[DPSG]Paul Desmond - Take Ten

[Kid A]

Kompozitor i alt saksofonist, najpoznatiji po dugogodisnem angazmanu u Dave Brubeck kvartetu. Ne treba izostaviti ni znacajnije suradnje tijekom s ostalim ikonama jazza poput Gerry Mulligana i Chet Bakera. S obzirom na pozamasan katalog s maticnim bendom, njegova diskografija je znatno manja sto mi je nekako i olaksalo proces biranja albuma koji predstavlja fin presjek karijere raznih kolaboracija i solo uradaka.
Jedan od rijetkih glazbenika svoje branse koji nije podlegao znacajnom utjecaju Charlie Parkera, radeci na svom stilu osjetljivog i suhog zvuka, kasnije toliko prepoznatljivog da su mu kriticari poredili albume s "jako suhim martinijem"
http://blog-imgs-27.fc2.com/b/i/c/biccobeat/20090425180840a13.jpg
Album je radjen zajednom s Jim Hallom, gitaristom od Brubecka i Connie Kay iz Modern Quarteta. Sadrzi svega par obrada od Brubecka dok su ostatak sasvim originalne kompozicije koje bi se najblize mogle opisati kao odlicno aranziran mix cool jazza s daskom bossa nove. Malen odstupak od dominantnog stila benda, taman toliko da ga cini drugacijim i zanimljivim.

sorry sto sam malo zakasnio s odabirom, imam utisak da bi vam bas fino sjeo za vikend
wziWAz3JX48

[hansi]

salji

[Kid A]

posl'o!

[mortician]

Slušam, pri kraju albuma sam...
Lagano sam mamuran od vikenda još, i baš mi sjeda glazba!
Najupečatljivija mi za sad bila The Theme from Black Orpheus, gitara </3

[Aerial]

Hmph, ne znam kako početi s ovim.. kako ovako nešto recenzirati? :D

[Sonic_Moronic]

Napokon nešto zaista vrijedno slušanja.

[Kenyi]

Jebo te elitizam :(

[Paran0a]

Napokon nešto zaista vrijedno slušanja.
Nadam se da shvacas koliko ovo glupo zvuci.

[beba nema zvečku]

ma nije to elitizam. samo želimo ljude koji glazbu stvaraju iz čiste ljubavi prema glazbi, koji su cijeli svoj život posvetili stvaranju iste i tako dalje i tako slično

[Sonic_Moronic]

Kakav sad elitizam bokte, pa ja zadnjih nekoliko dana slušam gotovo isključivo Brkove.

Zadnjih par albuma nije bilo ni zabavno ni kvalitetno, već sam pomišljao da i ja odustanem od ovoga.

Sad će mi netko doći "buhuhu ponašaš se ko kreten poštuj tuđe ukuse", ajmo.

[Maloki]

Buhuhu ponašaš se kao kreten.

[Feanor]

Poštuj tuđe ukuse

[Feanor]

Double post, nyaaaaaaa :3

Y6Phn1YqXL0&playnext=1&list=PLF48B279CD0FD335B

http://media.tumblr.com/tumblr_lbftm3btGs1qb5jil.jpg

[Frky]

"When I go from point A to point B I want thrills and chills and blood to spill!!!"

Pa tako i s glazbom, well, većinom! Oćem reći, ne preferiram ovakvu glazbu jerbo mi je pre lagana i uspavljujuća!
Also, slušajući cijeli album imao sam osjećaj da slušam jednu pjesmu aka sve stvari su i identične! Neznam je li to od moje gluposti ili mamurluka ili lošeg jogurta ili topline majčine ljubavi koju mi pruža svaki dan...
Enyway, neznam majkemi što napisati za ovaj album!
Probat ću ovako:
+ slušao sam album i zaspao, sanjao sam da pijem alkohol, gg
+ nije agresivna glazba i mislim da bi mi bilo guštu slušati kad ništa drugo nemogu
+ nedostatak lyricsa, malo me iznenadilo ali mi se jako sviđa što nema lyricsa, nekako je za razinu više opuštajuća glazba
- prelagano mi je to i mislim da bi morao postojati specifičan trenutak u danu da slušam ovo (kao što već rekoh, kad mi dopizdi sve ostalo ovo mi dođe kao tuširanje nakon istovaranja đubra aka osvježava)
- sve mi zvuči isto, kao što već rekoh
- nedostatak lyricsa, nekad baš zafale iako mi se sviđa što ih nema, neznam, valjda ovisi o raspoloženju

Evo ti 5/10S

Ultra cool slušatelji glazbe koji nešto znaju, napadni te me, gogogogo!!!

[beba nema zvečku]

nemamo te zašto napadati, pogodio si bit albuma direktno u koštanu srž. evo sad krećem s piskaranjem, vidjet ćemo što će ispati

i da ne impliciram da sam ultra cool, a i u zadnje vrijeme nisam neki slušatelj glazbe.

