio spreman na sve padove koji su mu se dogodili.Jednostavno je postao bezveznjak.
Nista od onoga sto je napravio mu se nije vratilo nazad.Vratile su mu se lose stvari.Stvari koje nije ocekivao,za koje se nadao da ce drugacije ispast.Sve sto je radio,radio je zabadava,nije zelio vjerovati tako,no tako je bilo.I tako nakon tog vremena,jednostavno ostaje samo mrlja na papiru.Ostaje samo jedan u nizu,iako je bio prvi.Nezna vise dal mu je vazno.Niti nije,ali svejedno ocekivao je nesto.Definitnvno je.No,nije se dogodilo nista.
Prije godinu dana,razdoblje je pocelo....
e kad se ja sjetim svoje teme Muke Jadnog Morgotha od pred dve godina :(
se sjeća još ko toga ? :(
padala je kisa,a ne snijeg.bio je nadobudan.u tom zadanom trenu,nije znao sto osjeca.Znao je to prosle godine u to vrijeme.tada je padao i snijeg.nekoliko dana poslje.
hodao je po putu slusajuci glazbu.koju je sam izabrao.koja je trebala nesto promjeniti.ali svih godina nije nista.
nadobudno,i ocekivano,dosao je prvi.bio je promatrac,ne akter.pomogao je nekim prolaznicima i smjestio se na neko mjesto kako bi promatrao rulju oko sebe.prosao je sat,poceo je teci drugi.
i onda se dogodilo.jednostavno je dosla do njega i krenula pricati sa njim.poznao ju je.jedva jedvice.no na neki nacin osjetio je da mu se otvara,da prica o sebi.muzika je i dalje tekla.ona ista koja je trebala nesto promjeniti.mozda samo u njegovoj glavi,al cinilo se kao da je i ona cuje.
samo na nekoliko sekundi gledali su se bez rijeci.gledao je u njene oci,pricale su pricu o njoj.nije mogao skinuti pogled sa njih.
i onda je netko poceo ponovnu konverzaciju.carolija je nestala.ali nije bed.polako je poceo shvacati da to nebi bilo ono sto ocekuje.bar je tako sam sebi govorio.zapravo nije znao.prolazili su sati,a on se pitao sto osjeca.
i tako,dan danas misli o tome.sto je moglo biti,sto ce biti,hoce li ista biti.
tipicno
coece...ostao sam jedini koji posta ovdje :D
škola je završila, teškom mukom ocjene su ispravljene, samo jedan predmet je pao; fiziku kletu,
ostale ocjene ispravio je on, 5 mogao je pasti predmeta.
ali ne dopusti da ga ta sudba snađe već, hrabro u učenje krene i ispravi zemljopis pa kemiju i crtanje na kraju jer konac djelo krasi.
ne pisaše on test iz mehanike i matematike, jer bolestan u postelji ležaše tad, jer da pisao je, on bi te predemete pao.
fizika osta 1, jer aždaja ne daše da ispravi je on, no u duši svojoj bitku on je dobio.
Kakvi su vam to monolozi u trećem licu?
prica se o nekom liku :)= Citat =:
Izvorno postao m777
Mm... ok? To još uvijek nije monolog.= Citat =:
Izvorno postao Dreadlock
ispricavam se na tome...duboko= Citat =:
Izvorno postao m777
Da, ignorance and sarcasm go hand in hand.
@m777
aj ok,oprosti ak sam te uvrijedio,al fkt nije vazno ko je u pravu...vazno je da se pise :D
a u trecem licu mi nekak lezi bolje :(
jutro,iza zore.krece.vozi se u starom tramvaju.vani pada lagani snijeg.opet razmislja.i to opet o najgoroj mogucoj stvari-proslosti.radi sumu protekle godine.zbraja uspone i padove,nalazi se u minusu kada se sve zbroji.isao je na meeting place,ali pazi ironije;nova godina poceti ce kao i ona prije nje.sa jednim danom razmaka.opet ce vidjeti to lice kraj autobusnog kolodvora,opet ce zaboraviti sve.opet ce ga osvojiti.opet ce pokusavati imati njenu paznju.opet ce ga rastuziti.
nova godina opet dolazi kao i prosla.sve je isto,cak i njen pocetak.samo sa jednim danom razmaka.i da stvar bude gora,ovaj put se celici kako spada.ovaj put ce to biti brutalno.jos tjedan dana,i opet ce se dogoditi jedan deja vu.deja vu koji ima cijelu godinu,svaku godinu.deja vu koji nije dobar.jednostavno ima takav predosjecaj.sve se lagano ponavlja.
kockice opet padaju slicno,slagalica se opet slaze.opet ima nove cipele,takoder.
no,ovaj put zna sto moze ocekivati.ovaj put je spreman.za susret.za novu godinu nije spreman,nezeli je,a opet njene plodove zeli.
vraca se doma.novi tramvaj.nema snjega,al je predvecerje.slusa istu pjesmu,i ponovno razmislja.i opet ga nece nikuda dovesti,kao ni dosada.
Da, tu se zbilja može raspravljati satima o tome tko je u pravu. :D= Citat =:
Izvorno postao Dreadlock
padao je snjeg.jace.mnogo.crni kos je hodao na bijelom snjegu.imao sam glavu naslonjenu na staklo dok me stari tramvaj vozio doma.dan je svanuo.vec duze.razmisljao sam opet.ne vrijedi mi posao.dozivio sam novi poraz,a nisam ni krenuo u bitku.ona nije moja,niti nece bit.ja sam kao stvoren za samocu.kao stvoren za to se pitam sto prokleto ne valja samnom dok mi je glava naslonjena na staklo i dok zamisljeno gledam van.ona se nece voziti samnom.ona nece bit na stolcu ispred i zaljubljeno gledati u moje oci i ja u njene dok se vozimo bilogdje.nece nasloniti svoju glavu na moje rame.necu joj biti oslonac.ona je njegova.opet sam sam i tuzan,jadan.opet nema srece.cemu prokleti trud,cemu prokleta nada.
mozda ni nisam dovoljan.stol ne pali.
i opet tramvaj vozi.sve je propalo.a ja prepusten tramvaju.
dredloče jesi li ti moja fotokopija :( ili sam ja tvoja :(