[DPSG] Carbonized - Screaming Machines (Tjedan Prvi)

[beba nema zvečku]

http://i.imgur.com/3e5Av.jpg
[justify:1t5fecco]U Skandinaviji se početkom devedesetih došlo do pojave velikog broja zanimljivih death metal bendova. Jedan od njih je naravno Carbonized osnovan u švedskom Saltsjöbaden-u 1989. godine. Bend je od početka počeo razvijati ideje netipične za death metal žanr. Do 1993 su skoro u potpunosti odbacili načela death metala kao nit vodilju u glazbi stvarajući čušpajz savršeno doziranih sastojaka iz svih predjela planeta glazbe. 1996 čušpajz dolazi do vrhunca jer je bend odlučio ubaciti još malo disonatnosti, jako keči disonantnosti te su ga smješali u kompaktniju cjelinu nego na prethodniku Disharmonization. Nemam baš puno informacija u bendu, Screaming Machines je jedini njihov album koji sam poslušao uz par stvari sa Disharmonization-a pa ću ovdje stati s pisanjem.[/justify:1t5fecco]


Bacite se na slušanje i javite prve dojmove.

EDiT:
Ko uskoro ne dobi pm, nek me pm-a.

[Sonic_Moronic]

Evo, nije baš detaljno, ali sklopio sam neki review.

-----------------------
Album počinje sa žešćom stvari koja daje tek malo naznake što dalje slijedi. Dobra riffaža i malo grublji clean vokal koji dobro pristaje glazbi, nema problema s te strane.
A onda dolazi Circles, jedna od čudnijih pjesama na albumu, sporijeg tempa i neobičnog vokala.
Nakon toga ide samo nabolje. Uvrnuti riffovi i razni preokreti pojavljuju se u gotovo svakoj pjesmi, eksperimentira se sa kompleksnijim strukturama, izmjenjuje se više tipova vokala. Recimo, zanimljivo mi je kad uleti neki izgovoreni dio, samo nadodaje creepy atmosferi.
Žanrovski gledano, ovo je progresivni rock/metal, tako da zanimljivih instrumentala ne fali, ali ovaj bend je to doveo na još veću razinu. To mi je upravo i omiljeni element, ovo je jedan od albuma pri slušanju kojeg se pitaš što će dalje biti, kako će se glazba dalje razvijati, a to osigurava veliki broj slušanja i nanovog otkrivanja glazbe.

Presuda
Vrlo maštovit i originalan album, taman dovoljne dužine. Ne mogu imenovati nikakvu zamjerku, pružio mi je zanimljiv doživljaj, i dajem mu ocjenu 9/10.

[Outmind]

Na osnovu opisa koji sam po sebi i nije bio štur, stvarno nisam znao što očekivati od ovog albuma.Jedino što je nakon preslušavanja bilo potpuno u skladu sa bebinim opisom je to da je cieli album jedan veliki čušpajz. Ima tu svega i svačega, od rocka preko (vrlo malo) deatha i dooma do punka i psihodelije. Pojedini dijelovi albuma su valjda homage nekim glazbenicima kao što su Lemmy, Blaise Bailey, ili pak Wino.

Iako je valjda jedina konzistentna stvar na albumu njegova nekonzistentnost, ipak ga se može donekle raščlaniti. Prve četiri pjesme su, koliko je to za ovaj album uopće moguće reći, "čisti" metal, bilo doom ili pak neka malo manje mračna varijanta. Ovdje bih izdvojio Circles koji mi je možda i najbolja pjesma na albumu. Peta pjesma i više no prikladnog imena predstavlja svojevrsnu granicu između prvog i drugog dijela albuma Nakon nje tekstovi postaju sve uvrnutiji a glazbene teme šarenije. U ovom dijelu je i "I wanna die", pjesma sa po mom mišljenju najboljim solom. Za kraj su carbonized opet spremili krajnje psihodeličnu pjesmu što nosi ime, a na svoj način, i središnji ugođaj cijelog albuma

Disharmonija je prisutna svugdje i na mnogo načina, bilo to u samoj glazbi sa donekle "normalnim" vokalima, "falš" vokalima uz pratnju donekle normalne glazbe, ili pak u lyricsima koji su u totalnoj suprotnosti sa ugođajem same glazbe.Zanimljivo je međutim kako već pri prvom slušanju ta disharmonija, u većini slučajeva, nekako ima smisla i "paše" Ukupan dojam je, a kako drugačije nego i cijeli album, pomiješan. Mnogo će ljudi tu naći nešto za sebe, malo tko će pak u potpunosti biti zadovoljan odslušanim. U skladu sa time odlučio sam albumu dati srednju ocjenu, koja kao i on sam, predstavlja rezultat udruživanja svih mogućih opcija.

