PDA

Pogledaj cijelu verziju : Knjiga?



Nefarnius
27-05-2006, 15:25
Netko pravi novu knjigu, fantasy knjigu, zanima me šta mislite o njoj. Taj koji pravi, to mi je lega. Ovo je samo pola stranice(ima ih 8) prvoga poglavlja. Šta mislite?



Kiša je pljuštala. Proljetni oblaci nadvirivali su se iznad sunca, pokušavajući sakriti i onaj mali tračak nade, da se spasi nešto, nešto posebno i dobro. Nitko se nije obazirao. Oštrice su se lomile, sjekire pucale. Bitka je bila tek počela. Neki veliki ork zaskoči konjanika u punome trku. Vilenjaci ispale strijele i pogode prvi val Shaddarove vojske. Sjene se povuku i propuste goblinima prvi nalet.
„Pripremite topove“-povikne snažni ratnik imena Seraphon.
Patuljci, poznati kao domišljata bića, uzmu topove, napune ih barutom i ispale čekajući štetu kakvu će nanjeti njihov novi izum. Orci zasiktaše, i iz sve snage zalete se na svetu alijansu. Vilenjaci ih odbaciše, i strpljivo ostanu stajati na mjestu. Odjednom se začu krik. Kroz velika vrata Isara, probije se ogromni debeli trol. Hrabri konjanici u punom mahu slete se na njega, no uzalud. Veliki ih trol udari svojoj batinom, i odbaci ih dosta od sebe. Shaddar je uživao u ovome pogledu. Znao je da ako pobjedi alijansu, stići će pred drevna vrata Daggothlanda. A samim tim činom, oslobodit će svoga gospodara, drevnog boga tame, Nefarniusa. Veliku zvijer,pogodi topovska kugla i ona se na trenutak obruši. Vilenjaci ispale strijele i konjanicu obore trola na leđa i usmrte ga. Shaddar, poznat kao princ sjena, nestane i sa svojim oštricama tame pojavi se na bojištu. Tiho se približavao lordu Seraphonu, dok se ovaj borio s jednim orkom. Seraphon se zaleti na orka i pribije mu ostricu niz grlo, no ork u zadnjem trenu, stavi ispred sjekiru. Bio je onaj trenutak, tko ima veću snagu. Orci su češće bili jače građeni ratnici, no toga dana nije bilo orka koji je mogao konkurirati mladom Seraphonu. Mladić je imao oko dva metra, a mišići su mu izgledali kao od kamena odvaljeni. Seraphon stavi nogu na orkova prsa, odgurne ga, te se zaleti i svojom oštricom probode ga.
Ork krikne od boli i padne. Seraphon se okrene i ugleda princa sjena u svome najstrašnijem obliku.
„Opet se susrećemo, Seraphone. Nisi se nimalo promjenio“-reče Shaddar.
„Čuvaj svoje otrovne riječi za nekoga drugoga, ako još budeš moga.“-odvrati Seraphon te se zaleti mahajući oštricom iz sve snage. Princ Sjena nestade, i pojavi mu se s leđa. Nastade snažan urlik i Seraphon pade. Alijansa je bila osuđena na propast...

POSA
27-05-2006, 16:42
tvoj lega to napisao, najstarija finta

Nefarnius
27-05-2006, 16:55
Kunem se!

Rocchiro
27-05-2006, 17:18
isfurani je vec taj fantasy,treba nekaj novo

jeretik
30-05-2006, 19:01
Ko god da je napiso, neka samo nastavi pisat

Najbolja stvar pored sexa i slusanja Slayera je pisanje (nije pišanje)

Dobar je osjecaj kad mozes rec - ja imam knjigu iza sebe.

Rocchiro
31-05-2006, 12:45
Ko god da je napiso, neka samo nastavi pisat

Najbolja stvar pored sexa i slusanja Slayera je pisanje (nije pišanje)

Dobar je osjecaj kad mozes rec - ja imam knjigu iza sebe.

istina..al najteze je zapocet :wink:

Nefarnius
31-05-2006, 18:31
ja mislim da on treba uvesti revoluciju i nepisati iz perspektive heroja nego iz perspekitive antiheroja, i da antiheroj pobjedi!!!

MindReader
31-05-2006, 19:00
ja mislim da on treba uvesti revoluciju i nepisati iz perspektive heroja nego iz perspekitive antiheroja, i da antiheroj pobjedi!!!
mislim da ti je na taj način pisano Smrt Petra Svačića :rotfl:
ali ti je ok prijedlog :wink:

Nefarnius
31-05-2006, 19:07
pa već je otrcano da uvijek neki ljepotani, heroji pobjede, zašto nebi pobjedili negativnci, ono ružni, za koje se ne udaju djeve??? :D :D

jeretik
31-05-2006, 19:28
Haha, recimo da citava knjiga bude u duhu toga da ce heroj pobijedit i tako to, al na kraju ga negativac pojede i odvuce djevu za kosu il nesto slicno

Il se djeva pretvori u biseksualnu nimfomanku u kozi i s bicem, a heroj se razocaran prikolje kasikom

Hehe

Sonic_Moronic
01-06-2006, 19:28
pa već je otrcano da uvijek neki ljepotani, heroji pobjede, zašto nebi pobjedili negativnci, ono ružni, za koje se ne udaju djeve??? :D :D

Ja uvijek navijam za zle!!!!
Ja sam isto pokušo neke knjigeal brzo odustanem
btw. trenutno čitam Diablo:Crni put jer pročito to neko (a i bilo koji nastavak knjige) Knjiga je zaaakon

Sonic_Moronic
01-06-2006, 19:53
Haha, recimo da citava knjiga bude u duhu toga da ce heroj pobijedit i tako to, al na kraju ga negativac pojede i odvuce djevu za kosu il nesto slicno

Il se djeva pretvori u biseksualnu nimfomanku u kozi i s bicem, a heroj se razocaran prikolje kasikom

Hehe
slažem se sa tobom, ali sam očito jedini, why

Pročitaj post gore pa vidiš da se i ja slažem :D Mislim ovo na kraju malo bolesna ideja...

