• Top 10 Free 2 Play igara



    Piše: Lucija Pilić

    PC gamerima nikad nije bilo bolje nego danas. Mislim da se svi možemo složiti oko toga iako se vjerojatno nećemo složiti oko omiljenih igara (Broken Sword) ili najdražeg izdavačkog perioda (era LucasArtsa). PC gaming postao je izrazito povoljan i po pitanju hardvera i softvera. Vrh ponude grafičkih kartica danas vas drži na visokim detaljima u svim igrama barem dvije, tri godine ako baš želite najbolje od najboljeg, a jedno pristojno sastavljeno mid-range računalo za 5.000 kn dovoljno je da odigrate cijelu generaciju igara bez skupih nadogradnji.

    PC gameri imaju Steam, GOG, Humble Bundle, Itch.io, Chrono.gg, EA Origin, Ubisoft Uplay, a odnedavno Epic Games Store i Discord Store. Kvartalni popusti, mjesečni bundleovi, besplatne igre i ostale promotivne aktivnosti drastično su srušile cijenu PC igara. Od 0,99 $ do 59,99 $ možete naći što god vam zasvrbi zglobove: 20 godina stare klasike, eksperimentalne igre, nišne naslove, indie dragulje, moderne AAA blockbustere i dio tradicionalne „konzolaške” ponude iz Zemlje izlazećeg sunca.

    PC gaming ne samo da nije u komi, kako su mu cijelo desetljeće tepali izdavači igara, nego mu kao starom kumu prilaze i proizvođači konzola, pa tako u sklopu programa Xbox Play Anywhere možete kupovati igre za PC i Xbox One, dok sa servisa Playstation Now na PC možete streamati igre za PS2, PS3 i PS4. U cijelom tom kakofoničnom okruženju malih, starih, lijepih, ambicioznih i sličnih naslova najglasnije je odjeknuo free-to-play (F2P) žanr/poslovni model igara, čija se jeka još nije stišala. Dapače, sve upućuje na to da će zov F2P igara doprijeti do još većeg broja računala i gamera u 2019.



    Mukte do rekordne zarade
    Fortnite, trenutno najjači gaming fenomen, završio je prošlu godinu s 2,4 milijarde dolara prihoda te se uvjerljivo pozicionirao kao broj 1 na ljestvici najprofitabilnijih F2P igara (ali i igara općenito), prema istraživanju firme SuperData! Clash Royale, najlošija F2P igra s istog popisa, zaradila je 0,9 milijardi dolara. Za usporedbu, najprofitabilnija normalna, tzv. premium igra, PlayerUnknown’s Battlegrounds, priskrbila je 1,028 milijarde dolara. PC igre su ukupno utržile 35,7 milijardi dolara, a skoro pola tog iznosa, odnosno 17 milijardi dolara, priskrbili su upravo F2P naslovi. I ne samo to – popularne premium igre kao Counter-Strike: Global Offensive i Pro Evolution Soccer u 2018. su ponudile dobar dio svog iskustva besplatno.

    Nova godina je počela senzacionalno – iznenadnim izlaskog novog F2P battle royale naslova Apex Legends, koji je u kratkom vremenu privukao ogroman broj igrača (u trenutku pisanja 2 milijuna redovitih i 25 milijuna jedinstvenih!) te samo zaoštrio bitku za novčanik igrača.




    Tata, skini mi igru
    Na PC-u se igramo besplatno već dva desetljeća. Simpatične, kratke flash igre poput Icy Towera započele su F2P revoluciju, a prvi ozbiljni poslovni modeli razvili su se na društvenim mrežama s igrama poput FarmVillea i mobilnim aplikacijama kao što je Candy Crush Saga. Uspjeh sličnog modela na PC tržištu kod zahtjevnije publike dokazali su Team Fortress 2 i League of Legends. I tako, malo-pomalo, žanr po žanr, od MMORPG-ova i MOBA-a do sportskih simulacija i pucačina iz trećeg lica, F2P je umrežio igrače svih dobi, ukusa, vjerske, spolne, nacionalne i ine orijentacije.

