Sve je u nazivu. Želim odgovor.



Ajde, da sve ne ostane na besmislenoj i prekratkoj temi, ispričat ću anegdotu kako sam stekao taj dojam, tj. bolje rečeno, potvrdio svaku sumnju da je tako.
Pa krenimo. Pred par tjedana, dobio sam od susjeda zamolbu da mu klincu (neću navoditi godine da se neki forumaši ne uvrijede) sredim računalo, jer je nešto pošlo krivo. I uglavnom, mali hoće da mu "popravim" windoze i kad već to sve radim, da mu stavim par igara da ima šta igrati. I tako ja preuzmem konfiguraciju i diskove. Nakon formata diska, windoza, service packova i drivera, šta je nepotrebno za ovu temu, sjetim se da mi je rekao da mu stavim par igara. Pošto se meni neda tražiti i žicati okolo nešto novije, niti mi se da instaliravati gabarite od 4-5 gigabajta, uzmem ono šta ja igram, ono šta imam na vlastitom računalu, prve diskove pri ruci, par kompilacija ne tako starih igara. Među ostalim, tu su se našli quake 2, re-volt, system shock 2, neverhood, monkey 3, x-wing alliance, majesty, dungeon keeper 2, battlezone, diablo 2. Onako, manje-više pomalo svega. Mislim, sve su tu odreda kvalitetni naslovi, sati, dani, tjedni, ma mjeseci kvalitetnog gameplaya. Nakon par dana, skočim ja do njih na kavicu da vidim kako to sve funkcionira. I tip mene pita šta sam mu to stavio? Kaže da je to staro i ružno i da je on stavio one svoje san andrease, undergrounde, call of dutye i ostale gluposti. Šta fali onim igrama da danas nisu igrive? Igre ne zahtjevaju 3 i po gigaherca, igre nemaju normal-mappirane texture, sm3? Zar je to toliko bitno da se igra ne bi mogla igrati? Recite vi meni.