Grimm-Reaper
17-10-2007, 19:52
Zašto visiš na tom kompjuteru i igrama? Ovo pitanje sam čuo previše puta, i isto toliko puta i odgovorio, ali neki ljudi jednostavno ne shvaćaju. Oni gledaju na gaming zajednicu kao područje namjenjeno djeci, te smaraju da u njoj nema mjesta za odrasle. Oni misle da računalo služi samo za ozbiljne ljude u poslovne svrhe ili za djecu, da se imaju na čemu igrati. Za njih je računalo sredstvo kojim okupiraju djecu da bi mogli sa susjedima popit kavicu i tračat ljude iz kvarta. Ne bih rekao.
Smatram se gameroma otkad sam zaigrao prvi Nintendo, još dok sam bio jedva metar i nešto sitno visok. Smatrao sam da je ovo još jedan način da se zabavim, iako ne u potpunosti, ali ipak sasvim dovoljno. Nikada nisam očekivao rasplet koji će se dogoditi, taj jedan trnutak u povijesti koji će promijeniti ne samo mene, već i milijune ljudi diljem svijeta. U to kratko vrijeme tehnologija je napredovala, konzole su dolazile i odlazile, nešto zvano PC je postajalo sve popularnije, Propast je često spominjana, ljudi su u tišini govorili o povratku u neki dvorac zvan Wolfenstein, a i neki tip zvani Duke Nukem se pojavio od nikuda.
To je bio taj trenutak koji je sve promijenio. To je bio trenutak koji nas je sve promijenio u ono što danas i jesmo. Prije te noći, nisam obraćao pažnju na meni nepoznate izraze 2D i 3D. Poslije te noći, visio sam u frendovoj sobi 24 sata dnevno, sav u 3D-u, razvaljujući svinju obučenu u policijsku uniformu sa RPG-om leteći okolo sa jet-pekom. Tek što sam se na to navukao, saznao sam neku novu riječ. LAN, govorili su svi. Tada se nisam ni trudio saznati što LAN znači, samo sam znao da je DO JAJA. Hrpa likova sjedi u prostoriji sa više PC-a na jednom mjestu nego što sam ikad prije vidio i svi se međusobno razvaljuju RPG-om ili sačmaricom leteću uokolo sa malenim jet-pekom. Ma nešto novo, nešto divlje. Iako sam morao platiti za to guštanje, isplatilo se.
Kako je vrijeme prolazilo, ta stvar zvana PC je postajala sve popularnije i ljudi su je kupovali naveliko. I tako se dogodilo da je mene moja majka jedne divne večeri (četvartak je bio) odlučila iznenaditi. Vratio se ja tako sa napornog košarkaškog treninga, kad na stolu u sobi stoji prikopčan i za igru spreman, nov novcat PC. Tuširanje?!? Ma kakvo tuširanje, daj mi Đuku, tipkovnicu i miš i nek fešta počne. Naravno, ipak sam se istuširao, te ujedno oborio do tada neoboriv rekord ulaska, procesa i izlaska iz kupaone. Ali, da ne odstupim od poante, PC se počeo širiti po kučanstvima, i tek što sam se naviknuo na moj, pojavila se nova riječ. Koji je to ku**c internet!?!
I tako, mala bijela kutijica, sa kablovima koji strše iz nje i nekoliko lampica koje trepere, sve to spojenu u moj PC i neku rupu u zdiu kraj telefona. To je internet?! Ne, to je modem koji ti pomaže da se spoj... KOGA BRIGA!?! Kako će to meni pomoći u igranju? Pomislio sam da je netko propustio nastavu kad je Bog dijelio pamet, ispostavilo se da sam to bio ja. Taj internet se ispostavio kao korisna stvarčica, i uvelike mi je pomogla u igranju. Ali me isto tako pošteno i zajefrknila kad to nisam očekivao. Zvali su to nekim konjem, Trojanac mu je bilo ime, i uništio mi je prvi PC. Nema više igranja za mene.
Kako je vrijeme prolazilo, pojavio se predmet u školi koji je učio neuke seljake poput mene kako računalo radi, što je to internet, i kako se sve to skupa koristi, osim naravno igranja. Zahvaljujući tom predmetu, naučio sam par stvari o računalima i kako radi, nešto o bitovima i kako kile istih tih bitova čine neke bajtove, tako nešto.
S vremenom sam morao naučiti te stvari, a to me dovelo do tamo gdje sam danas. Sjedim pred računalom (mojim četvrtim) i pišem post za sve forume na koje sam registriran, te na forum internacionalne zajednice igrača kojoj pripadam dok u isto vrijeme skidam s neta COD 4 SP demo. Prije par godina, sve ove riječi bi bilo pre teško prožvakati, ali danas se sve to čuje u normalnom razgovoru.