    Uostalom, zašto se ne bismo igrali besplatno? Pretpostavljam da većina nas iz starije generacije ima određen gard prema besplatnim ili čak relativno jeftinim igrama, jer imamo loših iskustava iz prošlosti s jeftino sklepanim, dosadnim klonovima popularnih igara, no moramo shvatiti da su današnje, mlađe generacije odrasle na besplatnom sadržaju – besplatnom streamanju glazbe, videa (ne nužno serija i filmova, već ekskluzivnog YouTube sadržaja) te konzumirajući razan softver, uključujući i mobilne aplikacije. I industrija se njima prilagođava umjesto da kuka da im tamo neki pirati stalno kradu softver. Štoviše, čini se da je industrija videoigara te pirate konačno počela slušati, na obostranu korist.

    Na kraju svega, što više voli čuti prosječan roditelj koji kupuje igre djeci, koja još uvijek čine velik dio gaming tržišta? „Tata/mama, skini mi ovu besplatnu igru s interneta“ ili „Joj, ja bih baš ovu igru (koja košta 550 kn), koja je baš sad izašla za ovu konzolu/PC (čije se cijene kreću od 3.000 kuna nadalje)“? Cijena, odnosno njezin izostanak svakako igra veliku ulogu u popularnosti ovih igara, kako kod igrača tako i kod roditelja.

    Besplatno, ali ne jeftino
    Cijena je zapravo vrlo varljiv element kod F2P igara. Da, ne treba vam ništa (osim podataka koje dajete kompaniji) da biste skinuli ili zaigrali igru, no proizvođači vas svako malo psihološkim trikovima nastoje ponukati da kupite ljepšu odjeću, posebne maske, špilove karata ili skratite vrijeme čekanja na određeni zadatak u igri. Popularni su i, tzv. battle passovi, koji vam omogućavaju igranje posebnih modova, kampanja priče ili korištenje opreme koju ste otključali napredovanjem u igri (a koje ostaju zaključane za korištenje dok ne kupite battle pass). Budući da se u F2P igrama stalno nešto mijenja, popravlja, nadograđuje i nadopunjuje novim sadržajem, lako možete potrošiti onih ušteđenih 550 kuna na „besplatnu“ igru kako bi vam se osvježilo iskustvo igranja.

    Valja istaknuti da se u multiplayer igrama javlja i negativan pritisak drugih igrača koji vas može potaknuti na potrošnju. Primjerice, dobar dio igrača Fortnitea kategoriziraju ostale prema izgledu lika, tzv. skinovima, slično kao što djeca kategoriziraju vršnjake prema marki odjeće koju nose. Ako vaša djeca igraju Fortnite s prijateljima, a ne želite im ništa priuštiti u igri, moguće je da će ih vršnjaci ili suigrači zezati zbog toga.

    Sve ima svoju cijenu
    Velik nedostatak ovakvih igara također je izostanak adekvatnog tutorijala, pogotovo u multiplayer igrama. U premium igri prošli biste kampanju, odnosno priču igre, koja bi vas postupno, kroz različite izazove i scenarije naučila igrati i savladati sve potrebne mehanike igre, no ovdje to nije slučaj. U najboljem slučaju moći ćete igrati s botovima dok ne upamtite sve bitne akcije, mehanike i ciljeve. Većinom ćete ipak morati naučiti plivati bez pomoći šlaufa i spasioca, ne znajući ni sami što radite dobro, a gdje se morate poboljšati.

    Smatramo da je to jedan od najvažnijih razloga popularnosti igrača/streamera na YouTubeu i Twitchu. Da bi vam igra bila donekle razumljiva, a kamoli zabavna, netko vam mora pokazati kako se igra kad već proizvođači neće. 15 sati koje biste potrošili na neku kampanju u singleplayer/multiplayer naslovu koji košta 550 kuna ovdje ćete provesti na gledanju videa, čitanju foruma i, po mogućnosti, traženju normalne zajednice igrača koja će vam pomoći da postanete dostojan protivnik. Ili ćete, kao ja, otići u trgovački centar, ondje kao slučajno vidjeti neslužbeni vodič za Fortnite i jednim okom skenirati savjete za gradnju, a drugim paziti da vas nitko od susjeda ne vidi kako listate nešto što izgleda kao dječja slikovnica.



