Nebo je grmjelo iznad Neerhavena, tamni kišni oblaci nadvili su se nad grad i oprali njegove ulice. Život je bio težak otkad su nijemci došli, okupator nije imao milosti prema nikome, grad se nije smjeo napuštati, a u zadnje vrijeme su i počeli nestajati razni ljudi. Javna egzekucija nekoliko članova otpora je samo povećala odmazdu druge strane na što su nijemci odgovorili sve jače pritšćući čizmom na seljane. Tajni agenti obje strane su se infiltrirali u drustvo... ili su oduvijek bili tu? Špekulacija među seljanima je brzo rasla, i mnogo sastanaka onih koji su bili željni da se špijuni bilo koje strane brzo uklone iz društva. Pokret otpora je također dobio mnogo novih članova, i prkosio okupatoru, a sada se šuška da su Saveznici poslali diviziju vojnika da bi im pomogli...
BigBongMan:
Michel je sjedio u svojem improviziranom skrovištu kod njegovog dobrog prijatelja, pekara Alfonsa.
Bila je to mala sobica, s nešto slame na podu, nekoliko vreća brašna i jednom petrolejskom lampom, i naravno, vratašcima za bijeg, zlu ne trebalo. Pitao se koliko ce ovaj rat trajati, koliko će mrski okupator sjediti ovdje i samo čekati da on izađe iz rupe poput izgladnjelog miša.
Odagnao je crne misli i ustao se, neće više sjediti ovdje i sakrivati se, vrijeme je za akciju, vrijeme je za protu-udar. Čuo je da pokret otpora pruža zaštitu onima koji se žele boriti protiv nijemaca... a možda bi bilo bolje da se još malo sakriva... možda se dogodi neki, neočekivani razvoj događaja?
Azer:
Keith je polagano pijuckao pivo.
-"Odgovara mi ovo lagano svijetlo pivo, nije kao onaj napoj koji poslužuju u Americi."- mislio je
U baru je bila velika paleta ljudi, od kojih su najvjerojatnije bili nijemci, koji su sjedili za jednim stolom u kutu sobe, atmosfera je uglavnom utihnula kada bi netko od njih ušao u prostoriju. Dijagonalno suprotno od njih nalazili su se seljani, sav razgovor tekao je preko šapta, žamor u baru se spustio na niže, dublje tonove došaptavanja i vjetra koji je puhao kroz tavanski prostor. Michel se ponvno ogledao po slabo osvijetljenom baru. Konobar se svaki čas došaptavao sa seljanima i pogledavao nijemce... tko zna o cemu govore...
Misao mu je prošla glavom... ovdje je moguca laka zarada... samo treba izabrati pravu stranu...
Hrčak:
Luster se njihao u primaćoj sobi Ville Van Alstine, u kojoj je trenutni stanodavac sazvao određen broj ljudi koji bi se mogli okušati u nekom "Poslovnom poduhvatu".
Dominicu je sve to smrdjelo na ratno profiterstvo, ali novca je bilo malo odkad je nacistička čizma nagazila na ovo malo mjesto, i na resurse i hranu. Ljudi su jedva spajali kraj sa krajem, a novca je moralo biti, bilo bi se lakše sakriti iza novca, statusa ili ugleda, a možda mu baš ovo donese svo troje. U prostoriji su sa njim bila još četrir muškarca, srednjih godina, i očekivali su ulazak gospodina Van Alstinea.
Gdra:
Ostalo je jos samo nekoliko kilometara do Neerhavena, a od straža ništa, vjerojatno svi nijemci traže planove po selu. Bilo je to prekrasno mjesto, očaravajuć pejsaž polja, planina i vjetrenjača, mjesto za koje nikada nebi rekao da može biti opasno... Azzan se osjećao izmoždeno, bio je gladan i umoran, ali može li riskirati odmor, ili odlazak u selo po hranu? Sjeo je pod stablo jele i jedna suza mu je kliznula niz lice, sjetio se svoje obitelji, i svih zajedničkih trenutaka... prokleti rat... Obrisao je suze sa lica i ustao se, morao je odlučiti, hoće li krenuti u selo, i potraziti hranu i mjesto za skrivanje kod svojih prijatelja, koje je nekada imao, no hoće li ga oni uopće primiti?
