Ukoliko tim pokretnim slikama dopustis da djeluju kao poezija, i takvoj jednoj odluci odgovarajuci u njih se u kao poeziju upustis, ovom ces - od 'necijih' slice-of-life-epizoda svojemisleno skrpljenom forum-emblematikom svakako rukovati kao haiku-poezijom: video-haiku, to i jê forma za tebe. I, da: na trenutke ovaj tvoj post (uz ponudjene uslove) funkcionishe kao poezija, sto je i vishe nego dovoljno. Jer, jedino je jezik esecijalno poetican, a izrazito onda kada se njime sluzimo u slobodnom, i za sva preostala ni sluteca znacenja otvorenom skupu, nedovrsenom dvosmernom igro-kazu, unutar cijeg obzorja igra domece misao kazivanju, dok kazivanje igru fenomenoloski produhovljuje, udahnjuje joj zivot. I tako: tamo-'vamo, 'vamo-tamo, u nedogled.
Utoliko se 'Jel se samo meni događa...' na simbolichkom nivou, od trena do trena pojavljuje kao oznacitelj poezije.
Eto, nadam se da sam ti malo pomogao