    Što igrati?
    Sad kad smo vam pokušali predočiti ili barem demistificirati trenutačno stanje F2P igara, vrijeme je da vam otkrijemo s kojim F2P igrama smo se najviše zabavljali tijekom protekla dva mjeseca. U obzir smo uzeli da F2P naslovi prate model „games-as-a-service“, odnosno da nisu kratke promotivne ili indie igre poput The Awesome Adventures of Captain Spirit, već da su izgrađene oko sustava koji stalnom produkcijom novog sadržaja mami igrače da se svaki dan vraćaju igri. Odlučili smo se na PC platformu jer smatramo da trenutno ima najbolju ponudu F2P igara na tržištu za sve uzraste, tipove igrača i ljubitelje različitih žanrova. No čisto za informaciju, uza svaku igru stavili smo informaciju na kojim se sve platformama može igrati. Na PC smo instalirali 20-ak igara iz vrlo šarolike i bogate F2P ponude te suzili izbor na, po nama, 10 trenutno najboljih naslova.


    1. Fortnite



    Fortnite je originalna mješavina žanrova pucačine iz trećeg lica i survivala à la Minecraft u kojoj morate pribaviti resurse da biste sagradili zaklon i pojavila se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Istina, kad se prvi put našla na tržištu u obliku današnjeg early-access moda Fortnite: Save the World, igra je polučila razmjerno slab uspjeh, prodavši milijun primjeraka za mjesec dana. Epic Games je brzo reagirao na najbolji mogući način: dodajući besplatni battle royale mod za 100 igrača. Ostalo je povijest.

    Fortnite Battle Royale mod sastoji se od nekoliko podmodova (solo, grupni za 2 ili 3 ljudi), a igra se sezonski osvježava originalnim, vremenski ograničeno dostupnim načinima igre poput 50 protiv 50 ili Disco Domination. Taj mod je vjerna kopija PUBG-a, koji se proslavio pola godine ranije, a činjenica da ima šaren vizualni stil pogodan za sve uzraste i da je potpuno besplatan zasigurno je uvelike doprinijela tome što je nadmašio svoj uzor.

    Partija u solo modu traje oko 15 minuta. Skačete iz letećeg busa na dio mape koji biste voljeli istražiti. Kad se spustite na teren, imate samo pijuk u ruci. S pijukom, kao u Minecraftu, uništavate građevine od betona, cigle i drveće kako biste skupili resurse za gradnju. U okolnim kućicama, trgovinama i igralištima razbacani su predmeti poput oružja, napitaka, municije, zamki i škrinjica s blagom koje donose sve navedeno. Ovisno o sreći, pronaći ćete više ili manje učinkovitu opremu. Ono što ne ovisi o sreći jest pozicioniranje na mapi i gradnja zaklona, stvari ključne za pobjedu. Naime, svako malo prostor igre se sužava, morate bježati u krug na mapi koji je siguran od „oluje“, čime vas igra prisiljava da dolazite u sve češću interakciju s protivnicima.

    Pucanje direktno na igrača, osim ako nije iz sačekuše (a čak ni tada), nikad nije dobra strategija. Morate se izvještiti u gradnji zaklona, koja katkad rezultira ešerovskim vertikalnim labirintima i zig-zag trčanju i skakanju, koji su ključni za izbjegavanje štete. Pucnjava, odnosno osjećaj preciznosti i kontrole nad oružjem inače je najslabiji dio igre.

    Zajednica se pretežito sastoji od mlađe generacije igrača, koja je odrasla na Minecraftu i Instagramu. Prvi objašnjava razlog popularnosti igre s neobičnom mehanikom gradnje, a drugi se ogleda u nastojanju igrača da izgledaju dotjerano, namješteno, konturno i kad gube i kad pobjeđuju. Ipak, ne bih rekla da je zajednica u multiplayeru toksična kao u neke starijim F2P igrama poput CS:GO-a i DoTA-e 2.


    2. League of Legends



    League of Legends krajem ove godine slavi 10. godišnjicu. Za one koji ne znaju pozadinu jedne od najljepših game community priča ikad, ponovit ćemo da se radi o spiritualnom nasljedniku popularne moderske mape Defense of the Ancients iz Warcrafta III, koja je pak nastala na temeljima StarCraftova moda Aeon of Strife nastalog 1998. LoL je, znači, originalan gamerski projekt, koji se u raznim inačicama na crowdsourcing način razvijao više od 20 godina, te jedna od prvih F2P igara koju su svesrdno prihvatili tzv. “core gameri”. LoL je lansirao sasvim novi žanr MOBA (multiplayer online battle arena) igara, a njegova popularnost, dugoročno gledajući, ni danas ne jenjava.