3/5

[Nee Joe]

Jedna kratka recenzija, čisto da ne duljim:

Znači, album, kao i većina death metal albuma na tržištu, počinje sa žešćom stvari (My Hate), koja i nije toliko loša. Štoviše, odlično kombinira mješavine psihodeličnog rocka, metala i deatha, sa pristojnim vokalom predodređen za ovaj žanr glazbe. Međutim, My Hate je nažalost i meni jedina dobra stvar na ovom albumu. Osim Circlesa, koji dosta dobro kombinira instrumentalne preokrete i riffove, od High Octanea pa sve do Common Enemya i Screaming Machinesa (inače, najgore mi dvije pjesme), album je prepun psihodeličnih "ispada", nadobudnih, ali ne i dovoljno atraktivnih riffova i osrednjih eksperimentiranja. Neuspjeli pokušaji u kombiniranju dva žanra koji mogu veoma dobro kolaborirati, ali ovdje nažalost to ne uspijeva. Pristojan vokal, ponekad maštoviti riffovi, možda malo prečesti eksperimentalni preokreti usred pjesme.

---------------------------
Zaključak:
Carbonized nije loš sastav, a samim time ni ovaj album nije toliko loš. Međutim, kao što je to slučaj u većini pjesama sa njega, ovaj album je eksperimentalan, nedorečen i pun pokušaja polu-uspješnog miješanja progresivnog/psihodeličnog rocka sa death/avant-garde metalom. Album se da lijepo poslušati (moram pohvaliti pristojnu duljinu), ali me nije pretjerano oduševio. Štoviše, malo sam se razočarao. Ali dobro, sastav koji je puno puta pokazao da ima mnogo potencijala donekle je i to ovdje napravio (barem u ovom polju glazbe). Sve u svemu, ocjena:

6/10

[Aerial]

Usput, jel u ovim temama dopušteno i komentiranje ili samo fulltime recenzije?

[W1k1n6]

Sve je dopušteno osim odlaziti u offtopic s čudnim pitanjima.

[Maloki]

Ok, prvo što ću napomenuti je da ovaj band nije činio bilo tko. U igri su bili ni više ni manje nego članovi megapopularnog benda Therion. Dok meni to apsolutno ništa previše ne znači pošto nisam neki ljubitelj Theriona, pretpostavljam da će ta informacija zainteresirati fanove istog. No, fanovi neka se pripreme jer Carbonized je sve samo ne Therion. Carbonized je death, sludge, punk, grind, psihodelični rock, progresivni rock pa čak i malo funk tu i tamo... Carbonized je sve, samo nije Therion.

Prva stvar koju primjetite (osim činjenice da prvih desetak sekundi zvuči totalno zlo) je punkerski vokal. Ali pritom ne mislim na radio-friendly "punk" kakav se pušta danas. Mislim na pravi HC punk vokal koji se dosta dobro uklopio sa ostatkom glazbe. Javljaju se i drugi stilovi, no HC prevladava. Nije sjajan, nije bajan, ali zadovoljava.
HC punk buraz.

Instrumentalnu izvedbu je poprilično teško opisati pošto se tu, kao što sam već ranije rekao, radi o mješavini mnogih žanrova. Gitara je kvalitetno odrađena, bubnjevi su zanimljivi i zabavni, a bas je sasvim pristojan i daje dovoljno "dubine". Valja napomenuti kako su prijelazi, iako se radi o glazbenom čušpajzu, poprilično blagi. Nema nekih prevelikih šokova za uho i mozak. Postane i dosta predvidljivo nakon nekog vremena. Ono što svakako valja istaknuti je atmosfera cijelog albuma koja je čista psihodelija. U isto je vrijeme ugodno i neugodno, napeto i opušteno, veselo i tužno. Definitivno poseban doživljaj, pogotovo ako niste navikli na takvo nešto.