Sonic:
Richard je sjedio za šankom i dogovarao se sa jednim trgovcem oko nove isporuke piva.
Nijemci su ga mjerkali iza leđa... A rekao je onim ljudima iz Otpora da ne želi imati ništa s tim...
Bio je očajan, obje su strane mislile, ili barem pretpostavljale da on radi za drugu stranu, jer ipak, kako itko ista postiže bez potpore lokalnog krčmara? Ispustio je uzdah... možda bi se trebao odlučiti za stranu... ali to su sve luđaci, jedni su opasni barem koliko i drugi... Nadao se mirnijim vremenima, kada bi barem mogao ostati neutralan...
Koja je cijena neutralnosti? Hoće li ju Richard platiti?
Striker:
Godfried je sjedio pred ogledalom i gledao u sliku na zidu iza sebe. U tom trenutku, njegov sobar Gerard, je ušao i poklonio se.
"Oprostite, gospodine, ali vaši gosti su stigli."
"Da? Hvala, Gerard, ubrzo cu sići."
Na pocetku je to zvucalo kao dobra ideja, pozvati sve iskusne ljude u gradu, upoznati ih, osnovati neki biznis, danas svakom trebaju veze. Ako se uspije povezati, mozda uspije obaviti ovaj posao i skupiti lovu za povratak svojih umjetnina... ili bi mogao taj novac iskoristiti za bijeg, u Ameriku, ili mozda Britaniju? Uzeo je svoj cilindar i izašao iz sobe i krenuo niz stepenice.
20-04-2011, 18:44
Forengner
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
*Iznenadna frekvencija.*
*Kszhchhhhh*
- Imamo signal!
~Halo!Halo ovde glavni stab!Halo!
-Povezite me sa glavnim sovjetom Volkoznjakske oblasti!
~Da druze porucnice!
*Khhsczhhhh*
-Halo,ovde komandirsko postrojenje,javili su mi da ocekujem vas poziv.
~Vidim da nasa sluzba idalje radi,dobro je.
-Na frontu sam i nemam mnogo vremena,odmah kazite zasto ste zvali.
~Gde zurite druze,imamo ceo dan.
-Ljudi umiru idiote!To sto ste vi Moskovski pacovi sigurni daleko od fronta ne znaci da ja ne mogu da dodjem do vas i sve vas streljam!
~Smirite se Kulkov,stigle su nove informacije.
-Odakle.
~Od..njega.
-G-g-ovorite o velikom drugu??
~Tacno Kulkov,i ako ne zelite da se nadjete u Gulagu,bolje dobro slusajte.
-Kazite.. (kroz zube:svinjo)
~Imamo nove informacije,i jedni i drugi su u pokretu.
-Dakle.
~Pustite me da zavrsim..
-Kazite druze,slusam vas.
Kzhhchzzhh
20-04-2011, 19:03
hrčak
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
Dominic je mjerkao ljude u sobi. Činilo se da su svi povezani sa nekakvim mutnim poslovima ali ga u ovom trenutku nije bilo briga. S obzirom da je rat i da je manjka svega, Dominic je razmišljao što oni trenutno mogu raditi da bi zaradili. Dali je to nabavak oružja i municije, lijekova, hrane ili nečeg trečeg? No u razmišljanju ga prekida gospodin koji se predstavlja kao stanodavac, imučnijeg statusa u društvu, te zove Domiica i ostalu gospodu u svoju radnu sobu gdje će razgovarati o tome što će i gdje moći raditi kako bi nešto zaradili u ovom prokletom ratu.
20-04-2011, 19:10
BigBongman
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
''Nemože više ovako. Nemogu čekati te proklete Švabe da me smaknu kao sve ostale Židove.''
Michel je šetkarao po skloništu. Pokucao je na tajni ulaz. Pekar se spustio u sklonište.
"Što je Michel?" -upita Alfonso.
"Hvala ti na tome što si riskirao svoj život, ali ja nemogu više ovako"
"Kako to misliš?"
''Pa jebeni Švabe će me ubiti samo zato jer su moji roditelji bili Židovi. A ja ni ne vjerujem u Boga."
"Nemoj to govoriti Michel. Tvoji roditelji nebi bili sretni s tim"
"Da ima Boga ovo se nebi dešavalo. I moji roditelji bi još bili živi."