Demon Hunter
09-06-2006, 21:45
Zašto bi ovo bila bolesna tema.Evo i ja upravo pišem knigu.
Prvo poglavlje pišem.
Evo pa malo čitajte i dajte mi svoje mišljenje.
PS:Izvinite ako je malo dugačko. :( :( :(
Poglavlje I
Šuma Erengerion
Noć je polako prilazila kraju a dan se sve više i više bližio.Dok sam se vraćao iz velikog carstva Azeron gdje sam poslom posjetio velikog Kralja Tariusa.Dok sam se približavao zaboravljenom mi domu Firneinoru zastao sam na čas da se divim izlasku sunca.Stajao sam na zelenom proplanku šume dok je sunce izbijalo iza planina,oblaci su prelijetali,ptice cvrkutale a vjetar mi prolazio kroz kosu.Osvrnuo sam se oko sebe,gledao sam svoj dom i njegov tamno crveni vrh kako sja na suncu.Pomislih; drago mi je što se vratih kući sa dalekog puta u svoj zaboravljeni i napušten dom.Sišao sam sa proplanka i ušao toranj gdje me je dočekao moj vjerni prijatelj Zurin sa vijestima,kao da je znao da se danas vraćam sa puta.Spustih prenatrpanu torbu svakojakih stvari koje pokupih u Azeronu od raznih prodavača i starih mi znanaca.Sjedio sam i gledao prostoriju i prisjećivao se svojih starih dana.Sve je bilo kako sam i ostavio,sve je bilo na svome mjestu.U taj čas sjetih se prijatelja Zurina koji je zbunjeno stajao kraj vatre,i gledao me zamišljeno.
-Priupitah ga.
-Što te dovodi do mog doma na dalekom zapadu stari znanče,nisu li te ponovno počele proganjati Harpije ili si došao po moju pomoć.
-Langelose stari prijatelju dobro te je vidjeti uvjek me nasmiješ.
-I stari lukavče kako je bilo na putu jesi li pronašao što korisno u Azeronu ili si išao da se odmoriš.
-Sve je u svome redu ali nemamo vrjemena za čavrljanje,pretpostavljam da si došao po moju pomoć.
-Ali kako si znao da trebam tvoju pomoć.
-Jesmo li mi Čarobnjaci ili ne.
-Jesmo Langelose,da pređemo na stvar.
-Donosim mračne vijesti,prijatelju.
-Izraz na tvome licu Zurine,govori mi da nešto nije kako treba u našem Lentaffionu.
-U pravu si Langelose,dobro si me pročitao kao otvorenu staru prašnjavu knjigu u stare dane, kad smo zajedno šetali preljepim šumama.
-Da Zurine znam,kakve to vijesti donosiš.
-Langelose...
-Langelose dogodilo se ono čega smo se najviše pribojavali.
-Dogodilo se ono nemoguće ali ipak moguće.
-Zurine još uvjek govoriš u zagonetkama,a to ja ne mogu da pročitam.
-Reci mi o čemu se radi ili da zovem nekoga drugog koji će mi to otkriti.
-Ti znaš o čemu ja pričam Langelose,ti znaš što se vratilo.Dva brata,dva čarobnjaka se vratiše.Vratiše se da započnu drugi rat protiv Lentaffiona.
-Zurine nije valjda ono što mislim da jest.
-Zurine nije istina da mi govoriš da su se Mankor i Devius vratili.Ali oni su nestali poslje prvog rata,vidjeo sam to svojim očima.
-Da znam da si vidjeo ali nisi dobro gledao,povratili su svoju prijašnju moć.
-Mač Allnator vrati im prijašnju moć.
-Zurine nerazumijem o kakvom maču govoriš.Ne postoji nikakav mač po imenu Allnator.
-Mač Allnator drevna je legenda koja se priča sa naraštaja na naraštaj.Iako si glavni od nas pet čarobnjaka Langelose nisi li dosad morao čuti legendu o Allnatoru.
-Zurine ja se nisam bavio glupostima i proučavao Mačeve,prstenje i druge kovane materijale kao što to čini naš prijatelj Ragnar.Ja sam se bavio opstankom svjeta i njegovom spašavanju dok je Ragnar u svojim odajama čitao izbljedjele natpise na mačevima.
-Znam Zurine iako sam najstariji i da me polako hvataju godine nisam sveznajući,molim te da mi ispričaš tu legendu o maču Allnatoru ili kako se već zove.
-Stajao sam kraj vatre i sumnjičavo gledao Langelosa,mislio sam da zna legendu o Allnatoru.Ali čini mi se da su ga godine sustigle.
-Mač Allnator drevna je legenda koja je pala u zaborav.Legenda koju iskovaše braća Waraxx,braća Mankor i Devius.
Allnator iskovaše iz razloga da pokore svjet Lentaffiona ali nisu uspjeli.
-Zato se vratiše po drugi put da nas poraze jednom za svagda.
-Kao što kažeš Zurine mač je drevna legenda,a gdje je bio do sada.
-Langelose bio je pred našim očima cjelo vrjeme a da ga mi nismo ni primjetili.
-Po početku prvog rata Mankor i Devius bili su zapovjednici vojske smrti.Ali kako i znaš oni su nestali poslje tog rata.
-Ukratko nji dvojica su iskovali mač kako bi sa njim pokorili Lentaffion i sakupili sve moguće vojske koje možeš zamisliti kako bi ponovno krenuli protiv nas.
-Ali tjekom prvog rata mač je bio čuvan tako da nas bez njega nisu mogli pokoriti.
-Zurine ako me pamćenje služi nji dvojica iskovaše mač po postanku svjeta i taj mač je prijetnja Lentaffionu
-A ta prjetnja mora da se brzo ukloni.
-Da Langelose zato sam i došao do tebe jer si ti starješina ovog našeg reda i ti moraš da odlučiš šta će da se poduzme.
-Zurine...prijatelju moj ako se ne varam mač Allnator čuvali su naši stvoritelji.Ako se ne varam mač je bio kod Vilenjaka.
-Da Langelose,oni su ga čuvali.
-Ali kako ga se Mankor domogao.
-Prijatelju Langelose na to pitanje ti ne mogu odgovoriti jer i sam ne znam odgovor na njega.
-Samo znam jedno da ti moraš odlučiti šta ćemo da uradimo kako bi se prijetnja uklonila.
-I to mora da uradimo velikom brzinom,jer neprijateljske snage su već u pokretu.
-Zurine ako je tako kao što mislim i da su Vilenjaci ti koji su čuvali mač,onda kod njih moramo i pronaći odgovor.
-Na što si naumio Langelose.
-Zurine ti ostaješ ovdje i ostaćeš dok se ja ne vratim.