Screaming Machines je nešto totalno drugačije od onog što imamo običaj slušati. Nekome će to pasati, a nekome neće. Osobno mi je album čisto dobro sjeo, za što je broj playjeva na last.fm-u u ovih par dana jasan pokazatelj. No, rijetkima će se album zbilja svidjeti.

Svima koji vole poslušati nešto novo i drugačije topla preporuka.
Za sve ostale - izbjegavati u širokom luku :)

[Sonic_Moronic]

E nemože, to sam ja htio napomenuti da ima HC punk vokal, ali sam zaboravio. Fak!

[Outmind]

Jel to samo meni, ili je lik u prvoj pjesmi pljunuti lemmy, a malo kasnije negdje isti Blaze?

[Kenyi]

Nah, ne slici mu vokal ni Blazeu ni Lemmyu :(

[hansi]

ček, therion ?
nisam neki veliki fan, al imaju bas ono pjesme, ko ova
_o6lX_qdlLI

uopce nebi prepoznao da maloki nije napomenuo.

moja reca pada za par dana, dojmovi su vrlo dobri

[Maloki]

Jel to samo meni, ili je lik u prvoj pjesmi pljunuti lemmy, a malo kasnije negdje isti Blaze?
Da, povremeno zvuči kao Lemmy. Za Blazea ne znam pošto nisam previše slušao Maidene, pogotovo ne sa Blazeom.

[beba nema zvečku]

kak je vama svima tu zabavno, ajd prekinite do petka.

[Lord Ragnarok]

evo, zavrsio sa drugim slusanjem albuma pa reko da se rjesim i ove napasti
-------------------
Nemogu reci da mi se album dopao. Premda je na OPu ovaj bend svrstan u death metal, ja osobno nisam mogao naci poveznicu izmedu njih i tog zanra glazbe. Prije bi ih svrstao u neku mjesavinu punka i metala. posto se ekipa ne moze isitici u punk zanru (ili meni tamo nemogu sjesti nikako) a jos manje u metal mogu reci da nisam zadovoljan bendom te njihovim nacinom sviranja. Za dobru stranu albuma cu jedino reci da im pjesme imaju odlicne pocetke koji su kasnije totalno unisteni sa vokalom koji mi se nikako ne uklapa u bilokoju pjesmu.
rezime:
4/10, pjesme sa odlicnim pocetkom, katastrofalnim zavrsetkom i vokalom koji mi se pokusava izderati korz zvucnike sto oce reci

[Kid A]

Evo da se nadovezem na Ragnu i njegovo vezivanje benda s death-metalom, mislim da bi bilo lakse gledati ovaj album kao svojevrsni timelapse iliti cijela evolucija benda kroz jedan album. Preslusao sam ga vec 7-8 puta i stekao sam dojam na pocetku da ce ovo biti nesto u maniru Exodusa i sl. , medjutim kako se pjesme redaju tako je i sve ocitije odstupanje od maticnog zanra.
Pocinje s deathom, dok se kasnije otima kontroli i nastavlja putem raznih eksperimenata.
U daljnjem slusanju gitare su naglasenije, vokal cesce podlozan mutacijama zavisno od pjesme, dok je bass u nekim izvedbama savrseno pogodjen.
Moglo se tu i povuci nekoliko dodirnih tacaka s Therionom ali na srecu ti zvukovi su kratkog vijeka jer mi bas i ne leze, tbh.
Gitara u Psychodelici je fenomenalna i tu me vec polako stilom sviranja asociraju na Nuclear Rabbita (kog isto preporucam u slucaju da vam se svidio Carbonized, ali ne ocekujte preveliku slicnost)
Kakogod, meni se svidjelo i album mi sigurno ostaje u libraryu. Nekom ce mozda zasmetati prevelika ocjena ali trenutno sam bio u prigodnoj avantgarde fazi propracenoj s Oneidom i Nuclear Rabbitom tako da mi je bebina preporuka dosla u pravom trenutku.
[center:lpw432ur]8/10[/center:lpw432ur]

[Sonic_Moronic]

Ja ću definitivno i prošli album čekirati, njega su nahvalili puno više.