Michel izlazi kroz tajni izlaz, zastoaje i šapće "Hvala, Alf."
Nakon što je izašao na ulicu, te je odmah ugledao njemačku patrolu.
"Ako ih nemožeš pobijediti, pridruži im se" govori sam sebi u bradu te kreće do njemačke patrole.
"Nehmen mich zu Ihrem Kommandeur, Ich habe etwas wichtiges zu erzählen."
Jedan od njemaca hvata Michela za ruku te ga vodi u nepoznatom pravcu.
-"Odgovara mi ovo lagano svijetlo pivo, nije kao onaj napoj koji poslužuju u Americi."- mislio je
U baru je bila velika paleta ljudi, od kojih su najvjerojatnije bili nijemci, koji su sjedili za jednim stolom u kutu sobe, atmosfera je uglavnom utihnula kada bi netko od njih ušao u prostoriju. Dijagonalno suprotno od njih nalazili su se seljani, sav razgovor tekao je preko šapta, žamor u baru se spustio na niže, dublje tonove došaptavanja i vjetra koji je puhao kroz tavanski prostor. Michel se ponvno ogledao po slabo osvijetljenom baru. Konobar se svaki čas došaptavao sa seljanima i pogledavao nijemce... tko zna o cemu govore...
Misao mu je prošla glavom... ovdje je moguca laka zarada... samo treba izabrati pravu stranu...
Fejlo si u jednom djelu, napisano je Michel umjeto Keith ali nema veze.
Keith je zapalio cigaretu. Razmišljao je.
Podržavanje seljaka u obrani od Nijemaca bi mu moglo donijeti mnogo novca. Seljaci izgledaju naivno, lako bi ih se moglo preveslati i izvući se nekažnjeno. Ne bi bilo ni prvi ni zadnji puta da je učinio loše djelo i izvukao se bogatiji.
No Nijemci bi mogli zadavati probleme u tom slučaju, čine se dosta agresivno nastrojeni. Ukoliko ga prokuže mogli bi ga zatvoriti ili možda usmrtiti. Jako, jako riskantan potez, no mogao bi se isplatiti.
S druge strane, postojala je opcija pridruživanja Nijemcima. Mogao bi uznapredovati do visokog položaja ukoliko bude uporan. Valjalo bi i o tome razmisliti. Ali kvragu, promjenio se, ne želi štetiti nevinim ljudima. Dosta mu je toga.
Keith nije primjetio da je zapalio već treću cigaretu. Vrijeme je brzo prolazilo, a oni Nijemci se ne čine dobro raspoloženi. S vremena na vrijeme jedan bi se okrenuo i omjerio ga. Keith odluči poći do konobara, da se bolje raspita o događajima i prošlosti. Eksirajući ostatak piva, ustao je i krenuo prema šanku. Prišao je konobaru, te gotovo neprimjetnim trzanjem glave pokazao na seljake, pa zatim na Nijemce i upitao konobara:
"O čemu se ovdje radi?"
20-04-2011, 23:04
str1k3r
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
Kiša. Kiša je lupala na prozore dok je Godfried sjedio u fotelji i gledao svoju tmurnu refleksiju u ogledalu, još jednom ispijajući viski iz čaše koju je grčevito držao u desnoj ruci. Drhtanje koje je osjećao u rukama nije posustajalo, štoviše pojačalo se svakim novim gutljajem.
"Oh, divno"- pomisli Godfried – "sad sam se još počeo znojiti. Kako ću ostaviti divnu impresiju!"
Godfried se pobrinuo za svakog gosta, pažljivo probranih iz svojih poznanstava, mada je jedino zbilja poznavao jednog čovjeka, Heinricha Verakkera. Verakker, mlađahan, atletski građen momak je Godfriedu redovito držao pošiljke sigurnima – sada bi preuzo istu ulogu ali na većoj skali i sa mnogo većim rizikom. Godfried je još jednom bacio pogled na prazne police i ogoljene zidove koji su sad krasili njegovu radnu sobu, uzdahnuo i pošao prema masivnim vratima od hrasta koja su i dalje imala svoju pozlaćenu kvaku. Stao je pred vratima, ispio posljednji gutljaj viskija i odložio kristalnu čašu. Radna soba je bila tmurna, obasjana svjetlosti koje su izvirale iz električnih lampa. Raskošno izvezene zavjese bile su razmaknute i zavezane, dok se kiša cijedila niz prozore. Bljesak...