    LoL ima nekoliko modova igre, od kojih je najpoznatiji Summoner’s Rift. Radi se o mapi na kojoj se za prevlast bore dva tima s pet igrača. Svaki tim dobiva polovicu mape, s defenzivno postavljenim tornjevima uzduž tri staze (gornji, srednji i donji lane) i bazom zvanom Nexus, koja služi za rekuperaciju zdravlja, kupnju itema ili respawnanje lika u slučaju smrti. Cilj je sačuvati vlastitu bazu i uništiti bazu protivnika, koja je dijametralno postavljena na drugi kraj mape. I vama i neprijateljima u pomoć uzduž staza dolaze minioni, računalno navođene jedinice koje se bore protiv suprotnih miniona, heroja i tornjeva.

    Vaši zadaci kao „legende“ u igri uključuju obranu svoje staze, skupljanje što više XP bodova pravovremenim ubijanjem miniona ili drugih protivnika u igri (last hit donosi najviše XP-a i gold), što ranije razvijanje lika za borbu sa suparničkim herojima, raidanje njihovih tornjeva/baze i kupovanje itema za unaprijeđivanje sposobnosti u igri. Naravno, to je tek rudimentaran opis igre koja na SR mapi skriva mnoštvo iznenađenja poput neutralnih neprijatelja za jačanje XP-a, šumaraka za skrivanje, wardova za otkrivanje, a poseban gušt je igranje s prijateljima s kojima se možete normalno dogovarati oko strategije.

    To je ujedno i najteži problem ako ste početnik i nemate četiri prijatelja koji bi s vama rado vježbali dok ne ovladate kompleksnom mehanikom i slojevitim dizajnom igre. Zajednica zna biti nemilosrdna.


    3. Counter-Strike: Global Offensive



    Od pojave originalnog Counter-Strike moda prošlo je 20 godina. Osjećate li se staro? Ja se sjećam kao da je bilo jučer kad smo na izbornim satovima informatike slobodno vrijeme provodili napucavajući se u originalnom, besplatnom modu. Ili je to bila piratizirana verzija jedne od igara izdane nakon što je Valve priskrbio prava na intelektualno vlasništvo!? Tko će ga znati.

    U 20 godina uz originalni mod izašle su četiri CS igre. Posljednja u nizu, Counter-Strike: Global Offensive, izašla je prije sedam godina, a iako otad nije izgubila mnogo na popularnosti, Valve je krajem prošle godine ponukan sve tjesnijom situacijom na tržištu aktivirao bombu – i najavio da će njihova najpopularnija pucačina postati potpuno besplatna. I na to su dodali battle royale mod Danger Zone.

    Unatoč megapopularnosti žanra battle royale, glavni mod igranja bio je i ostao „Teroristi protiv protuterorista“ u scenariju gdje teroristi moraju detonirati C4 na jednoj od dviju lokacija na mapi, a protuteroristi ih moraju u tome spriječiti, ili tako da pobiju sve teroriste prije nego što ovi stignu postaviti bombu ili da deaktiviraju bombu u određenom vremenu. Ne može biti jednostavnije. Naravno, samo u teoriji i igri s botovima. U praksi ćete se sučeliti s desecima igrača, čak i u casual modu, koji su majstorski ovladali naoko prostom mehanikom kretanja i pucanja, znaju prednosti i mane svakog oružja i svaki kutak pojedine mape. Budite zahvalni, ali nemojte računati na pomoć suboraca. Ovo je, subjektivno rečeno, najtoksičniji naslov s popisa, gdje svako malo čujete neku novu kreativnu uvredu, uglavnom na ruskom engleskom.

    Ali ni to ne može narušiti dojam o CS:GO-u kao fantastično zaraznoj, vrhunski balansiranoj te taktički slojevitoj igri s neograničenim vijekom trajanja. Osjećaj postignuća koji dobijete kad ste headshotali zadnjeg protivnika, pokorili mapu s timom, završili na vrhu ili barem sredini popisa najboljih igrača vrijedan je tog iskustva.


    4. Hearthstone



    Razmišljajući o dubioznim poslovnim potezima koje je Blizzard tijekom prošle i tekuće godine priredio svojim fanovima, a bome i zaposlenicima, čovjek-gamer se mora upitati: „Pa što je ovo? Je li ovo ista ekipa koja je napravila Diablo, StarCraft, Hearthstone?“ Podsjećamo, Hearthstone je nastao kao inovativan eksperiment male grupe ljubitelja kartaških igara unutar Blizzarda. U vrijeme kad su se svi ložili na timske akcijske multiplayer igre, Blizzard je predstavio igru za jednog igrača (protiv drugog) koja se oslanjala prvenstveno na razmišljanje.