[beba nema zvečku]

[justify:2zke9xzo]Kad mi je pala ideja o DPSG-u nisam znao koliko će mi vremena i životne energije uzeti faks ( ne nisam to mogao zaključit po licima studenata viših godina) te zato sam morao odustati. Ali evo danas da potratim vrijeme za učenje na nešto konstruktivno, recimo poslušam nešto glazbe.

Od Dave Brubecka jedino sam čuo njegovu odličnu, bezvremensku i neopisivo keči stvar Take Five. Nebrojeno puta bi ponavljao melodiju u glavi pokošuvajajući reproducirati kul ton koji je iz saksofona izvukao gospodin Desmond. Dobro prije mu i nisam znao ime, ali bez obzira svidjelo mi se kako je otpuhao Take Five, onako pomalo ne zainteresirano ,a opet stoposto unutra. Evo to je prevagnulo,taj kul feeling koji glazba posjeduje, a i prenosi se na slušatelja da poslušam baš Take Ten makar mi na desktopu stoji Pharoah Sanders u FLAC kvaliteta i čeka da pokrene zrak u divlji ples. Jedino što mi fali za stopostotno uživljavanje u album je moj uberfensi kućni ogrtač i boca nekog profinjenog alkoholnog destilata, a doći će vjerojatno dan kad ću ga poslušat takvoj punoj ratnoj spremi.

Na albumu uz Desmonda muziciraju kako je xarabas već rekao u uvodu gitarist Jim Hall te bubnjar Connie Kay i kontrabasisti Gene Cherico, Gene Wright koje xarabas nije spomenuo : P . Jedino odstupanje od klasičnog Jazz Quartet formule je gitara umjesto klavira no to ničim ne umanjuje kvalitetu albuma jer Hall odlično odrađuje posao i u ritamskom djelu i u solističkom djelu. Ritam sekcija nije dobila pretežak zadatak, drže se već postojećih standarda za pojedini ugođaj u skladbi, harmonijskih i ritmičkih. Ovo držanje već prije utemeljenih standarda također vrijedi i za soliste koji ne poduhvačaju nikakva putovanja u svijet disonance i čudnih ritmova. Za ovaj album bi rekao da je to ustvari pohvalno, nikakvo divljanje te očuvanje smirenog kul osjećaja kroz sve skladbe makar bi u skladbi Together Alone pomoglo izbjegavanju dosade koja se pojavljuje pred kraj iste. Album kao već i prije napisano(a bit će možda napisano još par puta do kraja ove rezenzije) ima nenadjebivo kul osjećaj baš eto zbog toga što niko ne luduje već su posvečeni stvaranju podloge za prekrasno melodiozno soliranje na saksu i gitari. Soliranje je bit ovog albuma. I Desmond i Hall majstorski od prvotne fraze putuju po putu zadanom akordima preko idiličnog osunčanog pejzaža neke sredozemne zemlje sa laganim maestralom koji nadražuje dlačice u nosu.

Album započinje naslovna stvar "Take Ten" koja posjeduje opušteniji ugođaj od svog tateka "Take Five". Odlično odrađuje svoj posao otvaranja albuma predstavljajući kul osjćaj i dajući do znanja što mu je raditi za vrijeme slušanja, govoriti najniže što može, tu i tamo namignuti, pomicati tijelo u ritmu glazbe te ,najvažnije, uživati u svakoj sekundi i putiti da ga prožimaju podražaji koje prima preko svojih šest osjetila. "El Prince " podiže energiju u prostoriju i totalno stupa u prvi plan. "Alone Together " nastavlja s povišenom razinom energije,ali bilo je prostora da dignu to malo više posebice pred kraj gdje skladba izgubi pozornost slušatelja. Sljedeća skladba, "Embarcadero" mi je ujedno i najdraža stvar. Preseksi baladična stvar koju otvara prekrasna melodija koju nam prezentiraju i saks i gitara, a nakon nje kreče runda super posloženog soliranja koje savršeno nadopunjuje kontrabas. Nakon soliranja ponovno nam se vraća melodija koja lagano nestaje nošena istim onim maestralom koji nam je u prethodnom ulomku dražio dlačice. Dalje neću više opisivati skladbe koje se redaju jedna dinamičnija pa jedna sporija. Nakon toga ponovno čujemo "Embarcadero" i "El Princea" u pripadajućim alternativnim verzijama.

"Take Ten" je album koji ne donosi ništa revolucionarno, ali savršeno odrađuje svoj posao. On želi stvoriti ugođaj za ugodno hedonističko poslijepodne ili predvečer, ovisno kada ulovite to blaženo slobodno vrijeme za sebe i svoja osjetila.

Chad Ghost&#39;s album pick 8)[/justify:2zke9xzo]


Evo to bila recenzija, nadam se da će barem neko skužit što sam ja mislio s ovim što sam napisao.