Da skratim, ljudi me i danas svejedno pitaju, zašto provodim toliko vremena za računalom? Neda mi se pričati im cijelu priču koju sam sad ispričao. Umjesto toga, složim moj pogled za posebne trenutke i kažem: Ja sam gamer. Tu sam na svome.
PS: Trenutak inspiracije...
Smatram se gameroma otkad sam zaigrao prvi Nintendo, još dok sam bio jedva metar i nešto sitno visok. Smatrao sam da je ovo još jedan način da se zabavim, iako ne u potpunosti, ali ipak sasvim dovoljno. Nikada nisam očekivao rasplet koji će se dogoditi, taj jedan trnutak u povijesti koji će promijeniti ne samo mene, već i milijune ljudi diljem svijeta. U to kratko vrijeme tehnologija je napredovala, konzole su dolazile i odlazile, nešto zvano PC je postajalo sve popularnije, Propast je često spominjana, ljudi su u tišini govorili o povratku u neki dvorac zvan Wolfenstein, a i neki tip zvani Duke Nukem se pojavio od nikuda.
To je bio taj trenutak koji je sve promijenio. To je bio trenutak koji nas je sve promijenio u ono što danas i jesmo. Prije te noći, nisam obraćao pažnju na meni nepoznate izraze 2D i 3D. Poslije te noći, visio sam u frendovoj sobi 24 sata dnevno, sav u 3D-u, razvaljujući svinju obučenu u policijsku uniformu sa RPG-om leteći okolo sa jet-pekom. Tek što sam se na to navukao, saznao sam neku novu riječ. LAN, govorili su svi. Tada se nisam ni trudio saznati što LAN znači, samo sam znao da je DO JAJA. Hrpa likova sjedi u prostoriji sa više PC-a na jednom mjestu nego što sam ikad prije vidio i svi se međusobno razvaljuju RPG-om ili sačmaricom leteću uokolo sa malenim jet-pekom. Ma nešto novo, nešto divlje. Iako sam morao platiti za to guštanje, isplatilo se.
Kako je vrijeme prolazilo, ta stvar zvana PC je postajala sve popularnije i ljudi su je kupovali naveliko. I tako se dogodilo da je mene moja majka jedne divne večeri (četvartak je bio) odlučila iznenaditi. Vratio se ja tako sa napornog košarkaškog treninga, kad na stolu u sobi stoji prikopčan i za igru spreman, nov novcat PC. Tuširanje?!? Ma kakvo tuširanje, daj mi Đuku, tipkovnicu i miš i nek fešta počne. Naravno, ipak sam se istuširao, te ujedno oborio do tada neoboriv rekord ulaska, procesa i izlaska iz kupaone. Ali, da ne odstupim od poante, PC se počeo širiti po kučanstvima, i tek što sam se naviknuo na moj, pojavila se nova riječ. Koji je to ku**c internet!?!
I tako, mala bijela kutijica, sa kablovima koji strše iz nje i nekoliko lampica koje trepere, sve to spojenu u moj PC i neku rupu u zdiu kraj telefona. To je internet?! Ne, to je modem koji ti pomaže da se spoj... KOGA BRIGA!?! Kako će to meni pomoći u igranju? Pomislio sam da je netko propustio nastavu kad je Bog dijelio pamet, ispostavilo se da sam to bio ja. Taj internet se ispostavio kao korisna stvarčica, i uvelike mi je pomogla u igranju. Ali me isto tako pošteno i zajefrknila kad to nisam očekivao. Zvali su to nekim konjem, Trojanac mu je bilo ime, i uništio mi je prvi PC. Nema više igranja za mene.
Kako je vrijeme prolazilo, pojavio se predmet u školi koji je učio neuke seljake poput mene kako računalo radi, što je to internet, i kako se sve to skupa koristi, osim naravno igranja. Zahvaljujući tom predmetu, naučio sam par stvari o računalima i kako radi, nešto o bitovima i kako kile istih tih bitova čine neke bajtove, tako nešto.
S vremenom sam morao naučiti te stvari, a to me dovelo do tamo gdje sam danas. Sjedim pred računalom (mojim četvrtim) i pišem post za sve forume na koje sam registriran, te na forum internacionalne zajednice igrača kojoj pripadam dok u isto vrijeme skidam s neta COD 4 SP demo. Prije par godina, sve ove riječi bi bilo pre teško prožvakati, ali danas se sve to čuje u normalnom razgovoru.
Da skratim, ljudi me i danas svejedno pitaju, zašto provodim toliko vremena za računalom? Neda mi se pričati im cijelu priču koju sam sad ispričao. Umjesto toga, složim moj pogled za posebne trenutke i kažem: Ja sam gamer. Tu sam na svome.
PS: Trenutak inspiracije...