"Divna večer."- pomisli Godfried, osmjehujući se u sebi
... zatim lavež grmljavine i udarni val, toliko jak da su se prozori zatresli. Pored stolića na kojeg je odložio čašu, nalazio se cilindar kojeg je hitro pokupio i stavio na glavu, te izašao van. Kako je zatvorio vrata palo mu je na pamet da cilindar baš i nije najbolja ideja, te ga je bacio niz hodnik. Otkotrljao se i završio pored vrata njegove spavaće sobe, okrenut naopako. Uzak, no dugačak crveni tepih se protezao kroz cijelu duljinu hodnika. Tu i tamo su stajali prazni prašnjavi drveni pijedestali na parketu i izbljedjele pravokutne mrlje na zidu gdje su nekoć visjele slike. Sigurnim korakom koračao je do kraja hodnika koji se protezao u smjeru Istok-Zapad. Prolazeći pored zatvorenih vrata od lakirane hrastovine koja su se nalazila na pravilnim razmacima kroz cijelu dužnu hodnika s obje strane, osjetio je kako mu srce brže lupa. Zidovi su bili do pola obloženi drvetom, a od pola su bile tapete sa cvijetnim uzorkom – uglavnom crvenim ružama. Kada je došao do kraja hodnika, skrenuo je lijevo i spustio se niz stepenice, dok su mu ruže visjele nad glavom. Gerard ga je čekao na dnu stuba, odjeven u jednostavno smeđe odjelo i crne cipele.
"Čekaju vas već duže vrijeme, gospodine"- natukne Gerard
"Znam."-reče Godfried i nadoda drhtećim glasom-" Sad je vrijeme da se suočim sa svima njima."
Od dna stubišta pružao se ravan pogled u primaću sobu kroz staklena vrata, tako da je mogao vidjeti svaku osobu unutra i primjetiti kako većina ima neformalan razgovor dok ispijaju razna pića i puše skupe cigare. Godfried je naprosto mrzio cigare, nije podnosio njihov miris i dim mu je zadavao probleme sa disanjem, pomislio je na trenutak narediti Gerardu da otvori sve prozore u sobi, no onda se sjetio oluje koja je bjesnila vani. Krajičkom oka primjetio je Verakkera, prepoznao ga je po svijetlo plavom sportskom odijelu koje je uvijek nosio, te svijetlo plavoj kosi – mada, osobno, nikad nije upoznao čovjeka .
Kada su primjetili da Gerad i Godfried se primiču vratima, razgovor unutar sobe je naglo utihnuo. Primaća soba je bila raskošno uređena, sa crvenim sofama na rubovima i uz sjeverni zid, na kojem su se nalazili stakleni prozori koji su se protezali od poda do stropa, na sredini kojih se nalazila stijena koja je omogućavala prolazak na vanjsku terasu okrenutu prema obližnjim brdima. Ogroman pravokutni stol se nalazio u sredini sobe, a masivne police za knjige na zapadnom zidu davali su monumentalnost već raskošnoj sobi. Pozlaćeni kristalni lusteri, ukrašeni kerubinima u filigranu, su visjeli nad glavama svih u sobi i tresli se ritmično sa svakim novim udarnim valom grmljavine, svaki njihov pokret bio je zrcaljen u prekrasnom lakiranom podu.
"Godfried van Alstine!"- progrmi Gerard kada je otvorio vrata i stao se u stranu kako bi Godfried mogao proći.
Jedan po jedan krenuli su se predstavljati.
"Heinrich Verakker."- reče mladi momak u svijetlo plavom odijelu trenutno najbliži ulazu, te pruži desnu ruku Godfriedu. Stisak je bio snažan, te je Verakker poklopio njihove stisnute šake svojom lijevom rukom gledajući ga u oči cijelo vrijeme. Godfried je primjetio nevjerojatnu dubinu Verakkerovih plavih očiju, polako otpuštavši stisak. Blagim naklonom glave, te uz iskrivljen polu-osmijeh mu je zahvalio na dolasku te ga gestom ruke uputio da sjedne na jedan od stolaca koji su okruživali stol.
"Jeff Moore."- reče u dubokom glasu stariji čovjek sa bijelim brkovima. Stisak, naglon, gesta.