[hansi]

Uglavnom, nisam nikad slusao nesto ovako.
Moj prvi susret sa ovim stvarima.
Album mi nije toliko los. Cak mi se i dopao.

Ovako nesto se slusa naprimjer za cisto chillanje, cak sam sebi iso skuhat caj da jos upotpunim ugodaj (nisam).
Pase uhu, nisam odmah ragequito kao sto sam ocekivao, nije naporno za slusati.
Neznam sto bi toliko vise pisao, album je cist ok, moj prvi susret sa ovakvom stvari, proslo je sasvim ok.
Nije mi neko remek djelo, ali dopalo mi se.

7/10

[Sonic_Moronic]

Dakle. Pokrećem album i prva stvar koja me čeka je Take Ten. Primijećujem da je nekakva duhovna obrada Take Five sa albuma Time Out od Brubeckovih majstora. Slično je, al' opet nije. Kako god, odlično kao početak i vjerojatno najdraža mi stvar.

Kod druge pjesme već se počinjem njihati u ritmu, pa što je to, e pa LATINO RITMOVI. Na moju veliku radost, pojavljuju se kroz cijeli album, i čine ga negdje duplo zabavnijim, ne bi radio bez njih.
I tako, sve to zvuči izvrsno, milozvučne melodije saksofona, praćene ugodnim pikanjem po gitari, i možda ono najbolje, bubnjar koji svira bolesno zarazne ritmove. Očekivao sam nešto za opuštanje, a dobio mnogo više. Žestoki utjecaj latin jazza glazbu čini nemogućom za ignorirati - ne znam za vas, ali ja se moram gibati uz ovo.
Još jedan veliki plus je što su pjesme kratke, i stoga ni u jednom trenutku ne zamaraju. Imam osjećaj da je pola stvari moglo biti duže za nekoliko minuta, ali Desmond je mudar i zna kada prekinuti - kad postane najbolje. Cijeli album brzo završi i ostavi vas gladnima, nakon čega slijedi još jedno puštanje.

Uglavnom, uživao sam u albumu i definitivno mi ostaje na playlisti. Pogrešno je ovo osuditi kao pozadinska glazba, najbolje stvari u ovom albumu su suptilnije i trebaju se uhvatiti. Pravi džez.


Prvi post napisan na novom laptopu, povijesni trenutak!

[Kid A]

Pa jebem vas lijene, nije sto je moj izbor albuma nego bas ste prelosi ovako

[Maja]

Nisam baš za ovakvu vrstu glazbe, ali nije ni loše. Preslušala sam na mobitelu album onako u hodu, ali ni jedna pjesma mi se nije onako dopala da ju poslušam još jednom :(

[Feanor]

Baš mi je žao jako što nisam napisao review za ovaj tjedan, ali nisam bio doma nego u Zg-u, a zaboravih napomenuti to tu. Oprostite, ako vam išta znači napisat ću review sutra, pošto sam došao doma tek jučer navečer, a danas sam zauzet faksom....

[beba nema zvečku]

mislim da prelazimo na novi ritam albuma i ovog i onoga. naći ide jedan na mjesec, napišite rece za ovaj mjeseca da dokažete da ste još uvijek unutra i sranje[sup:3hz5z5zi]®[/sup:3hz5z5zi].

Feanorče evo samo za tebe

[Feanor]

[quote="beba nema zvečku":2w312enw]mislim da prelazimo na novi ritam albuma i ovog i onoga. naći ide jedan na mjesec, napišite rece za ovaj mjeseca da dokažete da ste još uvijek unutra i sranje[sup:2w312enw]®[/sup:2w312enw].

Feanorče evo samo za tebe[/quote:2w312enw]

Eh, i kako ti bilo na Goriboru. Meni predobro (možda malo prekratko) Uglavnom evo i za tebe: http://www.muzika.hr/kalendar/dogadjanj ... ribor.aspx (http://www.muzika.hr/kalendar/dogadjanje/30337/utorock-goribor.aspx)

:)

[beba nema zvečku]

da u pravu si za Goribor, ali meni još nejde rulja u glavu. 90% u zadnjim redovima je pričalo ne obazirujući se na koncert i to me smetalo,jako.

[skitkid]

ja sam imal dosta obaveza faksovnih prošlih tjedana pa nisam pisal zadnjih par stvari a nisam se iskazal baš ni sa onim prošlima pa mislim da nema više smisla bit DIO OVOG LUDOG EKSPEREMENTA. al fakat je ok i to sve. :D

[McPingvin_v2.0]

Nemam što rećo, osim ovog: 9/10

Nije savršena muzika jer ne paše uvijek i svugdje, ali ovaj CD će mi biti u autu. Opuštajuća muzika kakvu skoro nisam imao prilike čuti. Hvala ti na ovih 10 minuta, karabašu.