-Ja odlazim do Vilenjaka potražiti odgovore na naša pitanja.Odlazim u glavni grad Erengerion da potražim savjete Kralja Queltara Darenda.
-On će sigurno znati šta mora da se uradi.
-Ostani tu a za 6 dana vrati se u svoj dom,do tada ćemo nešto smisliti.
- Dok sam se spremao za polazak pomislio sam kako možda nikada više neću vidjeti svoj dom.Šetao sam po sobama koje su odirale magijom u svakoj od tih prostorija imao sam čudnih stvari,bilo je tu svega od zmajevih krila do kostiju goblina,krila Harpija i raznih Napitaka.Pripremio sam se na polazak ogrnuo se crvenim plaštem,uzeo svoj štap.Osedlao sam konja i krenuo.Ali me zaustavi Zurin.
-Langelose zar nisi nešto zaboravio.
-Zamislih se ali se nesjetih što nisam ponio.Zatim me Zurin priupita nemam li sa sobom mač.
-Ja sam se samo osmjehnuo i rekao mu...ti i tvoj prijatelj Ragnar koristite mačeve ali ja,ja sam čarobnjak i koristim se magijama a ne nekim tupim oružjem.
-I zapamti Zurine mi smo Čarobnjaci a ne neki Llantarioni ili Barbarijani koji nemaju umjeća i stila za borbom.
-Krenuo sam i viknuo iz daljine...Zurine ostavi se mača i počni se ponašat kao pravi Čarobnjak.
-Vidimo se uskoro Zurine...
-Gledao sam kako Langelos odlazi u pravcu rijeke kao strjela,osjetio sam neku tugu za prijateljem,kao da ga nikad više neću vidjeti.
-Promatrao sam dugo kako se prašina diže onuda kuda je Langelos prošao,gledao sam sve dok ga nisam izgubio iz vida,a onda sam se vratio u toranj.
-Gledao sam njegov dom ali svoj sam vidio u očima.
-Toranj mu je bio preljep sjao je na suncu kao usijano željezo pred kovačevim čekićem,vrata su mu bila drvena,tamno smeđa a iznad njih se protezala visoka zgrada dokle pogled seže.
-Ušao sam unutra i s znatiželjom počeo razgledavati unutrašnjost.
-U sredini prostorije stajao je maleni ali izdržljiv drveni stol a oko njega dve male stolice.
-Pokraj vrata čučio je stari kamin sav u raspadu, kao da je čekao da ga netko popravi,izvana je već bio izblijedjeo,bio je star gotovo kao i stari Langelos.Ali ne tolko star.
-Na drugi sprat vodile su stare otrcane klimave stube,polako sam se popeo do sobe.U njoj je bio samo jedan krevet i radni stol na kojem je bilo nekoliko svitaka sa čudnim natpisima.
-Na trećem spratu a i najljepšem bio je samo jedan prozor sa kojeg se vidjelo sve u okolici.
-Bio je to najlijepši pogled u životu...sa njega se vidjela stara Zlatna Rijeka koja je tekla kroz cjeli Lentaffion,Prelijepi Lurinen i njegovi gradovi a na pravac tornja protezala se zemlja Patuljaka i njihova čudesna šuma.Šuma u kojoj življaše prelijepi Griffoni u skladu sa Prirodom.
-Noć je već polako padala,sišao sam do radne sobe gdje je bio krevet.Zapalio sam lulu i nakon nekog vrijemena zaspao.Dok je Langelos jurio do šuma Darendaila.
-Pomislih ponovno,ostavljam dom iza mene i hitro jurim do Darendaila.Prolazio sam pokraj Patuljačkih planina...planina koje više nisu imale onu svoju staru lijepotu.Za to su bili krivi Patuljci,nebih ih osuđivao jer ja nemam pravo na to,ali oni kopaše duboko i pohlepno kako bi si osigurali lijep život sa zlatom i srebrom.Prošlo je već dva dana kako sam se spremio na put.Ali Patuljačkih planina sve više i više vidim pred sobom.Lord Ballian u jednom nije pogrješio kada je svoj narod odveo iza dugačkih planina.Odjednom zasja sunce i napokon izađoh iz Crnog Gorja.Patuljačke zemlje prođoh ali me umor obori i zbaci sa konja.Ležao sam u svježoj rosnoj travi i gledao sunce.Znao sam da moram dalje,ali nisam mogao ustati od umora.Odjednom mi dođe u misli šuma prelijepog Lurinena.Ustah i popeh se na konja pa jurnu do šume Lurinen.
-Jutro zasja kroz otvoren prozor i obasja mi lice.Ustah i potrča napolje da se divim izlasku sunca.
-Nedaleko do mene stajaše kamen...dođoh do njega i sjedeh.Mislio sam na prijatelja Langelosa i mač Allnator.U mislima sam zamišljao šta bi bilo da Mankor i Devius zavladaju Lentaffionom.
-Ne...nisam to ni mogao zamislit a ni pomišljat.Mislio sam samo na Langelosa koji bi već trebao biti u Darendailu.I tražiti savjete Kralja Queltara.
-Kopnila je i druga noć a ja sam se približavao šumi Lurinen,već sam gledao njen sjaj u noći i približavao mu se.U zoru stigoh u Lurinen gdje me dočeka Princ Tyrus Srebrnlist kraljev sin.
-Dobrodošao u Lurinen stari prijatelju dugo te nije bilo u zemlji Vilenjaka.
-Tyruse mladi prinče hvala na dočeku.I to što kažeš da me nije bilo dugo,varaš se dječače bio sam ja u preljepoj domovini Kralja Thirunena dok si se ti motao kraj prelijepih cura Lerinona.
-Zar nije tako Tyruse...
-Pa tako nešto stari Čarobnjače.
Što te dovodi u stari Lurinen.Neka pustolovina ili si došao poslom.
-Ni jedno ni drugo prijatelju.Putujem do Erengeriona imam strašnu obavjest.
-Kakva je to obavjest ako se smije znat.
-O toj obavjesti ću pričati sa tvojim ocem.
-Dobro samo pitam...nemoj se odmah ljutiti.
-Torba mi skliznu sa ramena,ostavih je pod drvetom i pođoh za mladim princom do odaja njegovog oca.Hodao sam svježim zelenim lišćem...umor me ponovno hvatao...hvatao me umor koji je neopisivo me zvao u san.
-Hodao sam po lišću a ono kao da je sa svakim korakom otklanjalo umor koji me obuhvatao.
