PDA

Pogledaj cijelu verziju : Horor priče



majstoro
04-12-2008, 22:42
ovo ima na forum.hr xD
ako ima vec tema dajte link,trazio sam po pretrazniku i nisam naso nikoju temu koja je vezana za ovu

dakle pisite horror price xD

XD
XD
XD
XD

Arbiter of Change
04-12-2008, 23:12
Sam si po noći i stavljaš CD u mašinu kako bi instalirao nešto dok s drugom rukom stavljaš slušalice kako bi slušao glazbu. CD nema nikakvu naljepnicu niti na njemu nešto piše tako da ne znaš što je na njemu, pretpostavljaš da je to ono što tražiš iako se ne sjećaš. CD ulazi i čekaš nekoliko sekundi... čekaš dok ne vidiš da na njemu zapravo nema ništa. Loša sreća, raspaljuješ glazbu i nekoliko sekundi prije nego li izvadiš CD on se počinje vrtiti te čuje se zvuk vrtnje... zvuk koji na kratak trenutak zvuči kao vrisak.

Sutradan, opet po noći, dolaziš ponovno za računalo sa novim CD-om na kojem je, bar se nadaš, prava stvar. Opet kad ga staviš čuješ onaj karakterističan vrisak (ovaj mora da je istrošen do bola) i stavljaš slušalice. Ali tada kao da se čitavo računalo blokiralo (disk se bolesno vrti i buči) da bi nakon toga monitor izbacio BSoD te se ugasio uz prasak. Nisi ni opsovao i čitav kat je u mraku. Valjda je izbacio osigurač negdje.

Dok skidaš slušalice opet čuješ onaj zvuk sličan vrisku... ovaj put iz mračnog hodnika iza tebe, sve bliže i bliže.


--------


Bah, više nekakav blagi mindfuck nego priča, ali ajde... morao sam jer sam ovo doživio bio. :)

Bartuc
04-12-2008, 23:25
Jebenica, drito mi se odvrtio Silent Hill 3 u glavi, nemam pojma zašto :o

majstoro
04-12-2008, 23:26
Sam si po noći i stavljaš CD u mašinu kako bi instalirao nešto dok s drugom rukom stavljaš slušalice kako bi slušao glazbu. CD nema nikakvu naljepnicu niti na njemu nešto piše tako da ne znaš što je na njemu, pretpostavljaš da je to ono što tražiš iako se ne sjećaš. CD ulazi i čekaš nekoliko sekundi... čekaš dok ne vidiš da na njemu zapravo nema ništa. Loša sreća, raspaljuješ glazbu i nekoliko sekundi prije nego li izvadiš CD on se počinje vrtiti te čuje se zvuk vrtnje... zvuk koji na kratak trenutak zvuči kao vrisak.

Sutradan, opet po noći, dolaziš ponovno za računalo sa novim CD-om na kojem je, bar se nadaš, prava stvar. Opet kad ga staviš čuješ onaj karakterističan vrisak (ovaj mora da je istrošen do bola) i stavljaš slušalice. Ali tada kao da se čitavo računalo blokiralo (disk se bolesno vrti i buči) da bi nakon toga monitor izbacio BSoD te se ugasio uz prasak. Nisi ni opsovao i čitav kat je u mraku. Valjda je izbacio osigurač negdje.

Dok skidaš slušalice opet čuješ onaj zvuk sličan vrisku... ovaj put iz mračnog hodnika iza tebe, sve bliže i bliže.


--------


Bah, više nekakav blagi mindfuck nego priča, ali ajde... morao sam jer sam ovo doživio bio. :)
ja se bas uzivi u pricu ima li nastavak?:D

JohnnyMo
05-12-2008, 01:15
Sugradjane , kakvi te bolan horori pucaju ...evo ti ovo da se malo isprepadas http://www.hotel626.comS, taman za ovo doba:)

@edit
jbg , tek sad vidim da ima i ova tema i da si gledo vec ..

Arbiter of Change
05-12-2008, 10:04
ja se bas uzivi u pricu ima li nastavak?:D
Bojim se da nema nastavka za ovu konkretnu priču (preživio sam). :)

Hellboy
05-12-2008, 10:46
smisli ga...smisli nastavak...ovaj početak tako dobro izgleda...beš mi sve ako ga ne bih pretočio u novi X-Files film :D

Arbiter of Change
05-12-2008, 13:54
Meh, ne bi odgovarao nastavak (da ne kažem kako nije uopće freaky). :) Iduća nije horor, opet mindfuck.

-------

Jednog dana, bez ikakvog vidljivog razloga, doznaješ da ti je na bankovni račun uplaćena mala svota novca, a ne sjećaš se da si sam uplatio. Koliko znaš nema nikakvog razloga zašto bi taj novac bio tamo, a na upit banke doznaješ da je netko doista uplatio, ali da taj netko želi ostati anoniman. Dobro, ne žališ se... hej, nikad dosta novca, zar ne? Sutradan na poslu slučajno proliješ kipuću kavu po svojoj kolegici i izdereš se na nju jer ne pazi kud hoda, samo što je ne udariš. Igrom slučaja provjeravaš račun samo kako bi doznao da je netko ponovnoSuplatio poveći iznos; čak 5 000. To te tjera da se zamisliš.

Sutradan se voziš autom i vidiš biciklista ispred sebe... ubrzaješ uz smješak.

Hellboy
05-12-2008, 14:17
:o
jedini smajlić koji odgovara ovoj pričici...

GeForce
05-12-2008, 15:29
evo najgori horor:
kupiš novo računalo.
kupiš igru koju si dugo čekao da igraš i instaliraš je.
igra šteka.

Arbiter of Change
05-12-2008, 15:31
:o
jedini smajlić koji odgovara ovoj pričici...
Naravno, napominjem da mi se ova (ne)zgoda NIJE dogodila. :)

amirix
05-12-2008, 16:46
volim ovakve priče_evo i moje

bio sam sa psom u kući poslije 12 i netko mi pokuca na vrata,roditelji mi se napokon vratili,tako ja pomisli al nije nikog bilo ispred vrata_malo kasnije na terasi se počeše palit i gasit svjetla_neki ludi komšija koji zajebaje ljude poslije ponoći bi bilo jedino objašnjenje,al mi se slika na TV-u počela kvarit tako da sam ga morao ugasit dok je moj pas počeo lajat na vrata tako da sam ih otvorio a on je otišao vani_uključio sam PC i došao do ideje da postavim kameru ispred vrata u mračnom hodniku sa uključenim night vision-om jer tako se najbolje primijete duhovi jer sam tvrdio da su bili duhovi_dok sam za PC-em čujem neko po terasi trči i onda se stiša_telefon mi zazvoni,bila je u moja mama samo da kaže da će ostati duže,bili na nekoj proslavi_odlučio sam uzet kameru iz hodnika da vidim jel uhvatila kojeg duha__al kad sam pogledo snimak,vidio sam kako se otvaraju vrata i neki čovjek deformiranog lica mi ušao u kuću,neznam kao je ušao bez da se čulo_pozvao sam policiju i roditelje,al odma nakon drugog poziva već je bio u mojoj sobi i gledao u mene

Hellboy
05-12-2008, 18:49
hvatanje duhova kamerom = fail
Who u gonna call?
http://www.oklibrary.org/ghostbusters.jpg

Dexter PRO
05-12-2008, 19:01
volim ovakve priče_evo i moje

bio sam sa psom u kući poslije 12 i netko mi pokuca na vrata,roditelji mi se napokon vratili,tako ja pomisli al nije nikog bilo ispred vrata_malo kasnije na terasi se počeše palit i gasit svjetla_neki ludi komšija koji zajebaje ljude poslije ponoći bi bilo jedino objašnjenje,al mi se slika na TV-u počela kvarit tako da sam ga morao ugasit dok je moj pas počeo lajat na vrata tako da sam ih otvorio a on je otišao vani_uključio sam PC i došao do ideje da postavim kameru ispred vrata u mračnom hodniku sa uključenim night vision-om jer tako se najbolje primijete duhovi jer sam tvrdio da su bili duhovi_dok sam za PC-em čujem neko po terasi trči i onda se stiša_telefon mi zazvoni,bila je u moja mama samo da kaže da će ostati duže,bili na nekoj proslavi_odlučio sam uzet kameru iz hodnika da vidim jel uhvatila kojeg duha__al kad sam pogledo snimak,vidio sam kako se otvaraju vrata i neki čovjek deformiranog lica mi ušao u kuću,neznam kao je ušao bez da se čulo_pozvao sam policiju i roditelje,al odma nakon drugog poziva već je bio u mojoj sobi i gledao u mene
Sad si me usro picko...:P

Bartuc
05-12-2008, 19:13
Jebenica... Amarix, jel to izmišljotina ili 100%otna istina? :pray:

Arbiter of Change
05-12-2008, 19:19
volim ovakve priče_evo i moje

bio sam sa psom u kući poslije 12 i netko mi pokuca na vrata,roditelji mi se napokon vratili,tako ja pomisli al nije nikog bilo ispred vrata_malo kasnije na terasi se počeše palit i gasit svjetla_neki ludi komšija koji zajebaje ljude poslije ponoći bi bilo jedino objašnjenje,al mi se slika na TV-u počela kvarit tako da sam ga morao ugasit dok je moj pas počeo lajat na vrata tako da sam ih otvorio a on je otišao vani_uključio sam PC i došao do ideje da postavim kameru ispred vrata u mračnom hodniku sa uključenim night vision-om jer tako se najbolje primijete duhovi jer sam tvrdio da su bili duhovi_dok sam za PC-em čujem neko po terasi trči i onda se stiša_telefon mi zazvoni,bila je u moja mama samo da kaže da će ostati duže,bili na nekoj proslavi_odlučio sam uzet kameru iz hodnika da vidim jel uhvatila kojeg duha__al kad sam pogledo snimak,vidio sam kako se otvaraju vrata i neki čovjek deformiranog lica mi ušao u kuću,neznam kao je ušao bez da se čulo_pozvao sam policiju i roditelje,al odma nakon drugog poziva već je bio u mojoj sobi i gledao u mene
Nije loše, ali daj to pravilno formatiraj... nije fora kad se moram mučiti da pročitam jer ubija čitavu atmosferu. :)

Bartuc
05-12-2008, 20:17
Da, analfabetizam ubija atmosferu :(

amirix
06-12-2008, 00:04
Da, analfabetizam ubija atmosferu :(

anal...what :?

Bartuc
06-12-2008, 00:15
Googlaj :P :D

Hellboy
06-12-2008, 00:24
glavno da je primjetio anal-fabetizam umjesto an-alfabetizam :D

Dexter PRO
06-12-2008, 10:39
hahah citaj ovo

U jednom stanu je živjela sama jedna starica. Jednoga dana njezini prijatelji su je pokušali nazvati ali je bilo zauzeto. Nakon što je nekoliko dana, kada je uvijek bilo zauzeto, prijatelji su se zabrinuli i nazvali policiju da odu kod nje u stan da provjere da li je sve u redu s njom.

Kada je policija ušla u stan, znali su da nešto nije u redu. Osjećao se snažan smrad. Odmah su pomislili da je starica umrla. Kada su ušli u njezinu sobu, našli su njezino beživotno tijelo s telefonom u ruci. Nije bilo nikakvih naznaka da je napadnuta, ali njezino lice je bilo ''smrznuto'' od straha.

Saznalo se da se njezin muž jako bojao da će biti sahranjen živ i žena mu je dala da instaliraju telefon u lijes. Policija je tražila od operatera da kažu odakle je došao zadnji poziv starici i oni su ustanovili da je došao iz lijesa njezina muža. Policija je odmah rekla grobaru da iskopa njegov lijes.
Kada je iskopao, grobar je glasno vrisnuo i istrčao iz groblja. Njegova kosa je potpuno pobijelila. Kada su policajci pogledali u grob vidjeli su mrtvaca s veoma bolnim izrazom lica i telefonom u ruci. Čovjek je pokušao nazvati ženu i prestrašio ju do smrti.

Hellboy
06-12-2008, 11:03
XD
poziv tipa - Bok, draga, malo je mračno ovdje :D
BTW ako je baba dala da se ugradi telefon, znači da je računala sa mogućnosti da će ju zvrcnuti, kog boga se onda prepala nasmrt?

Dexter PRO
06-12-2008, 11:10
Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!!
:evil: :evil:

Arbiter of Change
06-12-2008, 12:54
XD
poziv tipa - Bok, draga, malo je mračno ovdje :D
Proklet bio Hell, proklet bio... opet sam poprskao monitor sokom koliko sam se cerio kad sam ovo pročitao. :D
Inače, Dexter PRO, dobre priče samo što uvijek nekako ispadnu humoristične na kraju. :)

------

Radiš noćnu smjenu i čuješ usisavač u hodniku ispred ureda. Ignoriraš ga i nastavljaš raditi na proračunima koji te već duže muče. Kad si konačno završio odlučuješ krenuti kući. Izlaziš iz ureda i krećeš prema dizalu...kojeg nema, naravno. Pritišćeš dugme za poziv i čekaš. Čuješ korake iza sebe i dizalo stiže. Ulaziš i osoba iza tebe ulazi za tobom. Izabireš G (prizemlje) dok osoba koja je ušla nakon tebe stišće dugme ispod tvoga, ali podrum nema pristup dizalu (zar ne?). Dok pritišće tipku vidiš da su mu (joj?) ruke smeđe i pune plikova, kao da su oglođane.

Uskoro, dizalo se zaustavlja i bacaš pogled na broj kata dok osoba izlazi kroz otvorena vrata. Trepneš i protrljaš oči kako bi bio siguran da se ne varaš - 13. kat. "Vidimo se uskoro" kaže osoba hrapavim glasom i uz skriveni smiješak kroz zatvarajuća vrata. Nakon što se vrata zatvore gledaš katove gdje lift ide: 10, 11, 12, 14, 15.... 13 kat se ne nalazi na popisu.

Počinješ drhtati.

Hellboy
06-12-2008, 13:48
eh...da bar neka domaća produkcijska kuća okupi kvalitetne glumce i pusti Arbyja da smišlja scenarije...i Morgyja...nešto u stilu zone sumraka ^^

Bartuc
06-12-2008, 13:50
Slabo :( Nije mi se niti semi dignuo na priču :yuck: :D

Arbiter of Change
06-12-2008, 13:55
A hebiga, ti bi da sam stavio neku nisku curu da joj možeš do duše doći, je li? :)
Hell, kad bi ja imao takvo mjesto prvo bi 90% naših glumaca završilo u zoni sumraka od strane moje vlastite ruke.

Bartuc
06-12-2008, 14:18
Bolje visoku tako da kad legnem na nju da mi je glava među sisama :D

Ma nee, nego nema atmosferu kao prethodne pričice.

KingTomy
06-12-2008, 16:52
Bio jednom jedan medo po imenu Klavfririvonimel.
On je redovito zvao ljude i vadio im grkljan n' stuff. Nekada bi čak upao na radio stanicu, poklao sve ljude i zaprijetio vam da ste upravo VI sljedeća žrtva...preko radija. Ali...
Ima sposobnost ubiti i preko ...preko telefona !!!








Sad samo čekajte da vam zazvoni telefon i prestrašit ćete se. Jej. :S
Failed...:(
Ova priča djeluje u strašnom okruženju...npr. kad sam s frendom na moru ošo na groblje i tamo smo pričali priče, ja to ispričam
vidiš meni zazvoni mobitel i u tom trenutku u zrak još poleti neka vrana ili nešto leteće...usro sam se :D

Arbiter of Change
06-12-2008, 17:26
Prodao sam se već, šta ćeš. :)
Ova iduća (bar zadnji dio) je inspirirana stvarnim događajima.

---

Imaš jednog prijatelja, jedan jako normalan lik kojeg znaš od djetinjstva. Visite po klubovima zajedno i hvatate trebe kad prilika dopušta, kao i svaka normalna osoba. Jedini je problem što taj prijatelj zadnjih nekoliko dana ima problema sa spavanjem, problema koji se izgleda pogoršavaju. Iako se trudi biti kakav je i inače, stalno mu u krajičku oka na dijelić sekunde vidiš nekakvo... ludilo. Drama se nastavlja nekoliko mjeseci dok usred predavanja ne doživi živčani slom i završi u bolnici, psihijatrijski odjel. Sutra dan doznaješ kako se čini da je umro u snu, a bolnica nema komentara budući da su tablete za spavanje bile jedini tretman koji je primio.

Iduću noć te nešto lovi kroz san... jedva se budiš prije nego te ulovi.

Dexter PRO
06-12-2008, 18:34
Bilo to jedne noći kada sam ja gledo egrzocista :shock: ... te noći nisam mogo spavat, svagdje me pratio osijećaj da ču ja najebat ko oni likovi u filmu!! Kao što rekoh nisam mogo spavat sva sreča da je sutra dan bila subota...sljedeća tri dana sam se redovito budio u 3 sata u noči(ko u filmu) koda me nekaj protreslo da se zbudim...več sam mislil murju zvat...i tako četvrte noči dobio sam poruku s broja kojeg nisam imao i bila je prazna...u školi sam probo saznat taj broj ali niko nema... i poruke su opet dolazile a aj sam se več naviko.

Hellboy
06-12-2008, 18:42
ne ne ne ne...
moraš na kraju ostaviti cliffhanger...ne smiješ se naviknuti na horor...onda nije ni blizu jezivo...pogledaj arbyjeve pripovjetke...ostavi te zbunjenog i wanting for more na kraju...

Dexter PRO
06-12-2008, 19:32
Ovog sam se fakat usro nije od mene nego od frenda...

Jedne veceri davnih pedesetih djevojka je sanjala svoju baku,koja je inace nedavno umrla. Baka joj je u snu rekla : ,,Idi do mog groba i zabij u zemlju kolac. '' Djevojka se momentalno probudila,sva isprepadana i brze bolje krenula na groblje iako nije znala cemu to vodi. Nasla je kolac i krenula onako u dugoj spavacici. Dosla je do bakinog groba,pogledala u ime napisano na spomeniku a zatim zabila kolac u zemlju bas onako kako joj je baka rekla. Nista se nije desilo. Nasmijesila se i pomislila kako je glupa ispala,dosavsi na groblje zbog glupog sna. Okrenula se i uputila se doma. Medutim,kad je napravila drugi korak nesto joj nije dalo da se mrdne. Cimnula je jednom,dvaput ali nije se mogla pomaknuti . . . Odjednom je samo pala na zemlju.
Sutradan ju je policija nasla mrtvu. kaj joj se dogodilo ? Zabila je kolac preko svoje duge spavacice i zato se nije mogla pomaknut. Mucenica je od straha umrla..............

Bartuc
06-12-2008, 19:57
E to je priča :pray:

amirix
07-12-2008, 03:11
Jedne obične noći čuješ zvukove na tavanu od kojih jedva zaspaneš,sledeće noći isto.Treće noći otvoriš vrata tavana i baciš neki jak otrov bez da si pogledo šta je unutra u tavanu,tu noć nije bilo nikakvih zvukova pa si mirno zaspao.Idući dan odeš na tavan da vidiš od čega su ti zvukovi bili,zatekneš mrtvu 50 metara dugu anakondu koja je oko sebe imala na desetine ljudskih kostura.Uspiješ se smirit pa si prije nego što si nekoga zvao otišao si u WC na manju nuždu.Al iznenada iz šolje iskače druga ogromna anakonda i proguta te.

Arbiter of Change
07-12-2008, 10:12
Nalaziš novi posao, koji prihvaćaš, te odlaziš kako bi vidio "ured" u kojem ćeš raditi. Tu otkrivaš da je taj ured ništa do li preuređeni ormar prijašnje građevine... o veselje. Ali ništa, radiš tamo neko vrijeme (mjeseci, godine) dok konačno ne dobijaš promaknuće i novi ured. Ured je odličan; prostran i perfektno uređen, ali jedna te stvar smeta - vrata bez kvake koje vode do ničega, ravno u zid. Pojma nemaš zašto su tu, ali već te duže vremena iritiraju (posebno jer je netko stavio natpis "NE SMETAJ" na njih).

Nakon što nekoliko mjeseci radiš u novom uredu, već si se uvjerio da su te stvari koje čuješ normalne, da, pa nije to ništa čudno, zar ne? Nije čudno to što svaku noć ili rano u jutro čuješ kako netko struže noktima po vratima, nije čudno kako netko vrišti i moli da ga se pusti na miru, nije... naravno da nije. Činjenica da zvukovi dolaze iza vrata koja vode u zid je sasvim normalna.

Konačno, dok pretražuješ arhive nailaziš na stari građevinski nacrt zgrade i otkrivaš da je zgrada zapravo prenamjenjena - nekada je to bila škola, a ona vrata su vodila u ravnateljev ured...

-----

Jedna više manje popularna urbana priča, ništa više.

Bartuc
07-12-2008, 10:30
Hypeaš me da odigram neki horror :pray:

Hellboy
07-12-2008, 11:43
neki grozan, jezivi horror od kojeg čem vjerojatno dobit srčani :D

Arbiter of Change
07-12-2008, 11:59
Hypeaš me da odigram neki horror
I aim to please. :)
Samo što nam je odaziv na temu malo slab... treba više ljudi postati zgode, samo nas nekoliko posta.

Bartuc
07-12-2008, 12:52
Ja nemam smisla za osmisliti priču, ali mi je gušt čitati. Drito osjetim da mi srce ubrzava dok čitam i pere te neka neopisiva atmosfera pošto si iz texta u glavi vrtiš film sa svojom lokacijom i svojim likovima :pray:

Pre dobro...

Dexter PRO
07-12-2008, 17:13
Evo jedan odlican hororac ali nemojte ga jos citati tek poslije 00:00 .
NIJE ZA PSIHIČKI SLABE!!!