[Aerial]

Moje trokeljanje stiže danas... u međuvremenu, jel itko od vas našao ikakav info o albumu na netu? :D U prvom redu mislim na stihove.
Za razliku od nekih drugih albuma Carbonizeda, ovaj je toliko nepoznat po netu da bi zaključio da su ga izdavali u garaži O_o

[Lord Ragnarok]

ja sam trazio lyrics ali bez uspjeha
ko da ga nisu ni izdali, jedva da i nade nesto o albumu..

[Frky]

Daklem:

Probao sam preslušati album par puta i nisam još uspio u komadu poslušati sve pjesme! Zašto? Prvenstveno jer mi nepaše ovakav tip muzike tj. nevolim metal (čast iznimkama koje slušam tu i tamo)! Dakle, prvo mi nepaše vokal, nevolim tu "deračinu" (je, ima pjesama gdje je vokal sasvim pristojan)! Nadalje, nepaše mi glazba koja je dosta kaotična i ponegdje nepovezana, imam neki osjećaj ko da je nabacana (opet, ima normalnih stvari na albumu)!
Kod ovih par stvari na albumu koje su me zaintrigirale (neznam sad imena pjesama, neda mi se tražiti jer sam ljen i smrdim) sam primjetio da me podsjećaju dosta na NoMeansNo, a njih sam prije donekle volio i rado slušao, i isto sam primjetio da nisu tipičan metal (metal u mojoj glavi je Dimmu Borgir i ostale pizdarije pa s njima sve uspoređujem) nego su više neki malo brži psihodelični rock ili nešto slično!
E da, ona prva pjesma me skroz razočarala jer nisam očekivao brutalu odmah na početku, nekako mi je odmah bacila neko crno svijetlo na cijeli album!
Moram napomenuti da sam album slušao kad stignem a ne po raspoloženju pa i tu se izgubi interes!
Enyway, ostavit ću album u playlisti još par tjedana jer bi u nekom momentu lijepo "sjeo" na moje uši, u to nesumnjam!

Napomena: nisam čitao ostale kritike i svaka sličnost s njima je nenamjerna! :)

[Aerial]

OK, dakle, here's my penny...

Carbonized je s ovim, trećim po redu albumom odlučio otići korak dalje s nekakvim "progresivnim psihodeličnim" ekperimentiranjem s nečim što bi se eventualno moglo opisati kao avant-gardni metal. Tragova deatha ima, ali death je ovdje samo relikt. "Progresivna psihodelija" je pod navodnicima jer, barem što se tiče mog osobnog mišljenja, ta dva pojma nisu sama sebi preduvjet. O čemu govorim, shvatiti ćete kasnije.

Album je na prvo slušanje hrpa svega i svačega, od ponekog dobrog i zaraznog riffa do iritatnih falsetta. Na svu sreću, nakon nekoliko preslušavanja počinju se filtrirati neke konkretne stvari.
Prvo, album je, čini se, podijeljen na dva dijela. Zbog stilskih ili produkcijskih, nemam pojma. Moguće ovo drugo jer prvi dio albuma zapravo sadrži pjesme koje su koliko-toliko koherentne (čitaj: bolje). Od "Golden Rain" na dalje, stvari krenu u smjeru podruma vašeg susjeda koji je u nekom punk-metal bendu koji se popodne zabavljaju pa nabacuju što im padne na pamet u nadi da će u 3+ minute to ispasti relativno dobar progresivni psihodelični fusion. Zapravo im i uspije u nekim sekcijama, za svaku pohvalu. U onim drugim, doduše, zvuče baš kao prije spomenuti bend koji luta po akordima i derivira dva ista riffa.