"Anne Richards." Uz blagi naklon pruži Godfriedu ruku koju on uzme u svoju, te nježno poljubi. Anne je bila visoka brineta sa zelenim očima, poprilično mlada; dvadeset i tri – pretpostavi Godfried. Odjevena u crveno formalno odjelo, sa sakoom koji je prekrivao duboki delkote, i krvavo crvenim ružom koji je davao novu dimenziju njenom zagonetnom osmijehu.
"Molim vas, sjednite."- zamoli ju Godfried drhtavim glasom
"John Wallace."- Čovjek sredjih godina odjeven u jednostavnu smeđu vestu i smeđe hlače sa crnim cipelama i pozamašnim crnim zulufima, no ćelav. Stisak, naglon, gesta.
Grmljavina vani nije posustajala, čak se pojačavala, no to nije smelo Godfrieda koji je bio u potpunosti fokusiran na zadatak.
"Dominic Huolini." - predstavi se on. Stisak, naglon, gesta.
Kada je Dominic sjeo na svoje mjesto; lijevo Verakkeru, desno Wallaceu, iza Godfrieda pojave se dvojica muškaraca u crnim sakoima i crnom fedorom.
"Albrecht Matz" i "Bastian von Falkenhayn"- predstave se oni, na što se Godfreid nakloni i uputi ih na njihova mjesta; desno Verakkeru, koji, čini se, od prije ih poznaje jer kako su prolazili dao im je blagi naklon glavom i smješak.
Gerard se nakloni Godfriedu, zatvori vrate sa vanjske strane i odšeta. Godfried zauzme svoje mjesto na čelu stola, te laganim pogledom odmjeri sve okupljene koji su čekali njega da prvi progovori.
"Dakle,"-promrlja on-"sada kad smo sve svi okupili možemo započeti."
...
21-04-2011, 19:57
GDra
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
"Ne mogu im više vjerovati, bilo tko može biti Njemački špijun" - razmišljao je Azzan - "ali moram naći
hranu i prenoćište. Otići ću u selo, ukrasti hranu i možda nađem neku napuštenu kuću u kojoj mogu
prespavati. Nadam se da me Njemci neće vidjeti." Čekao je noć. Vrijeme je sporo prolazio. Kada je
sunce zašlo, krenuo je. Njemu rijetka pojava, strah, se pojavila. Padala je kiša. Sve je izgledalo
drugačije, više nije bilo lijepo i bezopasno. Ulazio je u selo i nadao se najboljem.
22-04-2011, 07:29
Sonic_Moronic
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
- Platit ću jednaku svotu kao i uvijek, i to je zadnja!
- Onda ga nećete ni dobiti! Ne mogu više raditi ovdje, gubim novac!
Trgovac se cjenkao sa Richardom, uporno mu objašnjavajući da mora platiti veću cijenu nego inače. Nijemci su imali čvrst stisak oko grada, i svi su to osjetili. Isporuke piva su postale riskantne, boce su nestajale. Nekim stražarima se očito sviđala njegova roba.
Još jedan uzdah... On je to dobro znao. Trgovac nije ništa skrivio. Krčmi je ponestajalo alkohola, posebice piva, kojeg se naveliko trošilo u ovim teškim vremenima. Ljudima je bilo potrebno bar malo opuštanja, i on ih je morao uslužiti. Stoga nije mogao izgubiti jedan od zadnjih izvora.
- U redu, slušaj... Dat ću koliko tražiš, ali želim isporuku dan ranije, najkasnije do navečer.
Udaljio se šanka, dajući do znanja da više nema rasprave. U mislima je poslao kvragu one vojnike koji su ga sumnjičavo pogledavali, i otišao u svoje odaje.
Posegnuo je u ormarić i izvadio bocu kvalitetnog crnog vina. Jednu od posljednjih.
- Mogu se i ja malo opustiti, dovraga...
22-04-2011, 08:51
Delirium
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
Sonic:
Richard je uzeo jednu bocu i čašu, i počeo polako sipati vino u čašu...
-Dovraga, prokleti nijemci...
Soba mu je bila jednostavna, sa jednim malim prozorom, stolom za pisanje od hrastovine i policom za knjige i pića. Nije bilo puno ali uzivao je u tome jer je sve zaradio potpuno sam.