    Hearthstone je doživio monumentalan uspjeh preko noći, privlačeći stare i nove garde obožavatelja, oživjevši TCG scenu i zgrnuvši pravo malo carstvo matičnoj kompaniji. Gdje je danas taj Blizzard koji tuče konkurenciju sasvim originalnim pristupom i perfekcionističkim pristupom dizajnu igara? Voljeli bismo ga češće vidjeti ove godine.

    U međuvremenu možete skratiti vrijeme čekanja kartajući se u poslovično zavodljivom Hearthstoneu. Sve u igri namješteno je tako da bi vas bajkovitim vizualnim stilom i veselim, lakim notama prenijelo u atmosferu glasne i tijesne fantasy krčme na račvanju putova u čarobnoj šumi. A ako u nju prvi puta ulazite, bit ćete preplavljeni dojmovima. Pozitivnim.

    Duhoviti tutorijal naučit će vas osnovama igre u pola sata. Ukratko, cilj je igre složiti dobar špil te pravilnim odabirom karata i njihovim pozicioniranjem na stolu, uz pomoć malo sreće u miješanju i izvlačenju, uništiti protivnikov HP. Na raspolaganju vam je 9 špilova karata, odnosno klasa/heroja s kojima igrate, od kojih svaki ima neke posebne sposobnosti i karte. Nove paketiće karata možete skupljati na nekoliko načina: možete ih kupiti in-game valutom koju dobivate kompletiranjem dnevnih questova, pobjedom u Areni (potreban gold za upad), pobjedom u Tavern Brawlu, koji se održava jednom tjedno i zahtijeva da barem s jednom klasom dođete do 20. levela, pobjedom nad serijom mini-bosseva u modu avantura (PvE), serijom pobjeda u ekspanzijama (PvE) i, naravno, direktnom kupnjom.

    Neovisno o tome skupljate li karte mukotrpnim radom ili se tu i tamo počastite paketićem, svakako vam preporučamo da odigrate avanture i ekspanzije, ako ni zbog čega drugog onda zbog dodatnog izazova, duhovitog scenarija i organskog učenja o sposobnostima novih karata kroz igru. Blizzard je jedan od prvih većih developera koji se odlučio implementirati reakcije umjesto vikanja u mikrofon i pisanja kancerogenih komentara tijekom igre, što Hearthstone čini pogodnim za online igranje među svim uzrastima.


    5. DoTA 2



    DoTA 2 predstavlja zanimljiv primjer korištenja intelektualnog vlasništvu u igrama, pa i šire. Naime, nastala je po uzoru na mod Defense of the Ancients iz Warcrafta III, na koji Activision Blizzard polaže prava. Međutim, sam mod DotA razvio se iz zajednice te na njega nitko ne polaže apsolutna prava. Valve ima pravo na korištenje komercijalne franšize, ali trećim strankama dozvoljena je nekomercijalna upotreba imena, barem prema nagodbi s Activision Blizzardom iz 2012. Valve se ponovno našao na sudu 2017. s kompanijama uCool i Lilith Games, koje tvrde da je DotA-in IP u domeni open-sourcea. Što će porota reći, ostaje nam za vidjeti, a dotad (pun intended!) možemo odigrati par stotina partija na miru.

    Cilj Dota-e 2 isti je kao i LoL-u (Summoner’s Rift), samo su imena značajki u igri različita (Nexus – Ancient, Champions – Heroes itd.). Razlike u igrivosti osjete se u detaljima kad počnete igrati. Primjerice, u DoTA-i 2 morate kupiti scrollove za vraćanje do baze, gold vam omogućuje da se instantno respawnate (ako imate novaca), možete naći rune koje vam daju posebne sposobnosti, ubijati svoje minione kako biste onemogućili protivnika da se level-upa, unaprijediti lika na RPG-ovskom stablu vještina tijekom borbe. Veća mapa omogućuje znatno veći prostor za istraživanje, otkrivanje tajni i stealth pozicioniranje... A da ne govorimo o kontroli likova, kameri i dizajnu sučelja na koje je potrebno nekoliko sati (pre)navikavanja.