"My Hate", početna stvar, je nekakav groove ispad frustracije, gotovo kao da slušate Panteru. Što je dobra stvar, pjesma je zapravo najupečtljivija na albumu. "Circles", druga po redu, je suprotnost. Jedina opravdano imenovana progresivna pjesma na albumu, Circles ima nekakvu surealnu atmosferu i upečatljiv kraj. Početne stvari, kao što sam već rekao, su mamci. Mamci, u smislu da su zapravo jako dobre pjesme koje vas navuku na slušanje ostatka. "For those who pray", "High Octane" i "Psychodelica" obećavaju dobrih basslineom, ali malo razočaraju pomalo predvidljivim riffovima. Negdje na pola puta albuma, od Psychodelice na dalje počne se filtirati i alternativni punk-like vokal, koji mi je, da iskreno kažem, prva takva pojava u slušanju ovakvih albuma, i zapravo nije loša stvar. U sav taj mix-n-match koji album već jest, punkerski vokal dodaje još malo stranog materijala, koji na nekim mjestima zvuči kao da je Daron Malakian upao na pogrešni gig.

Od polovice na dalje, album ide sve više u eksperimentiranje. Počinje zvučati kao Pink Floyd s malo više Red Bulla, a premalo Vodke. Konkretizacija postaje gotovo nepoznat pojam, pa se čini kao da čekate da neka pjesma napokon dođe u impresivni klimaks kojeg.. ne bude. Jednostavno ostaje na onoj kvazi-psihodelično-progresivnoj eksperimentaži koja se čini kao sama sebi svrha. Posljednja stvar "Screaming Machines" je vjerojatno i najveći potpouriSna cijelom albumu. Fusion, odnosno jazzoliki rock/metal, ovdje dolazi do najjačeg izražaja. Stvar je zapravo zanimljiva, ali učestali prijelazi i breakdowni, u kombinaciji sa mjestimično infantilnim tekstom (Life is pain / pain is life..) rezultiraju onim zlatnim pravilom Roleplayanja, "jednako dobar u svemu je isto što i jednako loš u svemu".

Kao zaključak, samo da ponovim - album nije loš. Zapraov je zanimljivo eksperimentiranje koje je, eto nažalost, negdje na pola puta postalo samo sebi svrha. Unatoč zanimljivim vokalima, mjestimično dobrim basslineom i energičnim ispadima, upotreba "trippy" zvukova ne čini pjesmu instantno smislenom psihodelijom, a mješanje svega i svačega nije dovoljan razlog da se nešto klasificira kao progresija.

U svakom slučaju, zanimljivo ostvarenje koje će ipak ostati neko vrijeme na playlisti :)

6/10

ok, ovo je ispalo duže neg sam planirao... -_-

[croat1gamer]

Uspio naci vremena da preslusam dio.
Zasad imam mijesani dojam, ponajvise zbog odnosa glas-muzika. Nikako ne mogu naci neko srediste izmedu tog dvoje, ako je jedno dobro u pjesmi, ovo drugo to donekle ponistava. Dosta su bolji od metala koji sam ocekivao iz uvodnog teksta. Dosta mijesani dojmovi, ali tek prvi put preslusavam. Nisam si vise pametan sto da posebno kazem, ali za sada je nekih 3-3.5/5

[Aerial]

Vokali su čudni na prvo slušanje, da. Prelušaj par puta da ti sjedne, zapravo su prilično interesantni :D

[Duke of Earl]

Čuo sam za ovaj bend još prije par godina, dok sam intenzivno slušao Therion, ali ih eto nekim čudom nikad nisam stigao poslušati tako da mi je drago što su ovdje preporučeni u prvom tjednu. Čitajući o bendu po bespućima interneta, naišao sam na ovu izjavu vokala i gitarista, Christofera Johnssona:

"Screaming Machines is the worst of Sonic Youth, Syd Barret era Pink Floyd, old Black Flag, and Voivod"

I to je zapravo najbolji mogući opis ovog neuspjelog eksperimenta. Kažem neuspjelog zato što nije ostavio apsolutno nikakav dojam na mene. Sad kada razmislim, nemogu se sjetiti ni jedne pjesme ili nekog zanimljivog dijela s albuma, a poslušao sam ga u cijelini barem jednom dnevno od kada je preporučen. Čak ih nebi ni nazvao orginalnim ili unikatnim, opisi koji sam često susretao u vezi ovog albuma, zbog iznimne sličnosti s albumima Voivoda izdanih kasnih 80.-tih. Jedina razlika je što Carbonized više naginje prema nekakvom prog/psych rocku, dok je Voivod ipak skloniji thrash metalu. Od pozitivnijih stvari bih naveo vokalne akrobacije koju se mi album učinile zanimljivijim kad bi me izmorila konstantna baraža disonantnih riffova, a i cijenim njihov pokušaj da naprave nešto drugačije, ali kao što sam spomenuo, ipak me to previše podsjeća na stvari koje sam već čuo.