Sidney i James Fox odlučili su svoj medeni mjesec provesti u jednoj kolibi u šumi.Koliba je bila dosta dugo udaljena od grada.Kad su došli u tu kolibu nakon par dana ponestalo je hrane pa je James morao otići kupiti hranu u grad, a Sidney je ostala, njoj je nije dalo ići.Kad je James otišao Sidney je izašla van da uživa malo u sviježem zraku.Odjednom je do nje došao šepajuci pas.Bio je ozlijeđen...Sidney ga je uvela u kuću i previla mu ranu.Došao je James i Sidney ga je zamolila da zadrze psa a on se slozio. Iduceg dana James je opet otisao do grada a Sidney je opet ostala.Odjednom joj je preko fax-a stigla pruka : "Bjezi odavdje"!!!!!!!!!! Sidney se nasmijala i bacila poruku u smece. Zatim je opet stigla poruka: " Bjezi odavdje, mene je bacio s litice a neke druge rastrgao!!!! To ju je vec pocelo strasiti, pa se isla prosesat sumom s psom da malo dode k sebi od onih poruka, mislila je i tijesila se je da je neko zeza.Dosla je do jedne litice i pogledala dolje.Vidjela je truplo...preprasila se je i odlucila sici da vidi jeli to zaista truplo.Dosla je do dna a tamo nije bilo nicega.Vratila se kuci i pitala Jamesa da li je netko vidio one poruke.Sidney nista nije bilo jasno , no nije ga htijela vise nista pitati.Iduci dan dobila je hrpu pruka :"Bjezi odavdje"!!!!! Okrenula se i vidjela Jamesa kako stoji s nozem u ruci.Kad ga je pitala kaj ce mu on je samo rekao da ide nesto u kuhinju. Sidney mu je odma pokazala poruku koju je dobila,ali kada mu ih je pokazala on je samo pitao:Jesi ti dobro pa na papiru nema nista,i stvarno na papiru nije bilo nista.Sljedecih nekoliko dana Sidney je stalno vidala Jamesa sa nozem u ruci, a kada bi ga pitala kaj radi s nozem u ruci on bi se uvijek vijesto izvlacio.James se sa svakim danom sve cudnije ponasao i Sidney ga se sve vise plasila . Odlucila je pobijeci.Cekala je da padne noc...sa sobom je povela psa nista vise...krenuli su ali ih je u blizini kolibe zaustavio James i pitao gdje ce, a Sidney je rekla da su samo malo izasli van i vratila se u kucu.Sidney je jedva zaspala kada ju je probudio neciji vrisak koji je dolazio iz podruma.Sidney je usla u podrum i vidjela i vidjela tajnu prostoriju koja je bila iza jednog ormara,vrata su bila otvorena i prisuljala se unutra.Srce joj je stalo kada je vidjela kako pas trga i jede dio po dio Jamesa.Sada je shvatila da se one poruke i upozorenja nisu odnosile na Jamesa nego na psa.Polako se pocela vracati,ali se spotaknula o nesto, bila su to trupla ljudi, pogotovo zena.Potrcala je van,pocela je bjezati a pas za njom.Kad vise nije mogla trcati, dosla je do one litice gdje je vidjela truplo.Pogledala je psa a on je rezao a iz usta mu je tekla krv.Pas je poceo trcati prema njoj.Nije mogla dopustiti da je on rastrga, a jos manje da se ubije.Sidney se sama bacila a i pas za njom.Dok su padali pas ju je rastrgao i na kraju se docekao na noge.Nakon par mjeseci novi par je dosao u kolibu a i pas za njima.....

PAZITE DA MOZDA VI NISTE UPOZNALI SLICNOG PSA!!!!

Death By Sexy
07-12-2008, 17:16
hehe :,)

Arbiter of Change
07-12-2008, 17:39
A jesi, e. Kraj je najjači. :)

Bartuče, ja osobno mislim da je jako teško napisati dobru horor priču koja će te prestrašiti (uglavnom jer se danas sve svelo na najjeftiniji horor, tj. onaj koji te može vizualno prestrašiti, bez da sam nešto zamišljaš), ali mislim da je još teže napisati dobar mindfuck (mislim da mi nemamo propisan izraz) - nešto što će te možda prestrašiti, ali će te više natjerati da se malo zamisliš o tome što si pročitao i da te prođe jeza, ne nužno strah (možda ćeš ono, nonšalantno baciti nesiguran pogled preko ramena samo da se uvjeriš da "nema ničega" iako već dobro znaš da ničeg nema).

amirix
09-12-2008, 15:10
e ovako

Upoznaš neku lijepu curu koja je prezgodna.Vas dvoje počinjete češće da se viđate.Kod te cure vam se sviđa sve osim toga što se previše šminka,al hajde koja to ne radi.Al bojeći se da ćeš joj uništit šminku neda se ni ljubit ni radit ono.Tako s njom izlaziš 3 mjeseca i uvijek je bilo isto,neda se ni poljubit.Jednog dana odete na bazen,ona neće da skoči opet zbog šminke.Tebi dopizdi i gurneš je u bazen.Ne izlazi iz njeg nekih pola minute,a ti strpljivo čekaš.Iznenada iz bazena izađe neka baba od 90 godina i počne se na tebe derat što si joj uništio šminku i krene prema tebi,a ti od šoka ipak uspiješ pobjeć i nikad je više nisi vidio.

Hellboy
09-12-2008, 16:07
horor jbt, ne komedija...otkad je teško našminkana babuskara koja pod šminkom izgleda kao djevojka nakon nestanka šminke jeziva? samo odbija prihvatiti činjenicu da će uskoro na vječna lovišta...

amirix
09-12-2008, 16:17
horor jbt, ne komedija...otkad je teško našminkana babuskara koja pod šminkom izgleda kao djevojka nakon nestanka šminke jeziva? samo odbija prihvatiti činjenicu da će uskoro na vječna lovišta...

hoćeš racionalno objašnjenje :)

Arbiter of Change
09-12-2008, 16:42
Amirix, sviđa mi se priča sve do zadnje rečenica. Moglo se iz toga isplesti nešto kao da ona neka živina koja jede ljude kako bi ostala mlada, ovako je ispala kao neka komedija (zamišljam glavnog lika crnca koji se dere "Oh shiiiiit!!" kad vidi kakva je ova kad izađe). :D

Ovaj idući je inspiriran jednom knjigom (ciljana je kao metafora, ako tko skuži).

------

U svojoj si kolibi koja je u vlasništvu obitelji već nekoliko desetljeća. Ništa posebno, samo mala koliba usred šume, ali dovoljno da se udaljiš od gradske vreve i odmoriš, bar na kratko. Ali večeras nemaš sreće; ne samo da mećava dreči kao luda, već i netko uporno lupa po vratima. Više kao da ih ruši nego da samo lupa (gotovo čuješ kako sloj po sloj vrata otpada svakim novim udarcem). Osim toga, zakleo bi se da čuješ režanje sa druge strane vrata... režanje koje se gotovo identično poklapa sa zavijanjem vjetra.

Lupanje i režanje se nastavljaju i nastavljaju.

I tada ti ti se konačno nešto prelomi i dosta ti je svega. Ustaješ bjesniji nego ikad prije i krećeš prema prednjim vratima, izvoru meteža. U hodu pališ svijetlo koje uspijeva ostati ostali upaljeno samo djelić sekunde prije nego li žarulja doslovno eksplodira i okupa kolibu u staru tamu. Režanje pred vratima je sve jače i jače, kao da je osoba (ili nešto, više ne znaš) sve ljuće i ljuće, a lupanje sve brutalnije i... krvoločnije (sada si siguran da čuješ kako će se vrata svaki čas srušiti). Dok ti srce manijakalno titra i noge lelujaju od straha krećeš se prema telefonu moleći se da osigurač nije izbacio... samo da bi nastupila tišina onog trenutka čim dograbiš slušalicu. Kao da ih nikada nije ni bilo, kao da ništa nisi čuo.

Trenutak dok držiš telefon se čini kao satima dug. Moliš se da neće opet početi kad spustiš telefon... i spuštaš ga. Doista, tišina se nastavlja. Tada se odlučuješ za drastičan potez, boreći se da smiriš srce koje ti se praktički popelo i zapelo u grlu, odlučuješ (gotovo protiv volje kad razmisliš) otvoriti vrata i pogledati vani. Otvaraš vrata i blagi vjetar (gdje je nestala mećava?) ti upuhuje pahuljice snijega u kolibu. Bacaš pogled na vrata i ostaješ šokiran - vrata su netaknuta. Ništa. Kao da se ništa nije ni dogodilo... nemoguće, oni udarci su bili trenutak od toga da probiju vrata, trenutak od toga da ih satru do temelja. Nema ni tragova, bilo koje vrste.

Treseš glavu u nevjerici; "Predobra mašta" i vraćaš se u kolibu. Zatvaraš vrata i samo što se ne onesvjestiš od saznanja - tragovi su iznutra.

amirix
09-12-2008, 16:51
Arbiter_koja je to knjiga :pray:

blood4me
09-12-2008, 17:29
Koji mindfuckovi...
Svaki put me prede jeza cim cujem zadnju recenicnu, prestrasno, svaka cast...

amirix
09-12-2008, 19:41
evo jedan trash

Za slobodan vikend 4 tinejdžera idu na provod na vikendicu.Max je bio za volanom,njegova djevojka Meg je sjedila naprijed sa njim a iza njih su sjedili Jason i Chris.Nisu bili udaljeni od vikendice,samo su trebali još jednu šumu da pređu.Al dok su išli kroz šumu na putu je trčao stariji čovjek sa dvocijevkom sav u krvi,zaustavio je njihov auto i dero se da ga puste unutra.Meg je govorila da voze dalje al mu je Chris otvorio stražnja vrata.Kada je ušao predstavio se kao Bob koji je bio lovac i zahtijevao da odma okrenu auto i pobjegnu odavde.Poslušali su ga i krenuli nazad,počeo je razgovor:

Max : Uredu pustili smo te unutra,sad nam reci koji vrag se dešava
Jason : Pusti ga,vidiš da je sav krvav moramo ga u bolnicu
Bob : Ne....ne nije ovo moja krv,ako hoćete ispričat ću vam šta se desilo:

"Kao što sam rekao,ja sam samo lovac a bila je lovačka sezona pa sam zajedno sa ostalim lovcima krenuo lovit po ovoj šumi.Nisam bio uspješan u ulovu al sam zajeno sa svojim najboljim prijateljem našao leš...zapravo polovicu leša muškarca koji bi se po odjeći opisao kao naučnik il neki doktor.Ublizini smo našli neku kolibu,al iznutra je bila ko neki labalatorij.Saznali smo da je za genetskie pokuse koji su se vršili na jednom medvjedu.Čim smo izašli iz kolibe čuli smo vriske drugih lovaca,krenuli bi im u pomoć al su vriske dopirale sa svih strana.Onda smo čuli neko režanje koje se počelo približavati nama.Bezglavo smo pobjegli,al nas je to režanje pratilo.Napokon se i pokazala stvar od koje smo bježali (počeo je drhtat al naposlijetku nastavio dalje pričat).Bio je to najveći predator ikad...mislim nekih 4 metra velik medvjed kod koga su zubi kao...kako da kažem preveliki za usta a ništa manje nisu bile ni kandže,bio je i prokleto brzi stvor.Vidjeli smo da će nas sustići pa sam navratio prijatelja da se razdvojimo.Al prokledi stvor (plače)...krenuo je za njim.Trčajući,poskliznuo sam se na leševe drugih lovaca koji su bili potpuno razderani,da...krv na mojoj odjeći je njihova.Nastavio sam bježat i naletio sam na vas.Razumijel te me...ne naravno da ne,vozite me u ludnicu,tamo sam siguran"

Max : (iznenada zaustavi auto) Pričaš sranja,izlazi iz auta
Meg : Ti to neznaš,možda i ne laže.Ionako nisam htjela ić na onu vikendicu,skroz je zabačeno
Chris : Da Max,odvedimo ga u bolnicu...il ludnicu svejedno samo se gubimo odavde
Max : Neznam ja koji je vama vrag.Ni jedan nije pomislio da je ovaj lik...Bob neki psihopat koji je sve njih pobio.
Bob : Ne..vjeruj mi ja nis...
Max : ZAČEPI!
(nešto se penje na krov auta)
Bob : To je on
Jason : Nije dobro
Max : ZAČEPI I TI JASONE I NEMOJ DA TE SMJ... (iznenada ruka sa ogromnim kandžama proleti kroz krov auta i otkide Max-u glavu)

Počeli su vrištati,Meg je krenula da upali auto al je čudovište počelo čupati motor a oni su izašli iz auta i pobjegli u smjeru vikendice.

Chris : (u trku) Zašto nisi pucao na njega?
Bob : Puška mi prazna
Chris : ŠTA...kako sad to?
Bob : Šuti i bježi (ubrzaše)

Naposlijetku dođoše do kolibe gdje je lab. i tu su se odlučili odmorit.

Jason : Uredu,sad trebamo nekog nazvat
Meg : Ja imam mobitel al ovdje nema signala,trebam izić vani da provjerim
Bob : Uzalud,nemožemo čekati na jednom mjestu,moramo bit u pokretu...naći će nas brzo
Meg : Još ne razumijem kako si došao u lov sa praznom puškom
Bob : Ja...
Meg : Odo van

Chris je pretraživao lab. al je iznenada iz ormara izletio prijatelj od Bob-a koji se predstavio kao Steve.Uspio je preživit nakon što su se razdvojili.

NASTAVIĆE SE KASNIJE (mrsko mi bilo više pisat a imam i obaveza)

Dexter PRO
09-12-2008, 19:51
Neko ce ovdje postat pisac!!!! ili ne

Arbiter of Change
09-12-2008, 20:16
Amirix, e trešeru stari, baš sam uživao dok sam to čitao (flashback na većinu B werewolf filmova, posebno prizor kad nekog dograbi šapom kroz prozor, baš sam se nadao da će se to dogodi). :D Inače, knjiga koja me inspirirala je Cycle of the Werewolf (S. King) iako samo 1. dio 1. poglavlja (setting uglavnom, snijeg i to).

Aerospark
09-12-2008, 21:52
Amirix, sviđa mi se priča sve do zadnje rečenica. Moglo se iz toga isplesti nešto kao da ona neka živina koja jede ljude kako bi ostala mlada, ovako je ispala kao neka komedija (zamišljam glavnog lika crnca koji se dere "Oh shiiiiit!!" kad vidi kakva je ova kad izađe). :D

Ovaj idući je inspiriran jednom knjigom (ciljana je kao metafora, ako tko skuži).

------

U svojoj si kolibi koja je u vlasništvu obitelji već nekoliko desetljeća. Ništa posebno, samo mala koliba usred šume, ali dovoljno da se udaljiš od gradske vreve i odmoriš, bar na kratko. Ali večeras nemaš sreće; ne samo da mećava dreči kao luda, već i netko uporno lupa po vratima. Više kao da ih ruši nego da samo lupa (gotovo čuješ kako sloj po sloj vrata otpada svakim novim udarcem). Osim toga, zakleo bi se da čuješ režanje sa druge strane vrata... režanje koje se gotovo identično poklapa sa zavijanjem vjetra.

Lupanje i režanje se nastavljaju i nastavljaju.

I tada ti ti se konačno nešto prelomi i dosta ti je svega. Ustaješ bjesniji nego ikad prije i krećeš prema prednjim vratima, izvoru meteža. U hodu pališ svijetlo koje uspijeva ostati ostali upaljeno samo djelić sekunde prije nego li žarulja doslovno eksplodira i okupa kolibu u staru tamu. Režanje pred vratima je sve jače i jače, kao da je osoba (ili nešto, više ne znaš) sve ljuće i ljuće, a lupanje sve brutalnije i... krvoločnije (sada si siguran da čuješ kako će se vrata svaki čas srušiti). Dok ti srce manijakalno titra i noge lelujaju od straha krećeš se prema telefonu moleći se da osigurač nije izbacio... samo da bi nastupila tišina onog trenutka čim dograbiš slušalicu. Kao da ih nikada nije ni bilo, kao da ništa nisi čuo.

Trenutak dok držiš telefon se čini kao satima dug. Moliš se da neće opet početi kad spustiš telefon... i spuštaš ga. Doista, tišina se nastavlja. Tada se odlučuješ za drastičan potez, boreći se da smiriš srce koje ti se praktički popelo i zapelo u grlu, odlučuješ (gotovo protiv volje kad razmisliš) otvoriti vrata i pogledati vani. Otvaraš vrata i blagi vjetar (gdje je nestala mećava?) ti upuhuje pahuljice snijega u kolibu. Bacaš pogled na vrata i ostaješ šokiran - vrata su netaknuta. Ništa. Kao da se ništa nije ni dogodilo... nemoguće, oni udarci su bili trenutak od toga da probiju vrata, trenutak od toga da ih satru do temelja. Nema ni tragova, bilo koje vrste.

Treseš glavu u nevjerici; "Predobra mašta" i vraćaš se u kolibu. Zatvaraš vrata i samo što se ne onesvjestiš od saznanja - tragovi su iznutra.


Čitam ovo, skroz sam se udubio u priču, zamišljao sve u glavi, imao sam zvučnike dosta pojačane i kad pročitam zadnju rečenicu, netko mi se logoffa sa xfire i onaj zvuk zatvaranja vrata se čuje, nisam se ovako stresao godinama.

Hellboy
09-12-2008, 22:30
bah...meni previše vuče na hrpu random filmova sa strašnom šumom i hrpom tinejdžera...nikakav mindfuck, ništa strašno...

Wishmaster
09-12-2008, 22:52
Ova je mislim iz Dexterovog laboratorija-crtani..
Piknik štrebera...

"...I onda kad je Marko upalio računalo pojavila se poruka srušenog sistema..." :P

Bartuc
09-12-2008, 23:25
E Amarix koja si ti pička :rotfl:

"NASTAVIĆE SE KASNIJE (mrsko mi bilo više pisat a imam i obaveza)" :twisted: :D


Daj piši tu priču, nemoš me nabrijati pa stisnuti kočnicu, isti si ko moja cura :cry:

amirix
10-12-2008, 00:56
zezaš bartuc_biću pisac do jaja_a evo nastavak

Dakle Bob-ov prijatelj Steve koji je preživio nakon što su se razdvojili se bio skrivao u kolibi u kojoj se nalazio lab. za genetske pokuse.Al je Bob bio neugodno iznenađen,zbog jednog dnevnika koji je Steve držao u ruci :

Bob : Steve...al kako
Steve : Pobjego,eto kako.A neznam kako nisu uspjeli drugi lovci,al to ti sigurno znaš
Bob : Neznam o čemu ti...
Steve : Ne provaljuj,znaš dobro šta držim u ruci
Jason : Šta je to?
Steave : To je Bob-ov dnevnik koji sam našao u ovoj kolibi,njegov je rukopis,čitajući ga saznao sam dosta o tebi što mi se ne sviđa
Jason : (koji se stalno ubacuje u razgovor) Nešto nam Bob treba objasnit
Steave : Previše si inteligentan da budeš samo lovac
Bob : OK,dobićete moju priču

"Ova koliba je moj drugi dom,ovdje sam se osim lova bavio izigravanjem boga.Moji pokusi su bili bezuspješni,sve dok jednog dana nisam naletio na ranjenog medvjeda koji je bio ono što sam tražio.Do mene je potrčao drugi lovac koji ga je pogodio.Uperio sam pušku na njega i zaprijetio mu da ću ga ubit ako mi ne pomogne u mom novom pokusu,on sada leži prepolovljen blizu kolibe u doktorskom odijelu.Napao ga naš ranjeni medo koji je mutirao od raznih seruma primijenjenih na njemu,al mene nije napao.Bio sam mu prirasto srcu,al je jednostavno htio ubijat.Odlučio sam zaposlit jednog momka koji će ljude voziti u ove predjele da bi ih kasnije moj ljubimac napao.Zvao se Max koji je bio u vikendici nedaleko odavde,bio je depresivni tinejdžer koji je mrzio ljude tako da je za pare pristao ovo radit.Ono u autu je dobro izveo kada je govorio da zašutim,pravio se da me ne poznaje.Sve je išlo dobro dok jednog dana Steve i još sedmero lovaca odlučili da odu u tu šumu neznajući za moju kolibu i mog ljubimca.Taj sam dan zaposlio Max-a u donošenju novih žrtava,ovaj se odlučio za vas troje.Lovci su već počeli da ginu a ja sam znao da će čudovište krenut za Steave-om ako se razdvojimo.Onda sam naletio na 4 preživjela lovca koje sam pobio iz dvocijevke,potrošio sam sve metke na njih.Došao je moj ljubimac samo da bi sazno da sam ja pobio preostale lovce tako da je poludio i počeo mene napadat,dalje znate šta je bilo"

Jason : Hoćeš reć da nas je Max htio dovest ovamo samo da nas ubije to biće
Bob : Upravo tako,prijatelj ti je šupak.A sad sam vas sigurno zadržao ovom pričom,moj ljubimac bi trebao ovamo već biti
Steve : Primijetio sam da ste imali i jednu djevojku s vama,gdje je otišla
Chris : Otišla je napolje da nekog nazove...sranje

Čuje se vrisak napolju i kroz prozor uleti bačeno rasporeno truplo od Meg.Svi su pobjegli na stražnja vrata jedino je Bob ostao u kolibi,odlučio mu se obratit : izvini što sam ih pobio umjesto tebe,znam da to jedino ti želiš radit i znam da više nismo ništa jedan drugom,zato me ubij.Samo se čuo vrisak iz kolibe dok su oni trčali kroz šumu.

Chris : (primjetivši pušku kod Steve-a) Da li je napunjena?
Steve : Do kraja
Chris : Dobro je

Dotrčali su do auta.Steve pokušaje da upali auto.

Jason : Uzalud pokušaješ,taj stvor je pretrgo motor
Steve : (uspije upalit auto) Upadajte
Jason : (Steve iznenada okrene auto i krenu prema vikendnici) Koji ti je vrag,možemo pobjeć
Steve : Da,al će nas slijedit i usput pobiti druge koji mu se nađu na putu,to bi bio masakr.Čitajući Bob-ov dnevik,saznao sam da vikendica služi kao stožer za benzin i plinska sredstva,znate šta mislim
Chris : Poderat ćemo tog stvora
Steve : Upravo tako (smije se)
Jason : Šta je smiješno?
Steve : Umrijet ćemo

Tako su uspjeli doć do vikendice dok je počeo padat mrak,u podrumu te vikendice su našli što su tražili.Odlučili su da dočekaju stvora da uleti kroz vrata,da mu gurnu plinsku bocu i da pucaju na nju sve dok eksplodira zajedno s njim.Čudovište je već došlo do vikendice,u ustima je držalo tijelo od Bob-a koji je još bio živ i jedva izgovara bilo koju riječ.Čudovište ga ispljunu i pregazi mu glavu pa je krenuo prema vratima kako su bili planirali.Sve je pošlo po planu,čudovište je provalilo kroz vrata a njih trojica su gurnuli plin prema njemu,upucali jedan metak u plin a on je eksplodirao i odnio čudivište napolje.Još neznaju da li su ga ubili tako da neko mora provjerit.Otišao je Steve,ali nije zatekao njegovo tijelo.Chris je krenuo za njim al sa strane ga je dočekalo to čudoviše koje bilo svo krvavo od eksplozije,jednim zamahom otkide Chrisu utrobu.Osim što je bilo svo krvavavo,čudovište je posalo ranjivo.Steve je počeo pucat po njemu dok nije upalo.Na tlu je još uvijek bilo živo pa ga je htio dovršit metkom u glavu,al ga je Jason htio dovršit tako što je posuo benzin po njemu i zapalio ga.Mogao se jasno vidit pun mjesec na nebu iako nisu imali posla sa vukodlakom nego sa vražijim mutiranim medvjedom.Punih 10 minuta je to čudovište gorilo živo i jaukalo dok nije napokon postalo beživotno.Dok je gorila vatra po njemu Steve je izvadio Bob-ov dnevik i bacio ga u vatru.Natovarili su još benzina u kola i krenuli prema kolibi po kojoj su posuli benzin i zapalili je zajedno sa lab.-om,unutra je bio leš od Meg al se Jason nije obaziro.Nastavili su dalje vozit,Jason je bio za volanom a Steve odma do njeg.Na putu je ležao Max-ov bezglavi leš a Jason ga pregazi.