-A, mozda... mozda bih trebao...
U tome trenutku kucanje ga prekine...
-Da?
U sobu uđe mladić crne kose, u tamnom odjelu, i sjedne pred njega bez riječi...
-Vi ste vlasnik ovog objekta?S- upita ozbiljnim glasom
-Onda moramo porazgovarati...na samo...
Richard je malo oklijevao, no onda je stranac pomaknuo kaput i otkrio komad vatrenog oružja...
GDra:
Noć je pala nad Neerhaven, i grmljavina je tutnjala, dok su se borovi lagano njihali na vjetru.
-Ovo je dobro, nijedan stražar neće biti vani po ovakvom vremenu...
Razmislio je o ovome što čini još jedan put, i krenuo naprijed, kiša koja je tutnjala po kamenim putovima Neerhavena dobro je sakrila zvuk njegovih koraka, dok je polako išao kroz sjene grada, samo tračak svijetlosti munja bi na trenutak obasjao cijeli grad, koji bi se nakon sekunde ponovo zavio u tamu...
Došao je pred napuštenu kuću, govo rilo se da je ukleta, da duhovi mrtvih lutaju njenim hodnicima i nitko ju zbog toga nije htjeo kupiti...
-Imam dovoljno svojih duhova iz prošlosti...
Stajao je nekoliko trenutaka na kiši i razmišljao o tome bi li trebao ući...
Striker:
Nakon sastanka koji prošao relativno dobro, nove pošiljke su ugovorene i sve je teklo prema planu, Godfried se povukao u svoju sobu i opustio ovratnik. Kiša je još padala, a nevrijeme je bjesnilo vani, povremeni blijeskovi su razdvajali tamu i bijelom svijetlošću otkrivali razne oblike u noći.
-Možda je vrijeme za počinak...
Godfried krene prema svojem ormaru, kako bi se presvukao u nešto udobnije, ali kucanje s druge strane vrata ga zaustavi.
-Da?
-Gospodine...Sreče Gerard ualzeći u sobu... -Pourka je stigla za vas, dok ste bili na sastanku...
Godfriedovo lice se ukipilo, nekoliko sekundi je stajao i zurio u slugu koji se, nekoliko puta promeškoljio na mjestu, i ispružio ruku sa dugačkom bijelom omotnicom u šaci.
Godfried ju je brzim potezom ruke uzeo, odlomio pečatni vosak i počeo užurbano čitati...
Azer:
Konobar je nekoliko sekundi samo šutio, i pravio se da ne primjećuje Keitha, sve dok ovaj nije izvadio par šarenih novčanica.
Konobar se potom, nagnuo i šapnuo
-Ona grupa, oni su iz pokreta otpora, oni misle da vlasnik, radi za nijemce. A druga grupa, nijemci, misle da vlasnik radi za Otpor. Nama to nije bitno, sjede tu, piju i posmatraju jedni druge kao sokolovi, novac obje strane, je samo novac za nas...
Keith se ogledao preko ramena... više nije bilo "slučajnih pogleda preko, sada su oba stola zurila u onaj drugi, činilo se kao da bi ta napeta situacija mogla puknuti pod pritiskom svaki čas... a onda... Nijemci su bili vidno naoružani, a bio je i siguran da ni ovi drugi nisu bili baš bezopasni... možda bi ih netko trebao zaustaviti...
Misli mu je prekiuno prestanak glazbe, i svirač, koji se ubrzano pokupio i otišao, Keith se okrenuo prema konobaru... ali njega više nije bilo... ostatak ljudi u baru zurio je u jednu ili drugu grupu... kao da očekuju da se nešto dogodi...
BBM:
Nakon kraće vožnje kamionom, Michel je sa svojim stražarima stigao u njemački kamp...
Jedno se moralo priznati nijemcima, ta organizacija, taj elan... stvarno su bili jedna od najboljih vojska u povijesti...
Prolaskom kroz kamp Michel je pohvatao sve bitnije zgrade i njihov položaj, ukoliko bude morao pobjeći...
Unutar malog ureda, posjeli su ga na stolicu i ostavili da sjedi, u polu mraku... nakon otprilike pola sata, ušao je jedan časnik sa dvojicom stražara...
Pogledao ga je i upitao...
-Tko si ti?
- Michel Walthet...