    Općenito, dojam je da DoTA 2 ima mnogo sporiji tempo od LoL-a, čemu zasigurno doprinose duge animacije i duži period čekanja na bacanje specijalnih napada. Igra se čini mnogo mirnija što se tiče napredovanja i izazivanja protivnika na mapi, barem u prvoj fazi „laninga“, ali s druge strane više kažnjava smrt igrača. Goldom se možete instantno oživjeti, ali onda gubite važne resurse za nadogradnju opreme. Uostalom, i taj buyback ima svoj period hlađenja pa ga ne možete pretjerano iskorištavati.

    Vrijeme čekanja na matchmaking čini se duže nego u LoL-u, a zajednica puno toksičnija prema početnicima, tako da ćete prvih desetak, stotinjak sati morati uključiti defensive ward za čitanje komentara suparnika, a i saveznika.


    6. Fallout Shelter



    Još jedno neočekivano iznenađenje od tradicionalnog game studija, Fallout Shelter se brzo nametnuo kao simpatična simulacija menadžmenta u postapokaliptičnom svijetu, koliko god to morbidno zvučalo. Fallout Shelter najavljen je na sajmu E3 prije 4 godine uz Fallout 4, a igra se i dan-danas.

    U principu se radi o „igri čekanja“. U FS-u preuzimate ulogu Overseera Vaulta. Zaduženi ste za prihvat novih građana Vaulta, organizaciju poslova među tim građanima, zadovoljavanje njihovih bazičnih potreba (voda, hrana, održavanje Vaulta), zadovoljavanje, khm, sekundarnih potreba, širenje i unapređivanje životnog prostora, pronalazak novih predmeta itd. Ispunjenje svakog od tih zadataka zahtijeva određene vremenske ili in-game resurse. Primjerice, za obnavljanje resursa vode morate pričekati nekoliko minuta da vaši građani obave posao, a za unapređenje Vaulta potrebna vam je in-game valuta zvana Caps, koju dobivate istraživanjem svijeta, kompletiranjem dnevnih zadataka, level-upanjem i sl.

    E sad, kako te dugotrajne misije skratiti da se igra ne pretvori u FarmVille? Bojimo se da nemamo odgovor koji će vam se svidjeti. Capsi, Nuka-Cola Quantum i Lunchbox najvažniji su resursi u igri. Capse dobivate redovito, ali Nuka-Cola Quantum, koja ubrzava questove, i Lunchbox, koji vam poklanja ljude, iteme ili neke druge korisne resurse, pojavljuju se relativno rjeđe u igri. A to znači da ćete biti u kušnji kupiti te iteme u trgovini za pravi novac.

    Zašto onda preporučujemo FS? Zato što je idealna za publiku koja voli igrati mirne, singleplayer igre koje ne zahtijevaju maksimalnu pozornost. Štoviše, FS se može igrati u multitasking modu: dok kuhate, pasivno gledate nešto na TV-u, nadopunjavate neku tablicu u Excelu... A s druge strane, FS uspijeva ostvariti emocionalnu vezu s igračem nakon dužeg igranja. Jednostavno, građani Vaulta prirast će vam srcu.


    7. Path of Exile



    Slika govori više od tisuću riječi, a gledajući ove slike, na pamet nam je pala sljedeća misao: entuzijastični gameri, ljubitelji old-school hack ‘n’ slash RPG-ova okupili su se u mali game developerski tim da naprave igru dostojnu žanra na temeljima jednog od njenih ponajboljih izdanaka. Ok, lažemo, prvo smo proučili situaciju na F2P tržištu i obrazovali se o svim igrama prije nego što smo ih instalirali te smo određene navode dodatno provjerili na internetu. Međutim, Path of Exile je toliko sličan svom uzoru da čovjek koji je odigrao bilo koji nastavak spiritualnog idola ove igre ne može ne pomisliti to.