Steve : Jel ono bio Max-ov leš
Jason : Od koga?
Steve : Zaboravi

Arbiter of Change
10-12-2008, 12:56
bah...meni previše vuče na hrpu random filmova sa strašnom šumom i hrpom tinejdžera...nikakav mindfuck, ništa strašno...
U tome i je ljepota, premda nije baš horor. :D
Nastavak B flicka je opet dobar (posebno su mi dijalozi zabavni, na treš način).

@Aerospark:
Hehe, drago mi je da se nekom svidjelo. :)

croat1gamer
10-12-2008, 14:35
hehe, najs, iako mi se ne svidaju b hororci mi se svidio dio kako nece medvjed umrijeti, moram opet odigrati dead space

Arbiter of Change
10-12-2008, 20:25
Kćer ti obolijeva. Obilaziš sve bolnice za koje čuješ da mogu pomoći, ali one ne mogu apsolutno ništa napraviti. Kao da nikada nisu vidjeli takvu bolest. Svaki dan joj je sve gore i gore... Jednog dana slučajno porežeš ruku i odlaziš u bolnicu gdje ti je kći hospitalizirana da ti doktor previje prst, ali u taj čas medicinska sestra dotrči kod doktora i kaže da ti se kći počinje stabilizirati. Na žalost, kako ti rana zacjeljuje tako ti se i kćeri staneje pogoršava.

Žena te pita jesi li primjetio čudnu slučajnost i te iste večeri te, dok selite pokućstvo sa kata, slučajno gurne niz stepenice krajem komode. Sva u panici te odvodi u sada već poznatu bolnicu kod onog istog doktora i tamo čuješ da imaš slomljenu ruku. Kćer ne samo da se stabilizira tu večer, već čini i nevjerojatan oporavak, iako su tragovi bolesti još prisutni. Dok se vraćate kući po odjeću za kćer primjećuješ kako te žena gleda sumnjičavo i odsutno... na upit što joj je samo se nasmije i kaže ništa (krajičkom oka hvataš kako te stalno gleda dok voziš).

Te iste večeri žena ti sprema omiljeno jelo i voljela bi da ga odmah pojedeš... dapače, inzistira na tome.

---------

Prokleto predvidljivo ako znate što tražite, ali nisam mogao odoljeti. :)

Hellboy
10-12-2008, 20:55
well...da sam na tom mjestu i da primjetim takvo što, sam bih sletio s litice autom :D

Bartuc
10-12-2008, 21:43
Prokleto predvidljivo ako znate što tražite, ali nisam mogao odoljeti. :)

Meh, predvidivo, mislim, odmah mi je bilo jasno da mu je žena pimpeka močkala u juhu :(


Nego, fenomenalno, Arby rula, najbolji mi je u ovoj temi. Ali niti ostali nisu loši, ima dobrih pričica :pray:

JohnnyMo
10-12-2008, 23:08
Dok su padali pas ju je rastrgao i na kraju se docekao na noge.. ahaha najjaca , loooood neki pas , pada i trga ahahaha
Eo kad smo vec kod horora jel ko gledo filmove "the others"(Nicole kidman) i " igra skrivaca" od takvih nisam mogo spavat tjednima.....

Hellboy
11-12-2008, 10:50
^^ the others mi je jedan od boljih mindfuckova...tko bi očekivao onakav kraj :o

ReNo
11-12-2008, 13:25
U Ličkoj Rječici živjela su dva mladića koji su se zvali Marko i Stjepan. Oni su bili najbolji prijatelji, toliko da su jedan drugom obećali da će biti kumovi jedan drugom kada su budu ženili. Uzeli su nož i zarezali su ruku i spojili ih da to obećaju i krvlju.

Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Marko je bio dobar čovjek, radio je na imanju svoga oca, bio je vrijedan, uvijek je htio pomoći. Stjepan je bio nezaposlen, trošio je puno novaca svojeg oca u barovima i na kockanje. Marko ga je upozoravao da mu to nije dobro i da bi se trebao negdje zaposliti, ali mu je Stjepan rekao da se ne brine za njega. Jednog dana Stjepan je izgubio puno novaca na kartanju, a nije više imao od koga posuditi i sljedeće jutro je pronađen mrtav u jednoj uličici.

Marko je nekoliko mjeseci redovito posjećivao Stjepanov grob na malom lokalnom groblju nedaleko od grada. Marko je znao da mora nastaviti svoj život, što je i učinio. Godinu dana kasnije upoznao je jednu mladu djevojku koja se zvala Marija, koja se tek doselila u grad. Šest mjeseci poslije odlučili su se vjenčati.

Tada se Marko sjetio obećanja koje je napravio sa Stjepanom dok su bili djeca. Stjepan je bio mrtav, pa, jasno, nije mogao mu biti kum. Ali Marko je osjetio da barem treba poštivati svoje obećanje i pitati ga, bio on živ ili mrtav. A, osim toga Marko je bio i malo praznovjeran. I smatrao je da bi Stjepan mogao doći kao duh i uništiti njegov život ako ga ne pita.

Jedne noći Marko je otišao na mjesno groblje. Otvorio je vrata groblja koja su glasno škripala dok ih je otvarao. Otišao je do Stjepanovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje. ''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je Marko. ''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav i…….''

Ali prije nego što je Marko završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Stjepanov grob. Marku se krv sledila u žilama kad je se Stjepan počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.

''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Stjepan. ''Mislio sam da nećeš nikad doći.'' Marko je jedva progovorio: ''Pa…….ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promijenio?''

''Ne puštaju ljude u Raj tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Stjepan. ''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''

Marko je shvatio da ne može ništa drugo nego pomoći prijatelju. Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Stjepana, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ. Kada su vidjeli da je isti kao što je bio, stanovnici su ga počeli ponovno prihvaćati, iako je već bio mrtav.

Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Marko uživao u sporom valceru sa Marijom, Stjepan ga potapšao po ramenu i rekao:

''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''

Marko je poljubio Mariju i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''

Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Stjepan je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu. Kada su došli do groblja Stjepan je otvorio vrata, a sada nisu bili s druge strane stari, kameni grobovi, nego zlatni put koji vodi kroz predivnu šumu sa šarenim voćkama. Pjesma ptica je bila nešto najljepše što je Marko ikad čuo.

''Da li je to Raj'', Marko je pitao Stjepana

''Mora biti'', odgovorio je Stjepan. ''Ali ti ne možeš ići, još nije tvoje vrijeme. A usto ti imaš i ženu koja te čeka u gradu.''

Marko je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je Marko. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.

Stjepan je znao da Marku duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra. Oni su šetali kroz predivne šume, livade i plaže, Marko je razmišljao o tome kako je to ljepše tisuću puta nego što su govorili da će biti. Marku su došle suze na oči od tih svih ljepota.

Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Marko je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Stjepana po ramenu i rekao da mora ići.

''U redu onda.'', rekao je Stjepan s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''

Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Marko se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Mariji što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.

Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Ličkoj Rječici.'', odgovorio mu začuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''

Marko je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Mariju, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je:

''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''

''O čemu govorite?'', pitao je Marko.

Svećenik je zapalio cigaru i tada je rekao Marku da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.

''To nije moguće!!!'', vikao je Marko.

Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:

''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''

Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Marku i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 150 godina.'' Marko je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Marija i Marko.

Marko nije ispunio ono što je obećao Mariji da će se vratiti, a nije se vratio. Marko nikad nije povjerovao da ga nije bilo 150 godina. Marko je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Ličkoj Rječici, izvan Raja. Ako želite ići pomoći njemu da nađe Mariju, bolje nemojte, zbog toga što je već bilo desetak slučaja da je netko otišao na taj dio groblja i nikad se nije vratio.

###DK###
11-12-2008, 16:05
ReNo, priča ti je fenomenalna. :pray:
Ako se sjetiš još ijedne takve, napiši. :D

Arbiter of Change
11-12-2008, 20:35
Oh, dobar dobar. :)
Ovo je vjerojatno jedan od onih rijetkih slučajeva gdje prevelika preglednost teksta smeta... ne znam, meni se stvorio nekakav osjećaj da me se baca po priči, bez prilike da se stvori prava povezanost sa likovima i radnjom.

ReNo
11-12-2008, 21:46
fala fala al sam ju predugačku napravio...i umro sam dok sam sve napisao.

Arbiter of Change
12-12-2008, 18:32
Evo nova, inspirirana RL događajima (primjetite da su mi RL nekako uvijek lošije), ali sa promjenjenim imenom.

-------

Nekoliko zadnjih noći Alex je dobila naviku da spava sa svojom starinskom lampom stalno upaljenom. Netko... neštoSse nastanilo u mračnim kutcima njezine sobe, nešto što izlazi po noći kad se sjene produže i mjesečina nestane, nešto što panđama grabi i puzi do njezinog kreveta, nešto što diže teškim, hrapavim i vlažnim dahom. Nešto što bježi od prisustva svjetlosti, jedini razlog zašto ona sada spava sa starom lampom stalno upaljenom.

Alex nisu nikada pronašli - ni njezini cimeri, ni roditelji, ni policija. Ono što su našli je bila soba u neredu i tragovi po podu, tragovi noktiju i nečeg većeg, kao da je netko bio vučen po podu. Vučen od kreveta do ormara, mjesta gdje sjene počinje.

A stara lampa? Lampa je prešla u ruke cimerici, kao što je Alex i bila napisala u poruci nađenoj pored same lampe, lijepo postavljenoj kao da je izbjegla metež u sobi...

Bartuc
12-12-2008, 19:19
@AoC, kak misliš "inspirirano RL događajima"? To si već par puta rekao ako se ne varam... Pa di ti živiš, iz kakvog si horrorca ti izašao :D

Hellboy
12-12-2008, 19:22
Arby živi u zoni sumraka :D

Bartuc
12-12-2008, 19:28
Baš :D

To prepričava događaje u vlastitoj kući :D Možda je Arby neka beštija, znaš da nikada nije dao sliku na forum :D

Hellboy
12-12-2008, 19:34
:o

now that u mention that...što zapravo znamo o njemu osim da je mužjak? doduše ni to nije potvrđeno... :D

Bartuc
12-12-2008, 19:44
Znamo da ima gotovo isti ukus za igre kao i ja :D Jedino on voli još par extra gluposti poput Devil May Cry :rotfl:

Arbiter of Change
12-12-2008, 21:24
Ljudovi, drago mi je da sam vam zanimljiv (na koji već način... da), ali tema nije o meni nego o uratcima. :P
I ništa protiv DMC-a, oj.

A što se tiče inspiracija.... pa, recimo da mi se dosta freaky stvari događa, iz ovog ili onog razloga. Naravno, nije da su sve dogodile meni.

Hellboy
12-12-2008, 22:07
da...neke si ti uzrokovao drugima, eh? :D

JohnnyMo
12-12-2008, 22:23
^^ the others mi je jedan od boljih mindfuckova...tko bi očekivao onakav kraj :o
stvarno pre pre pre pre jaka stvar

Arbiter of Change
13-12-2008, 11:05
da...neke si ti uzrokovao drugima, eh? :D
:D

Ova iduća, premda predvidljiva, je bila jako zanimljiva.

------

Zajedno s prijateljima si došao u obiteljsku kolibu, udaljenu i izoliranu od svijeta. Premda je nije nitko dugo koristio otkrivaš da je u više-manje normalnom stanju (prozori su začudo čitavi). Ekipa i ti se dijelite u 2 skupine i odlučite pretražiti kakvo je stanje s ostatkom kuće, samo da budete sigurni... ali naravno, na kraju ispada da ti ideš sam. Koja sreća.

Dok pretražuješ svoj dio na red dolazi i da pogledaš podrum kuće (vjerojatno i razlog zašto nitko nije s tobom). Ulaziš u podrum i.... ništa. Podrum je u gotovo savršenom stanju, ako se zanemari prst prašine koje se nakupio po podu. Netko će sve ovo čistiti. Pomalo depresivan (zbog čišćenja koje će uslijediti) šećeš po podrumu... TUM, TUM, TUP... korak zvuči drugačije na jednom mjestu. TUP, TUP, TUP... sada si posve siguran. Nogom tjeraš prašinu i otkrivaš vratašca u podu te se pitaš kako ih nikad do sada nisi vidio, ili kako ti nitko iz obitelji to nije napomenuo. Vrata samo što nisu izbijene iz šarki i imaju neke škrabotine na sebi... naravno, ništa ne razumiješ. Zanimljivo je to da su vrata zapravo otključana, bolje rečeno, uopće nemaju brave.

Otvaraš vrata i gledaš što ima dolje u tami... prljavi pod, nekakvi lanci i... klinac. Mali klinac, nema sigurno više od 10 godina, stoji u tami i izgleda kao da će svaki čas zaplakati. Brzo silaziš dolje i tražiš prekidač za svijetlo samo kako bi otkrio da je ovaj dio podruma dosta stariji od onog što si do sada vidio; zidovi kao da su prastari i izrezbareni. I dalje vidiš klinca koji je sada presretan što te vidi. Jesu li ga neki otmičari ovdje zatvorili? Moli da ga izvučeš vani na što mu kažeš neka samo potrči uz stepenice i biti će na sigurnom, ali klinac je opet tužan - noga mu je vezana nekakvom tankom uzicom za zid (kakva su ovo čudovišta koja su ga tu ostavila?). Premda ti je čudno što se nije sam mogao osloboditi iz toga, s lakoćom raskidaš uzicu i sada ti klinac baca jedan prezadovoljan smiješak... pravi dječji. Dok trči uz stepenice pita ima li što hrane. Kažeš mu neka potraži tvoje prijatelje koji će mu je dati, na što ti on zahvaljuje uz kratak naklon.

Sav sretan i zadovoljan što si spasio klinca, okrećeš se i krećeš putem stepenica dok se umalo ne spotakneš na nešto. Komad papira vezanog za kamen onim istim užetom kojim je i klinac bio vezan. Podižeš papir i, začudo, otkrivaš kako je ovo rukopis tvog djeda. Tekst je zamrljan s nečim prljavim, nečim što otpada kad dotakneš papir, ali riječi su i dalje teške za pročitati.

Govori o nekakvom gladnom stvorenju i nekakvom nevinom dječaku. Nešto kako te izgled ne smije prevariti... vratašca se naglo zatvaraju i čuješ zvonki smijeh s druge strane. Smijeh koji za trenutak više nije tako zvonki već hrapav i strašno gladan, ali opet nekako čudan... kao da ima nekakvu nijansu koja ne bi trebala biti tu.

Čuješ ga, to stvorenje, s druge strane kako ti se obraća. "Hvala" je zadnje što čuješ prije nego vriskovi tvojih prijatelja ispune zrak.

Dexter PRO
13-12-2008, 11:09
Nije lose!

croat1gamer
13-12-2008, 12:50
najs, arby ima ovdje najbolje hororce, ali oni prijasnji su bili boli, bolji su minfuckovi, dok ovako imas vec osjecaj da je vec bilo

###DK###
13-12-2008, 14:10
Ima čovjek talenta za pisanje ovakvih priča. :D

Arbiter of Change
13-12-2008, 14:55
Hvala hvala, život mi daje materijala (uh, it rhymes). :)

C
14-12-2008, 03:07
Horror priča?
-"Nisi muškarac ako ne preboliš triper!"
Boohohooo... :S

Arbiter of Change
14-12-2008, 18:15
Bah. :)

Ova iduća nije ni horor ni ništa premda je ostavila utisak na mene (zakleo bi se da sam je već čuo negdje).

----

Čuješ zvonjavu. Svugdje je čuješ, u svojoj glavi. Još od kada si bio dijete mogao si čuti zvona negdje u glavi (ponekad bi se zakleo i da su stvarna zvona počela zvoniti kad bi prolazio pored njih). Čudnu pojavu nisu mogli objasniti ni tvoji roditelji, a ni svi oni doktori koje si posjetio. Ali na kraju dana, kad bi svi uzaludni i skupi razgovori završili, zvona bi uvijek bila tu... stalno zvoneći, nekad tiho, nekad bjesovito.

Kako si odrastao tako si često bio u prilici i slušati staru primopredaju koja se tiče zvona. Primopredaju za koju si se iskreno nadao da nije istinita, ma koliko sumanuto zvučala: kad zvono zazvoni anđeo dobije krila i zvuk zvona tjera zloduhe daleko od zvonjave.

Iskreno, nadao si se da je samo prvo točno... drugo bi značilo da te nešto oduvijek pratilo.

Hellboy
14-12-2008, 18:21
kek...nadaj se da zvonjava neće prestati :D

Scourge92
15-12-2008, 04:41
neću više čitat ove arbiterove horrore u 4 ujutro, kad sam pročito ona o kolibi i lupanju po vratima, prošla me takva jeza :shock:
to je samo potvrda da je arbiter najbolji pisac u ovoj temi

Ivan_87
15-12-2008, 09:24
što još neću nać na ovom forumu :D

Arbiter of Change
17-12-2008, 11:17
Nitko ništa ne posta?
Remake prve priče (RL to the rescue).

-------

Radiš honorarno kao asistent na faksu. Plaća nije velika, naprotiv, ali isto tako posao nije ni nešto posebno zahtjevan. Uzbuđenja nema... zapravo, posao zna biti JAKO dosadan.

Došlo je vrijeme ispita, zadnji dan ispita. Čitav faks je tih, svi u dvoranama pišu svoje ispite, a ti opet nemaš ništa za raditi. Odlučuješ otići u jedinu slobodnu učionu gdje se osjećaš potpuno slobodan - onu opremljenu s računalnom opremom. Točnije, sa 20 računala. Sjedaš za računalo i odlaziš na internet, surfajući svoje omiljene forume dok ne čuješ nekakav prigušeni zvuk iza sebe, gotovo kao neko resko mumljanje... koje dolazi iz ormara. Ormara koji služi kao spremište za multimedijalne materijale i druge manje važne stvari. Pomalo obuzet ledenim znojem, ali na kraju ipak ludo znatiželjan, odlučiš se udaljiti od računala i pogledati što je.

Otvaraš ormar i osjećaš nekakav blagi, ali opet intenzivan vjetar u sobi. Ne možeš odlučiti odakle je došao ni kako je bio toliko jak da te gotovo pomaknuo za korak, a opet bio tako blag kao povjetarac, ali znaš da nije ništa pomaknuo po sobi, čak ni papir. Zapravo, kad bolje promisliš, taj vjetar kao da se nije ni dogodio samo što soba sada pomalo zaudara... kao da nije mjesecima otvarana. Iznenada, jedan od zvučnika na računalu ima neke probleme sa strujom, ili čime već, i čuje se onaj prokleti zvuk pucketanja. Samo što je ovaj put zvuk više puta jači, toliko jak da ti uzrokuje bol u ušima... i ovaj put zvuči više nego ikada kao vrisak.

Bacaš pogleda uokolo i u djeliću sekunde te prolazi strah kad otkrivaš kako ničega nema.
Misliš kako si bio glup... dok ti do mozga ne stigne ono što si već znao - nijedno računalo nema zvučnike.

Hellboy
17-12-2008, 17:08
:cry:
*korisnik mlati keybom po monitoru*
umri ti sotonska spravo...nećeš mi krčati bez zvučnika ti pogana kutijo ...

ah...much better now :D

cropir
17-12-2008, 22:00
da i ja probam.


1 u noci. "bemti sunce, kad cu vise zaspat", mislis si. Naime, moras se u 7 probuditi jer imaš važan ispit, toliko važan da očito ne možeš spavati. cijela plahta je već znojna, svi vec spavaju, tu i tamo prođe neki auto i vidiš svijetla od njegovih farova na stropu. vec si ozednio i mislis si kako si ta 4 sata koja si proveo vrteci se u krevetu mogao bar uciti, ali ne. najgore od svega je ta prokleta pipa u kupaonici. tvoj mlađi brat je valjda ostavio neku glupu igračku u kadi i sad po njoj kapa ta voda koja je toliko prokleto glasna i redovita da joj mozes tocno kucati ritam. mislis si, ako se ustanem, razbudit cu se i tek onda necu zaspati. napokon si skuzio da tako mozes do 7 ujutro pa se polako dizes. osjecas miris vlastitog znoja dok teturas po svojoj sobi. otvaras vrata sobe. hodas po hodniku i vidis kako je nesto preletjelo preko staklenih vrata balkona. nesto veliko, na dvije noge. "o super, sad me i cudovista progone.", pomisliš ironično. ulaziš u kupaonicu. u kadi su sve moguce patkice, action mani, i jedan komad aluminijske folije na koju kapa iz te proklete pipe. bacaš ju iz kade i guraš spužvu u pipu. vidiš lavabo pa pomisliš da bi mogao utažiti tu žeđ. sagneš se, popiješ par gutljaja i naglo se ispraviš, i onda si u ogledalu vidio to. to što ti je poslalo trnce od stopala do mozga, to od čega te tako stegnulo srce da si mislio da ce puknuti na 5 komada. jedna od onih stvari koje ti iskacu u videima i flash igrama, samo toliko stvarna... naglo si se okrenuo i vidio samo pločice. pogledao si natrag u ogledalo i vidio ništa osim svoje face koja je bila toliko uplašena da nisi mogao vjerovati. pribrao si se, ali si se pomirio s tim da večeras nema spavanja. izlaziš iz kupaonice i vidiš svijetlo u kuhinji. oprezno prilaziš, i vidiš svoj brata, istog onog zbog kojeg si se morao dići iz kreveta i tako se uplašiti, sa ogromnim sendvičem od čajne i tetrapakom mlijeka.
"šta, za ime Boga, radiš ovdje?", pitaš ga.
- "kako ti izgleda? uzimam si užinu. idem u sobu sad. jesi li dobro? malo si blijed..."
"ma odlično sam. Ajd bježi. Jesi bio na balkonu malo prije?"
"koji balk...daj, našao si me u pol 2 u noći zafrkavat. vidimo se ujutro, laku noć."
nakon toga ideš prema svojoj sobi, kada cujes zvuk razbijanja tanjura od pod. iz sobe tvoga brata. brzo ulaziš unutra i vidiš njega prestravljenog. ono biće, s balkona, u njegovoj je sobi.

sve je bilo gotovo prilično brzo. samo je tebe htio, pored brata je staloženo prošao, a roditelje nije ni probudio. ne znaš zašto, nitko ne zna. sudbina, karma, nikome nije bilo jasno. a brat više nikad nije bio isti.




al sam se raspisao. :D

Arbiter of Change
17-12-2008, 22:07
Dobar. :)

Općenito mi se sviđa ovakav pristup - veći dio priče se utroši na opise i stvaranje atmosfere (to mi se svidjelo ovdje, više od samog finala, jer sam se i sam našao u istim situacijama ljeti), a samo u zadnjim retcima istreseš ono što priču čini strašnom ili mindfuckom.

cropir
17-12-2008, 22:08
pa, dosta sam iz RL uzeo (ovo sa farovima auta), u biti sam pred kraj dosta stajao i mislio šta bi napisao. bolje mi opisi idu. :D

C
17-12-2008, 22:27
Arbiteru, danas mi se dogodilo nešto što je barem meni blizu tvoje priče. :)