4/10

[skitkid]

"Screaming Machines is the worst of Sonic Youth, Syd Barret era Pink Floyd, old Black Flag, and Voivod"

to je to.

uglavnom. nakon prvog preslušavanja jedva sam se natjerao na još par i zbilja mi je teško išta smisleno napisati o albumu. cijeli ovaj bućkuriš me najviše podsjetio na SLIP IT IN eru BLACK FLAGA (a i b stranu MY WARa) sa svim tim disonantnim rifovima i načinom pjevanja (pogotovo prva pjesma MY HATE) samo što je ovdje to sve puno lošije. MY HATE je zapravo i vrhunac albuma i nakon nje se uglavnom prebacim na slušanje nečeg drugog. 3/10

:D

[Kenyi]

Evo moje recenzije
Album je bio veliki eksperiment, bilo je tu svega, disonantnih riffova razni pokušaji psihodelije, igranje sa vokalima i bubnjevima i ubitacne dionice na bassu. Nakon My Hatea nisam znao šta da ocekujem. No shvatih da je to uvod i da ce album kasnije procvati. I tako je bilo, samo što je to cvjetanje ne baš potpuno. Imali su super ideju samo je nisu razradili, riffaža nije baš tako upečatljiva i samo bih 2 riffa mogao izdvojiti, ostalo su samo varijacije i popunjavanje prostora sa lošom psihodelijom. Ne vjerujem da cu se vracati na ovaj album u buducnosti. It didn't bring it for me
6/10

[Feanor]

Ok, ovo pišem bez čitanja itijedne prije obavljene recenzije, i uz napomenu da sam album stigao poslušat samo dva puta, jerbo sam bio jako zauzet ovaj tjedan, a i doma sam bio tek u utorak navecer, u svakom slucaju da ne duljim...

Ovako, glazbu nikad nisam dijelio na pravce i žanrove, pogotovo ne međužanrove, nekako nije moj stil, tako da ako me pitate razliku između grindcore-a i speed metala nebih imao pojma tako da o žanrovima neću pričati, jednostavno ne funkcioniram na taj način. Uglavnom, prvo što sam gledao prilikom slušanja i gledanja ovog albuma je bio cover, koji je šaren i nepovezan s bilo čim jako slično kao i njihova glazba.

Što se tiče mog osobnog ukusa glazbu generalno dijelim na 3 načina. Neka naosnovnija podjela bi mi bila: ''glazba koju slušam dok čilam, surfam, pišem, čitam'' , ''glazba za mp3 player, koja mi je glazba za hodanje'' i ''glazba za pomnije slušanje'', e ovaj album definitivno spada u tu treću kategoriju, pa sam se prilikom drugog slušanja nalazio da pokusavam nesto naci na wikipediji ili procitat nesto s monitora, al sam se zadubio u glazbu i totalno mi je tok misli otišao u drugom smjeru. Što mi se sviđa, jako. Doduše problem je što moram stvarno biti u jebenom raspoloženju i imat jebeno puno vremena da odvojim koji sat, dva za takav band. Doduše i Mr. Bungle mi je takav, a opet mi je jedan od najdrazih bandova svih vremena, tako da nema problema što se tiče toga.

Druga stvar su glazbeni pravci. (znam da sam rekao da necu pricat o tome, al to je jednostavno nemoguće s ovakvim albumom) Sad ću opet bit kontradiktoran, ali jebiga, inače nevolim kaotičnost i skakanje sa žanra na žanr i pokušavanje da se ugura jako puno materijala u relativno ograničeno vrijeme trajanja albuma, doduše opet jako volim Mr. Bungle-a i ostale Pattonove projekte ali mislim da je to iznimka koja potvrđuje pravilo.

