Bloodborne (PS4)

Prošao malo prije. I sad se sjetio da sam zaboravio vratiti se do onog First Vicar bossa u katedrali, fak.

Boss u ribarskom selu je bio ok. Uglavnom svi u DLC-u su mi među boljima. Ludwig i Lady Maria vjerojatno najviše cool od svih.

Od fajta s Ghermanom sam očekivao malo više, ali sve isto ko i sa svim drugim hunterima. Brzi su i neugodni, ali sve ih se da "visceralati". Moon Presence nakon toga je bio čudan. Ostalo mi premalo blood vialsa nakon prvog fajta da bi uspio pa me sredio. Drugi pokušaj ga dovedem do 50% i onda me one shotao s nekim attackom koji je izgledao skroz obično. Nije mi baš bilo jasno kak mi je uzeo cijeli health. I onda mi se u trećem pokušaju posreći da ga 3-4 puta zaredom lupim sa lancem praktički na početku fajta. Vjerojatno sam ga staggerao jer mu je moj lik automatski napravio visceral. Pa je nakon 10 sekundi fajta bossu ostalo nekih 5% hp-a. Dosta boss fajtova sam ustvari imao više sreće nego pameti/skilla. :D



Za kraj par razmišljanja o igri.

Što se mene tiče, bolja igra od bilo kojeg Dark Soulsa i stvarno must play za sve fanove From Software igara. Stvarno nisam očekivao da će sam gameplay biti toliko zarazniji i jednostavno bolji. Nije baš da sam se pretjerano informirao o igri (ko i sa svakom igrom koja mi je u trenutku kad izađe nedostupna), ali nekakav zaključak je bio da je to samo malo brži Dark Souls i to je to. Ali nije.

Combat je čisto savršenstvo. Možda ima manje oružja, ali ova transform genijalnost koju su uveli nadopunjuje taj nekakav manjak izbora (baš da je korist od 5 istih mačeva koji se razlikuju sitno po move setu i nije).
Dosta oružja nisam isprobao zbog strength requirementa (a i općenito mi korištenje sporog oružja nije primamaljivo), ali ona koja jesam su uglavnom bila dosta zabavna za korištenje. Naravno, što se mene tiče ni jedno nije toliko svestrano ko Threaded Cane. Ima savršen move set i za PVE i za PVP (kojeg sam nažalost iskusio premalo).

Long range oružjima nisam baš pridavao pozornost. Držao sam se od početka blunderbussa i koristio ga za ometanje i stagger neprijatelja. DMG koji sam s njim radio je bio zanemariv. Od arcane stvari dopao mi se old hunter bone, ali više mi izgleda koristan u PVP-u. Al fora je efekt i koristio sam ga tu i tamo.

Stvarno je jebeno što su rollanje "pretvorili" u side step ako si lockan. Baš ima nešto posebno u tom kad se samo pomakneš korak u stranu, a neka ogromna mrcina proleti pokraj tebe i postaje otvorena za protu napad. Jednostavno ima tu neku eleganciju i coolnes faktor koji Dark Souls nema.

Ima nekih stvari koje su mogle biti drugačije. Da se uvijek kreće sa 10 blood vialsa, ne vjerujem da bi ičemu štetilo. Da je tako možda bih još par puta probao Vicar bossa, ali ovako sam bio prisiljen ići farmati vialse.

Ne znam kako vama, ali duše koje ostaviš nakon smrti su mogle biti i malo vidljivije. Par puta mi se dogodilo da ih je jako teško uočiti. Ali zato je ova mehanika da ti monster može ukrasti sve te echoese baš odlična. Par puta mi se dogodilo da sam mislio da se mogu pozdraviti sa njima, kad ono neki jadni mob ih uzme pa ih vratiš debelo prije mjesta gdje si stvarno umro.

Chalice dungeoni su po meni promašaj. Odigrao sam 3-4 i odustao dalje od toga. Ne vidim uopće privlačnost osim eventualno ako ima neki stvarno jebeni boss tamo pa bi pregrmio. Ali sama ideja toga mi je loša. Nije ovo Diablo ili neki rougelike gdje je cijela igra randomizirana. Ovo je igra gdje je svaki mob s razlogom na nekom mjestu, a ovako kad je to random postavljeno jednostavno mi nije to to. Dropovi unutra su poprilično dosadni pa nemam ni s te strane volje igrati ih, a nema šanse da igram još par puta jednu te istu jebenu tamnicu samo kako bih dobio materijala za neki drugačiji layout, a ustvari isti kurac. Taj dio mi izgleda ko nešto ubačeno tek toliko da ljudi mogu nešto raditi ak žele pauzu od main igre, ali da je zabavno, nije.

Al ono sve u svemu, jebena igra, must play i sad mi je dvojka pri vrhu igara koje očekujem. Ostaje mi još Uncharted 3 i 4 i to je to.

Najveći problem je što će ti DS3 biti poprilično meh nakon jebenog Bloodbornea iako je igra dobra.

DS3 je jeben, a Bloodborne mi je u istom rangu sa prvim Soulsima.

DS3 ću tek igrat kad GOTY bude oko 20 eura pa možda zaboravim koliko dobro je ovo bilo.

Prvi DS će mi uvijek biti poseban jer me uveo u cijeli taj From Software svijet, ali BB mi je ipak zericu bolji sveukupno. Prvi DS mi je dosta sjebalo što sam velik dio igre igrao sa wakltroughom na alt tab. Vjerojatno nikad ne bih prošao igru da nisam neke stvari uz pomoć walktrougha našao, ali nije to to.

Za BB sam si pročitao kako doći do zadnjeg bossa jer teško da ću ponovno prolaziti i to je više manje to. I znao bih provjeriti nakon prolaska nekog područja dal sam možda nešto stvarno bitno propustio.

Još jedna sitnica. Puno više mi se sviđa fora sa fog gates nego ova da samo uđeš u boss sobu. Osim Gascoine fajta gdje me stvarno iznenadilo, sve druge "vidiš" iz aviona. A kod DS-a nisi nikad siguran dal je iza fog gatea boss ili samo prazni hodnik. Onaj osjećaj olakšanja kad skužiš da nije boss je neprocjenjiv.