Popodne, nakon faksa, odem u EDULAB s frendom, dâm mu USB, pokažem gdje, šta i kako da mi skine s neta (PW, 2.5 GB-a), i odem doma. Nakon pet sati, već je i noć pala, dolazim ja na faks po njega, pa ćemo skupa u Index jesti. Dođem sa prizemlja na prvi kat, izađe profesor Računalstva iz svoje kancelarije odmah se razviče, gdje sam, kako sam, hoću li otkupiti certifikat, da mu donesem barem 250 KN da ga naruči, i sl., otvori vrata svoje kancelarije i propuh me zdere, zatvori vrata svoje kancelarije i od jednom mrtvi mrak. U mraku, ništa ne vidim, pomislih, nestalo struje na cijelom faksu. U onom mraku, izlijeće mi profesor skupa sa propuhom, i zadere se: "Šta radiš Boga ti!?" A, ništa se ne vidi, pa me splašio. ^^ Ja mu velim da nemam pojma šta se desilo. Pogledam kameru, na njoj upaljena žuta lampica, on kaže: "Nema to veze, nestalo je struje." Krenemo prema učionicama u onom mrklom mraku gdje ništa ne vidiš. Iz EDULAB-a netko otvara vrata, opet propuh i samo čuješ iza ugla PSSHHHHHHHH, BBRRR, BIP, FSSSSSSSS, TRRRRRTRRRTRRRRTRRRRRR.... Ono serveri se pokreću, napajanje visine 2 metra, hladnjače i te stvarčice koje je strahota čuti u mraku kako se pokreću. :scared: Dođe struje, sve se popali na novo, osigurači neki poiskakali za net konekcije na cijelom fakultetu. Odem u servis, svi Radius Switcheri, na svakom PC-u "otišli". Odem nazad do njega, velim tako i tako, ode on tamo sa nekim svojim spikama. Popali neke konekcije. Odem u EDULAB, svi PC-evi pište (speakeri), svi se pokušavaju logirati, ne može nitko, samo Error-i Radius. Odem na terminale, pokrenem ih sve, neće se niti jedan upaliti. U zadnjem uglu, pali se jedan sa unešenim userom i passwordom Administratora. ^^ Odem s njega pustim LAN na ostale terminale, ali još nema konekcije. Nakon nekog vremena, dođe im konekcija, ali pola studenata već pobjeglo, he, he. Frend mi nastavio skidati PW, a ja tamo na terminalu kao neovlašteni adminček sviram po tastaturi. :D Kasnije sam ih sve resetirao, neka se normalno pokrenu, i od tamo pisao po PCPF-u.
Ono što je u cijeloj toj priči najstravičnije, jest da sam na kraju skinuo 2.5 GB "krivog" PW-a, što mi je Hellboy rekao u prevedenom značenju. :scared:

Hellboy
18-12-2008, 10:37
/kat

nećeš vjerovati koliko mi se slična situacija dogodila prije par dana...bilo je pretoplo, vrtim se pola noći po krevetu, ustanem, idem u kupaonu kad na pola sobe neka bijela mrcina obasjana mjesečinom stoji ravno ispred mene...nakon što mi je srce uteklo natrag u krevet a ja ostao paraliziran, shvatio sam da se radi o prokletoj žičanoj sušilici rublja (ona skela na koju se stavi mokro rublje)...stara ju je postavila iz nekog razloga na pol sobe bez da mi je rekla... :D

loše stvari se vide kad se digneš oko 4 i nemaš dobru rasvjetu :D

cropir
18-12-2008, 17:50
/kat

nećeš vjerovati koliko mi se slična situacija dogodila prije par dana...bilo je pretoplo, vrtim se pola noći po krevetu, ustanem, idem u kupaonu kad na pola sobe neka bijela mrcina obasjana mjesečinom stoji ravno ispred mene...nakon što mi je srce uteklo natrag u krevet a ja ostao paraliziran, shvatio sam da se radi o prokletoj žičanoj sušilici rublja (ona skela na koju se stavi mokro rublje)...stara ju je postavila iz nekog razloga na pol sobe bez da mi je rekla... :D

loše stvari se vide kad se digneš oko 4 i nemaš dobru rasvjetu :D
da, mrzim taj "mamurluk" od spavanja di nemaš pojma di si i šta si pa povjeruješ svacemu. tako mi je jedna cura pricala kak je sanjala alarm i u 3 ujutro se spremila za školu i otišla na stanicu i kad je vidila da nema apsolutno nikoga je skontala pa se srušila u krevet. :D

Wolfwrath
22-12-2008, 14:14
Evo,da se i ja pridružim.

Ovo mi je ispričao moj profesor iz vjeronauka,lik je zbilja inteligentan,tako da mislim da je ova priča zbilja stvarna.

Dakle,bio jedan prijatelj od tog mog profesora,i imao je baku koja je živjela sama.
Muž joj je davno umro,a ona se jako bojala biti sama.Tako po noći,ako bi netko kucao ili zvonio telefon,jednostavno bi bila pre-preplašena da bi se uopće ustala iz kreveta.
I tako jedne noći,oko 3 sata ujutro,zazvoni telefon.Baka,se naravno,odmah probudila,no nije se usudila izlaziti iz kreveta.Nakon nekog vremena,zvonjava je prestala,a baka ponovno zaspala,iako pomalo uplašena.
Slijedeće jutro odlučila je saznati tko ju je zvao te noći.Imala je funkciju na telefonu nazvati broj operatera,i tako saznati zadnji broj koji je zvao.Naravno,to je bio onaj od te noći.
Kad je saznala broj,cijela se stresla...
Broj koji ju je nazvao bio je sa njenog mobitela koji se te noći punio u susjednoj sobi...

Hellboy
22-12-2008, 18:14
koji mobitel? ako je kineska kopija ne bi me čudilo da sam zove okolo :D

inače dobra priča :D

Quiet Riot
22-12-2008, 19:55
Ležim na krevetu s laptopom u krilu i čitam neke postove na forumu. Krajićkom umornog oka na zidu spazim nekog kukca. "Mrzim kukce", pomislih. OK, bacam ga na pod i odmah ga nabijem šlapom. Kukac razmazan leži na podu. Kako je već bilo kasno, a nije mi se dalo dizati da upalim svjetlo, odložio sam laptop, pokrio se dekom i utonuo u svijet snova i hrkanja...

Nisam dobro spavao, prokleta deka je hrapava ko vreća za pšenicu, i sve me svrbi. Oko 2 u noći, konačno sam uspio zaspati, hrčući otvorenih usta poput mrtvaca... Kad se već počelo daniti, probudio me čudan osjećaj u grlu. Otvaram oči i vidim krv na plahti. „Koji k...“. Nisam ni stigao završiti misao, kad primjetim da mi je deka potpuno izgrižena i po njoj plaze oni gadni kukci, klonovi sinoćnje žrtve. Glava mi je izgrižena i fali mi kose... Trčim dolje po stepenicama i vidim starog kako gleda TV. Kažem „Ah, hvala bogu, daj pogle...“ Prekinula me grozna spodoba koja se okrenula- zelenkasta faca crvenih očiju mi vikne: „Pa di si sine, kaj su i tebe zgrizli!“ Uz glasan tup strmopizdih se na pod ubijajući onog istog kukca, u smrtnom hroptaju...


:D

croat1gamer
22-12-2008, 20:11
ovo je parodija, ne hororac
:pray: :rotfl:

Hellboy
23-12-2008, 12:31
„Pa di si sine, kaj su i tebe zgrizli!“
gotovo...umro sam... :rotfl:

Wolfwrath
27-12-2008, 13:30
Grc,hehe... :rotfl:

Još me vataju grčevi od smijeha... :P

Markecgrad
27-12-2008, 18:26
Ovo je bilo kod mog freda na vikendici:
Prije jedno godinu dana sam bio kod frenda na vikendici,igrali mi na nekoj livadi tamo nogomet sa nekim klincima a pored livade bila stara i napuštena drvena kuća.I tako mi igrali i odjednom se neki klinjo zadere "NETKO JE U KUĆI!!!" i pogledaj ja kuću a tamo pored prozora u kući prođe nekaj crno.I tako se mi svi useremo od straha a ja pametan idem pogledat u kuću a tamo ništa sve prazno.
__________________________________________________ ___
E sad neznam kaj smo to vidjeli al sigurno nije netko mogao bit u kući zato kaj su vrata zabadarkirana daskama a prozori su previsoko da netko uđe tako da nas nitko nije mogao zaje*avat.
OVA PRIČA JE ISTINITA!!!

Paran0a
27-12-2008, 18:28
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Markecgrad
27-12-2008, 18:50
Priče od Dexter PRO također možete naći na stranici http://free-os.t-com.hr/mmaaxx/index.html
DOBRE PRIČE SE NE KOPIRAJU SA DRUGIH WEB STRANICA NEGO SE SMISLE!!!!!

Markecgrad
27-12-2008, 19:00
Priča od ReNo-a je također sa te stranice.

Arbiter of Change
27-12-2008, 19:11
A kad se sjetim da sam ih pohvalio... tsk, tsk, tsk... svijet mi se sada srušio... da.

Paran0a
27-12-2008, 19:21
Priča od ReNo-a je također sa te stranice.
sve to da bi sakrio svoju sramotu..jadno

K4ciga
28-12-2008, 23:50
Dječak Tom je imao sasvim obično ime,sasvim običnu obitelj,živio je u tipično normalnoj obitelji u najdosadnijoj ulici u državi.Bio je najbolji učenik u školi,dobitnik Wilkinsonove nagrade za najbolji roman,primatelj Stipendije za iznimno nadarene učenike,dobitnik više medalja za izniman uspjeh u plivanju,te najmlađi počasni član Kraljevske Garde.Uz to,bio je iznimno privlačan djevojkama ; kombinacija blijede puti,crne kose kao ugljen,pravilnog nosa te punih ustiju,te atletski građeno tijelo bila je dobitna kombinacija za većinu tinejdžerica.

Tom je naizgled imao savršen život.

No,nitko nije znao njegovu tajnu,za koju se zakleo da neće nikom reći.U snovima je redovito sanjao ženu iznakaženog lica,koja ga je ganjala kroz tunel,vrišteći.Par puta se znao probuditi u cik zore,tresući se i znojeći se,dok je disao kao da je zapravo trčao kroz tunel.Kad je prvi put to sanjao,ustao se da se umije.Kad se pogledao u ogledalo,vidio je to isto iznakaženo lice iznad desnog ramena,kako mu se približava.
Svoj umor je opravdavao napornim treninzima,a blijedilo nedostatkom sunčevog svijetla zbog napornog učenja,pa nitko nije ni pomislio da proživljava nešto,u najmanju ruku,neobično.

Tog tmurnog petka kada počinje naša priča,Tom se probudio,ubrzano dišući i oblivenog znojem,tresući se od osobito uvjerljivog sna u kojemu bježi od vrišteće žene iznakaženog lica.Ustao je da ode po čašu mlijeka,pomno pazeći da ne gleda putem u ogledalo,niti prozor.Ulazi u kuhinju,u kojemu ugleda...

...žena spaljene kože polako dršće pored hladnjaka,ispuštajući čudne zvukove...režanje.Tom je pustio iz sebe vrisak od kojeg se ledila krv u žilama,a žena se najednom strese,okrene se,i polako,vrlo polako,puzeći krene prema njemu...Tom se dade u bijeg,uđe u sobu...čučnio je u kut i štipao se,nadajući se da je ovo sve samo san...a tada je ugleda...polako,vrlo polako,žena iznakaženog lica,bez oka,sa rijetkom tamnom kosom,režući krene prema njemu...

serijski samoubojica
29-12-2008, 00:19
Dječak Tom je imao sasvim obično ime,sasvim običnu obitelj,živio je u tipično normalnoj obitelji u najdosadnijoj ulici u državi.Bio je najbolji učenik u školi,dobitnik Wilkinsonove nagrade za najbolji roman,primatelj Stipendije za iznimno nadarene učenike,dobitnik više medalja za izniman uspjeh u plivanju,te najmlađi počasni član Kraljevske Garde.Uz to,bio je iznimno privlačan djevojkama ; kombinacija blijede puti,crne kose kao ugljen,pravilnog nosa te punih ustiju,te atletski građeno tijelo bila je dobitna kombinacija za većinu tinejdžerica.

Tom je naizgled imao savršen život.

No,nitko nije znao njegovu tajnu,za koju se zakleo da neće nikom reći.U snovima je redovito sanjao ženu iznakaženog lica,koja ga je ganjala kroz tunel,vrišteći.Par puta se znao probuditi u cik zore,tresući se i znojeći se,dok je disao kao da je zapravo trčao kroz tunel.Kad je prvi put to sanjao,ustao se da se umije.Kad se pogledao u ogledalo,vidio je to isto iznakaženo lice iznad desnog ramena,kako mu se približava.
Svoj umor je opravdavao napornim treninzima,a blijedilo nedostatkom sunčevog svijetla zbog napornog učenja,pa nitko nije ni pomislio da proživljava nešto,u najmanju ruku,neobično.

Tog tmurnog petka kada počinje naša priča,Tom se probudio,ubrzano dišući i oblivenog znojem,tresući se od osobito uvjerljivog sna u kojemu bježi od vrišteće žene iznakaženog lica.Ustao je da ode po čašu mlijeka,pomno pazeći da ne gleda putem u ogledalo,niti prozor.Ulazi u kuhinju,u kojemu ugleda...

...žena spaljene kože polako dršće pored hladnjaka,ispuštajući čudne zvukove...režanje.Tom je pustio iz sebe vrisak od kojeg se ledila krv u žilama,a žena se najednom strese,okrene se,i polako,vrlo polako,puzeći krene prema njemu...Tom se dade u bijeg,uđe u sobu...čučnio je u kut i štipao se,nadajući se da je ovo sve samo san...a tada je ugleda...polako,vrlo polako,žena iznakaženog lica,bez oka,sa rijetkom tamnom kosom,režući krene prema njemu...

I što dalje???

K4ciga
29-12-2008, 00:23
I onda svizac zamota čokoladu =(

serijski samoubojica
29-12-2008, 00:25
I onda svizac zamota čokoladu =(

A ja mislio da jogurt slomi kičmu.

serijski samoubojica
29-12-2008, 21:50
Ivana je 16-ogodišnja djevojka iz Zagreba. Otac joj je uspješan poduzetnik, a majka računovođa u jednoj maloj firmi. Ivana je odlična učenica. Uvijek je prolazila s 5, pobjeđivala na natjecanjima znanja...

Dogodilo se to prije nekoliko tjedana. Ivanina najbolja prijateljica, Ana, je napravila tulum. Na tulum su bile pozvane sve ženke iz škole. Kad su svi došli počeli su se dogovarati što će raditi i netko je viknuo: E ajmo dozivat duhove!!! Drugima se to učinilo kao dobra ideja. Pogasile su sva svjetla i upalile voštane svijeće. Na sred sobe su stavile pribor za dozivanje duhova i sjele oko njega. Tada su počeli zazivat duhove. Nakon nekoliko minuta prozor se naglo otvorio i propuh je pogasio svijeće. Sve su počele histerično vikati dok jedna nije upalila svijetlo. Kada se svjetlo upalilo primjetili su nešto neobično; Ivane nije bilo. Počele su je tražiti. Tražile su je po svim sobama u kući, ali nje nigdje nije bilo. Odjednom su začule krik. Krik od kojeg se ledila krv u žilama. Dotrčale su u kuhinju. Ono što su vidjele bilo je toliko stravično da su sve djevojke zanijemile...


Nije baš stravično al vrijedilo je pokušat :)

Hellboy
29-12-2008, 21:54
loš kraj...kraj mora biti nadolazeći užas koji tjera maštu u pogon...a ne nedovršeni bljuf...možda su našle Ivanu kako humpa Aninog djeda...or vice versa...

serijski samoubojica
29-12-2008, 21:58
loš kraj...kraj mora biti nadolazeći užas koji tjera maštu u pogon...a ne nedovršeni bljuf...možda su našle Ivanu kako humpa Aninog djeda...or vice versa...

Bilo je zamišljeno da su našli Ivanino truplo bez gave..

Hellboy
29-12-2008, 22:00
to nikako nisam mogao ni pomisliti...prvo što mi je palo na pamet kad sam pročitao kraj je bilo - cura ima mengu...

Dreamer Deceiver
30-12-2008, 11:40
evo jedne istinite :P
neki su je već pročitali, ali evo da ponove gradivo :P


Zbilja neznam kako da započnem ovu ispovijest o snu koji se urezao u sjećanje svojom grotesknosću i bizarnošću. Nijedna noćna mora me nije uplašila puput ovog sna koji je djelovao tako stvarno. Osjećaj da ste tamo prisutni fizički i psihički, osjećaj da vi upravljate onime što radite u njemu, taj osjećaj da vi živite, a ne da sanjate san koji če ubrzo nakon buđenja past u zaborav, jednostavno je neopisiv.

Nakon buđenja nažalost zaboravite većinu toga, a isti slučaj je sa ovim snom. Dok sam sanjao, bio sam svjestan svake riječi koje sam napisao, osjećao sam tu emociju jeze koja je vladala mojim tijelom dok je ono ispisivalu nekakvu pripovjetku u snu. Znam da sam napisao cijelu pripovijest jer sam jednostavno bio svijestan svake proklete napisane riječi da bi one nakon buđenja nestale, poput naslova te pripovjetke, a zamalo i tematike.

Možda su upravo događaji koji se zadnjih par dana odvijaju u mojoj okolini utjecali na san ili barem tematiku te priče ? Ne bih znao to reći, ali mislim da je to imalo prste u pletenju ove čudne noćne more koji je možda samo metafora za neki događaj koji se treba odigrat ili se već odigrao ? Nekoliko puta sam već imao slična iskustva kad bi nakon što se dogodi taj nemili događaj ja bi se prisjetio tog dana, tog i tog datuma, tog trenutka kada sam sanjajući ili „meditirajući“ u svojoj podsvijesti vidio tu scenu neznajući da će se ona kasnije obistiniti istim redoslijedom kao u tom „pretkazanju“, a ja je nikako neću moći promjeniti. Ako je san ipak bio neka vrsta pretkazanje, onda ću s vremenom shvatiti da to nije bila samo jedna obična bizarna noćna mora. Prošlo je dugo vremena od kad sam imao posljednju noćnu moru, možda čak više godinu dana. Ova čudna noćna mora je prvi san koji je izvorno dao ideju za priču, tj. da ja nisam mislio o toj tematici prije spavanja. Točnije, ja nikad nisam mislio o toj tematici ! Ipak najzanimljivije od svega je to što je taj san NAPISAO moju priču, to jest, da sam JA u svom snu započeo s pisanjem priče i skoro je završio. Koliko god da ova ispovijest zvuči luda, toliko je i stvarno.

Malo prije sam spomenuo kako je tematika zamalo postala izgubljena, poput naslova i svih riječi koje su tvorile tu priču. Još jedne stvari se sjećam od tog groznog sna, a to je kome je posvećena ta sablasna priča. Priča je bila poprilično kratka ( jedna stranica i par redaka ), dok je njen naslov ostao u maglovitom sjećanju. Ime pripovijesti je počinjalo s slovom K i imalo je veze s jednom mojom pričom

„ Grotesquera “ i s nekakvom komorom ( ? ), velikom prostorijom ili dvoranom ali nikako se ne mogu sjetiti tog prokletog naslova priče.

Ne mogu opisati koliko mi je žao onih izgubljenih riječi koje su savršeno opisivale hladnu jezu atmosfere priče, čiji ste dašak mogli osjetiti dok ste ih čitali.

Pokušat ću ih nekako nadoknaditi, ali ne vjerujem da ću stvoriti istu onu atmosferu kakva je bila u „ orginalu “ . Mislim da je najbolje prije nego što pokušam napisati onu čudnovatu priču, da opišem ovaj dan i moj pokušaj da je rekonstruiram tokom tog tmurnog dana.

Probudio sam se u sedam sati ujutro i spremio se za školu, bez ikakvog znanja o mom snu. Par minuta kasnije, imao sam osjećaj kao da me ošinuo grom iz vedrog neba i osvjetlio sjećanje na san. Prisjetio sam se samo scene iz priče, scene koja mi je i zadala toliko muke radi koje sam se i probudio.

Neznam ako je sama ta scena bila samostalna priča ili tek dio jedne veće priče. Također počeo sam se prisjećivati sam sebe kako je pišem u snu, te stižem do njezina kraja, no pri pisanju završetka odlažem olovku, dižem se s stolice te odlazim iz svoje sobe kako bi se vratio malo kasnije i posvetio je prijateljici.

Nakon posvećivanja priče, neznam što se više događalo u snu. Svi ti događaji postali su mi izmiješani, samo tri stvari su mi ostale kristalno jasne o snu. Da sam tu sablasnu priču napisao u snu, da je nisam dovršio do kraja i da je posvećena svojoj prijateljici koja ima rođendan na dan pisanje ove priče, tj. na dan kad sam usnio taj san. Čak je dio tematike one scene iz priče malo obavijen velom tajni.
U školi sam tupo gledao u ploču hipnotiziran mislima o toj noćnoj mori i pokušavao se prisjetiti što više događaja iz nje kako bi kasnije mogao rekonstruirat tu pripovijest. Umjesto da zapisujem bilješke sa sata, zapisivao sam bilješke od sna kojih sam se prisjećao tokom dugih školskih sati. Od svega čega sam se sjećao ( ili sjetio ) vezano uz san napisao sam po par natuknicu, počevši od buđenja, prisjećivanja na san, pa do pisanje tih natuknica u 8 : 50 h.
Pomoću njih upravo i pišem ovu ispovijest. Ostala je juš jedna natuknica koju zasada još nisam napisao u ovoj ispovijesti i to ona najvažnija. Priča, zapravo scena, koju sam napisao u snu. Mislim da bi bilo i vrijeme da je zapišem prije nego što se možda izgubi u magli koja je već pojela poveći dio vezan za nju. Molim vas, uzmite u obzir da ovo nije ta priča iz sna, ovo je samo bijedni pokušaj da je opišem.

Točno mjesto gdje se radnja događala mi je nepoznato, no sjećam se da je bila smještena u jednoj ogromnoj kući, nešto slično dvorcu, palači ili možda čak luksuzni hotel u kojem se održavao bal pod maskama. Ljupke dame u očaravajućim večernjim haljinama plesale su s svojim partnerima uz zvuk klasične glazbe koja je održavala taj ples na žiovtu. Lica su im bila prekrivena maskama koji su prekrivale skoro pa cijelo lice osim usniju. Veliki drveni sat pokazivao je tri sata poslije ponoći, no ples unatoč tim kasnim satima nije prestajao već je nastavio dalje ne mareći za vrijeme. Plesali su i dalje, potpuno hipnotizirani i izgledajući kaoda žive u svom vlastitom svijetu kojeg dijele s njihovim plesnim partnerom.

Ples je bio graciozan i zadivljujuć. Ostali biste otvorenih ustiju kad biste vidjeli taj plesi te u kojem skladu ga plešu. Očaravajuća scena koja oduzima riječi iz ustiju i tjera vas da ostanetetaj ples raširenih očiju. Ponekad, neki par bi pogriješio u koraku svog plesa ili zbog nekog nepoznatog se posvađali i pobjegli jedan od drugoga. Ostali plesni parovi nisu to primjećivali jer su bili začarani u svojem idelanom svijetu, iluziji koju je stvarala začaravajuća klasična glazba orkestra pod strogom rukom starog sijedog dirigenta.