Kad slušam neki album volim konzistentnost, da album ima neku čvrstinu i ajmoreć generalni pravac u kojem ide, dok kod ovog albuma to nisam pronašao. Recimo bilo bi mi puno draže da su uzeli neku moćniju stvar poput ''Circles''-a ili ''Psychodelica''-e i da su oko njih razvijali album, ovako mi je sve to jedan veliki čušpajz svega i svačega, di mi je dosta svega sjelo ko budali šamar, a opet s druge strane dosta svačega nije bilo po mom ukusu, ali eto vjerovatno kod ovakvih albuma nema osoba kojima su sve stvari savršene.

Što još reći, osim da se malo osvrnem na vokal i svirku, doduše tu se nebih volio petljat, pošto nisam neki glazbeni stručnjak, a i opet po meni previše varira da bih mogao dati definitivnu ocjenu. Vokal mi je na trenutke savršen dok mi na trenutke uopce ne odgovara, dok su instrumentalno stvari odlične i vidi se da su dečki navikli svirat stvarno sve i svašta i svaka čast tipu koji je to aranžirao i skladao.

Eh i još jedna mala primjedbica je na lyricse, ne da su loši nego ih nema skoro nigdje na netu tako da sam ih morao 'vatat ovako s uhom i ovo što sam čuo dosad nije bilo loše doduše nije ni bilo ništa posebno.

Uglavnom, najsličnije ovom što sam poslušao su ''Wall of Voodoo'', doduše malo brži, raznovrsniji i malo ozbiljniji, u svakom slučaju ništa preposebno (barem meni) ali definitivno band kojeg se isplati poslušati par puta, možda mi nakon još par slušanja sjednu malo bolje...

Ocjena hmmm, trenutno 6,5 ali vjerujem da ce se nakon par slušanja to dignut do 7,5, 8. Znam sebe i obično mi treba malo duze vremena da se naviknem na zvuk pojedinog benda tako da cu ih vjerovatno zavolit nakon još par slušanja kojih će definitivno biti. :)

EDIT: Eh i pardon na ovako šturoj recenziji, ali pošto stvarno nisam stigao album poslušat dovoljan broj puta da bi komentirao detaljnije i suvislije, ovo je više manje samo moj osobni dojam nakon par slušanja istog. Kao i njiova glazba prilično je nepovezano, ali eto jebiga. :)

[T.N.T.]

Ovo je moj prvi izlet u metal vode, tako da mi je teško pisati o albumu pošto nemam nikakvo predznanje o ovom žanru. Uglavnom, ono što sam čuo mi je bilo interesantno, pogotovo energičnije pjesme. Ipak album kao cjelina me nekad smara, pogotovo pred kraj, tako da mi gubi neki bolji dojam kao cjelina. Isto tako mi je par zanimljivih rifova zapelo za uho, a vokal mi je većinu vremena bio dobar. Sve u svemu, zanimljvo iskustvo, htio bih poslušati još neke stvari iz ovog žanra, tako da sam otvoren za preporuke. Albumu dajem sedmicu, čisto zbog njegove zanimljivosti i tome što mi je dao želju da više istražim ovaj žanr.
7/10

[Maloki]

Za to se javi u prikladnu temu, naći će se već nešto za tebe :P

[Sonic_Moronic]

@Feanor - Interesting read, iako je više osobni stav o glazbi općenito, a manje recenzija. :)

[hansi]

Poslušao album par puta.
Prvi dojmovi su bili;-nešto novo što nikad nisam čuo
-mješavina dosta različitih stilova
-dosta dobar ali čudan vokal
-ovo je dost dobro
Međutim, nakon nekoliko preslušavanja, jednostavno vise nemam volje poslusat vise od 1 pjesme, ako i nju.

Dojam mi je opao, sve mi je ono, nekako loše i neuvjerljivo.

Album kao da se ne može odlučiti što želi biti, ima jednostavno previše različitih pjesama i svega.

Vokal mi uopće ne spada u death metal kako je beba rekao.

Instrumenti i melodija su mi previše zamorni i "repetitivni", te me ništa ne tjera na ponovno slušanje.
Ipak, album nije toliko loš, ima par pjesama (1-2) koje su čisto ok.

Ne paše mi ovaj stil glazbe, možda se vama svidjelo, ali meni nije nešto.

Po mome mišljenju zaslužuje

4/10