Nakon onog clippinga, ovo mi dođe kao sunčan dan poslije kiše.
Prvi dodir s rapom mi je bio 8 Mile Soundtrack, i još ne zaboravljam neku genijalnu "noćnu" atmosferu. Makar danas svatko zna za Lose Yourself od Eminema i ekipu, meni je to i dalje jedna od najboljih stvari.
The Ecstatic mi isto pruža tu neku atmosferu koju je teško zaboraviti. Pogotovo na kišni dan kao danas, eh.
Album bih mogao na tri dijela podijeliti.
Prvi dio mi se najviše sviđa. Taj middle-east štih i sve to.
Drugi dio je malo "klasični rep" šema ali uspijeva biti zanimljiv. Doduše, dvije-tri pjesme su mi bile generalno nezanimljive.
Treći dio je razigraniji i opušteniji i tu ima svašta, vrlo interesantno.
Zamjerka mi je često korištenje fraza "Boogieman", "Ecstatic", "Dante" itd. Shvaćam da je to neki osobni potpis, njegovo ime/pseudonim/štaliveć, samo mi je to uvijek bilo nepotrebno i smetalo mrvicu.
Najdraža pjesma mi je Auditorium.
Ocjena? Može. Dokaz da i rap može biti šaren.
Numerička ocjena?
7.5/10