-Židov? Hrmpf, što će to biti, židovi se već sami predaju...
Nema veze, nismo ovdje da bi lovili prljave židove, bacite ga tamo gdje ste ga i našli...
-Ali, ja...S-krenuo je Michel
- Dosta, budi sretan što odlaziš živ, imaš sreće što imamo boljeg posla...
Hrčak:
Dominic je izašao na kišu, sastanak je bio dobar, čovjek je imao stvarno uvjerljive argumente i dobar plan... bilo je to malo ... nemoralno, ali svejedno, novac je novac...
Krenuo je prema automobilu, no, ona mlada žena sa sastanka zaustavila...
- Oprostite, gospodine Houlini, nemam prijevoz, a ni društvo za večeru, bi li mi učinili uslugu i pružili mi obadvoje?
Dominic je malo razmišljao, ali se onda nasmješio i rekao...
Zašto ne?
22-04-2011, 09:09
Forengner
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
~Nedge u Staljingradu. 1942
~Zinonjev:Pobeda ili smrt drugovi!!!
-Kulkov:URAAAAAAAAAAAAAAAAAA
*huk borbe,krikova ranjenika i brundanje komesara,eksplozije i rafali na sve strane*
~tacno 1h posle jurisa i pobede:
-Moramo znati sta nameravaju,drugovi iz komande su vec otpisali samoubilacki juris preko Volge.
~Slazem se,moramo uraditi sve u nasoj moci da dodjemo do resenja.
-Upravo tako..kakve su vesti sa linije?
~Oslobodili smo Crveni Trg,ali fasisti drze veci deo grada,proboj je moguc,ali bi ljudske zrtve bile katastrofalne.
-Dodjavola,sta kazu drugovi iz avijacije?
~Nema oblaka,a Lufffttwaffe oskudeva u municiji,mogli bi smo da pokusamo.
-Slazem se.
*Za to vreme*
"Da li su pripreme prosle dobro?"
"Da druze!"
"Pa sta cekate onda?"
"R-r-azumem druze!!"
22-04-2011, 09:34
GDra
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
Azzan je stajao ispred napuštene kuće. Govori se da je ukleta. Iako ne vjeruje u takve stvari, nije bio
siguran treba li ući u nju ili ne. "Možda su Njemci rekli da je ukleta da nitko ne bi našao planove koje su
sakrili u njoj!" - Sjetio se Azzan. "To se čini kao logično objašnjenje. Što mogu izgubiti ako uđem?"
Stajao je još neko vrijeme na kiši. "Ako su planovi unutra, mogao bi ih predati saveznicima. Njemci bi možda
otišli. Ako nisu, ovo je dobro mjesto gdje se mogu odmoriti, nitko neće dolaziti ovdje." Pogledao je oko sebe.
Nije bilo nikoga. Oprezno, ali odlučno, ušao je u kuću.
22-04-2011, 10:19
hrčak
Re: There is a Spy in your Soup - The Game
Dominic još nije vjerovao što čini i prema čemu mu je krenuo život. Još jučer je završio svoju ekspediciju u Africi, a sada se već upušta u opasne i mutne poslove.
"Zašto ovo radim? Što mi je ovo trebalo? Iskreno se nadam da ću moći očistiti svoju dušu." mumljao je u snu Dominic nakon čega se probudio sav oznojen. Pokraj njega je ležala ona žena sa sastanka.
"Novac je na stoliću." rekao je Dominic ovoj ljupkoj mladoj dami koja svojim ponašanjem daje do znanja kako se zna brinuti za sebe, posebice zbog toga što je Dominic primjetio par ožiljaka koji su vjerojatno nastali tijekom neke borbe.
"Što misliš da sam ja neka kurva? Neka jeftina drolja, ha? Ako je tako onda je ovo zadnji put da se vidimo i vidjeti ćeš ti kada ti nacisti pokucaju na vrata!" U tom trenutku krene psovati svakojakim psovkama Dominica koji joj je odvratio.
"A šta si ti mislila, da je ovo nešto posebno? Hahahahaha! Uzmi tu lovu pa dar imaš nekakve koristi od ove neće jer sam se ja poprilično zabavio. Hehehehe. I ne prijeti mi nacistima, da mogli, već bi me se odavna riješili. A sada kupi svoje prnje i nosi se odavde."