Ogromna dvorana građena je i uređana u viktorijanskom stilu. Njezina dekoracija ostavila bi vas bez riječi zbog svih tih detalja koji su je ukrašavali. Pored plesne sobe nalazio se jedan veliki izlaz koji je vodio van, a pored te velike prostorije nalazilo se stubište koje je vodilo na drugi kat ovog hotela ili palače s kojeg ste imali savršen pogled na taj graciozni događaj. Drugi kat sastoji se samo od uskog hodnika punog vratiju koje vode u sobe, te drugo stubišta na kraju tog dugog hodnika punog soba, koji vodi na treći kat.

Vrata jedne sobe naglo se otvore. Iz njih istrči mlada dama od dvadesetak godina, smeđih očiju i brkaste duge crne kose. Lice joj puno modrica, a niz to slatko lice padaju krupne suze uništavajući joj šminku. Njezina bijela haljina je potrgana, a tijelo, poput lica, puno modrica. Trčala je prema stubištu koje je vodi u prizemlje suždržavajuci se da ne brizne u plač. Odjednom se spotakne i padne na pod. Nježnim rukama sakri isprebijano lice i tiho brizne u plač. Tisuću glasova prolazili su njenim mislima. Kunuli su je, prijetili joj, izrugavali i govorili raznorazne gadosti. Nemogavši više to slušati, djevojka plačući pokri rukama svoje uši u nadi da će se glasovi utišati, no oni nisu prestajali. Nakon nekog vremena smogne snage, te se lakim korakom došeće do ograde i pogleda prema plesnom podiju.

Svi osjećaji u njoj utihnu, nestadu. Htjede osjećati ljubomoru, bijes, mržnju, ali iz nekog čudnog razloga ne može osjećati ništa. Poput prazne ljušture je. Jedna po jedna, suze su ponovno počele kotrljati niz lice, a poneke su pale na plesni podij. Bosonoga se spusti niz stepenice držeći se čvrsto za ogradu, a njezine ruke počnu su tresti. Sporim je korakom ušla među plesače koji je nisu zamijećivali iako je obučena u rastrgnutu haljinu umrljanu krvlju i punu modrica. Plesači su i dalje plesali svoj ples graciozno i skladno, potpuno ignorirajući mladu damu. U svojoj rastrgnutoj haljini umrljanoj krvlju i bosom nogom, dama lica punih suzija i tijela punih modrica dođe do središta prostorije i blijedo gledaše parove kako plešu u svoj toj ljepoti. Jedino što osjeti je divljenje prema njima, a u njenom bezosjećajnom tijelu javi se i ljubomora. Raširila je ruke i zaklopila svoje oči. U trenutku kad je zaklopila oči sva ta ljepota pretvori se u nešto izobličeno, groteskno.

Držeći oči zaklopljenima mogla je vidjela svu strahotu i grotesknost tog plesa i prostorije u kojoj se on održavao. Na pod popadaše maske plesača, a oni pokažui svoja prava demonska lica. Na njihovim licima je vladao podrugljivi osmijeh, a lica su bila nakazna i bezživotna, kao da netko isisa život iz njih ostavljajući ih ovako užasne, smijući se mladoj dami koja blijedo gleda oko sebe. Otvori svoje oči, a oko nje sve nestade. Nije bilo nikoga u prostoriji. Velika svjetiljka na stropu bila je ugašena, a dvoranom je vladala jeziva tišina i mrak. Svi plesači, cijeli orkestar, sva glazba, sve je nestalo ostavljajući mladu damu usamljenu u ovoj dvorani užasa. Niz ruku mlade djevojke počela se slijevati krv. Primjetivši krv, poče se smijati histeričnim smijehom koji je svojom jezivitošću razbijao tišinu te prostorije. Izgubvši ravnotežu padne na pod, pod pun njene krvi, no ona se i dalje histerično smijala.

Ovo je posljednje čega se sjećam vezano za tu grotesknu priču. Znam da u snu nisam zapisao dio kad ona silazi niz stepenice i par trenutaka kasnije svi nestaju. Znam da sam došao do rečenice kad sam to trebao napisati ali iz nekog nepoznatog razloga jednostavno to nisam zapisao, već odložio olovku i napustio sobu, vrativši se par trenutka kasnije i posvetio priču prijateljici. Neznam tko je ta djevojka iz priče. Nikad je u svom životu nisam vidio, pa čak ni u snovima. Njezino lice mi je ostalo maglovite te je ne mogu potpuno opisati. Neznam tko su bili oni plesači, neznam gdje su to plesali a najviše od svega zanima me što se dogodilo s tom djevojkom i tim plesačima.

Možda je to pretskazanje ? Možda me san upozorava na nešto što bi se moglo dogoditi ? Jučer sam započeo pisati tekst i zbog određenog razloga sam ga prestao pisati te sam ga danas dovršio. To me najviše zaprepastilo pošto sam i u snu prestao pisati zbog nekog nepoznatog razloga. Tokom jučerašnjeg dana dobivao sam komadiće koji su nešto otkrivali o ovom snu, komadići kojim sam pokušao složiti ovu slagalicu strave. Danas nisam dobio nitijednu komadić puzzle kojom bi možda mogao dovršiti ovu stravičnu sliku. Možda jednog dana ili tokom jednog sna dobijem posljednji dio ove slagalice koja će mi razotkriti što ona predstavlja. Možda će osoba kojoj je ova priča posvećena znati konačni odgovor ? Možda će čitatelj ove ispovijesti znat odgovor ? Možda dio mojeg uma koji je kriv za ovaj čudan san već ima puzzlu koja nedostaje, da upotpuni sliku ali iz nekog razloga je ne želi pokazati ? Možda zbog toga jer nisam spreman da saznam odgovor ? Možda je ipak bolje da neke stvari ostanu misterij ...

bornathepicek
30-12-2008, 19:31
to nikako nisam mogao ni pomisliti...prvo što mi je palo na pamet kad sam pročitao kraj je bilo - cura ima mengu...
Baš to :rotfl: :rotfl: :pray:

Arbiter of Change
30-12-2008, 21:55
Ono,Johnny Got His Gun nije horor,ali je vjerovatno najuzasnija knjiga koju sam citao...
Apsolutno, to je jedna od onih bolesno jezivih knjiga koja to postiže samim stanjemSglavnog lika, a to je samo po sebi rijetko postignuće.

majstoro
02-01-2009, 11:49
evo sta sam je preuredio od filma krug
Prijatelj:e jesi gledo dvd
Ti:kakav dvd
Prijatelj:ako ga pogledas zazvoni ti telefon i kaze 7 days
ti:aj ne seri(malo bosanskog)
ti:aj eto me za sekund odo se napit necega
odjednom cujes vrisak
popnes se gore,otvoris vrata i primjetis ovohttp://www.neodymsystems.com/ring/r_img/remake/hq/ue_noah_face1.jpg


dalje smisljam

Paran0a
02-01-2009, 12:02
Babic mu prenjeo herpes :(

Hellboy
02-01-2009, 14:09
hehej...tak sam ja izgledao kad sam vidio scenu sa hrenovkom na Areni...

bornathepicek
09-01-2009, 19:56
Neznam na kaj ce ovo licit al, mislio sam se nekak oduzit za sve ove tekstove od nekih kojih sam se stvarno scimo i ko da sam cuo neke glasove u sobi :P (kako cudna recenica :()

Anywayz... Sretno mi bilo :cry: (nekak je predvidljiva, mozda i nevalja svejedno, htjedoh nes napisat da ne bude da samo citam)

---------------------------------------------------
Vracas se izvana, ulazis u stan, nutra mrakaca kakve nema, palis svijetlo i vidis da je tvoj cucak stao pred tebe i mase repom i snjofa te(pozdravlja te). Pomislis, ajde, izvest cu ga na dvoriste, mozda se treba pokenjat, popisat, tek tak da mu bude mirniji san, izvodis ga van, vani je nekako jos gori mrak neg u kuci, ne obazires se na to, cucak radi svoje, snjofka okolo. Okreces se i gledas kucu, susjedovu kucu, nebo, zvijezde, vracas pogled na psa, al psa nema(Pas mater nije valjda opet otvoril sam vratnice i otiso u drugo dvoriste snjofat...) Pogledas vratnice, zatvorene su, cudno ti je to, ali si pomislis valjda ih je vjetar zatvorio. Ulazis u drugo dvoriste i trazis cucka, mrak je i dalje nemoguc(nista se nevidi), palis mob da bi malo osvjetlio... Kad vidis u daljini tvoj cucak sjedi, mirno kao nikad, onak sjedi i gleda prema jednu tocku, odlazis polagano do njega, i kad dodes do njega shvatis da drhce, uzimas ga u ruke i pogledas u smjer di je on prije par minuta buljio... Ugledas velikog cupavog crnog psa, uplasis se... Brzo zatvaras oci i pogledas, on je i dalje tamo gleda ti ravno u oci, uzimas psa i bijezis, ali bacis jos jedan pogled prema tom psu, zastajes i shvacas da je veliki cupavi pas nestao. Hvatas zrak i mislis si sve si to umislio, bio je mrak, mozda haluciniras, pomisljas da si umoran...
Tvoj pas, koji je u tvojem rukama, je miran, miran kao nikad... Vracas se u kuću, stavljas psa u njegov krevet u dnevnoj sobi, i ides u svoj krevet, svlacis odjecu i biras knjigu da procitas malo prije spavanja da lakse zaspes. Uzimas jednu staru knjizurinu, koja se zove "Legende i mitovi", legnes u krevet i otvaras tu staru knjizurinu, bezveze otvoris jednu stranu, i na toj strani pogledas nesto sto te zaprepasti. Groza, kaze knjiga... Groza je bice koje se navjescuje smrt, prikazuje se u obliciju velikog crnog psa... Nakon pogleda groze u oci, umire se u roku od 48 sati... Nasmijes se i sjetis se onog crnog i cupavog psa, kojeg si vidio dok si pustio svog psa u dvoriste... Zatvaras oci, i zaspes... Budis se ujutro oko 6 sati. Nisi mogao spavati, nesto te muci. Odlazis u dnevnu sobu, da nesto prigrizes. Otvaras vrata, a tvoj pas mrtav lezi na podu...


Eto, kritizirajte... Nes sam htio napisati, iako mozda nevalja, da se oduzim gospodi koji su me cimali sa svojim pricama.

Nee Joe
09-01-2009, 20:05
Sugradjane , kakvi te bolan horori pucaju ...evo ti ovo da se malo isprepadas http://www.hotel626.comS, taman za ovo doba:)

@edit
jbg , tek sad vidim da ima i ova tema i da si gledo vec ..

jbt al sam se usro na to..... brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.......

amirix
10-01-2009, 03:49
hotel 626 je sjebana stvar_možeš očekivat zastrašivanja sličnim kao scream face (dio u WC-u,ti sam u potpunom mraku i treba uslikat neku curicu...dovraga :shock:)

C
10-01-2009, 10:29
popnes se gore,otvoris vrata i primjetisSovo
"Primjetiš" je loša riječ za to. :D
Meni su to full smješne grimase. Uvijek se param od smijeha u svim horror filmovima. :rotfl: Nema horrora u kojem ću se ja prestrašiti. :(

C
10-01-2009, 19:45
E, u ovoj kući (hotelu) mogu sve prijeći, jedino ne znam šifru kod onog luđaka zaključanog. Zna itko?

Sony Ericsson
17-01-2009, 11:19
Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!!
:evil: :evil:

ili to ili je lutka četnik

Dabro
18-01-2009, 17:29
Evo jedna scary istina prica :) .....Znaci, ja imam baku u Slavoniji (Stara Gradiska) i tam dolazim prek praznika, ma zapravo baka mi je kao hotel vecinom, doma nisam skoro nikad, spavam tam, nes pojedem i odem s ekipom negdje :) A sad o tom scary eventu....Vecinom idemo negdje u grad navecer (baka mi zivi u selu) autom, ali sad smo morali ovu vecer biciklima. Bilo nas je cetvero. Bilo je skroz dosadno pa smo isli doma ranije. Znaci negdje oko 22:30 mi se vracamo. Sve lijepo i ima jedan dio oko 300 m dugacak di svako drugo svjetlo ne radi a okola drveca i Sava. A putem smo bas pricali o horrocima. Prica mi frend o nekom filmu i govori: ...i ovaj lik bjezi i ugase se svjetla...Si taman se ugase sva svjetla u toj ulici. Svi smo zanijemili na 2 sec. Nastavimo dalje i vidimo neko crveno svjetlo pokraj Save. Nije se dobro vidjelo kroz granje. Stanem i kažem svima da zasute. Vidimo da se nes mice. Odjednom se zdere iz sveg glasa. Svi opalili po pedalama, ja vrtim pedale a ne micem se. Pao lanac. Cujem granje dolje kod tog svijetla kak se mice. Moji frendovi vec nestali. Bacim se s bicikla i krenem trcat i okrenem pogled i vidim oblik covjeka. Tokom svega toga su se upalila svijetla. Kad ono to seoski pijanac peca po noci s crvenim lampionom. Bio je vec prilicno drmnut. Sljedeci dan ga pitamo zas je vrisnuo. Kaže da je po ribi ceprkao nozem i skliznuo noz i da se porezao :D

gtaIvan
19-01-2009, 13:00
evo www.2scarygames.com (http://www.2scarygames.com)


ima nekih super horor igrica hostel,hills have e yes,13 days in hell...

probajte pa je vam se sviđa

Aerospark
19-01-2009, 13:11
E, u ovoj kući (hotelu) mogu sve prijeći, jedino ne znam šifru kod onog luđaka zaključanog. Zna itko?

I mene to jebe, mislim da ima veze sa brojem nogu kod onih paukova na zidu, koliko se sjećam ti čuješ neki glas "spider, legs" ili tako nešto

gtaIvan
19-01-2009, 13:13
zakaj mi ne radi link od hotel626


odem na to i ništa učitava se do sutra stranica?

C
19-01-2009, 16:20
Meni se učita za pet sekundi.
Pokušavao sam to sa prstima, nogama, rukama, krugovima, svijećama i sl., i ne znam opet. :(

pmonkey
01-02-2009, 13:56
evo jedne...
da se smrzneš XD

lz3WCddd ... re=related (lz3WCdddK3o&feature=related)

JohnnyMo
01-02-2009, 14:50
E, u ovoj kući (hotelu) mogu sve prijeći, jedino ne znam šifru kod onog luđaka zaključanog. Zna itko?

I mene to draga, mislim da ima veze sa brojem nogu kod onih paukova na zidu, koliko se sjećam ti čuješ neki glas "spider, legs" ili tako nešto

Nesjecam se kako ide kombinacija davno sam igro , al ima veze s paukovim nogama , 99 posto...

amirix
09-02-2009, 20:58
evo nove priče iz Disneyland-a

Kad si imo 5 god. majka ti je bila trudna,treba da rodi drugo dijete.Ti sav sretan što ćeš dobit brata ili sestru strpljivo čekaš u bolnici.Al dođe doktor i kaže tvom ocu da je majka umrla pri porođaju i da se dijete rodilo mrtvo.Ti koji još ne kontaš o čemu doktor govori primijetiš nekog lika u crnom odijelo sa tetoviranim pentagramom na šaci kako nosi mrtvu bebu iz sobe.Počneš ga slijedit do jedne tajne sobe u kojoj su više takvih ljudi tiho izgovarali neke molitve u smjeru te bebe.Imaš 5 godina i tek ćeš kasnije saznat da je ta beba tvoj brat i da su ti ljudi sotoniste koje ih policija sve ulovila.

13 god. je prošlo a ti si se davno oporavio od te tragedije.Živiš sa ocem koji nije tražio novu ženu.Život ti je sasvim normalan,ideš u školu,družiš se i headbang-aš uz Slayer.18-ti rođendan si proslavio sa prijateljima,opijo se do ranog jutra.Al nakon toga život je krenuo loše,svaki put kad zaspaneš čuješ plač a ponekad i smijeh bebe.Nemožeš više spavat a i počinješ češće povrćat.Ti kod doktora samo da ti kaže da nosiš dijete u sebi,postao si trudni muškarac.Želiš se riješit dijeta,al ti otac inzistira da ga sačuvaš.

8 mjeseci kasnije,imaš ogroman stomak i samo čekaš vrijeme da se rodi.Tvoji prijatelji su te napustili i sam ležiš u svojoj sobi.Iznenada ti u sobu ulete oni isti satanisti prije 13 god. i uhvate te za ruke i noge i počnu izgovarat one iste molitve.U sobu uđe tvoj otac sa oštrim bodežom i na tvom stomaku izvrši carski rez naživo.Ti si mrtav na mjestu a satanisti iz tvog stomaka izvuku bebu koja je imala crvene oči i rogove na čelu.Onda su sa bebom izašli iz kuće,ušli u auto i pobjegli.

Tvoje tijelo je tek poslije nekoliko dana pronađeno,al su ga zamotali u vreću i bacili u smeće.

JohnnyMo
10-02-2009, 00:50
evo nove priče iz Disneyland-a

Kad si imo 5 god. majka ti je bila trudna,treba da rodi drugo dijete.Ti sav sretan što ćeš dobit brata ili sestru strpljivo čekaš u bolnici.Al dođe doktor i kaže tvom ocu da je majka umrla pri porođaju i da se dijete rodilo mrtvo.Ti koji još ne kontaš o čemu doktor govori primijetiš nekog lika u crnom odijelo sa tetoviranim pentagramom na šaci kako nosi mrtvu bebu iz sobe.Počneš ga slijedit do jedne tajne sobe u kojoj su više takvih ljudi tiho izgovarali neke molitve u smjeru te bebe.Imaš 5 godina i tek ćeš kasnije saznat da je ta beba tvoj brat i da su ti ljudi sotoniste koje ih policija sve ulovila.

13 god. je prošlo a ti si se davno oporavio od te tragedije.Živiš sa ocem koji nije tražio novu ženu.Život ti je sasvim normalan,ideš u školu,družiš se i headbang-aš uz Slayer.18-ti rođendan si proslavio sa prijateljima,opijo se do ranog jutra.Al nakon toga život je krenuo loše,svaki put kad zaspaneš čuješ plač a ponekad i smijeh bebe.Nemožeš više spavat a i počinješ češće povrćat.Ti kod doktora samo da ti kaže da nosiš dijete u sebi,postao si trudni muškarac.Želiš se riješit dijeta,al ti otac inzistira da ga sačuvaš.

8 mjeseci kasnije,imaš ogroman stomak i samo čekaš vrijeme da se rodi.Tvoji prijatelji su te napustili i sam ležiš u svojoj sobi.Iznenada ti u sobu ulete oni isti satanisti prije 13 god. i uhvate te za ruke i noge i počnu izgovarat one iste molitve.U sobu uđe tvoj otac sa oštrim bodežom i na tvom stomaku izvrši carski rez naživo.Ti si mrtav na mjestu a satanisti iz tvog stomaka izvuku bebu koja je imala crvene oči i rogove na čelu.Onda su sa bebom izašli iz kuće,ušli u auto i pobjegli.

Tvoje tijelo je tek poslije nekoliko dana pronađeno,al su ga zamotali u vreću i bacili u smeće.

Neznam sta bi ti reko ....jos jedan od hrpe jeftinih horora ....meni su ipak onako drazi mindfuckovi..

Arbiter of Change
10-02-2009, 01:56
Nisam dugo postao pa evo jedna RL koje nije horor, već samo jedna od onih mindfuck situacija koja vam se nekad dogodi kad besposličarite. :)

-------

Odlazeći iz bolnice uviđaš da je grad smrtno tih i prazan, nigdje ni zvuka prometa ili tisuća ljudi koji grad nazivaju domom. Grimizno sunce tone po nebu, tone i rasteže duge sjene u svim smjerovima širokim. Nijedno svijetlo ne blista u modernim tornjevima koje te nadilaze i visoko u nebo zalaze odakle bacaju mračne poglede na svijet ispod. Svjetlo na semaforu sjaji pokvareno žuto, telefonske se žice preplašeno tresu - nijedna u istom smjeru. Hodaš, hodaš i zvuk tvoje noge koja udara o beton postaje bolno glasan u ovom mrtvom gradu. Okružen tonama, kilometrima staklene i čelične šume shvaćaš da si potpuno sam.

Ali čije su onda ono sjene... i zašto te prate od bolnice? Ne uspijevaš se izmaknuti kad skoče na tebe...

majstoro2
10-02-2009, 09:14
zanimljivo :thumbs2:
cekamo nastavak

Sonic_Moronic
10-02-2009, 09:57
*shudder*

Kako samo znaš čovjeka uvući u priču nakon par redaka...

Unkn0wN
10-02-2009, 10:46
podsjeća na RE

Death By Sexy
10-02-2009, 10:51
prije podjseća na 28 weeks later

Arbiter of Change
10-02-2009, 11:02
Mene podsjeća na dan kad sam otišao u bolnicu po kapi, koje su mi odmah tamo stavili, i koje služe za... pojma nemam, "testiranje" očiju na leće, ali koje kao posljedicu imaju proširenje zjenice koje opet sa sobom nosi iskrivljenu percepciju. Prelijevajuće boje i općeniti nedostatak orijentacije, a ja morao pješačiti kući.... ne znam kako sam živ stigao, posebno preko ceste kad vidiš da nekakva bijesna duga ide prema tebi. :D

JohnnyMo
10-02-2009, 11:25
zanimljivo :thumbs2:
cekamo nastavak
Nema nastavka , u tom i jest fora...

Arbiter of Change
10-02-2009, 21:50
Da, male su šanse za nastavak kod mene. Evo jedna koja, za divno čudo, nije inspirirana RL događajem. Ovdje sam ostavio nekoliko mogućih krajeva i situacija nije u potpunosti razriješena veća ostavlja onaj "what if..." dojam što je dosta novo za mene tako da... ne budite previše strogi. :)



-----

Šećeš gradom i besposličariš dok ne naiđeš na trgovinu antikviteta. Dok prolaziš pored izloga na pamet ti pada kako ti nećakinja uskoro ima rođendan i da pojma nemaš što bi joj kupio za dar, a kamoli da si ga već kupio. Ulaziš u staretinarnicu i gledaš ima li što zanimljivo, a tada ih primjećuješ - čitav set od sedam porculanskih lutaka. Jednostavno znašSda bi joj se ovo svidjelo, posebno jer ona najmanja na kraju stvarno lični na nju. Gledaš cijenu koja je gotovo nevjerojatno niska i pitaš prodavača prodaje li ovo? Odgovara potvrdno, ali samo kao set za tu nisku cijenu. Sav presretan kupuješ dar iz snova i krećeš kući... nećakinja će se jako razveseliti kad joj daš ove lutke za tjedan dana dok bude kod tebe u posjetu (da, mala curica je teškom mukom uvjerila roditelje da rođendan proslavi kod tebe gdje će pozvati sve svoje prijatelje.. uglavnom jer je kod tebe pa snijeg).

