[DPSGR] 17. tjedan: Mos Def - The Ecstatic

[Maloki]

261

Četvrti album Dantea Terrella Smitha (aka Mos Def, aka Yasiin Bey) i vjerojatno njegov najbolji.
Album sam po sebi nema neku određenu temu, nit vodilju, ali može se primjetiti utjecaj bliskoistočne glazbe.
Semplirani su mnogi različiti žanrovi, od soula i funka, do afrobeata i eurodancea.

Osobno jedan od najdražih abluma, u autu se vrti jako često.

Youtube (http://www.youtube.com/watch?v=WEpcweXVJh8&list=PLCD0213CB457DA9D6)

[SharpDressedChevap]

Nakon onog clippinga, ovo mi dođe kao sunčan dan poslije kiše.

Prvi dodir s rapom mi je bio 8 Mile Soundtrack, i još ne zaboravljam neku genijalnu "noćnu" atmosferu. Makar danas svatko zna za Lose Yourself od Eminema i ekipu, meni je to i dalje jedna od najboljih stvari.
The Ecstatic mi isto pruža tu neku atmosferu koju je teško zaboraviti. Pogotovo na kišni dan kao danas, eh.

Album bih mogao na tri dijela podijeliti.
Prvi dio mi se najviše sviđa. Taj middle-east štih i sve to.
Drugi dio je malo "klasični rep" šema ali uspijeva biti zanimljiv. Doduše, dvije-tri pjesme su mi bile generalno nezanimljive.
Treći dio je razigraniji i opušteniji i tu ima svašta, vrlo interesantno.

Zamjerka mi je često korištenje fraza "Boogieman", "Ecstatic", "Dante" itd. Shvaćam da je to neki osobni potpis, njegovo ime/pseudonim/štaliveć, samo mi je to uvijek bilo nepotrebno i smetalo mrvicu.

Najdraža pjesma mi je Auditorium.
Ocjena? Može. Dokaz da i rap može biti šaren.
Numerička ocjena?
7.5/10

[beba nema zvečku]

Slušajući album nalazio sam na sitne stvari koje bi drugačije izveo. Da, ego mi je tolki da imam prigovore za Mighty Mos Defa. I nisu to samo sitnice vezane za instrumentale već imam veliki prigovor na samu Mosovu izvedbu na cijelom albumu. Nije dovoljno agresivan, tih, frflja, nema neke promjene dinamike u flowu, ništa ne naglašuje, na nekim stvarima se uopće ne primječuje razlika između vrsa i refrena, najbolje zvuči na Quiet dog bite Hard. Kužim da oće pokazat tehniku i ne poduplavat vokal, al loše mu to ide na ovom albumu pogotovo kad je odlučil biti manje agresivan, glasan na ovom albumu nego na Black on both sides. Na Auditorium imam osjećaj ko da nema dovoljno rima, na Life in Marvelous Times koja ima prejebeni Wu-Tang beat jednostavno je podbacio. Na cijelom albumu pokušava neku pozitivnu poruku poslati i ne repa o repu, al kvragu takav beat moraš oderati. The Embassy, ne kužim zašto ta stvar postoji.

Beatovi su dobri, raznoliki, uspješno isemplirani zvukovi bliskog i ostalog istoka. Ne znam koja stvar, al ja bi stavio drugačije bubnjeve. A i neću nabrajati jer ne smeta me to koliko Mosov delivery. Lajv vjerojatno sve to zvuči jako dobro, samo da je malo više digel glas u studiju i ova recenzija bi se svela na Mos Def jebe mame, rekognajz.

[p0ky12]

Muzika i nije toliko loša koliko mi jednostavno sama po sebi ne sjeda, ali vokali su mi čak i sasvim solidni, iznad očekivanja.
Not my cup of tea - kako bi se reklo, ali baš vidim zašto je to OK za puštanje u autu i sl.
Ima dobrih stvari, osobno ne mogu niti jednu pretjerano izdvojiti, ali sve u svemu album kao cjelina je sasvim u redu.
Možda mi traje malo predugo, ali opet, nije to nešto strašno.

Ocjena - 5/10

[Outmind]

U globalu mi je album dosta dobro sjeo.

Definitivno najbolja odlika gotovo cijelog albuma su fantastično pogođeni sample-ovi. Gotovo sve pjesme su izvrsno tempirane, melodiozne i njegov način repanja se uvjek dosta dobro prilagodi danoj podlozi. Posen to dolazi do izražaja u "supermagic", "audoitorium" i onoj pjesmi na španjolskom. To su mi ujedno, uz "Roses" i najbolje stvari sa albuma.

No nije sve bajno - ima dosta filler pjesama koje samo stvaraju minutažu između boljih stvari i kvare flow. Osim toga, sam rap mi nije baš neš, standardna ghetto spika i to, bez nekakvih originalnih doprinosa.

No sve u svemu, dosta dobar rap album, 7/10

[Rad R4C3R]

Jako dobar album.

Nisam ga imao šanse preslušat kako treba, ali budem ga opet provrtio idućih dana. Svidio mi se općenito ton albuma, beatovi i taj bliskoistočni štih u nekim pjesmama. Također njegov glas, kako je netko spomenuo nije agresivan, ali zato je odmjeren i na svim pjesmama zvuči kao da tu i pripada, neka ekstravagancija nije ni potrebna.

7/10

[Sonik]

Volim rap, ali rap koji ima neku liričku temu i vrijedan je slušanja. Ovaj album mi jednostavno dođe kao neki pop - pjesme su kratke, lirika nema puno i nisu me nešto impresionirale. Ali i s te strane ne mogu naći neke pohvale jer mi beatovi nisu posebno catchy niti melodije pamtljive. Slušao sam album u šetnji gdje sam obično jako koncentriran na glazbu, ali nije nešto pomoglo. Jednostavno ne znam koji je bio cilj albuma jer kao hip-hop ne valja, a ne valja ni kao zabavna glazba za čuti nekad. Dosadno.

5/10

[Čux]

Isprike na kašnjenju. Rap mi nije kategorija koju redovito pipam i nisam neš posebno zagrijn, ali nađe se tu i tam neš da mi se sviđa. I ovo djelomično i upada u tu kategoriju. Sve skupa je poprilično raznovrsno neš novo se pojavljuje tu i tam pa mi je bilo i donekle zanimljivo. Meni tu uglavnom treba neka catchy mjuza, nekad čak i bedasta upali, a toga se tu uspjelo i nać da mi se svidi u par navrata. NIje mi sve sjelo, pol toga mi je uglavnom dosadno, al recimo Supermagic mi je super, zika zabavna, a i pace mi se sviđa, definitivno najdraži track. Auditorium isto jedna od boljih, ostatak tak tak do boring nekad, al da se prebrat po par komada koje bi skoro u bilokoje doba mogo pustit bez previše prigovora.

Solidnih 5-6/10