    Skoro pa identično sučelje i inventar, mračni fantasy vizualni izričaj, stil igre i borba po lokacijama... Nemoguće je ne primijetiti sličnosti. A razlike? Razlike se ponajviše vide u razini produkcijske ispoliranosti. Ovu igru je izgradila zajednica igrača i to se vidi na prvi pogled. Unatoč tome što je PoE zaradio neznatnu svotu novaca od crowdfunding kampanje prije sedam godina i činjenici da je kineski gigant Tencent nedavno kupio najveći udio u firmi, igra izgleda i igra se – kao prosječni RPG iz 90-ih. Od trena kad se nasučete na plažu prve lokacije u igri te počnete istraživati svijet više ćete se oslanjati na svoje iskustvo igranja RPG-ova nego na tutorijal, koji se uglavnom sastoji od čitanja velikog bloka teksta s malim fontom.
    Svijet je rudimentarno modeliran u 3D-u, sučelje se sastoji od generičnih ikona, a animacije su pomalo nezgrapne. Srećom, nećete biti kažnjeni zbog te nezgrapnosti u borbi, čija nam se raznovrsnost dopala. Svako područje će vas iznenaditi nekom novom vrstom (ili vrstama) protivnika. Više vrsta protivnika često se grupiraju na mapu kako bi vam borba bila izazovnija, ali igra se čini vrlo lagana u standardnom modu pa iskusni igrači tu neće imati problema. Štoviše, možete probati Hardcore mode ili posebne izazove ako mislite da ste dorasli zadatku.
    Cijeli PoE možete završiti solo, bez chatanja ili tradeanja itema s drugim igračima, ali to ne bi trebala biti poanta. Kooperativno lootanje svijeta do šest igrača izdvaja ovu igru od „još samo jednog klona“, kao i razgranati sustav unaprjeđivanja lika i oružja. Zajednica baš i nije prijemčiva za nove igrače, barem dok pokušavate unutar igre nasumice razgovarati s drugim likom ili obaviti razmjenu, ali nije ni posebno toksična. Uvijek možete nastaviti solo.


    8. World of Tanks



    World of Tanks jedno je od većih iznenađenja u gaming svijetu općenito. Stvorio ga je dotad nepoznat bjeloruski studio koji je razvijao strateške naslove za PC, a u kratkom roku osvojio je veliku bazu igrača te promovirao F2P način igranja od početaka. Zanimljivo, WoT privlači stariju grupu gamera, a kao neki od razloga koji se spominju kao uzroci tog fenomena ističu se relativno kratke prosječne partije od 10-ak minuta, sporiji tempo i povijesno okruženje. Hmm, možda je to razlog što, usprkos reputaciji zajednice kao toksične, nisam doživjela previše negativnosti u online borbama.

    U mainstream segmentu WoT pruža osvježenje kao pucačina u kojoj su upravljanje tenkovima i pozicioniranje na mapi, a ne trigger-happy igrivost, ključni za osvajanje mape na kojoj se bori i do 30 igrača. Upravljanje tenkovima, za razliku od ljudi u većini šutera, sporije je i kompliciranije. Kad kontrolirate tenk, morate paziti na upravljanje vozilom, upravljanje rotirajućom kupolom kojom gađate protivnike i na poziciju tenka u odnosu na nišan protivnika. Otkrivena stražnja ili bočna strana znači da ćete u kratkom roku primiti dosta štete. Veličina i rang tenka također igraju značajnu ulogu u upravljivosti vozila.
    Velike mape pružaju mnoštvo prilika za skrivanje od neprijatelja, odnosno napadanje iz zasjede, u obliku grmlja, zgrada i uzvisina. Glavni mod igre traži da ili ubijete sve neprijatelje ili osvojite neprijateljsku bazu na drugom kraju mape. Iako možete isključiti chat, vrlo je važno kretati se u grupama. Solo borbe uglavnom donose brzu smrt.

    Što bolje igrate, to više kredita dobivate, research bodova i obveznica za daljnje otključavanje tenkova i napredovanje, a kupnjom premium računa iskustvo i kredite zarađujete još brže. Premium računi i tenkovi mogu se kupiti isključivo zlatom, koje morate platiti pravim novcem.



    9. Gwent: The Witcher Card Game



    Relativno nov igrač na F2P tržištu, Gwent: The Witcher Card Game nam se omilio iz vrlo subjektivnog razloga – korištenja bogatog mitološkog svijeta Witchera, inspiriranog staroslavenskim pričama. Eto, ovdje konačno možemo biti slavenska gospoda (i pokoje čudovište), a ne da smo stalno kulturno prisvajani kao teroristi i kriminalci u nekim drugim igra(lišti)ma iz „uljuđenog“ zapadnog svijeta. Barem na papiru. Ovaj, kartama.

    Gwent je oduvijek bio sastavni dio Witcher igara, a kao samostalan naslov dvije godine se kalio u beti čekajući pravo vrijeme za izlazak, tj. završetak razvoja kampanje Thronebreaker: The Witcher Tales. CD Projekt RED dobro zna što im je glavni adut za otimanje dijela igrača konkurentskih kartaških igara. Surov svijet Witchera napučen nesavršenim herojima, licemjernim vjerskim fanaticima i rasističkim seljacima, u kojem svaki moralno višeznačan izbor povlači dobre i loše posljedice, okruženje je kojem se ljubitelji igre vole vraćati. Zato su lansirali Gwent usporedno s kampanjom koja donosi sve što od očekujete od prave igre u franšizi, samo s drugačijim glavnim likom i igrivosti.