-Hodao sam Lurinenom i gledao njegovo prelijepo drveće koje se protezalo do samih oblaka.Krošnje su mu bile debele,grane čvrste kao čelik a lišće meko kao pahulje prvog snijega.Hodali smo dok su oko mene prolazile lijepe Vilenjačice još prelijepšeg Lurinena.Ali Lurinen se ne mogaše mjeriti sa lijepotama grada Erengeriona koji je bio još lijepši.
-Toliko sam se zamislio i divio tom gradu da nisam ni primjetio da sam pred velikim Kraljem Thirunenom.
-Stari prijatelju nisam ni primjetio da sam dospio ovako visoko u same krošnje tvojih odaja.Nisam primjetio jer umor me svlada...jahao sam ja od svoga doma dan i noć i kraj velikih planina patuljaka i uz Zlatnu rijeku prolazio da do Erengeriona stignem.
-Zato sada stojim umoran pred tobom i tražim odmor a sutra da raspravljamo o obavjestima koje nosim.
-Kako želiš stari čarobnjače.Odmori se a sutra ćeš pričati o tim vijestima.
-Mladi Princ me odvede do moje sobe u kojoj ću prenoćiti i zaželi mi dobru i ugodnu noć u šumama Lurinena.
-Bio sam umoran i pospan od puta da se nisam ni raspremio,te sam takav obučen legao i zaspao u noći.
-Odjednom me probudi lagan povjetarac šume,ustah onako obučen i izvirih kroz majušni prozor.Padala je kiša.Odjednom mi na vrata bane Kralj Thirunen sa sinom.
-I jesi li se odmorio nakon tolikog puta.
-Ma bilo je i gorih umora od ovog.
-Stari prijatelju nisi se ni malo promijenio,sjećam se dana kada si me držao u naručju i učio me magijama.
-Da i ja se sjećam...ali nije vrijeme za to sada.
-Molim te popričao bih sa tobom nasamo.
-Tyruse sine moj molim te da nas ostaviš na kratko.
-Naravno oče kako želiš.
-Sjedni Thirunene jer vijest koju ćeš čut mogla bi te oboriti sa nogu.
-Sjedoh i zamišljeno priupita Langelosa,što je tako loše što bi me moglo oboriti sa nogu.
-Thirunene ti znaš da smo mi prijatelji i da ti ništa neću lagati.Putujem u Erengerion iz jednog jedinog razloga...da spasim naš svjet.
-Da spasiš naš svijet ali od čega Langelose?
-Da ga spasim od uništenja.
-Zurin prijatelj mi stari donese mi vijest prije nekoliko dan...nisam ga ni pitao gdje je čuo ili saznao tu vjest.Vjest da se Čarobnjak Mankor sa svojim bratom vratio da zavlada .Mankor i Devius se vratiše da dignu sve moguće vojske protiv nas pa čak i one ispod vode.
-To nisam sanjao ni u mojim najmračnijim snovima.Langelose ako je tako kao što kažeš mora da se brzo stane protiv njih.Evo kao i što moje oči vide već si krenuo do Erengerion.Ali to nije dovoljno moraš ovog časa da nastaviš put.
-Da odmoran sam.I zato ću usvojiti tvoj prijedlog i krenuti istog časa.Erengerion nije blizu a velik put mora da se prevali do tamo!Moram se držati Zlatne rijeke,proći kroz Forftolensko polje pa do Erengeriona Vilenjačkim prolazom.Najmanje će mi trebati onoliko kolko sam prošao do sada...oko tri dana.
-Langelose put je dugačak .Pođi do mojih sluga i reci im da sam te ja poslao neka te opreme za put.Neka ti daju vode i nešto hrane za put.
-Dotle Langelose ja ću napisati pismo svojemu bratu u Darendailu Queltaru Darendu.
-Vrati se ovamo kada se opremiš da ti predam pismo a dotle će ti moji konjušari napojiti konja i osedlati ga za put.
-Pođoh do velike kuće koja je stajala do Kraljevih odaja.
-Sam me je miris vukao u kuću koja je bila sva u zelenim kićastim bojama.
-Ušao sam u unutrašnjost kuće koje je odiralo lijepotom a ponajviše mirisom.
-Dočekaše me dva vilenjaka.Prvi je bio visok imao svijetlo plavu kosu i zelene oči.A drugi mu je bio sličan kao da su bili braća.
-Vi ste zasigurno Langelos o kome smo čuli mnoge priče.Poslao vas je zasigurno naš kralj.
-Da vaš kralj je najbolji domaćin kojeg sam dosad upoznao,poslao me da se opremim hranom i vodom.
-Da naravno ovdje ima svega od mesa pa do vode.Uzmite što god želite.Sve vam je na raspolaganju.
-Pogledao sam preko velikog stola na kojem je bilo svega.A na kraju stola u kamenoj posudi tekla je prirodna voda.Natočih u svoju bocu vode.Vratih se do stola i što mi je bilo prvo pri ruci uzeh i stavih u torbu.Hvala vam na hrani i vodi.Ali nisam vas pitao za imena.
-Ja se zovem Larnen a do mene je moj brat Lernen.Da tako sam i mislio braća ste...kako bilo da bilo neću vas zaboraviti i izađoh napolje.
-Vratio sam se do mjesta gdje je Thirunen rekao da se sastanemo.Prilazio sam jednom stablu koje je odiralo lijepotom više od drugih.Pred njim je stajao Thirunen i čekao me.
-Znaš Langelose ovo stablo je zasadio moj djed još dok se ja nisam rodio.Sjećam se kao da je danas to bilo,otac mi je pričao kako je šuma tek nicala a kuće se tek gradile.A moj djed je u svilenom komadu tkanine nosio malu sjemenku od plemenitog drva Malorn.Rekao je da je to drvo početak mira i da će živjeti zauvjek kao i ono u Darendailu.Do ovih dana to drvo odire lijepotom i ne vene,nikad mu se lišće ne suši ili pada samo mjenja boju.Dosta je priče mora da se krene.Evo ti pismo koje ćeš dati mojemu bratu.Nadam se da si se dobro opremio jesi li ponio hrane i vode.
-Jesam Larnen i Lernen su me lijepo ugostili i ponudili me hranom i vodom.
-Pa prijatelju Thirunene vrijeme je da se krene.Hvala ti na gostoprimstvu i dok ova šuma ima ovako pametnog i velikog kralja kao što si ti...živjet će viječno.
-Vjeruj mi.
-Vjerujem ti prijatelju a dok ovaj svjet bude štitio ovako sjajan prijatelj neće pasti u neprijateljske ruke.
-Nadam se prijatelju Thurunene.I pozdravi mi Tyrusa.
-Hoću Langelose i sretan ti put.