Pri dolasku kući stavljaš lutke (sjećaš se da ih nisi zamotao... ma srediti ćeš sve dan prije nego li odeš na rođendansku zabavu) na mali stolić u sobi i nastavljaš sa životom veseli će se nadolazećoj zabavi. Ali tu istu večer doživljavaš gotovo opsesivnu želju da pogledaš lutke i tada vidiš nešto nevjerojatno - jedna od lutaka ima napukli vrat iz kojeg se cijedi neka gusta crvena tekućina, gotovo kao krv. Ništa za to, mora da je neka tekućina u lutkama. Pobrišeš tu tekućinu i stavljaš malo ljepila na lutku kako bi zatvorio napukline koje i dalje "krvare" dok to ne učiniš.

Sutradan ujutro čuješ zvuk sirene i vidiš hitnu kako juri pored tvoje kuće, zajedno sa policijskim sirenama. Jedna curica na kraju ulice je pronađena sa prerezanim vratom tijekom noći. Počinitelja nisu našli.

Iduću noć se opet budiš, ovaj put gotovo u šoku, i ponovno si prisiljen pogledati lutke. Još jedna lutka ima napukli, ne, prerezaniSvrati i opet krvari. Sav u strahu odlaziš u krevet i ne uspijevaš zaspati do jutra kad opet čuješ dva para sirena; policija i hitna. Još je jedna curica pronađena sa prerezanim vratom. Ludiš.

Tada shvaćaš gorku činjenicu. Ona prva curica? Živjela je sedam kuća dalje od tebe.

Sonic_Moronic
10-02-2009, 21:53
Hm. Nije me zainteresiralo. 2 žešće gramatičke greške također nisu doprinijele dojmu. :D

Arbiter of Change
10-02-2009, 21:54
Reci koje da ih ne ponovim. :)

Sonic_Moronic
10-02-2009, 21:56
Dođi na MSN pa ti kažem. :)))

Ajd, bit ću dobar.

1. veseli će se
2. uglavnom jer je kod tebe pa snijeg

Arbiter of Change
10-02-2009, 22:02
Nisam na MSN-ready mašini, sorry. :)
Uf, jesi ih našao... zakazao mi spellcheck. Thanks.


Šećeš gradom i besposličariš dok ne naiđeš na trgovinu antikviteta. Dok prolaziš pored izloga na pamet ti pada kako ti nećakinja uskoro ima rođendan i da pojma nemaš što bi joj kupio za dar, a kamoli da si ga već kupio. Ulaziš u staretinarnicu i gledaš ima li što zanimljivo, a tada ih primjećuješ - čitav set od sedam porculanskih lutaka. Jednostavno znašSda bi joj se ovo svidjelo, posebno jer ona najmanja na kraju stvarno lični na nju. Gledaš cijenu koja je gotovo nevjerojatno niska i pitaš prodavača prodaje li ovo? Odgovara potvrdno, ali samo kao set za tu nisku cijenu. Sav presretan kupuješ dar iz snova i krećeš kući... nećakinja će se jako razveseliti kad joj daš ove lutke za tjedan dana dok bude kod tebe u posjetu (da, mala curica je teškom mukom uvjerila roditelje da rođendan proslavi kod tebe gdje će pozvati sve svoje prijatelje.. uglavnom jer je kod tebe pada snijeg).

Pri dolasku kući stavljaš lutke (sjećaš se da ih nisi zamotao... ma srediti ćeš sve dan prije nego li odeš na rođendansku zabavu) na mali stolić u sobi i nastavljaš sa životom veseliti će se nadolazećoj zabavi. Ali tu istu večer doživljavaš gotovo opsesivnu želju da pogledaš lutke i tada vidiš nešto nevjerojatno - jedna od lutaka ima napukli vrat iz kojeg se cijedi neka gusta crvena tekućina, gotovo kao krv. Ništa za to, mora da je neka tekućina u lutkama. Pobrišeš tu tekućinu i stavljaš malo ljepila na lutku kako bi zatvorio napukline koje i dalje "krvare" dok to ne učiniš.

Sutradan ujutro čuješ zvuk sirene i vidiš hitnu kako juri pored tvoje kuće, zajedno sa policijskim sirenama. Jedna curica na kraju ulice je pronađena sa prerezanim vratom tijekom noći. Počinitelja nisu našli.

Iduću noć se opet budiš, ovaj put gotovo u šoku, i ponovno si prisiljen pogledati lutke. Još jedna lutka ima napukli, ne, prerezaniSvrati i opet krvari. Sav u strahu odlaziš u krevet i ne uspijevaš zaspati do jutra kad opet čuješ dva para sirena; policija i hitna. Još je jedna curica pronađena sa prerezanim vratom. Ludiš.

Tada shvaćaš gorku činjenicu. Ona prva curica? Živjela je sedam kuća dalje od tebe.

Sonic_Moronic
10-02-2009, 22:09
Nevjerojatno, opet si fulao oba slučaja. Morat će to Sonic srediti.

Šećeš gradom i besposličariš dok ne naiđeš na trgovinu antikviteta. Dok prolaziš pored izloga na pamet ti pada kako ti nećakinja uskoro ima rođendan i da pojma nemaš što bi joj kupio za dar, a kamoli da si ga već kupio. Ulaziš u staretinarnicu i gledaš ima li što zanimljivo, a tada ih primjećuješ - čitav set od sedam porculanskih lutaka. Jednostavno znaš da bi joj se ovo svidjelo, posebno jer ona najmanja na kraju stvarno lični na nju. Gledaš cijenu koja je gotovo nevjerojatno niska i pitaš prodavača prodaje li ovo? Odgovara potvrdno, ali samo kao set za tu nisku cijenu. Sav presretan kupuješ dar iz snova i krećeš kući... nećakinja će se jako razveseliti kad joj daš ove lutke za tjedan dana dok bude kod tebe u posjetu (da, mala curica je teškom mukom uvjerila roditelje da rođendan proslavi kod tebe gdje će pozvati sve svoje prijatelje... uglavnom jer kod tebe pada snijeg).

Pri dolasku kući stavljaš lutke (sjećaš se da ih nisi zamotao... ma srediti ćeš sve dan prije nego li odeš na rođendansku zabavu) na mali stolić u sobi i nastavljaš sa životom veseleći se nadolazećoj zabavi. Ali tu istu večer doživljavaš gotovo opsesivnu želju da pogledaš lutke i tada vidiš nešto nevjerojatno - jedna od lutaka ima napukli vrat iz kojeg se cijedi neka gusta crvena tekućina, gotovo kao krv. Ništa za to, mora da je neka tekućina u lutkama. Pobrišeš tu tekućinu i stavljaš malo ljepila na lutku kako bi zatvorio napukline koje i dalje "krvare" dok to ne učiniš.

Sutradan ujutro čuješ zvuk sirene i vidiš hitnu kako juri pored tvoje kuće, zajedno sa policijskim sirenama. Jedna curica na kraju ulice je pronađena sa prerezanim vratom tijekom noći. Počinitelja nisu našli.

Iduću noć se opet budiš, ovaj put gotovo u šoku, i ponovno si prisiljen pogledati lutke. Još jedna lutka ima napukli, ne, prerezani vrati i opet krvari. Sav u strahu odlaziš u krevet i ne uspijevaš zaspati do jutra kad opet čuješ dva para sirena; policija i hitna. Još je jedna curica pronađena sa prerezanim vratom. Ludiš.

Tada shvaćaš gorku činjenicu. Ona prva curica? Živjela je sedam kuća dalje od tebe.

Ok, to je dosta cjepidlačenja za danas. :P
Samo nastavi.

sven133
22-04-2009, 14:05
OBITELJ DUKIC ISLA JE PRIJE 2 GODINE U LUNAPARK IZVESTI MALO SVOJU DJECU DA SE ZABAVE....TAJ DAN JE TREBAO BITI POSEBAN NA TAJ DAN JE JEDNOM OD NJOHOVE DJECE BIO RODENDAN MALOM BORNI...,ALI IZ NAJVEDRIJEG DANA PROIZASAO JE U NAJGORU NOCNU MORU....NAIME MALI BORNA ISAO JE PO SECERNU VUNU VIDIO JE OTISKE SLADOLEDA.. NI NE SLUTECI DA JE TO ZAMKA ODVELE SU GA DO SATORA U KOJEM JE SVE BILO CRNO OD JEDANPUT JE ISKOCIO KLAUN I POCEO VIRSTATI KLAUN JE IMAO LICE DJETETA..NA KRAJU SE USPOSTAVILO DA JE DJETE RASKOMADANO NA KOMADICE SVE STO JE OSTALO JE KLAUNSKI NOSIC KOJI JE NOSIO TAJ DAN....BORNA JE ZAKOPAN MIRNO...,ALI NAKON 1 GOD.MAJKA JE ZELJELA OSTATKE KOJE SU PRONASLI OTVORILI SU JOJ LJES I IMALA JE STO VIDJETI TJELO MALOGA BORNE POTPUNO CITAVO U KLAUNSKOM ODJELU MAJKA JE POCELA VRISTATI DOBILA JE INFARKT OTAC JE OSTAO SA MALOM KLAROM I BETOM POTPUNO SAM ODSELIO SE U KALIFORNIJU I TAMO SE BOJI I NE USUDI NITI POGLEDATI NA LUNAPARK ,A KAMOLI SLAVITI TAMO DJECIJI RODENDAN ILI IGDJE DRUGDJE....AKO OVO NE

Markecgrad
22-04-2009, 14:16
Imaš uključen Caps Lock a i nije baš priča neka :(

Dreamer Deceiver
22-04-2009, 16:45
ali može poslužiti ko predložak za nešto bolesnije :/

Arbiter of Change
22-04-2009, 16:51
Fak, tko ovo oživi? :)
Možda ću pročitati neke svoje da se još jedanput uvjerim koliko su cheesy...

Razzarach
22-04-2009, 16:52
OBITELJ DUKIC ISLA JE PRIJE 2 GODINE U LUNAPARK IZVESTI MALO SVOJU DJECU DA SE ZABAVE....TAJ DAN JE TREBAO BITI POSEBAN NA TAJ DAN JE JEDNOM OD NJOHOVE DJECE BIO RODENDAN MALOM BORNI...,ALI IZ NAJVEDRIJEG DANA PROIZASAO JE U NAJGORU NOCNU MORU....NAIME MALI BORNA ISAO JE PO SECERNU VUNU VIDIO JE OTISKE SLADOLEDA.. NI NE SLUTECI DA JE TO ZAMKA ODVELE SU GA DO SATORA U KOJEM JE SVE BILO CRNO OD JEDANPUT JE ISKOCIO KLAUN I POCEO VIRSTATI KLAUN JE IMAO LICE DJETETA..NA KRAJU SE USPOSTAVILO DA JE DJETE RASKOMADANO NA KOMADICE SVE STO JE OSTALO JE KLAUNSKI NOSIC KOJI JE NOSIO TAJ DAN....BORNA JE ZAKOPAN MIRNO...,ALI NAKON 1 GOD.MAJKA JE ZELJELA OSTATKE KOJE SU PRONASLI OTVORILI SU JOJ LJES I IMALA JE STO VIDJETI TJELO MALOGA BORNE POTPUNO CITAVO U KLAUNSKOM ODJELU MAJKA JE POCELA VRISTATI DOBILA JE INFARKT OTAC JE OSTAO SA MALOM KLAROM I BETOM POTPUNO SAM ODSELIO SE U KALIFORNIJU I TAMO SE BOJI I NE USUDI NITI POGLEDATI NA LUNAPARK ,A KAMOLI SLAVITI TAMO DJECIJI RODENDAN ILI IGDJE DRUGDJE....AKO OVO NE PROSLIJEDIŠ PREMA 500 SVOJIH MSN KONTAKATA DOČI ČE TI KLAUN TOČNO U PONOČ I ZAKLATI TE!!!!!!!!!!

Dreamer Deceiver
22-04-2009, 17:07
jebemu. već je prošlo dosta vremena od kad sam napisao zadnju priču :(

Korpse
22-04-2009, 17:27
OBITELJ DUKIC ISLA JE PRIJE 2 GODINE U LUNAPARK IZVESTI MALO SVOJU DJECU DA SE ZABAVE....TAJ DAN JE TREBAO BITI POSEBAN NA TAJ DAN JE JEDNOM OD NJOHOVE DJECE BIO RODENDAN MALOM BORNI...,ALI IZ NAJVEDRIJEG DANA PROIZASAO JE U NAJGORU NOCNU MORU....NAIME MALI BORNA ISAO JE PO SECERNU VUNU VIDIO JE OTISKE SLADOLEDA.. NI NE SLUTECI DA JE TO ZAMKA ODVELE SU GA DO SATORA U KOJEM JE SVE BILO CRNO OD JEDANPUT JE ISKOCIO KLAUN I POCEO VIRSTATI KLAUN JE IMAO LICE DJETETA..NA KRAJU SE USPOSTAVILO DA JE DJETE RASKOMADANO NA KOMADICE SVE STO JE OSTALO JE KLAUNSKI NOSIC KOJI JE NOSIO TAJ DAN....BORNA JE ZAKOPAN MIRNO...,ALI NAKON 1 GOD.MAJKA JE ZELJELA OSTATKE KOJE SU PRONASLI OTVORILI SU JOJ LJES I IMALA JE STO VIDJETI TJELO MALOGA BORNE POTPUNO CITAVO U KLAUNSKOM ODJELU MAJKA JE POCELA VRISTATI DOBILA JE INFARKT OTAC JE OSTAO SA MALOM KLAROM I BETOM POTPUNO SAM ODSELIO SE U KALIFORNIJU I TAMO SE BOJI I NE USUDI NITI POGLEDATI NA LUNAPARK ,A KAMOLI SLAVITI TAMO DJECIJI RODENDAN ILI IGDJE DRUGDJE....AKO OVO NE
Brijem da sa to postao tamo u temu u pljuvačnicu "ako ovo ne forwardate idiot ste". Al si snalažljiv jebote.

Scourge92
22-04-2009, 22:00
E, u ovoj kući (hotelu) mogu sve prijeći, jedino ne znam šifru kod onog luđaka zaključanog. Zna itko?

I mene to draga, mislim da ima veze sa brojem nogu kod onih paukova na zidu, koliko se sjećam ti čuješ neki glas "spider, legs" ili tako nešto

Nesjecam se kako ide kombinacija davno sam igro , al ima veze s paukovim nogama , 99 posto...

to sam prešao, al se ne sječam 100%, znam da ima nekakve veze sa stvarima koje su označene crvenom bojom il tako nešt.
npr. konj ima 3 noge crvene boje, znači to predstavlja broj 3
4 plamena na sviječama = 4
ruka - 9 prsti = 9
pauk - 8 nogu = 8 itd.(mislim da samo još korijenje ima)

samo se ne sječam kojim se redom unose brojevi

Majka
22-04-2009, 22:04
OBITELJ DUKIC ISLA JE PRIJE 2 GODINE U LUNAPARK IZVESTI MALO SVOJU DJECU DA SE ZABAVE....TAJ DAN JE TREBAO BITI POSEBAN NA TAJ DAN JE JEDNOM OD NJOHOVE DJECE BIO RODENDAN MALOM BORNI...,ALI IZ NAJVEDRIJEG DANA PROIZASAO JE U NAJGORU NOCNU MORU....NAIME MALI BORNA ISAO JE PO SECERNU VUNU VIDIO JE OTISKE SLADOLEDA.. NI NE SLUTECI DA JE TO ZAMKA ODVELE SU GA DO SATORA U KOJEM JE SVE BILO CRNO OD JEDANPUT JE ISKOCIO KLAUN I POCEO VIRSTATI KLAUN JE IMAO LICE DJETETA..NA KRAJU SE USPOSTAVILO DA JE DJETE RASKOMADANO NA KOMADICE SVE STO JE OSTALO JE KLAUNSKI NOSIC KOJI JE NOSIO TAJ DAN....BORNA JE ZAKOPAN MIRNO...,ALI NAKON 1 GOD.MAJKA JE ZELJELA OSTATKE KOJE SU PRONASLI OTVORILI SU JOJ LJES I IMALA JE STO VIDJETI TJELO MALOGA BORNE POTPUNO CITAVO U KLAUNSKOM ODJELU MAJKA JE POCELA VRISTATI DOBILA JE INFARKT OTAC JE OSTAO SA MALOM KLAROM I BETOM POTPUNO SAM ODSELIO SE U KALIFORNIJU I TAMO SE BOJI I NE USUDI NITI POGLEDATI NA LUNAPARK ,A KAMOLI SLAVITI TAMO DJECIJI RODENDAN ILI IGDJE DRUGDJE....AKO OVO NE

ISUSE..USRAO SAM SE...NE MOGU DISAT!!!11

majstoro2
23-04-2009, 18:05
u mostaru nema klauna nja nja nja

Faint Smile
04-05-2009, 16:04
Hajmo ozviti ovo! Ja sam antitalenat za pisanje takooo daaa...

gtaIvan
09-05-2009, 12:45
imas pravo :thumbs2: .ajmo malo ozivit ovu temu :P

Korpse
09-05-2009, 13:20
imas pravo :thumbs2: .ajmo malo ozivit ovu temu :P

Sada da i ja napišem nešto! Imaš pravo, ajmo oživit ovu temu!!!! :thumbs2:
Ako ćeš je oživljavati napiši neku priču i postaj.

Arbiter of Change
09-05-2009, 14:34
Ja se još pitam zašto je ova tema bila ostala u GMK-a kad se skupilo nas nekoliko koji smo napisali priče, a da nisu bile čista sprdancija. :)

m0dkayZ
09-05-2009, 16:58
Bilo to jedne noći kada sam ja gledo egrzocista :shock: ... te noći nisam mogo spavat, svagdje me pratio osijećaj da ču ja najebat ko oni likovi u filmu!! Kao što rekoh nisam mogo spavat sva sreča da je sutra dan bila subota...sljedeća tri dana sam se redovito budio u 3 sata u noči(ko u filmu) koda me nekaj protreslo da se zbudim...več sam mislil murju zvat...i tako četvrte noči dobio sam poruku s broja kojeg nisam imao i bila je prazna...u školi sam probo saznat taj broj ali niko nema... i poruke su opet dolazile a aj sam se več naviko.
E moj bratic je dozivljavjo par mjeseci istu tu stvar oko 3:05 se budi ili ako dodje ranije iz grada...gleda red carpet vidi vatru oko sebe preznoji se i tak ta sranja no medjutim ka bude 3:15 sve prestane....10minuta ga znaci neka sranja jebaju...majkem moje nemorate vjerovat al ja sam se usro kad mi je to on prico.... kaze da je cito tu knjigu i gledo film par puta sam navece...

Faint Smile
09-05-2009, 17:00
Bilo to jedne noći kada sam ja gledo egrzocista :shock: ... te noći nisam mogo spavat, svagdje me pratio osijećaj da ču ja najebat ko oni likovi u filmu!! Kao što rekoh nisam mogo spavat sva sreča da je sutra dan bila subota...sljedeća tri dana sam se redovito budio u 3 sata u noči(ko u filmu) koda me nekaj protreslo da se zbudim...več sam mislil murju zvat...i tako četvrte noči dobio sam poruku s broja kojeg nisam imao i bila je prazna...u školi sam probo saznat taj broj ali niko nema... i poruke su opet dolazile a aj sam se več naviko.
E moj bratic je dozivljavjo par mjeseci istu tu stvar oko 3:05 se budi ili ako dodje ranije iz grada...gleda red carpet vidi vatru oko sebe preznoji se i tak ta sranja no medjutim ka bude 3:15 sve prestane....10minuta ga znaci neka sranja jebaju...majkem moje nemorate vjerovat al ja sam se usro kad mi je to on prico.... kaze da je cito tu knjigu i gledo film par puta sam navece...
Losa trava il vino...

m0dkayZ
09-05-2009, 17:02
[quote="Dexter PRO":2p1v4q5x].
Losa trava il vino...[/quote:2p1v4q5x]
to sam i ja mislio....al lik trjezan do bola....Sportas^^ i nepusi

Korpse
09-05-2009, 21:13
Zato što je sportaš to znači da ne puši?

m0dkayZ
10-05-2009, 10:22
Zato što je sportaš to znači da ne puši?
Aj neprav se glup....Valjd znas na sta mislim...

otac
10-05-2009, 12:51
Ljeto, Subota, 17.srpnja.

Cijeli dan radiš na suncu, tvoje blijedo tijelo izgorilo je, crveni se poput ruže.
Dolaziš kući, jako umoran i ne obazireš se na opekline po tvom tijelu, bacaš se u krevet.
19:00, izmoren, izgorio, smrdljiv od znoja i sa žuljevima na dlanovima ležiš u krevetu. Vapiš za snom, mišići ti se polako opuštaju od napornog rada na kojeg nisi navikao, i toneš u san.
19:35, spavaš kao klada, miris znoja i blago spaljene kože se širi po cijeloj sobi.

01:14, Naglo se budiš, sve te svrbi i peče, tvoja koža je isušena. Odlaziš u kupaonicu, uzimaš svoj pamučni ogrtač i natapaš ga vodom, onako još mamuran u tebi se budi glad i žeđ koju nisi ubio nakon rada. Oblačiš natopljeni ogrtač i vraćaš se u sobu. Pokušaš zaspati, ali si već odmoran... Gledaš u strop, vani Pun Mjesec je. Mjesečeve zrake te bodu u oči, opet se javlja glad i žeđ. Nemožeš zaspati, pališ računalo, tvoja ''stara kanta'' krči, dignuo se windows... ali odjednom se pojavi log-in screen. Da uneseš šifru pita te on, sasvim začuđen pokušavaš
odgonetnuti šifru, ali bezuspješno. Odlaziš u kuhinju da pojedeš i popiješ nešto. U zdjeli na stolu vidiš bananu, polako krećeš prema visećim ormarićima i tražiš čašu.
Sipaš si vode i u povratku prema sobi uzimaš bananu. Laganim koracima ideš polako prema sobi, već si pojeo bananu. Ulaziš u sobu i automatski bacaš koru od banane u kantu koja se
nalazi desno od vrata, saginješ da pokupiš koru, jer si promašio kantu. Dižeš glavu i krajičkom oka ugledaš nekoga kako sjedi za tvojim računalom, na prvi pogled pomisliš da je to tvoj
brat.

Taj netko okreće glavu... Hvata te jeza, srce treperi, zjenice ti se skupljaju, oblio te hladan znoj ispod mokrog ogrtača...Čuješ svaki otkucaj svog srca.. kao da je vrijeme stalo...
Polako ti iz ruke klizi čaša puna vode, onako mokra izvana, gladi ti dlan pun žuljeva...

str1k3r
10-05-2009, 12:54
Uuuu jako lijepo, predpostavljam da će biti nastavak. :D

otac
10-05-2009, 13:15
Dosta toga uzeto iz RL, nastavak bi bio retrospektivan, bez daška horora. Tako da ne bih baš htio to pisat u ovoj temi.

majstoro2
11-05-2009, 21:13
super prica samo je malo preopsirno

Arbiter of Change
11-05-2009, 22:00
Malo je formatiranje čudno i fali konačni punch-line, ali sviđa mi se atmosfera, a i inače sam fan psihološkog opisa likova... i mrak je vani. :)

Bara_mlađi
28-05-2009, 19:50
Imam jednu, vrlo je strašna. Ovako...
Brat a.k.a. ubojica!