Plačući je otišla žena sa sastanka iz Dominicove sobe nakon čega se je on napokon i u potpunosti odmorio. Izvadio je svoj revolver is torbe sa odjećom te ga je krenuo čistiti. Bio je to dobar pištolj, potječe negdje iz prvog svjetskog rata ali je za divno čudo još radio. To je valjda jedina stvar koja mu je ostala od mamine obitelji. Na njemu je pisaol Za mog dragog Johana, a Johan je bio njegov djed kojeg Dominic nikada nije upoznao ali je zato čuo razne priče o njemu te se iskreno kao mali nadao da će biti kao on. No Dominicovo maštanje je prekinu kucanje na vrata.
"Aufmachen! Hier ist die deutsche Armee!" čulo se izvana.
"Prokleti nacisti, zar nikada neće naučiti?" pitao se Dominic nakon čega je otvorio vrata.
"Was wollen Sie? Möchten Sie gehen auf Ihre SS-Offiziere, und Sie haben ein Problem? Go, lassen Sie mindestens eine arische Rasse allein, Sie ... unrein." odgovorio je Dominic naredniku čim je otvorio vrata, a on se posramljen odmah krenuo ispričavati te je otišao prije nego mu je Dominic stigao išta više reći.
"A sada, napokon mogu obući uniformu i malo pronjuškati gradom." zamislio se je Dominic te je obukao uniformu nekog SS narednika kojeg je ubio prije nego je došao ovdje.
"Kao salivena. A sada, da vidimo što se gdje nalazi u ovome gradu."
Konobar je nekoliko sekundi samo šutio, i pravio se da ne primjećuje Keitha, sve dok ovaj nije izvadio par šarenih novčanica.
Konobar se potom, nagnuo i šapnuo
-Ona grupa, oni su iz pokreta otpora, oni misle da vlasnik, radi za nijemce. A druga grupa, nijemci, misle da vlasnik radi za Otpor. Nama to nije bitno, sjede tu, piju i posmatraju jedni druge kao sokolovi, novac obje strane, je samo novac za nas...
Keith se ogledao preko ramena... više nije bilo "slučajnih pogleda preko, sada su oba stola zurila u onaj drugi, činilo se kao da bi ta napeta situacija mogla puknuti pod pritiskom svaki čas... a onda... Nijemci su bili vidno naoružani, a bio je i siguran da ni ovi drugi nisu bili baš bezopasni... možda bi ih netko trebao zaustaviti...
Misli mu je prekiuno prestanak glazbe, i svirač, koji se ubrzano pokupio i otišao, Keith se okrenuo prema konobaru... ali njega više nije bilo... ostatak ljudi u baru zurio je u jednu ili drugu grupu... kao da očekuju da se nešto dogodi...
Keithu se činilo da ga više nitko ne primjećuje. Grupe su izmjenjivale opasne prijeteće poglede. Keithu se pričinilo da seljaci jedan za drugim posežu u džepove i ispod sakoa i jakni, kao da nešto traže, gotovo neprimjetno. Ili je to bilo stvarno.
Napetost je bila na vrhuncu, iako su se neki pripadnici grupa pokušali ponašati ležerno. Keith je primjetio da najkrupnijeg među Nijemcima kolege sprječavaju da se ne ustane. Odjednom, praćen munjom, u birtiju je ušao neki stranac. Imao je nekih 40ak godina. Bio je neobrijan i neošišan. Gotovo mu je cijela kosa bila sjeda, iako je bilo prerano za to. Lice mu je bilo izmučeno i naborao, a podočnjaci neprirodno veliki. U desnoj ruci je držao zahrđali Thompsonicu, a u lijevoj smeđu lulu. Izgledao je nadasve opasno.
Jedan od Nijemaca ga je prepoznao i prišao mu.
"Ne približavaj mi se kopile švabsko" - reče stranac ruskim naglaskom
"Igore, ne prepoznaješ me?
"Marš od mene dok te nisam skratio za glavu!"
Bilo je očito da je Igor pijan i da nije došao radi druženja sa prijateljima. Okrenuo se prema grupi seljaka, pokazao prstom u onog najkrupnijeg i rekao mu "TI! Ti si taj..."
Nijemac je uzmaknuo kada je vidio da se Igor nije namjerio na njegovu grupu.