-Jahao sam prko preljepog Lurinena i približavao se drugom gradu Lantasienu.Prošao sam kroz Lantasien i izašao na njegova zapadna vrata a ispred mene me čekala samo ravnica Fortfolenskog polja.Okrenuo sam se i pogledao Lurinen koji je odirao lijepotom.Već je i mjesec počeo da izlazi.Bio sam odmoran i jahao kroz Fortfolonsko polje.Dok sam jahao,konj je bio žedan i stao sam pokraj Zlatne rijeke da ga napojim.Dok je konj utaživao žeđ ugledao sam vatru na nekoliko metara.Polako sam se približavao i ugledao dva patuljka kako sjede oko vatre i pričaju.Polako sam prišao i pozdravio ih.
-Dobro veče dragi prijatelji....zastao sam pokraj rijeke da napojim konja i ugledao vatru.Mogu li da se malo ugrijem i odmorim pokraj vaše vatre.
-Naravno stranče,sjedi odmori se.Sigurno si umoran od dosadašnjeg puta.
-Nisam tolko umoran kolko je umoran i žedan moj konj.
-Ja sam Langelos.I drago mi je što ste mi dopustili da predahnem u vašem kampu.
-Pa naravno sigurno znate da su patuljci gostoprimstveni i ne odbijaju gosta.
-Da to se podrazumjeva.
-Po vašem odjevanju i onome što sam vidjeo na vama mislim da ste čarobnjak.
-Da jesam ja sam čarobnjak.
-Veoma nam je drago što jedan tako mudar i plemenit čovjek sjedi sa nama.
-Izvinjavamo se što se nismo predstavili...ja sam Berrard a do mene je moj prijatelj Gorl. Mi smo iz kraljevstva Lorda Balliana očekujemo njegovog sina da se vrati sa puta.
-Hvala vam na ljubaznosti.
-Izvinite ali ne želim biti nepristojan ali kuda tako mudrog čarobnjaka put vodi daleko od doma.
-Ne niste neprostojni naprotiv drago mi je što ste to pitali,jel i vi imate pravo saznati kakva nam sudbina prijeti.
-Reći ću vam ukratko da su se u Lentaffion vratili Čarobnjaci koji žele njime zavladati.Zato ja žurim u zemlju Darendail da potražim savjete od njihovog kralja.
-Ako je tako onda i mi moramo obavjestiti našeg Lorda Balliana da opasnost dolazi.
-Da i čim Lordov sin stigne pohitajte kući i obavjestite ga o tome.
-Ako je tako kao što kažete,onda će se ponoviti pokolj na Fortfolenskom polju kao i prije mnogo godina.
-Da...gledajući ravnice Fortfolona sjećam se tog dana te bitke koja je ušla u povjest kao najveća bitka Trećeg doba.
-Znate li tu priči...
-Dali je znam...naravno da je znam zato što sam ja bio na ovom polju prije 2000 godina i borio se da odbranim zapadnu stranu Lentaffiona i njene zemlje.
-Sjećam se dana kao da je danas bilo.Vilenjaci iz Lurinena i Patuljci iz Ardtenora morali su odgovoriti zlu koje im prijeti.A ja sam bio uz njih. Sjećam se kada se preljepi Fortfolon iz šume pretvorio u polje smrti...smrti i leševa.Na taj dan su se sukobile četri velike rase sukobile se zbog zapadnog djela Lentaffiona.Prelijepi Vilenjaci koji su živjeli na zapadnoj strani borili su se za opstanak svoje zemlje.Patuljci iz velike zemlje gdje prevladavaju planine došli su u pomoć na molbu tadašnjeg kralja Lurina Zelenlista kako bi se odbranili od zla koje ih napada.A zlo koje ih je napadalo željelo je da zavlada i istočnim djelom Lentaffiona.Orci koji su se nalazili na istočnoj strani i Mračni Vilenjaci koji su bili susjedi sa Orcima,ujediniše se da zavladaju zapadnom stranom Lentaffiona.U tadašnje vrijeme stalno se vodio rat za neku od zemalja.Tadašnji Lord orcova Serlinon sa svojim saveznicima i njihovim princom Xeraxom Loqewerom krenuli na istočnu stranu do pobjede.
-Bilo je negdje oko jutra kada smo krenuli iz Lurinena da obranimo našu čast.Kada smo stigli kiša je počela da pada,i imali smo što vidjeti napada na Zapadnu stranu već je počeo.Krvižedni Orci i Mračni Vilenjaci palili su i ubijali nevine ljude i sve što im se našlo na putu.Stajao sam i gledao kako ljudi,vilenjaci i mnogobrojne životinje padaju pod oštricam tih ubojica koji nisu ostavljali nikoga živog.Stajali smo i čekali,čekali da se neprijatelj približi dometu naših strijelaca.Ali neprijateljske vođe bili su pametniji.Navukli su nas u zamku... neprijatelji su bili tako dugo u Fortfolonu da su došli i na drugu stranu na same krajeve šume da mi to nismo ni primjeili.Tako nas je neprijatelj napao straga da to nismo ni očekivali.Nisam imao vrjemena za mišljenje samo sam povikao iz sveg glasa...Borite se za svoje voljene,borite se za svoje živote i za svoje zemlje.Tako je sve počelo.Stajao sam leđa uz leđa sa Kraljem Lurinom i borio se.Oko mene su padali mrtvi vojnici,a sve više neprijatelja pristizalo.Bojao sam se da ćemo izgubiti i da imamo malo vojske.Kako se približavala noć sve je više bilo žrtava i naših i njihovih.Ali neprijatelji su samo pristizali...a ja sam gubio svoje vojnike i prijatelje.Mislio sam kako da ih porazimo,a do mene je došepao Lurin.
-Langelose.Ardtenor je mrtav a njegova vojska je na izmaku ima ih najviše 100.Langelose ne možemo izdržati moramo se povući.Ne možemo dopustiti da naši vojnici ginu...ne možemo pobjediti.Gledao sam Lurina a vid mi se mutio.Gledao sam kako leže na zemlji Patuljci,Vilenjaci,Orci svako je na svakom ležao ali mrtav.Šuma je gorila neprijatelj se nije predavao a Lurin se povlačio.Odlučio sam se na očajnički potez.Rekao sam Lurinu neka izvuče sve koje može i odvede ih na rub šume gdje će se nastaviti boriti.Lurin je učinio ono što sam traži a neprijatelj je išao za njim.Popeo sam se na uzvišeni dio jednog brijega.Uzeo sam svoj štap u ruke i počeo izgovarati riječi magije koja će otjerati naše neprijatelje.