Bio je to topao i sunčan dan, djeca su se vani igrala i veselila, a ja kući s mojim bratom. Ne znam što sam točno uradio, ali znam jednu stvar... (UPOZORENJE!: Ovaj Dio Nije Namjenjen Maloljetnicima) Počeo me dirati po faci svojim smrdljivim stopalima! Možda nije strašno kada se čita ali da to doživite, vidjeli bi!

Sonic_Moronic
30-05-2009, 08:13
Kul.

Wolfwrath
23-06-2009, 12:22
Što,opet je malo zakazala tema? Ajd,ovo je malo razrađenija tema od jedne priče koju sam smislio prije koju godinu da saserem neke klince...

Ljeto se vratilo.Mali Marko jedva je dočekao ljeto,kao i svake godine.Još otkad je prije 6 godina krenuo u školu, razvio je tipičnu averziju prema toj javnoj ustanovi.Jedinu stvar koju je u vezi ljeta mrzio je onaj njegov dosadni susjed Ante.Ante je bio jedan od onih NLO/SF manijaka, a što je najgore, niti je znao kucati na vrata, niti se najaviti za dolazak, niti redovito se baviti osobnom higijenom.Marko,koliko god volio biti u društvu, nikad nikad nije mogao podnijeti dosadne i beskonačne primjedbe svoga susjeda na štogod se spomene, pogotovo zato što je sve bilo ili djelo vanzemaljaca ili teorija slučajnosti (o kojoj je s posebnim žarom pričao) ili duhovi.
"Ajd" mislio si je Marko "izdržat ću tih nekoliko tjedana,a onda idem na more sa školom. Stari ni ne zna koliku mi je uslugu učinio kad mi je uplatio to ljetovanje".
Prošla su 3 mirna tjedna od kraja škole, poremećena jedino neprestanim,dosadnim susjedovim pričama kako će ovog ljeta biti puno paranormalnih aktivnosti te još dosadnijim detaljima koje on predviđa.Pun radosti,Marko se tog petka krenio spremati za sutrašnji put vlakom na more. Uzeo je svoju torbu iz ormara i ukucao šifru na otvarač-1407. Taj broj je već odavno uzeo za svoj "potpis",iako se nije mogao sjetiti odakle mu. Spremio je odjeću koju mu je mama pripremila, iako je sam želio odabrati što će nositi, te se samo nasmiješi na maminu kompulzivnost. Navečer se pozdravio sa ukučanima i rano otišao spavati.
U 7:14 zvoni alarm. "Prokleti sat,opet kasni" promrmlja Marko i ustane se da doručkuje i da se spremi za polazak.
Bilo je već blizu vrijeme polaska vlaka kad su Marko i njegov tata stigli na kolodvor. Zagrle se,te Marko utrči u neobično dugački vlak da potraži svoje prijatelje. Našao ih je u 14. kabini, te samo uleti i udari Ivana u rame, što je bio njihov posebni pozdrav...
Vlak je krenio,uz malo kašnjenje, kao i priča mladih prijatelja. Raspravljali su o svemu,od sporta,preko Markovog dosadnog susjeda (što je obično bila tema smiješna kao i vicevi),do protekle školske godine. U toj zadnjoj, Nina je bila najglasnija, što je Ivan odmah primjetio: "Da Nina,znamo da si prošla sa 5.0 prosjekom",na što je ona podrugljivim glasom odgovorila: "A s koliko si ono ti prošao,Ica?"."Sa 3, kad baš želiš znati" promrmlja Ivan. "Ne bi ni s toliko da nisi sve prepisivao od Marka", nastavi Nina. Kad je Ivan zaustio da joj uzvrati, dotad šutljiva Marija,kako bi prekinula zadirkivanje ovih dvoje,ga prekine: "A koliki je tvoj prosjek,Marko". "Ma,ništa posebno,4 cijela..." Marko zastane, sjetivši se svog dosadnog susjeda i proteklih par dana, "...17"

To be continued...

Korpse
27-06-2009, 18:30
Da, uvijek Ante mora biti neku čudak bez osobne higijene. :(

m0dkayZ
28-06-2009, 14:23
Da, uvijek Ante mora biti neku čudak bez osobne higijene. :(
Ante Gotovac....haha nepere svoga lulića.

Arbiter of Change
01-07-2009, 16:46
Možda nisam baš u potpunosti shvatio, ali dobar revive teme. Još samo da si rascjepao malo tekst. :)

Markecgrad
02-07-2009, 17:29
:shock: Vidim sam tog dječaka,stoji mi na prozoru!!!!!fap fap fap

dale
02-07-2009, 17:31
:shock: Vidim sam tog dječaka,stoji mi na prozoru!!!!!fap fap fap

E, ajd ak ćeš baš toliko revivat i bezveze spamat, ajd bar PROBAJ da to što postaš bude BAREM MALO smiješno.

Markecgrad
02-07-2009, 17:32
Nemože,moram postat svakih 30 sec do kraja dana i nema mjesta za šalu,stignem jedino fejlat

Mr Vercetti
14-07-2009, 14:19
Ama ljudi nisu ovo horror priče. To znam jer me nit jedna dosad nije uplašila.

Arbiter of Change
14-07-2009, 15:34
Ama ljudi nisu ovo horror priče. To znam jer me nit jedna dosad nije uplašila.
A dobro da si ti predstavnik čitave kolektivne ljudske svijesti.... Isse. Promisli prije nego nešto napišeš i onda odvaži to, više puta.

Mr Vercetti
15-07-2009, 17:03
[quote="Mr Vercetti":2ctieibk]Ama ljudi nisu ovo horror priče. To znam jer me nit jedna dosad nije uplašila.
Promisli prije nego nešto napišeš i onda odvaži to, više puta.[/quote:2ctieibk]

Tko kaže da nisam :P

otac
16-07-2009, 21:56
Nada

pt. 1/?

Budiš se pun energije, osjećaj lakoće i naspavanosti te ispunjuje. Ali zamijetiš da si u nekom nepoznatom prostoru, u nekoj nepoznatoj dimenziji. Obučen u nekakve svilene izderane krpe. Polako izlaziš iz sobe i spoznaš da si u nekakvom laboratoriju. Ugledaš čovjeka, prosječne visine, mršav, poluduge kose. On sav u ustrtaren i s puno strahopoštovanja reče ti: ''Gospodine, treba vas profesor Harl. Molim vas pratite me.'' Još uvijek zbunjen, kreneš za njim. Nakon kratke šetnje po dugački hodnicima napokom stignete do profesorove sobe. Nepoznati lik kojeg si pratio predstavi ti se: ''Moje ime je Samrig, asistent sam profesora Harl-a. Molim vas uđite u sobu, ja ću vas sad napustiti.''
Otvaraš vrata, čuješ glasni topot. Bum! Adrenalin te obuzme. Izvodiš pokrete tebi nepoznate. Sve je tako nerealno, kao da se nalaziš na granici sna i jave. Napokon se smiriš, sasvim začuđujuće je da te nije umorila ta doza adrenalina. Sad već prisutan duhom i tijelom, gledaš u profesora kako drži crni revolver i s osmijehom na licu ti kaže:''Ah, nisam ni sumnjao...'' Ti još više zbunjen slikom koju trenutno gledaš upitaš ga: ''Tko ste vi, što želite od mene?!'' Profesor i dalje s osmijehom na licu ti odgovori: ''Pogledaj što imaš u šaci. Hajde, pogledaj!'' Polako otvaraš šaku, a na dlanu ti stoje 3 metka. Profesor ti poruči: ''To je tvoja moć, tvoje prokletstvo, tvoja sudbina. Ja sam te stvorio, a oni su te iskoristili. Odsad si svoj čovjek, nitko te ne kontrolira, niti će ikad moći. Idi, osveta je tvoja.'' Potpuno zbunjen, neznaš što se zbiva, a toliko je pitanja.
Ljutito upitaš:''Tko sam ja, kako si me ti stvorio i gdje sam?!''
Profesor ti odgovara: ''Ti si oružje! Oprosti na krivom izražavanju, ja nisam tebe stvorio nego ono što živi s tobom. Vidiš odjeću što nosiš, to nije obična odjeća. Ta odjeća je glavna baza nanobota koji žive u simbiozi s tvojim tijelom. Čineći te jačim, otpornijim, bržim. Nanoboti su programirani i da regeneriraju tvoje tijelo u slučaju smrti, osakačenja i bolesti.
Nastanjeni su po tvom cijelom tijelu i unutrašnjosti, guraju te dalje od maksimalne granice ljudskih... khm nadljudskih sposobnosti. Ukratko, ti si Superman, hehe.''

Ti:'' Kako misliš oni su me iskoristili, tko su oni? I još mi nisi odgovorio gdje sam i tko sam!''

Profesor: '' Danas je 17.veljače 2612 godine. Već je prošlo 4 godine od trećeg svjetskog rata, tvoja sudbina uklesana je ovog istog dana prije točno 518 godina. Te godine smo ja i moje kolege stvorili novi kontinet iz ničega. Takozvani ''Pratihous Deract'', ime dobiveno neznačajnim nizom prvog slova prezimena svih znanstvenika koji su sudjelovali u tom projektu. Novi kontinenta, ja ga zovem Nada (eng. Hope) bio je bogat naftom, izvorima metala i minerala. Kontinent nije bio nastanjen niti se smijelo dolaziti na njega bez dozvole. Sve je bilo uredu godinama i godinama. Svi kontinenti su imali svoje ujedinjene države. Afrika je bila najrazvijenija zbog svojih solarnih elektrana, kojima je omogućavala električnu energiju cijelom svijetu. Ali pohlepni Amerikanci poželjeli su imati Nadu, da bi postali najveća svjetska sila kao što su bili u tvoje vrijeme. Nada je omogućavala resurse cijelom svijetu, koji su pravilno raspodijeljeni po svim kontinentima. Amerikanci su željeli sve, kako bi porazili Afriku. Tu su izbili konflikti, godinama se vodio hladni rat između ta dva kontinenta.
Prije 9 godina završio sam sa radom na nanobotima. Usavršio sam njihove sposobnosti, ponašanja i korištenje. Nažalost imao sam dovoljno novca da izgradim samo 3 nanobota. Ali jednog dana neznanac mi je ponudio da nastavim svoj posao s nanobotima sa puno više resursa omogućenih. Naravno sav sretan pristao sam i doveli su me ovdje. Trebalo mi je samo par mjeseci da izgradim tisuće nanobota. I napokon sam došao do otkrića koje je stvorilo tebe, koje je uzrokovalo ovaj rat!.. Oprosti. Nego, uspio sam programirati nanobote tako da sami sebe stvaraju. To otkriće je bilo nevjerovatno, ali odmah nakon par dana došli su ljudi i donijeli zamrznuto tijelo. Naredili su mi da ga pomoću nanobota oživim, i što sam i uspio.''

Ti: ''Ali zašto baš mene? Zašto ja?''

Profesor: ''To ni ja neznam, to ni ja neznam.''

Ti: ''I, što se onda desilo?''

Profesor:'' Ah, da ispričavam se. Khm. Nanoboti su se nastanili na tvojem tijelu i počeli živiti u simbiozi. Sve to vrijeme nisam znao koliko si opasan i važan. Sve to vrijeme, prezauzet svojim radom i otkrićem nisam shvatio da radim za američku vladu. Ti si oružje. Ti si prošlost, ti si razlog sadašnjosti. Ti si budućnost!''

Ti:'' Ali, nerazumijem... Kakvo sam ja oružje?''

Profesor: ''Ti si najneupečatljivije oružje, ti si jači od tisuće atomskih bombi, a u čovječem si obliku. Tko bi se uplašio običnog čovjeka? Kad pored njega prolaze tuceti tenkova.
Bio si im marioneta, a mene su iskoristili za svoje planove! Isto što su učinili Einsteinu. Neznaš, kakav teret i bol ja nosim, ali ti ćeš mi pomoći da se osvetim. Nakon svega, dijelimo iste neprijatelje...''


Drugi dijelovi su prožeti mračnom i tamnom atmosferom i događajima. Cijela priča mi se vrti u glavi, sanjam je. Tako da već znam kako će završiti, ali neki dijelovi su i meni još nepoznati. :)

guessWhosback
16-07-2009, 22:08
Ovo je više neka SF priča...nalik Crysisu...

Mr Vercetti
17-07-2009, 14:21
Ovo bi bio dobar lore za njeku igru. :) Ono, brz ko Neo u matrixu

otac
17-07-2009, 21:45
pt 2

12:43

Nagli trzaji tvog tijela probude te. Sav obliven znojem govoriš sam sebi ''To je bio sam san. Eh oh, čeka me posao.''


Ljeto, Subota, 17.srpnja.

Cijeli dan radiš na suncu, tvoje blijedo tijelo izgorilo je, crveni se poput ruže.
Dolaziš kući, jako umoran i ne obazireš se na opekline po tvom tijelu, bacaš se u krevet.
19:00, izmoren, izgorio, smrdljiv od znoja i sa žuljevima na dlanovima ležiš u krevetu. Vapiš za snom, mišići ti se polako opuštaju od napornog rada na kojeg nisi navikao, i toneš u san.
19:35, spavaš kao klada, miris znoja i blago spaljene kože se širi po cijeloj sobi.

01:14, Naglo se budiš, sve te svrbi i peče, tvoja koža je isušena. Odlaziš u kupaonicu, uzimaš svoj pamučni ogrtač i natapaš ga vodom, onako još mamuran u tebi se budi glad i žeđ koju nisi ubio nakon rada. Oblačiš natopljeni ogrtač i vraćaš se u sobu. Pokušaš zaspati, ali si već odmoran... Gledaš u strop, vani Pun Mjesec je. Mjesečeve zrake te bodu u oči, opet se javlja glad i žeđ. Nemožeš zaspati, pališ računalo, tvoja ''stara kanta'' krči, dignuo se windows... ali odjednom se pojavi log-in screen. Da uneseš šifru pita te on, sasvim začuđen pokušavaš
odgonetnuti šifru, ali bezuspješno. Odlaziš u kuhinju da pojedeš i popiješ nešto. U zdjeli na stolu vidiš bananu, polako krećeš prema visećim ormarićima i tražiš čašu.
Sipaš si vode i u povratku prema sobi uzimaš bananu. Laganim koracima ideš polako prema sobi, već si pojeo bananu. Ulaziš u sobu i automatski bacaš koru od banane u kantu koja se
nalazi desno od vrata, saginješ da pokupiš koru, jer si promašio kantu. Dižeš glavu i krajičkom oka ugledaš nekoga kako sjedi za tvojim računalom, na prvi pogled pomisliš da je to tvoj
brat.

Taj netko okreće glavu... Hvata te jeza, srce treperi, zjenice ti se skupljaju, oblio te hladan znoj ispod mokrog ogrtača...Čuješ svaki otkucaj svog srca.. kao da je vrijeme stalo...
Polako ti iz ruke klizi čaša puna vode, onako mokra izvana, gladi ti dlan pun žuljeva...

pt 3/?

To je..On. To si ti.

''Eh, razbio si čašu'' reče on.

Razapet između mašte i svijesti, sna i jave, gledaš u njega kao u potpunog neznanca.
Ali ti već znaš tko je on, On je ti.
''Ovo nije stvarnost. Samo sam malo umoran pa mi se priviđaju čudne stvari.''Smisliš u sebi. Zatvoriš oči na par sekudni nadajući se da je to samo priviđanje. Otvoriš oči i vidiš ono isto što si vidio prije par sekundi. On je tu, u tvojoj sobi.

Ti: ''Tko si ti?! Šta radiš ovdje?!''

On: ''Nepravi se lud. Dobro ti znaš tko sam ja.''

Ti: '' Ti nisi stvaran!''

On te gurne od ormar i ljutito kaže: ''Je li ovo stvarno!? Ha, je li?!''

Ti: ''Što želiš od mene? Zašto si ovdje?!''

On: ''Tu sam da te spasim.''

Ti: '' Od čega, od koga?''

On: '' Profesor Harl je poslao plaćenike da te ubiju, kako ti ne bi ostvario svoju sudbinu.''

Ti: ''Shvaćam, a što ti radiš ovdje? I zašto ja, zašto ja?!'' pun bijesa upitaš.

On: ''Ja sam tu da postojim. Tebe je izabrao zato što si podložan hi...'' glasni zvuci zaustaviše vaš razgovor. On: '' Našli su te! ''

Uhvatite za ruku i počne trčati. ''Bježimo'' reče on uplašeniji od tebe. Trčite kroz mrače ulice, a ti još umoran od posla osjećaš kako ti koljena klecaju. Nemaš snage nastaviti, ''Dosta, čekaj!'' rečeš sav uzdihan. A On nastavi trčati, okreneš glavu polako i ugledaš dva para očiju kako se sjaje u mraku. Sve su ti bliže i bliže.
Nema vremena za hrabrost, trčiš svom snagom i voljom. Ali nema nade, hladna ruka te ščepa za majicu. Strah te je okrenuti se, pogledati a o suočavanju i ne razmišljaš. Još te uvijek drži, tiho, već minutu ni riječi ne reče. Polako se okreneš, vidiš samo oči u mraku, i ruku na tvom ramenu. Slika je sve mutnija, polako padaš, i padaš... duboko.
''Ti moraš umrijeti, ti moraš umrijeti'' ponovi se tihi glas.

Mr Vercetti
20-07-2009, 15:40
pt 2

12:43

Nagli trzaji tvog tijela probude te. Sav obliven znojem govoriš sam sebi ''To je bio sam san. Eh oh, čeka me posao.''


Ljeto, Subota, 17.srpnja.

Cijeli dan radiš na suncu, tvoje blijedo tijelo izgorilo je, crveni se poput ruže.
Dolaziš kući, jako umoran i ne obazireš se na opekline po tvom tijelu, bacaš se u krevet.
19:00, izmoren, izgorio, smrdljiv od znoja i sa žuljevima na dlanovima ležiš u krevetu. Vapiš za snom, mišići ti se polako opuštaju od napornog rada na kojeg nisi navikao, i toneš u san.
19:35, spavaš kao klada, miris znoja i blago spaljene kože se širi po cijeloj sobi.

01:14, Naglo se budiš, sve te svrbi i peče, tvoja koža je isušena. Odlaziš u kupaonicu, uzimaš svoj pamučni ogrtač i natapaš ga vodom, onako još mamuran u tebi se budi glad i žeđ koju nisi ubio nakon rada. Oblačiš natopljeni ogrtač i vraćaš se u sobu. Pokušaš zaspati, ali si već odmoran... Gledaš u strop, vani Pun Mjesec je. Mjesečeve zrake te bodu u oči, opet se javlja glad i žeđ. Nemožeš zaspati, pališ računalo, tvoja ''stara kanta'' krči, dignuo se windows... ali odjednom se pojavi log-in screen. Da uneseš šifru pita te on, sasvim začuđen pokušavaš
odgonetnuti šifru, ali bezuspješno. Odlaziš u kuhinju da pojedeš i popiješ nešto. U zdjeli na stolu vidiš bananu, polako krećeš prema visećim ormarićima i tražiš čašu.
Sipaš si vode i u povratku prema sobi uzimaš bananu. Laganim koracima ideš polako prema sobi, već si pojeo bananu. Ulaziš u sobu i automatski bacaš koru od banane u kantu koja se
nalazi desno od vrata, saginješ da pokupiš koru, jer si promašio kantu. Dižeš glavu i krajičkom oka ugledaš nekoga kako sjedi za tvojim računalom, na prvi pogled pomisliš da je to tvoj
brat.

Taj netko okreće glavu... Hvata te jeza, srce treperi, zjenice ti se skupljaju, oblio te hladan znoj ispod mokrog ogrtača...Čuješ svaki otkucaj svog srca.. kao da je vrijeme stalo...
Polako ti iz ruke klizi čaša puna vode, onako mokra izvana, gladi ti dlan pun žuljeva...

pt 3/?

To je..On. To si ti.

''Eh, razbio si čašu'' reče on.

Razapet između mašte i svijesti, sna i jave, gledaš u njega kao u potpunog neznanca.
Ali ti već znaš tko je on, On je ti.
''Ovo nije stvarnost. Samo sam malo umoran pa mi se priviđaju čudne stvari.''Smisliš u sebi. Zatvoriš oči na par sekudni nadajući se da je to samo priviđanje. Otvoriš oči i vidiš ono isto što si vidio prije par sekundi. On je tu, u tvojoj sobi.

Ti: ''Tko si ti?! Šta radiš ovdje?!''

On: ''Nepravi se lud. Dobro ti znaš tko sam ja.''

Ti: '' Ti nisi stvaran!''

On te gurne od ormar i ljutito kaže: ''Je li ovo stvarno!? Ha, je li?!''

Ti: ''Što želiš od mene? Zašto si ovdje?!''

On: ''Tu sam da te spasim.''

Ti: '' Od čega, od koga?''

On: '' Profesor Harl je poslao plaćenike da te ubiju, kako ti ne bi ostvario svoju sudbinu.''

Ti: ''Shvaćam, a što ti radiš ovdje? I zašto ja, zašto ja?!'' pun bijesa upitaš.

On: ''Ja sam tu da postojim. Tebe je izabrao zato što si podložan hi...'' glasni zvuci zaustaviše vaš razgovor. On: '' Našli su te! ''

Uhvatite za ruku i počne trčati. ''Bježimo'' reče on uplašeniji od tebe. Trčite kroz mrače ulice, a ti još umoran od posla osjećaš kako ti koljena klecaju. Nemaš snage nastaviti, ''Dosta, čekaj!'' rečeš sav uzdihan. A On nastavi trčati, okreneš glavu polako i ugledaš dva para očiju kako se sjaje u mraku. Sve su ti bliže i bliže.
Nema vremena za hrabrost, trčiš svom snagom i voljom. Ali nema nade, hladna ruka te ščepa za majicu. Strah te je okrenuti se, pogledati a o suočavanju i ne razmišljaš. Još te uvijek drži, tiho, već minutu ni riječi ne reče. Polako se okreneš, vidiš samo oči u mraku, i ruku na tvom ramenu. Slika je sve mutnija, polako padaš, i padaš... duboko.
''Ti moraš umrijeti, ti moraš umrijeti'' ponovi se tihi glas.

Budiš se u mrtvačnici. Začudo, ali žuljevi su ti nestali. Opekline također. To te iznenađuje, ali još te više iznenađuje što na stolovima pokraj tvoga leže ljudi koji izgledaju isto kao ti. Potpuno isto. Primjetiš da su u okovima. U tom trenu oko tvojih ruku i nogu se također stvore okovi. Primjećuješ sjenu kako se nadvija nad tebe...

otac
20-07-2009, 16:11
That's what she said.

Dođeš na forum i spoznaš kakvih kretena i proljeva ima...

