[DPSGR] 9. tjedan: Blondie - Parallel Lines

[SharpDressedChevap]

http://mysteryswing.files.wordpress.com/2012/08/parallel-lines.jpeg
(da, cover je tipična slika-benda-koji-pozira, schhh)


Prije svega, ovaj tjedan je na repertoaru najobičniji pop (ili pop-rock, kako vam drago). Nisam htio ništa ludo ni eksperimentalno, ni nešto što nitko dosada nije otkrio, već najobičniju, zabavnu i veselu glazbu. A i obožavam Blondie. Uz to, promjena raspoloženja. Svaki album dosad je imao svoju atmosferu, hladnu, toplu, sumornu, bla bla. Ovaj put idemo najjednostavnije - glazba je i oblik zabave. Neka bude i jedan zabavan, no-brainer albumčić, pa se slobodno vratimo na ekstra-alternativnu-predubokozatebe glazbu.



Blondie je bend osnovan '74. godine, i osnovu benda čine/činili su vokal Debbie Harry (ujedno i najljepša žena na svijetu, ali eto, o tome se ne priča sada), gitarist Chris Stein (ujedno i osnivač benda) te bubnjar Clem Burke. Highlightovi od Blondie, praktički - Stein je mastermind benda, Burke je prejeben bubnjar (kratko svirao i za Ramonese), uživo manijak pa sve i da svira girly pop, a DH je u biti postala "simbol" benda, seks-simbol, ovo ono. Najjednostavnije rečeno, ima stoput spominjano "ono nešto". Ostatak benda je isto tako bio solidan, ponajprije Jimmy Destri na klavijaturama, ali neću davit imenima, to nikog ne zanima. Bend kao bend je dosta svestran, imaju ono što ameri kažu "diversity" - pokrivali su apsolutno svašta, kvazijazz/blues, pop, rock, punk, tu je i prva rap pjesma koja je došla na prvo mjesto neke ljestvice... i tako dalje.


Parallel Lines je njihov treći i komercijalno najuspješniji album(iako ne i najraznolikiji), 6 singlova od ukupno 12 pjesama, svi su bili vrlo visoko na ljestvicama... uglavnom nebitno. Najveći hit je bio Heart of Glass, najbolja pjesma u svemiru i šire. Tema albuma? Ništa. Blondie je bend koji od najvećih klišeja napravi nešto kvalitetno. Kao što je neki nebitni kritičar napisao negdje: Blondie je bend koji glorificira sve što je "flashy" i kul, a prolazno i privremeno. Ono što je u ta vremena (sedamdesete, osamdesete) prolazilo pod trendove, to su bili oni. A što je naj... gluplje od svega - to su obični "pankeri", oni što su svirali po CBGBu i sličnim njujorkškim klubovima. Međutim, osjeti se dašak sarkazma, ironije u njihovim pjesmama. Svim temama pristupaju ozbiljno i profesionalno, ali je i njima teško ostati ozbiljan sa svim tim. Ono što ameri kažu tounge-in-cheek. Što bi danas rekli za nekog da je "sellout", to su oni napravili - ogromni komercijalni uspjeh uzimajući već postojeće teme i pretvarajući ih u nešto zabavno, parodirajući pri tom sami sebe, što u tekstovima, što u samom nastupu Debbie Harry.
Na kraju, što očekivati od albuma? Ljigave klišeje prošlih vremena, bubblegum girly pop, kratki izlet u disko, malo pop-roka? Tako nekako.


https://www.youtube.com/watch?v=96qnW-N3fyI
Hanging On The Telephone
One Way Or Another 2:20
Picture This 5:52
Fade Away And Radiate 8:46
Pretty Baby 12:44
I Know But I Don't Know 16:02
1159 19:54
Will Anything Happen 23:14
Sunday Girl 26:14
Heart Of Glass 29:16
I'm Gonna Love You Too 35:06
Just Go Away 37:10

Link na download albuma ide za kojih sat-dva-tri-četiri.

[Čux]

To keep it short, jednostavno zabavno. Nisam Blondie nikad baš aktivno slušo, par stvari sam sam čuo okolo i prije (recimo Heart of Glass se i ovih dana ne skida sa radia) i kolko god ne slušam baš tak neš, zavrtio sam album bez predrasuda i očekivanja i uživo sam baš. Ima taj neki malo dinamičniji pace koji mi se jako dopada, raznoliko dosta tak da se neš novo stalno pojavi i Debbie pwna. Baš mi se slušalo tak neš pa me fino oraspoložilo. Posebno bi istaknuo One Way Or Another, strašno mi je catchy i to mogu slušat bilokad baš.