-Loranes lurnium foldenol nur derfelnol-
-Derfelnol lertener erner len a fertolans-
-Fertolans virnes hinled te du waldilnium serax-
-Delner zur le farton er le forfoltonius-
-Melaron..melaron walldilnium-
-Melaron...melaron walldilnium liuren Fortfolen-
-Pogledao sam u oblake i počeli su da se razmiču,a iz njih su počele padati vatrene kugle po cjelom Fortfolonu.Padale su uništavajući sve pred sobom,kao i naše neprijatelje.Lurin se izvukao u posljednji čas a naš neprijatelj je bio uklonjen...na žalost na grozan način.Ali nisam imao izbora kao što nisam ni znao da šuma neće ponovno izrasti.Moja magija je bila prejaka za Fortfolon,ali ipak smo obranili Lurinen i zapadnu stranu.
-I tako vam je moji prijatelji nastalo polje Fortfolon i to mojom krivicom.
-Nisi ti kriv Langelose samo si pomogao da zapadna strana opstane.
-Da nema tebe ne bi bilo ni našeg kraljevstva ni prelijepe šume Lurinen.
-Ti si zaslužan za naš opstanak.
-Da zaslužan.Ali jednog dana ću Polje smrti i tuge vratiti u njegovo prijašnje stanje,a šuma će biti još lijepša.
-Nadam se i da ćete mi dopustiti da se malo odmorim pa ću nastavit svoj put.
-Naravno.Dok se vi odmarate Gorl će vam dovesti konja i nahraniti.
-Hvala vam.Veoma se zahvaljujem što ste me primili.
-Svaki čovjek ili patuljak koji ima srca učinio bi isto što i mi.Sada se odmorite pa ćete nastaviti put.
-Sjedio sam na travi i pušio lulu.Prisjećivao sam se starih prijatelja Lurina Zelenlista i Ardtenora Sarterlura.Prisjećivao sam se dana kada smo zajedno ratovali i išli u razne pustolovine.Sjećam se jedne pustolovine koja mi se zacrtala u pamćenje.Sjećam se kada smo nas trojica pošli u veliku pustolovinu,u pustolovinu da ulovimo Jednoroga iz Srebrne šume.Bila je to dobra pustolovina.Nastavio sam se sjećati starih dana ali me pri tome prekide Berrard....
-Izvinite Gospodine ako vas prekidam u nečemu.Gorl je nahranio konja za put.Nije da sam nepristojan i da vas tjeram od nas ali samo da vas obavjestim o tome.
-Ne naprotiv ionako moram krenuti dalje imam još dosta puta za preći.
-Da naravno.Veoma smo zahvalni što ste podjelili koju riječ sa nama,nadam se da nas nećete zaboraviti.
-Tko bi zaboravio tako ljubazne Patuljke kao što ste vi.I ne zaboravite obavjestiti Lorda Balliana o nevolji koja stiže.
-Nećemo i sretan vam put.
-Popeo sam se na konja i polako počeo da se odaljavam od tople vatre i velikog gostoprimstva dvaju patuljaka.
-Trebao sam još dosta puta da prevalim kako bi došao do Darendaila,pa sam zato požurio ne osvrćući se nazad.
-Jahao sam bez prestanka pa sam se uplašio za mog dragog bijelog pastuha,mislio sam da će se od silnog umora srušiti.Jahao sam sve brže i brže pa sam se približavao Darendskom polju koje mi je povratilo energiju.Dok sam prelazio Darendsko polje,još jedna noć je prelazila u dan.Prelazio sam polje i polako se približavao Vilenjačkom prolazu koje je bilo zadnje mjesto koje sam trebao preći da bih došao do Darendaila.U noći sam se približio vilenjačkom prolazu.Približavao sam se i polako usporavao,a na put mi stadoše dva stražara koja su čuvala Vilenjački prolaz.
-Tko ide.
-Stani ni koraka dalje.
-Predstavi se ili se okreni i vrati se od kuda si došao.
-Polako gospodo nemorate podizati glas.Ja sam Langelos Vatroruki glavni od pet čarobnjaka
-Poslom idem u Darendail i zato vas molim da me ne zadržavate,jer nam je vrijeme ključno.
-A sada molio bih vas da me propustite da prođem.
-Da naravno izvinjavamo se na grubosti.Možete nastaviti.
-Nastavio sam putem Vilenjačkog prolaza,nastavio dok nisam došao do glavnih vrata koja čuvaju ulaz u Darendail.Na ulazu me dočekaše mnogobrojni vilenjaci zamolio sam jednog vilenjaka da mi nahrani i odvede konja u staju.
Erengerion nije bio daleko od ulaza tako da sam pošao pješice.Sunčeva svijetlost obasipala je i novi dan a ja sam napokon stigao do prelijepog Erengeriona.Dok sam hodao zelenim lišćem povratila mi se sva snaga.Tko god bi ušao u taj grad bijahu oslobođen umora,samoće i zlobe.Tako kroz mene prođe vijetar koji mi povrati energiju i sapra umor sa mene.Ušao sam u grad a on je odirao lijepotom,sve je bilo prekriveno zelenim pokrivačem od lišća.Erengerion je bi nešto najlijepše što su vilenjaci ikad napravili.Erengerion je bio utjemeljenje dobra.Hodao sam gradom a lijepota mi se upijala u prste ruku,od prstiju pa do kose prolazila mi je čitavim tijelom.Energija koja me je obarala sa nogu.Napokon stigoh do središta grada u kojem je raslo predivno drvo Malorn to su bile odaje Kralja Queltara Darenda.Gledao sam drvo kojem nije bilo kraja.Gledao sam ali mu nisam vidjeo vrh.Prišao sam vratima i upravo da pokucam...na vraima se stvori General Ellmar
-Čarobnjak Langelos Vatroruki...očekivali smo vas.
-Uđite.
-Ako me pamćenje služi vi ste General Ellmar.
-Da.
-Ali kako ste znali da dolazim.
-Kralj Queltar Darend je odavno predvidio zašto dolazite do njegovih odaja.Požurimo se ima dosta do vrha.Kralj Darend vas očekuje.
-Onda požurimo ako zna zašto dolazim nesmijem kasniti.