Medolina
20-07-2009, 16:16
Ovako. Ispričat ću vam jednu istinitu priču. Priču koja se dogodila mojoj baki.

Dakle, moja baka (ona od 90 godina) je spavala kod moje (sada već pokojne, laka joj zemlja) strine, jer je ona bila sama doma, budući da je moj stric radio na terenu preko tjedna, pa joj je pravila društvo i tako, pazila na kuću dok je ona na poslu.

Jedne noći, baka nije mogla zaspati, a to se razvuklo na nekih 3 ujutro, što stari ljudi zovu gluho doba noći.
Odjednom, začula je tihe korake na stepenicama kod ulaznih vrata. Ukipila se i slušala ne bi li još štogod čula.
U taj tren, netko je pokucao na ulazna vrata. Prestravila se kada je čula dubok i tužan glas, kako doziva ime moje strine:
- Emice!

Nije ni glasa od sebe pustila. Pomislila je kako će ona to čuti i dići se iz kreveta, no budući da je spavaća soba na drugom kraju kuće, teško da bi ga i mogla čuti.

Kucanje i dozivanje se nekoliko puta ponovilo, a kada je utihnulo na neko vrijeme, odlučila je moja baka ustati i vidjeti tko je to bio, jer je zaključila da se osoba vjerojatno udaljila.
Lagano je ustala i krenula prema vratima.
Budući da vrata imaju staklo na gornjem dijelu, pogledala je kroz njega i vidjela da na stepeništu nema nikoga. Pomislila je kako se možda stric vratio kasno i iznenadno s posla, pa da je tiho kucao, kako ne bio probudio baku, a vjerojatno nema rezervni ključ. To ju je ohrabrilo te je otključala vrata i izišla na stepenice. Pogledala je prvo prema plastičnom stolu u vrtu, jer je mislila da je striko možda tamo ostavio putnu torbu, no ondje nije bilo ničega.

Budući da je dvorište malo, jer ograda koja bi odvajala susjednu kuću i njihovu ne postoji, razmak između staze i susjedove kuće je jako mali, pa ulična lampa osvjetljuje skoro cijelo dvorište.
Ono što je vidjela kada je glavu okrenula upravo prema cesti, oduzelo joj je dah i prikovalo je nekoliko trenutaka za mjesto na kojem je stajala...

Na drugoj strani se, pridržavajući se za zid susjedne kuće, kretalo ljudsko tijelo bez glave, sa torbom pod rukom!!!
Gledala je kako nestaje i kada je došla k sebi, brzo je pobjegla u kuću i zaključala za sobom vrata. Probudila je moju strinu i panično je molila neka ode vidjeti kaj je to bilo. Naravno, strina nije vidjela ništa.

Idućeg dana, dok je moja strina bila na poslu, telefonski su joj javili da joj je otac umro upravo te noći, nešto poslije 3 sata.

Postoji vjerovanje da se umirući javljaju svojim voljenima koji nisu uz njih, kako bih ih pozdravili prije nego odu. Samo što se ne valja javljati na takva dozivanja.

Evo, to je bila jedna od istinitih priča.. Ako želite, imam ih još dosta, rado ću ih podijeliti s vama.

Mr Vercetti
20-07-2009, 16:22
...inače, Medo, dosta takvih situacija se dogodilo i u mojoj obitelji. A kad je Duga pisao ovaj svoj kretenski post, kad je napiso prozor, htio je reć ku*ac :D

Markecgrad
20-07-2009, 16:23
:rotfl: :pray:

Medolina
20-07-2009, 16:24
Budiš se u mrtvačnici. Začudo, ali žuljevi su ti nestali. Opekline također. To te iznenađuje, ali još te više iznenađuje što na stolovima pokraj tvoga leže ljudi koji izgledaju isto kao ti. Potpuno isto. Primjetiš da su u okovima. U tom trenu oko tvojih ruku i nogu se također stvore okovi. Primjećuješ sjenu kako se nadvija nad tebe...
..i uvlači tvoj prozor u svoja usta. Osjetiš onu bol kao kada ti netko zavrče ruku na leđima, ali ovaj put je malo drugačije...to ti se sviđa..tvoj rastegnuti prozor jedva se puni krvlju i pulsira u ustima sjenke. Osjetiš sjenku na svojim jajima..Oh kako ih drobi..kao kada te netko napuca loptom na malom nogometu sa pola metra..ali ti se sviđa..koža ti više nije toliko kruta već se podosta rastegnula i oznojila. Sjenka ti šalje pozitivne vibracije u penis (penis owna :D ) i osjetiš kako te stišče na područje između jaja i šupka..tamo gdje je jako ugodno..Osjetiš da ćeš svršiti, ali ne želiš to..ne još. Ne razmišljaš. Slobodan si od svih misli i vanjskih upadica..postoji samo lijep osjećaj..jedan trenutak koji prolazi tako brzo. Osjetiš kako ti prozor pulsira u ritmu srca a tvoja sperma izlazi sjenki u usta. Budiš se. Sve je to bio samo san, ali tvoje gaće su mokre.. -"Aj' bar nešto." - pomisliš si i zaspeš.

Ma da,.. ovo zvuči kao dio iz knjige S. Kinga: Vreća kostiju...
S:?

Mr Vercetti
21-07-2009, 11:07
Ma gle ko se javlja xD inace sorry, nikog nisam htio uvrijedit ali zbilja ne bi smio pisat takve postove

Nemo159
01-08-2009, 15:39
Hej Arby ajde serviraj još jednu porciju svojih mindfuckova.
Tebi materijala izgleda nikad ne nestaje :pray:

Mr Vercetti
01-08-2009, 16:43
Nek se prijavi stephen king ili R.L. Stine...

Insert
02-08-2009, 01:59
R.L. Stine...
da :(

1GBRAM
02-08-2009, 04:58
ako se želite dobro usrat,odite na Hotel626....usrat ćete se do bola!

croat1gamer
02-08-2009, 15:57
ako se želite dobro usrat,odite na Hotel626....usrat ćete se do bola!
Navodno odlazak na wc ima isti ucinak.

Arbiter of Change
02-08-2009, 16:01
Hej Arby ajde serviraj još jednu porciju svojih mindfuckova.
Tebi materijala izgleda nikad ne nestaje :pray:
Ne piše mi se više... treba dati novim nadama šansu i ohrabrenje. :)

Dreamer Deceiver
04-08-2009, 14:49
pošto očito nitko ne posjećuje umjetnički se izražavam forum, evo jedne moje nove priče :(

http://docs.google.com/View?id=dcr9chtb_0fx57tghk

STRANAC U NOĆI
Written by – Toni Juričić

Krik Zeusove munje popraćen bezbrojnim nebeskim suzama probudi me iz labava sna u koji sam jedva utonuo pred sat dva. Il više ? Noć još uvijek nije ispljunula ovaj okrug iz svog crnog ždrijela u kojem se tek poneka zvijezda nazire. Zora se u ovakvom trenucima čini izmišljenom, a usudim se čak reći, i nepostojećom. Okrenuo sam se u krevetu u nadi da ću pronaći povoljan položaj za uhvatit san, migoljeći se poput nekakve larve, crva koji se u ovoj hladnoći skriva ispod debelog popluna. Soba zasvijetli jarkom blijedom bojom s namjerom prosvljetljenja da postoji još nešto osim mrklog mraka u kojem se zarobljen, nalazim. Kraj oluje se nije ni nazirao. Čini se da tek sada u igru počinje bacati sve svoje munjevite asove iz vrtložnog rukava na ovu zemlju. Svakim udarom groma, kroz moj krvotok bi potekla nova doza bijesa i gnjeva naspram onom tko je oslobodio ovu oluju da bijesni kroz polja radišnih seljaka. Shvativši da ljutnjom mogu zaraditi dodatnu sijedu vlas, ponovno se okrenem u krevetu i zaspim.

Nije bila Zeusova munja ta koja me probudila sljedeći put. Bio je to nepoznat zvuk kojem, od snenosti, nisam mogao odrediti poziciju od kud' dolazi, a boga mi, ni ono što ga je ispustilo. Pospanih očiju koje sam natprirodnom snagom jedva držao otvorenima uzaludno, poput slijepca, su ogledavale po sobi tražeći bilo kakvu pojavu da daju smisao onom što me probudilo iz sna kojeg sam mukom zaradio. Ne ugledavši ništa u toj praznoj tmini, ponovno se zatvore prepustivši mojem sluhu da stražari ostatak noći. Vidjevši da su ovdje obavili svoj nezahvalni posao, gromovi su prestali terorizirati ovim mirnim okrugom, ostavljajući ga noćnoj rapsodiji kiše koja je blago rominjala po visokim prozorima moje odaje stvorivši spokojnu melodiju mojim ušima i njihovom paranoidnom vlasniku.

Još jednom, kroz moju vilu, kroz visoko stubište, kroz dugi hodnik do moje vile ponovno dogrmi onaj isti jezivi udarac koji me nasilnički iščupao iz krhog sna. Gonjene instinktom, moje se oči širom otvore, a za njima i usta koja htjedu ispustit krik straha. Srećom, u zadnji trenutak ovladam tijelom uništavajući kriku svaku nadu da se pridruži onom prokletom zvuku što dolazi od ulaznih vrata ove samotne vile.

Jedva se uspjeh, opterećen umorom i strahom, dignut iz kreveta kako bi provjerio tko je ovom jadnom samcu ove noći jedini gost. Oslanjajući se na svoje duge ruke i prste, na te bogomdane osjetila u ovim mračnim satima, opipam hladnu kvaku vratiju odaje. Jedva omotavši šaku oko nje, vrata se otvore uz spori škriput koji glasom mučenika na trenutak zaustavi one udarce što su postajali češći i jači..

Hladan vjetar projuri hodnikom prema meni, gaseći i ono malo svijeća uz zidove koje su jedva preživjele nalet oluje uništavajući mi svaku nadu za svijetlom. U trenutku kad zamolih dragog Boga za svijetlo, on, poput pravog strijelca, odapne novi groma koji blijedošću zabljesne dugački hodnik kroz visoki prozor na njegovom, naizgled nedostižnom, kraju.


Stigavši čitav i normalan do stubišta, pogledam prema velebnim drvenim vratima vile obojanih u srebrenu mjesečinu mističnog nebeskog tijela čiji snop svjetlosti dopire iz kružnog prozora na stropu. Vidjevši ih kako se sjaje u toj čudnoj boji, pogledam prema stropnom prozoru i zastanem na trenutak, ignorirajući one udarce s druge strane vratiju što me u nekakvoj hipnozi dozivaju.

Gledajući pun mjesec kako samotan, poput mene, na tom beskrajnom crnom nebu vlada, ne mičući svoj pogled s njega, spustim se u predvorje okruženo raznim egzotičnim biljem i makabričnim statuama ludih umjetnika. Ono, što izvana već minutama čeka, osjeti moju prisutnost, te započne sve jače i jače udarati po glomaznim vratima.

Blokiran jezom koja mi zaledi noge, stajah ispred vratiju, pokušavaši se psihički pripremiti za suočavanje s onim što stoji iza njih. Osjećao sam srce kako, u tom vihoru raznih maštovitih paranoja mojeg uma, ubrzano vapi za nekakvom nadom da je ono neki stari drug koji, eto, odlučio da me posjeti u ovaj kasni noćni sat.

Sav adrenalin koji je jurio mojim tijelom fokusiram u nožne žile kako bi ih pokrenuo i pomaknuo da otiđem u susret misterioznom strancu ili, nadam se, zaboravljenom prijatelju. Prišavši vratima, udarci su prestali. Nebo ponovno zagrmi, pridonoseći tako dodatnu jezu ove ionako stravične atmosfere koja me svakim trenutkom sve više gušila debelim i nevidljivim prstima. Skupivši dovoljno snage i hrabrosti, drhtave prste omotam poput zmije oko zlatne kvake.

Poput munje, u mojoj se svijesti iznenada rodi odlučnost da ono što se nalazi iza vratiju ostane ondje dok zora ne svane. Ak' je stari prijatelj, nek mi oprosti na ne gostoljubivosti, no ostati će ispred vratiju sakriven siguran od kiše zahvaljujući masivnom kamenom luku iznad njih. Ako je misteriozni stranac lopov, varalica ili osoba što mi smrt donosi kao poklon gostoljubivosti, ubrzo će odustati od lupanja il' će pobjeći s prvim zrakama novog studenog dana. Bar se ja tomu nadam.

Shvativši da ću ga ostaviti samog u hladnoj noći, na vratima se ponovno začuje jak udarac, kojeg ubrzo poprate još jači, a taj gnjevni ritam nastave još desetak udarca što bivašu daleko gnjevniji od svojih prethodnika. Kako je nestrpljivi gnjev osobe od ispred vile svakim trenutkom rasla, udarajući takvom silom da je teška drvena kapija jedva izdržavala to brutalno iživljavanje. Bijes nepoznate pridošlice koji u njegovom tijelu koji je svakim trenutkom postajao sve nesnosniji izazva nemilosrdnu oluju s neba, rigajući stotinu munja popraćenih vihorom zaleđenih nebeskih suza.

Pod naletom snažnog vjetra i tuče, kružni prozor na stropu pukne na tisuće komadiće što padnu pored mene reflektirajući pun mjesec što na nebu stoji, a u predvorje uleti crni đavolji vjetar zamračivši i ono malo svijetlosti što daje srebrena mjesečina. Bjesneći kroz predvorje, neprestano me okružujući s namjerom da probudi još veći strah, kršeći makabrične kipove što ondje prestravljeno stajaše, blijedo gledajući u događaje što se odigravaju ispred njihovih kamenih očiju.

Ulazeći i izlazeći iz prostorije u prostoriju, noseći za sobom razne knjige što ih generacije moje obitelji prikupljaju na jednom mjestu, noseći u sebi razne vrijedne predmete koji bogatstvo mojoj obitelji znače. Iz te crne mase koja je iz samog pakla izišla dopirali su tisuću glasova demonskog smijeha kako sadistički uživaju u nepotrebnom uništavanju onoga što se stoljećima gradilo.

Nepokretan sam gledao vjetar i tu njegovu čudnu dijaboličnu radost razmaženog dijeteta kojem je prioritet uništavanje kako bi bilo zamjećeno. I dalje je kružio oko mene, očekujući moju reakciju, moj bijesan povik da zaustavi ovo uništavanje. Kružio je oko mene, probadajući mi osjećaje raznim lažima prošlosti i budućnosti. Tisuće glasove se izmjenjivalo u tim odvratnim lažima što su bole duboko u intimu, od ženstvenog zavodničkog, nevino dječjeg sve do dubokog muškog baritona iz kojeg je zračila aura podmuklosti.

Predvorje ponovno zasjaji mrtvačkom blijedošću, iluminirajući ruševine kipova i bezbrojne stranice što su letjele u tom crnom vjetru. Jedva kontrolirajući svoj bijes, gledao sam destruktivnu igru đavovlje magle u predvorju. Smijeh je i dalje orio uništenim predvorjem, izazivajući me u suicidalan dvoboj kojeg sam osuđen izgubit, a samo to stvorenje zna kakva me sudbina očekuje poslije sramotnog poraza. Možda sudbina jednog od mnogobrojnih podmuklih glasova u njegovom tijelu ? Protrljam oči kako bi izbacio otrovne misli što mi započnu zamračivati um, a u oko mi posebno padnu velika vrata, vrata ove vile, vrata kroz koje nisam htio pustiti ovo čudo pod svoj obiteljski krov.

Skupih snagu za potrčati i hrabrost za umrijeti sa velikom i nesretnom mogućnošću za provesti ostatak vječnosti proklet u paklu, te potrčim prema glomaznim glavnim vratima što ponosito stajahu kao simbol nepokorenosti. Vjetar je i dalje kružio oko mene, rugajući se dječjim glasovima, gađajući me istrgnutim papirima drevnih knjiga. Podsmijeh je postao suviše naporan za slušanje, te stavih ruke na uši s uzaludnom nadom da ih ne čujem više, no smijeh postade viši i jači, a u njega se uključi i ostali glasovi smijući se samoubilačkom pothvatu malog smrtničkog crva, larve skrivene u vražjem vjetru. Larve prokletu na vječnost u njemu. Šakama udarim po vratima, stvorivši isti onaj zvuk kojim me misteriozno biće izvuklo iz udobnog kreveta. Sav gnjev što se stvorio u mom srcu pretočim u snagu te pokušam ih otvoriti protivivši se snazi samog đavla, no bezuspješno. Vrata su ostajala čvrsto zatvorena. Počeo sam lupati po njima, sve jače i jače dok ne istrošim sav gnjev. Potrošivši zadnji dijelić snage kriknem od muke, a moj glas koji ispuni predvorje ubrzo bude usisan u crnu oluju postajući jedan od nebrojivih glasova mučenika koje je snašla slična nesretna sudbina.

Ne želivši završiti proklet, pronađem izgubljeni dio snage u svom jadnom tijelu te rukama, jedva, uspjeh otvoriti vrata. Vidjevši vrata kako otvorena zjape i mene kako se kroz njih pokušavam provući, demonski se vjetar materijalizira u diva stvorenog od crnih oblaka. Njegove su oči bile dvije sjajne zvijezde, a usta mu bijašu puna grmljavine što nestrpljivo čeka da div progovori. Svojom glomaznom rukom nasilnički zatvori vrata, ne mičuci svoj pogled s mojih uplakanih očiju. Otvori svoja usta iz kojih pobjegnu par malih munja što udare pored mene, no div ne reče ništa. Tiho je buljio u moju malenkost, s podrugljivim osmijehom što se stvorio na tom licu od oblaka.

Neznavši što da učinim, potpuno odsječen od logičkih zaključivanja, popeo sam se uz stubište, te se mirnim korakom zaputio u sobu kako bi legnuo u krevet nadajući se da je sve ovo bila jedna groteskna noćna mora uzrokovana viskijem prije spavanja i olujom što pohara ovaj mirni okrug. Legnuo sam u krevet i zaspao.

***

Iz labavog me sna probudi stravičan vrisak munje. Snenih očiju, jedva sam zaključio da dolazi iz radne sobe mog oca gdje onaj div boravi. Ustao sam iz kreveta, nataknuo papuče na promrzle noge, ogrnuo kućnu ogrtač i izišao iz svoje odaje. Noć je bila mirna, s punim mjesecom kao jedinom svjetlošću ovom najmračnijem satu što osvjetljava dugački hodnik i predvorje u koje sam se spustio. Ušavši u radnu sobu mog oca, približio sam se radnom stolu te si natočio skupocjenog viskija u času, potpuno ignorirajući crnog diva što ondje čita knjigu koja je izbjegla njegovo destruktivni dolazak. Popivši malo viskija, natočio sam još malo i nazdravio prema divu, no on me ni ne pogleda već nastavi zadubljeno čitati Childea Harolda. Popivši i ovu čašu, zaputim se natrag u svoje odaje.

Div i dan danas ovdje živi, moj suputnik s tisuću glasova. Ni sam ne znam što je to čudo, ni od kud je ono došlo. Svoje porijeklo drži čvrsto za sebe, a na sam spomen toga ili pitanje o tom on ljutito krikne munjama. Od te čudne noći, izlazak novorođenog sunca u krvavu zoru nikad više vidio nisam, već u mraku živim sa stanarom čudnim koji me nepušta van. Možda sam i mrtav, al tko će to sigurno znat'. Možda me onaj crni vjetar pojeo, a vječnost provodim zaglavljen u njegovom crnom trbuhu s ostalim jadnicima koje uhvati ista sudbina. Jedino mi je žao stotinu onih nevinih ljudi što dolaze ovdje uzaludno provesti noć, izazivajući sudbinu kako bi dokazali da ovo mjesto nije prokleto. No na kraju očito završe mojom sudbinom, ako ne i gorom.

Hellboy
04-08-2009, 14:57
Oke...zanimljiva priča, samo jedno kratko pitanje - kako naš junak uspijeva vidjeti zvijezde i pun mjesec ako vani bjesni oluja? Takva oluja znači i guste i teške oblake koji obično pokrivaju nebo, uključujući i mjesec i zvijezde. :D

No opet, možda sam propustio nešto. :D

neox99buleseye
04-08-2009, 15:02
interesantna priča

@ hellboy da nekuzim ni ja

Dreamer Deceiver
04-08-2009, 15:05
Oke...zanimljiva priča, samo jedno kratko pitanje - kako naš junak uspijeva vidjeti zvijezde i pun mjesec ako vani bjesni oluja? Takva oluja znači i guste i teške oblake koji obično pokrivaju nebo, uključujući i mjesec i zvijezde. :D

No opet, možda sam propustio nešto. :D

nemam neki konkretni odgovor, pa cu samo odgovoriti ovo je fantasy :D
Well, ne naziru se sve zvijezde, tek par njih. Možda jedna dvije i to ej to. Što se tiče mjeseca, ponekad ga oblaci ne uspiju sakriti :D

EDIT : btw, u jednom trenutku oluja prestaje, odlazi u druge krajeve tako da odvuče oblake sa sobom :D

Thecupo
05-08-2009, 02:58
XD
poziv tipa - Bok, draga, malo je mračno ovdje :D
BTW ako je baba dala da se ugradi telefon, znači da je računala sa mogućnosti da će ju zvrcnuti, kog boga se onda prepala nasmrt?
hahaahahahah draga dodji da mi se pridruzis tako sam usamljen i napaljen lol mislim stvarno bolesno.

Medolina
07-08-2009, 13:16
Oke...zanimljiva priča, samo jedno kratko pitanje - kako naš junak uspijeva vidjeti zvijezde i pun mjesec ako vani bjesni oluja? Takva oluja znači i guste i teške oblake koji obično pokrivaju nebo, uključujući i mjesec i zvijezde. :D

No opet, možda sam propustio nešto. :D

nemam neki konkretni odgovor, pa cu samo odgovoriti ovo je fantasyS:D
Well, ne naziru se sve zvijezde, tek par njih. Možda jedna dvije i to ej to. Što se tiče mjeseca, ponekad ga oblaci ne uspiju sakriti :D

EDIT : btw, u jednom trenutku oluja prestaje, odlazi u druge krajeve tako da odvuče oblake sa sobom :D

Onda nije horor...

Dreamer Deceiver
07-08-2009, 17:50
svaki nadnaravni horror mora imati malo fikcije/fantasy-a u sebi, zar ne ? Pod time šta sam napisao da je fantasy to sam se krivo izrazio ;)

Wolfwrath
08-08-2009, 15:17
Ajd mi nađi horror bez imalo fikcije, dobiješ Nobelovu nagradu... :P

Hellboy
08-08-2009, 16:16
http://www.booksie.com/media/19079/image/b/bill_kaulitz_1178474792%5B1%5D.jpg

I nažalost nije fiktivan. :(

I'll be taking that Nobel now, thank you.

majstoro2
10-08-2009, 14:50
Jao ,mrzim taj Tokio Apartman -.-
Nego..horror ne volim, ni kao film, ni kao priče :P
sto bojis ih se :D

Medolina
30-08-2009, 18:17
Ljudi.... ovo je... nemam riječi... danas sam na novoj gledala emisiju o duhovima i zove se Scariest places on earth!

_2daDtqnN1U&NR=1