Korpse
26-09-2010, 19:19
Za početak evo jedna moja, inspiracija me pukla kad sam gledao ovog jednog lika i razreda dok je išao raditi zadatak. Fora je lik ima 5 matku i fiziku za razliku od nekih. Ovo slavuj je interna fora, nastala kad smo čitali Dekamerona iz jedne priče, ako nekog zanima više neka pita. :D
Kreda u ruci stare profesorice Zore, samouvjereno na ploči piše zadatak. "Treba mi jedna pametna glava" izustila je dok je čistila kredu sa ruke. Baca pogled razredom, traži i traži, kao radar. MIKULIĆ - reče ona, uz osmijeh na licu. Pametna glava se ustaje, nabacio je ozbiljan izraz lica. Ivo zna na čemu je. Zadatak na ploči ga izaziva, kao ne može ga uraditi, zadatak je jači od njega, al Ivo zna na čemu je! Čovjek mora uraditi ono što čovjek mora uraditi. Korača do ploče, korak je staložen i oprezan. Gleda zadatak u oči, zadatak gleda njega, tko prvi trepne izgubio je prvi dio igre. Nitko ne trepće, obojica su mentalno spremni za ono što slijedi, dvoboj dvojice matematičkih titana. Došao je do Zore, prima kredu u ruke. Stišće kredu momački i zastaje na sekundu. Osvrće se po razredu, baca pogled od osobe do osobe. Vidi mnogo zabrinutih lica, u nekima vidi i nadu da će ih spasiti od muke , izbaviti preko vrata do slobode. slatke slobode bez matematike, ali Ivo nažalost to ne može, čak je i Chuck protiv Zore nitko i ništa. Jedan duboki uzdah i kreće na posao. Vidi 6 korijena, mnogo brojeva, jedan znak dijeljenja uz jednu zagradu, gadovi mu se smiju u ulice. "Sada ću vam pokazat'" - izusti Ivo i skrati i ubaci prvi broj ispod korijena. Prvi korak je dobro prošao pa kreće dalje. Sredio ih je dosta do trenutka kada je se pojavila dvocifrena mrga iznad korijena. Plazi mu jezik ali Ivo se neda! Ostaje mu još malo do kraja, zadovoljan je sa učinjenim. Palo je još mnogo glava, sva ta brutalnost mu ne smeta, jer Ivo zna ako on ne dovrši zadatak, zadatak će bez pogovora njega skratiti za glavu. Ostao je je još jedan gol korijen do kraja. Bogu hvala i on se skratio, rezultat je tu, šesti korijen iz osam. Spustio je kredu i okreće glavu prema Zori. Profesorica klima glavom, dole pa gore, dole pa gore, rezultat je točan! Očistio je ruke od krede i krenuo prema svom mjestu sa zadovoljnim smiješkom na licu. Gromoglasan pljesak odjekuje razredom, spašeni smo! SVIMA JE SLAVUJ OTIŠAO U NEBESKE VISINE I PROPJEVAO!
Kreda u ruci stare profesorice Zore, samouvjereno na ploči piše zadatak. "Treba mi jedna pametna glava" izustila je dok je čistila kredu sa ruke. Baca pogled razredom, traži i traži, kao radar. MIKULIĆ - reče ona, uz osmijeh na licu. Pametna glava se ustaje, nabacio je ozbiljan izraz lica. Ivo zna na čemu je. Zadatak na ploči ga izaziva, kao ne može ga uraditi, zadatak je jači od njega, al Ivo zna na čemu je! Čovjek mora uraditi ono što čovjek mora uraditi. Korača do ploče, korak je staložen i oprezan. Gleda zadatak u oči, zadatak gleda njega, tko prvi trepne izgubio je prvi dio igre. Nitko ne trepće, obojica su mentalno spremni za ono što slijedi, dvoboj dvojice matematičkih titana. Došao je do Zore, prima kredu u ruke. Stišće kredu momački i zastaje na sekundu. Osvrće se po razredu, baca pogled od osobe do osobe. Vidi mnogo zabrinutih lica, u nekima vidi i nadu da će ih spasiti od muke , izbaviti preko vrata do slobode. slatke slobode bez matematike, ali Ivo nažalost to ne može, čak je i Chuck protiv Zore nitko i ništa. Jedan duboki uzdah i kreće na posao. Vidi 6 korijena, mnogo brojeva, jedan znak dijeljenja uz jednu zagradu, gadovi mu se smiju u ulice. "Sada ću vam pokazat'" - izusti Ivo i skrati i ubaci prvi broj ispod korijena. Prvi korak je dobro prošao pa kreće dalje. Sredio ih je dosta do trenutka kada je se pojavila dvocifrena mrga iznad korijena. Plazi mu jezik ali Ivo se neda! Ostaje mu još malo do kraja, zadovoljan je sa učinjenim. Palo je još mnogo glava, sva ta brutalnost mu ne smeta, jer Ivo zna ako on ne dovrši zadatak, zadatak će bez pogovora njega skratiti za glavu. Ostao je je još jedan gol korijen do kraja. Bogu hvala i on se skratio, rezultat je tu, šesti korijen iz osam. Spustio je kredu i okreće glavu prema Zori. Profesorica klima glavom, dole pa gore, dole pa gore, rezultat je točan! Očistio je ruke od krede i krenuo prema svom mjestu sa zadovoljnim smiješkom na licu. Gromoglasan pljesak odjekuje razredom, spašeni smo! SVIMA JE SLAVUJ OTIŠAO U NEBESKE VISINE I PROPJEVAO!