Sljedio sam Generala Ellmara dok se on uspinjao zavojitim stubama koje su vodile do odaja kralja.Drvo Malorn je bilo toliko staro i veliko da su mu same grane postale stube i razvile se iznad njih.Tako da nije bilo ikakve opasnosti oda pada sa visokog drveta.Polako sam se penjao a odaje kralja su bile u mom vidokrugu.Gledao sam ogromnu kuću koja je bila obavijena granama koje su se protezale do oblaka.Drvo je odiralo ljepotom a tako i lišće koje je ležalo na krovu kuće velikog kralja.Odiralo je zlatno žutom bojom i nikada nije bledijelo.Iz odaja kralja Queltara vidjela se cijela zemlja Lentaffion.Napokon smo stigli do vrata same kuće.Uđosmo unutra.
-Izvolite sjesti veliki Čarobnjače.Kralj Queltar će doći za koji minut.
-Hvala Generale Ellmar,nemojte mi zamjeriti ako vas pitam.Kada ste me dočekali osjetio sam nekakav bijes kako teče kroz vas.
-Izvinite ako sam vas svojim bezobrazlukom uvrjedio.To je zbog mojih ljudi...
-Zbog vaših ljudi.Kako zbog vaših ljudi...što je s njima.?
-Vi Gospodini zasigurno znate da naša rasa vodi dugački rat protiv naših izdajnika.Nekad našeg naroda koji se preobratio i usvoio mračnu silu.
-Govoriš li o Mračnim vilenjacima.Koji su ostavili vaše lijepote i običaje kako bi se okrenuli mračnoj moći.
-Da mislili su da će im mračna strana donjeti bolji život.
-Velika je šteta izgubiti tako visoku i plemenitu rasu koja se okrenula mračnoj volji.
-Da sada naši neprijatelji imaju još jednog saveznika koji će im dobro doći u ratu koji nadolazi.
-Da Langelose neprijatelj će povući sve saveznike protiv nas.Neprijatelj sakuplja sve sile pa makar morao to uraditi i silom.
-Mankor neće imati molosti prema narodu Lentaffiona.
-Langelose Vatroruki,molim vas da me ispričate moram se vratiti na svoj posao.
Nadam se da će Kralj uskoro doći.
-Slobodno Generale Ellmar.Ja ću ostati i sačekati Kralja Queltara.
-Nadam se da ćemo se ponovno vidjeti i nadam se da ćete biti bolje raspoloženi.
Neka vas sreća prati i vas i vaše ljude u danima koji nadolaze.
-Zbogom Langelose nadam se da ćete naći svoje odgovore kod kralja.
-Zatvoriše se vrata a General Ellmar poput magle ispari iz prostorije.Kralja Queltara nije bilo pa sam si dopustio mali pregled njegovih odaja.Iz malog hodnika bila su dva prozora koja su obasjavala police sa knjigama.U glavnu prostoriju vodila su prelijepa vrata sa zlatno-zelenom bojom.Ušao sam u sobu.Na pravac meni bio je prelijepi balkon sa kojeg se vidio cijeli Erengerion.Glavna prostorija odirala je lijepotom.Svaki kut prostorije bio je obložen velikim i starim granama drveta koje se širilo po cijeloj prostoriji i stropu.Svaki kut je imao lampu koja bi svjetlila jarko plavim svijetlom,kada bi pala noć.U sredini prostorije stajao je veliki okrugli stol sa osam prelijepih stolica.Na stolu je stajala stara prašnjava knjiga.Zidove prostorije krasile su grane koje su se spuštale niz strop,a na sebi imale jarko zeleno lišće.Desno od mene bila je soba Kralja Queltara.Bila je to skromna prostorija.Na jednoj strani stajao je jedan krevet,koji jebio pored prozora.Na pravcu kreveta,na stalku stajao je obješen Kraljev oklop,a na zidu iznad njega sjaio je mač-Anzur-kraljev mač.Izašao sam iz sobe a naspram mene je bila još jedna prostorija koja je vodila do kraljevih odaja.Ušao sam i sjeo na stolicu koja je stajala pored malog stola.Soba je bila prepuna knjiga koje su spavale na policama.Bilo je raznog oružja koje je visilo na zidovima i ukrašavalo ga.Odložio sam svoj štap i torbu pored stola i izašao sam na balkon da se divim prelijepom pogledu.Stajao sam na balkonu i motrio sam prelijepi zalazak sunca.Stajao sam i pušio lulu a s nestrpljenjem sam čekao da se Kralj Queltar Darend vrati.Bio sam naslonjen na srvenu ogradu balkona kad začuh tihu škripu vrata.Pojurih do sobe a u njoj su stajali Kralj Queltar i njegovi sinovi.Kralj i tri sina zaštitnika Kraljevstva Lurinena.
-Dobro došao u Lurinen Langelose Vatroruki.Nadm se da je put bio ugodan i bezbedan.
-Da samo sam stajao nekoliko puta da se odmorim i da se moj konj odmori.Sve je bilo u redu.
-Da ti predstavim svoje sinove:Belner...Tarnus i Quel.
-Da sjećam ih se kad su kao mali trčali čarobnjaku Langelosu kad bi se ozljedili.
-Da....znam.Tako brzo rastu kao ova naša drveća.
-Queltare zasigurno znaš zbog čega sam došao?
-Znam da nisi ni prvi koji je saznao da se prokletstvo vratilo u zemlje.
-Da vi Vilenjaci možete pedvidjeti budućnost...ali kao i što znam samo Noćni Vilenjaci mogu predvidjeti budućnost.
-Znači od nekoga drugog si saznao!
-Da Langelose saznao sam to od svoje desne ruke Generala Ellmara,kada je išao u Carstvo Azeron u ispomoć njihovom kralju koji je u ratu sa Demonima sa Crnog otoka...kako ga mi zovemo.
-Da?
-Navodno je njihov kralj Tarius Crnobradi saznao od svojih špijuna kako su vidjeli da dve mračne spodobe dolaze sa sjevero-zapadne strane Ferrins mora.
-Naravno ako je to istina.
-Naravno da je istina ja poznajem Elmarra u duši zajedno smo od malih nogu.
-Da nseumnjam u to.Zamolio bih te ako bi nas tvoji sinovi ostavili nasamo?
-Da naravno ionako imaju drugog posla nego da slušaju dvojicu starih lisaca,ako raspravljaju o nebitnim i starim pričama.
-Molim te Tarnuse da nas ti i voja braća ostavite nasamo!
-Da oče kako želiš.
-Pođimo braćo.
-Dobri su to momci treba da se ponosiš njima.
-I ponosim se Langeolose i ponosim se...
-Prije nego što započnemo crne ali bitne priče donosim ti pismo od tvog brata iz Lurinena.
-Ispričaj me langelose na trenutak moram da pročitam pismo možda je nešto hitno.
-Naravno samo požuri!
-Hoću Langelose.