    Što se igrivosti tiče, Gwent uvodi određene novosti u žanr. Vaš cilj nije potući druge karte ili heroja, već biti igrač s najviše bodova do kraja igre. Kraj igre nastupa kad jedan od igrača zove „pass“ ili kad svi igrači ostanu bez karata. Većina karata nosi određen broj bodova, dok jedan mali dio služi samo za support (boostaj broj bodova određenoj karti, oduzmi bodove protivniku i sl.) Naravno, postoje karte koje istovremeno nose i bodove i neku specijalnu mogućnost, a sa strane se nalazi heroj s jednom specijalnom sposobnosti. Sve to omogućava široke mogućnosti taktiziranja na stolu s dvama redovima za postavljanje karata. I da ne zaboravimo taktički presudan element Gwenta – igra se na dvije dobivene s jednim špilom karata. Jedna pobjeda ne mora značiti ništa. Štoviše, pobijeđeni je u drugom krugu uglavnom u prednosti.

    Primjerice, pobijedili ste u prvoj partiji s bačenih 5 karata, dok je vaš protivnik bacio 3. To znači da ćete u sljedećem krugu imati manje karata i, shodno tome, manju šansu za osvajanje druge runde. Ta mehanika predstavlja zanimljiv zaokret u žanru, ali također služi kao pristupačan način vrbovanja i zadržavanja novih igrača. Svaki početnik u ranked partiji može barem jednom izvojevati pobjedu. Veliki plus developerima bismo također dali za naknadnu pohvalu suparnika putem GG gumba kojim možete podijeliti ili dobiti korisne resurse.


    10. Apex Legends



    Što od battle royalea žele igrači koji pretežno igraju pucačine, ali im se mehanike Fortnitea ili PUBG-a ne sviđaju, pitali su se u Respawn Entertainmentu kada su razvijali Apex Legends, timski battle royale za tri igrača smješten u svijet Titanfalla. Sudeći prema downloadima, pogledima i reakcijama igrača, čini se da su izvrsno pogodili želje svoje publike.

    Poznata franšiza, standardne kontrole, mainstream vizualni stil i stil borbe... Sve je to pomoglo da igrači probaju AL, no što ih zadržava u igri? Rekli bismo da je to prvenstveno dobro riješena komunikacija između igrača. Za one koji ne žele slušati nekoga tko se dere preko chata na nepoznatom jeziku, ali zaista žele igrati timski, makar samo da pripomognu kao support lik, Respawn se domislio odličnom rješenju – stisni RB (tj. dedicirani gumb za komunikaciju) da signaliziraš suborcima gdje ima: neprijatelja, dobrih oružja, korisnih itema i sl. To prirodu igre čini mnogo kooperativnijom.

    Dakako, ako mislite da ste baja, možete i solirati, ali prema iskustvu, to u zadnjim fazama igre uvijek završi loše. Dobre ekipe uvijek se grupiraju i napadaju u grupama, tako da morate imati mad skills da biste ih sredili. Valja spomenuti da AL uvodi nekoliko taktičkih inovacija u žanr. Svaka klasa lika u igri ima tri posebne sposobnosti – jednu pasivnu, jednu koja se može često koristiti i jednu posebnu mogućnost, koju je najbolje upotrijebiti u kritičnim trenucima. Zanimljivo je i da možete oživjeti lika. U svakom slučaju, kad birate lika na početku borbe, morate odvagnuti koliko će on doprinijeti cijelom timu ako želite izvojevati pobjedu na kraju partije, koja prosječno traje 20 minuta.

    Budući da je igra izašla tek nedavno, čini se pomalo ogoljena – možete igrati samo jedan mod/mapu. Tutorijal je štur, nema ekspanzija, jedini korisni itemi za kupnju trenutno su dva dodatna lika. Sve ostalo je kozmetika. No dobro, to je tek početak. Nadamo se da će developeri adresirati ove zamjerke i da će nam nenadano izdani AL poživjeti do sljedeće godine.
  • PlayStation broadcasting

  • KHL Medveščak i Vidi u epizodi: Test akcijskih kamera

  • PlayStation VR