= Citat =:
Opća građanska dužnost svjedočenja uključuje tri dužnosti za čije su neispunjavanje predviđene sankcije. Dužnost odazvati se na poziv tijela kaznenog postupka - ako se osoba ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda, može se i prisilno dovesti. Međutim, svjedok ima pravo izvijestiti sud o nemogućnosti dolaska zbog svog psihofizičkog stanja i spremnosti za svjedočenje iz doma ili druge primjerene prostorije. Osim toga, ima pravo i na naknadu troškova nastalih zbog dolaska na sud. Dužnost iskazivati - ako svjedok koji se odazove pozivu odbije svjedočiti može se novčano kazniti, a ako ni tada ne svjedoči može se i zatvoriti dok ne pristane iskazivati, ali ne na dulje od mjesec dana. Dužnost iskazivati istinu - svjedok je dužan govoriti istinu i ništa ne smije prešutjeti. Neistinito iskazivanje, odnosno davanje lažnog iskaza predstavlja kazneno djelo sa zapriječenom kaznom od šest mjeseci do pet godina. Osim tih, svjedok nema drugih dužnosti, a posebno nema obvezu podvrgnuti se tjelesnim pregledima ni medicinskim zahvatima i ispitivanjima, za razliku od okrivljenika.
Iznimke od dužnosti svjedočenja ipak postoje. Prvu kategoriju čine osobe koje su vezane potrebom očuvanja nekog drugog društvenog interesa jačeg od interesa vođenja kaznenog postupka, dokle god traje dužnost zaštite tog interesa. Tu spadaju osobe koje su zakonom obvezane čuvati tajnost podataka, kao što su branitelj okrivljenika, vjerski ispovjednik o sadržaju ispovijedi, okrivljenik u jedinstvenom postupku protiv više počinitelja te maloljetnik ako, s obzirom na dob i duševno stanje, nije sposoban shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti. Druga kategorija se odnosi na osobe koje imaju povlasticu nesvjedočenja, odnosno, ako žele, mogu odbiti davanje iskaza u cijelosti. Tu povlasticu imaju osobe koje su s okrivljenikom u bliskoj vezi (bračni ili izvanbračni drug, roditelji, potomci, tazbina do drugog stupnja te posvojenik i posvojitelj). Osim njih, i osobe određenih profesija povlaštene su od davanja iskaza o onom što su u obavljanju svog zanimanja saznali od okrivljenika. Cilj je zaštita slobodnog obavljanja određenih profesija, poput javnih bilježnika i poreznih savjetnika, odvjetnika, liječnika, zubara, psihologa i socijalnih radnika te novinara i urednika. Oni, međutim, ne mogu odbiti svjedočenje ako postoji zakonska osnova po kojoj su oslobođeni dužnosti čuvanja tajne. Treća kategorija je povlastica uskrate odgovora na pojedino pitanje, a ona pripada osobama koje bi time izložile sebe ili svog bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. O tome pravu ih mora poučiti tijelo koje vodi postupak ako se pokaže vjerojatnost postojanja tih razloga. Nadalje, povlasticu da ne odgovore na pojedino ptanje ili da odbiju davanje iskaza u cijelosti imaju ugroženi svjedoci. Jedna vrsta ugroženih svjedoka su osobe koje bi iskazom ili odgovorom na pojedino pitanje izložile sebe ili sebi blisku osobu ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega. Njima ta povlastica pripada dok se ne osigura zaštita svjedoka u smislu mjera zaštite (svjedočenje pod pseudonimom, putem video veze uz izmjenu glasa i lika i sl.) te posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja u postupku pa se u kaznenom postupku ispituju kao zaštićeni svjedoci. Drugu vrstu ugroženih svjedoka čine posebno osjetljive osobe, kod kojih bi primjena običnih pravila ispitivanja dovela do trauma ili teških šteta po psihofizičko zdravlje. To su, na primjer, djeca oštećena kaznenim djelom, stare i bolesne osobe ili osobe s posebnim potrebama, te žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i ćudoređa ili kaznenog djela počinjenog u obitelji . Te će se osobe ispitati po posebnim pravilima o ispitivanju ranjivih svjedoka.
tl;dr - odi na sud, nebudi kreten