8/10

[beba nema zvečku]

[justify:qt4js4ut]Zvuk je većinom posuđen iz kraja pedesetih/početka šestdesetih. Album dobro počinje s prvom surf rock i drugom mega hit stvari s odličnim razuzdanijim krajem. Na trećoj stvari koja obavezno mora biti balada prevladava sladunjavost stereotipna za to razdoblje u povijesti. Ta neka sladunjavost je još gora na četvertoj te se nastavlja pojavljivati u ostatku albuma samo u manjem intenzitetu i u izoliranim istancama. Osma stvar vraća tu energiju sa prve dvije stvari koja se ponovno pojavljuje i na predzadnjoj stvari.

Ovaj album mi je negdi oko sredine. Produkt svog vremena i onoga što se u glazbi događalo uz nešto posuđeno iz povijesti. četiri od dvanaest stvari mi valja, ostale su mi za tri od deset.[/justify:qt4js4ut]

[Maloki]

Jedan od bendova koji nikad nisam aktivno slušao, nikad nisam išao sa namjerom da nabavim album i poslušam, ali sam svejedno znao hrpu stvari.
Nezaobilazan bend na skoro svakoj fešti, barem će se jedna osoba sjetit One Way or Another (ili pak Heart of Glass) i to pustit, a nekim čudom svi imaju to na hardu :)

Podjeljen sam kad je ovaj album u pitanje - s jedne strane imam zabavne pjesme, s druge živu dosadu. Ništa između.

Hanging on the Telephone, One Way or Another, I Know But I Don'T Care, Will Anything Happen?, Heart of Glass i I'm Gonna Love You Too su pjesme koje spadaju u taj prvi koš zabavnih pop stvari, ove ostale sam jedva čekao da završe.Uvodna Hanging on the Telephone mi je možda i najbolja pjesma na albumu, stvarno mi je odlično sjela.



Album ok, mlada Debbie komad.

[Carp]

Posto me Maloki doslovno silovao preko fba da recenziram, evo da i to rjesim.

Mislim da mi je ovo prvi album koji sam odslusao i da nisam preskakao unaprijed. Ne znam, pase mi ovaj album, svidja mi se melodija, vokal mi je ok. Mislim da stari ima nesto od njih medju svojim plocama, pa bih mogao sutra cak i na gramafonu poslusat. Sve u svemu, dobar izbor.

7\10

[Outmind]

Paralell lines je jako polariziran album - pola pjesama je vrlo dobro, druga polovica baš i nije.

Svidio mi se, kako je chevap rekao, predah od obskurnijih stvari i ugodno sam se iznenadio kada sam za hanging on the telephone, one way or another, a pogotovo heart of glass u sebi pomislio "hey pa to mi je jako poznato!", premda nisam nikad aktivno slušao blondie.

Cijeli je album lepršav, glazbeno nezahtjevan, i prikladno atmosferičan za neku veselicu u društvu ljudi koji nisu zaglibili u cajke ili ekskluzivno slušanje domaće glazbe. Doduše, album počinje "žestoko" te, kako bi ameri rekli, "gubi paru" kasnije, no spašava ga kratkoća koja mu ne da da postane previše monoton.

Sve u svemu, neloše, no osim ovih svjetskih hitova prilično zaboravno

6.5/10

[p0ky12]

Blondie mi zvuči kao klasičan album za svoje razdoblje. I u tom kontekstu uspijeva u svom naumu.
Njihova muzika nije moja preferirana, no njihov stil im zapravo jako i paše jer ih u drugačijem žanru i stilu niti ne mogu zamisliti.
Stoga, zamjerki - nema.
Sve pjesme koje su momci i djevojka u ovome albumu odsvirali zorno prikazuju uživanje u vlastitoj muzici, veću dimenziju zadovoljstva a to automatski i podiže "štimung" albuma.
Previše za reći zapravo i nemam, pošto se sve može uglavnom sažeti u gore navedene rečenice.
Stoga, bez ikakvog kompliciranja, krajnji zaključak - Dobar album, zamjerki nema.

Ocjena - 7/10

[McPingvin_v2.0]

Preslušao. Super album za imati u autu za neke lijene ljetne vožnje uz obalu. Fali malo živosti u drugom dijelu (Outmind je to spomenuo), ali sasvim dobar.

7/10