Lurin Silverleaf 18**08**3000

«Dragi brate...prošlo je mnogo vrijemena od našeg zadnjeg sastanka.Ni nepamtim kada je to bilo.Nisam te dugo vidjeo...i zato me to jako boli.Braca smo a nedolazimo jedan drugome!Vjerujem da tvoj otac nije razmisljao o tome da cemo se vidjati u ovakvim okolnostima kao sto je i ova sad...Ali mislim da cemo se uskoro vidjeti...nesumnjam u to.Obradovao sam se kada je Langelos Vatroruki...ušao na moja vrata.Jer sam znao da ide u zemlju Vjecnosti.Pa sam iskoristio priliku da ti ovo napisem.Da predjem na stvar...ti znaš da su se naši ocevi,djedovi pa cak i pradjedovi uvijek pazili i dolazili jedni drugima u pomoc.To što hocu da ti kazem je da mozesš racunati i na zadnjeg mog borca kiji ce doci u pomoc ako izbije katastrofa.Ja...moja zemla...i moj narod smo uz tebe.Borit cemo se do smrti za opstanak Darendaila...ne samo Darendaila nego cijelog Lentaffiona.Imaj na umu da sam ja spreman umrijeti zajedno rame uz rame sa tobom.Što se tice Alkmernera,ja znam da ga ti cuvaš u najmracnijim odajama tvoje sume.I dok god ga ti cuvas nece pasti u neprijateljske ruke!
I ponavljam ti jos jednom...ja cu ti doci u pomoc trazio ti to ili ne.
Halunen un merton Ilmrial
Queltar Darend
-Trebalo ti je malo duže da pročitaš pismo...nadam se da je Lurin napisao nešto korisno.
-Da pismo je dugačko.
-Langelose jel ti misliš da će nam savezničke zemlje stati uz rame i pomoći?
-Queltare jel ti čuješ sebe,pa naravno da će stati.Ova sudbina čeka sve rase a ne samo vas!
-Langelose siguran sam da će doći do rata.Jel taj mač...nije samo stvar to je mač koji treba uništiti.
-Slažem se Queltare.
Znaš Lurin mi je ponudi potporu u vezi mogućeg rata.
-Da znam to se od njega i očekivalo,on ti je brat!
-Da i ja sam to očekivao ali mislim da će se prvi odazvati saveznici sa istoka, Ardtenorov narod.
-Nemoj se ti zato brinuti Queltare...poslat ćemo svima poruke ili još bolje ja ću ih sve obići i obavjestiti ih!
-Ali da popričamo o onome zbog čega sam došao.
-Da naravno zato si i tu.Kao što sam i saznao da su se braća vratila...poslao sam tvoga prijatelja Zurina da te obavjesti.Znao sam da si na putu i kad se vraćaš.Pa sam poslao Zultara u tačno vrijeme.
-Da ali ja sam svojim vlastitim očima vidio progon dvaju braće.Ja sam ih smjestio u okove,i zato se osjećam krivimšto su se oslobodili.
-Langelose naravno da ti nisi kriv,pa nisi ih ti oslobodio nego su se sami.
-Kao što i znaš Queltare došao sam ovdje da odgovorimo ptrijetnji dvaju Čarobnjaka,i razmislimo dobro što nam je činiti.
-Nisam misli da će se Mankor tako brzo osloboditi i vratiti,a kamoli pronaći i mač u tako kratkom vrijemenu.Taj mač nije trebao pasti u njegove ruke...ponovo.
-Starče o čemu ti to pričaš.
-Kako o čemu došao sam da vidimo šta ćemo sada kada je mač ukraden.A ti znaš šta će se desiti ako Mankor obnovi mač.
-Moj dragi prijatelju onaj tko ti je to rekao krivo ti je reakao ili te lagao.
-Kako to misliš?
-Pa tako što ja ništa nisam rekao Zultaru o Maču...da je ukraden.
-Meni je tu nešto sumnjivo.
-Zašto bi me Zultar lagao ja ga poznam od malih nogu.
-Nemoj zbog toga razbijati glavu.
-To što je bitno je da mač nije ukraden niti će biti.Mač Alkmerner je upravo ispod naših nogu doboku u zemlji.U tamnici Alkmer.Čuvaju ga moji najbolji Generali.
-Hoćeš mi reći da je mač upravo ovdje ispod nas,i nije ukraden.
-Pa naravno da je ovdje kod nas i nije ukraden,tko bi mogao i usudio se ukrasti mač iz odaja Darendailske šume.

Sgt. Bull
09-06-2006, 22:16
ma dobro je ali treba malo vise opisa a ne ovoliko dialoga jer hebote uredu je malo dijaloga al ovo je OGROMNO i previse je dijaloga koji smara.et to je moj komentar,samo si mi neke elemnte uzeo iz igara ili mi se cini?

Ps1ho
09-06-2006, 22:24
Haha, recimo da citava knjiga bude u duhu toga da ce heroj pobijedit i tako to, al na kraju ga negativac pojede i odvuce djevu za kosu il nesto slicno

Il se djeva pretvori u biseksualnu nimfomanku u kozi i s bicem, a heroj se razocaran prikolje kasikom

Hehe

Da se nadovežem, a zašto se nebi kroz cijelu knjigu opisivala borba između dva glavna lika (dovro vs. zlo) i na kraju pobijedi mutavi ork koji se pojavio niotkuda, U zadnjoj rečenici svi umru sam preživi mutavi ork...

Glass
09-06-2006, 23:16
Haha, recimo da citava knjiga bude u duhu toga da ce heroj pobijedit i tako to, al na kraju ga negativac pojede i odvuce djevu za kosu il nesto slicno

Il se djeva pretvori u biseksualnu nimfomanku u kozi i s bicem, a heroj se razocaran prikolje kasikom

Hehe

Nažalost takav kraj se viđa samo u knjigama(iako zapravo i nisu knjige) i filmovima drugčije tematike(gdje se umjesto željeznog mača u prvi red se stavlja malo drugačiji "mač").

Demon Hunter
10-06-2006, 13:58
Ima puno dijaloga.Jebiga počeo sam pa neću mjenjat.Ali to je tek početak biće tu svega.Ovo je tek početak.A i ja nisam neki pisac.A što se tiče da sam uzeo iz igre priču ili šta si već reko.Nije pišem ono šta mi padne napamet,možda su neki likovi slični iz igara ali nisam ništa uzeo ni iz igara i knjiga.

Nefarnius
11-06-2006, 20:08
da ti iskreno kažem za knjigu, ovako, ima previše dijaloga, nazive trebaš malo bolje smiliti, priču bolje razraditi, ja sam krenuo pistati knjigu i nemoš je ti tako jednostavno napraviti!
Prvo trebaš smiliti priču, onda napraviti koncept knjige, onda likove smislite, nazive i napraviti mjesto i prostor gdje ćeš ih uvrstiti, bez uvrijede mo loše je napisano, iako palac gore za humor! :bravo:

Glass
11-06-2006, 20:58
Nemojte mislit da vas vrijeđam ali zašto svaka budala misli da može knjigu napisat?
Većina pisaca ipak završi nekakvu školu književnosti ili barem kakav brzopotezni tečaj, pokušajte naprije napisat kakvu kratku novelu ili bilo kakvo kratko djelo pa tek onda knjigu, jer kažu "na pogreškama se uči".