Godfried Van Alstine
Nizozemac, rođen u Rotterdamu 1905 u obitelji Van Alstine. Kao djete bio je poprilično živahan i obožavao je prirodu, te je često svoje vrijeme provodio igrajući se u obližnjem parku sa drugom djecom i mlađom sestrom, Aleidom. Živio je sa sestrom u obiteljskom domu do svoje 10 godine kada je izgubio oba roditelja i dom u požaru. Nakon tog tragičnog događaja, skrb o njemu i sestri preuzima teta Liesbeth Bakker koja živi u Belgiji u malom gradiću Neerharenu. Liesebeth, supruga imućnog trgovca umjetninama, Marcusa Bakerra, pružila je djeci svu ljubav i najbolje učitelje koje je novac mogao kupiti. Oboje su bili poprilično povučeni i nisu imali kontakta sa drugim vršnjacima, što će se kasnije odraziti na Godfrieda, no ne na Aleidu. Kako vrijeme prolazi u Neerharenu, Godfried se interesira za umjetnine kojima trguje njegov ujak - između ostalih replike oružja iz davno minulih ratova. Kada je Marcus shvatio da bi Godfried mogao biti njegov potencijalni naslijednik, budući da sam nije imao djece, upućje ga u "obiteljski" posao, koji on polako preuzima kako godine odimču. Budući da su već bili u poodmaklim godinama, Marcus i Liesebeth umiru 30-ih godina prirodnom smrću u vili na rubu Neerharena. Aleid i Godfried po drugi puta ostaju sami.
Zatvoren u radnu sobu zatrpan hrpetinom papira – dugova, transakcija, kupoprodajnih ugovora – Godfried proživljava dane, rijetko napuštajući kuću, delikatno pregledavajući svaki ugovor i rješavajući nagomilane dugove svojeg ujaka. Aleid polako otkriva svoj slikarski talent i uskoro upoznaje Christofa Lamberta; svojeg budućeg muža, kojeg Godfried nije htio prihvatiti, jer je smatrao da nije dovoljno dobar za Aleid. Usprkos žestokom protivljenju njenog brata koje dovodi do svađe, udaje se za Christofa i napušta dom u Neerharenu, te se seli u London. Aleid nije nikad pisala Godfriedu, no on svako malo napiše novo pismo koje nema hrabrosti poslati Aleid - pisma sprema u ladicu u svom stolu, čekajući bolje dane. Početkom rata Godfried koristi sav stečeni profit kako bi si osigurao što bolji život u nadi da će ga rat zaobići. Poznanstva, koja je skupio preko godina trgujući umjetninama, koristi kako bi se eventualno emigrirao iz Belgije, no, zbog rata, rijetko koja pisma stignu na konačnu destinaciju. Iako nikad nije upoznao te osobe zbog vlastite povučenosti, te je uvijek odbijao pozive na sastanke, smatra da bi mu mogli pomoći.
1942, dolaskom vojske sila osovine, njegove umjetnine bivaju zapljenjene, on ostaje vlasnik kuće sa nešto ušteđenog novca kojeg je uspio sakriti. Revoltiran zapljenom, no nemoćan, odlučuje vratiti svoje umjetnine na bilo koji način. Njegova kolekcija koja je brojala stotine raznih umjetničkih djela, je spala na sedam predmeta koje nisu mogli identificirati i tri slike, od kojih je jedna potpisana sa inicijalima A.vA.
Trideset godina živio je više-manje izolirano od društva, no spletom okolnosti mora sam sebe uvjeriti da je konačno spreman za život, inače će ostati sam i zaboravljen, tamo u svojoj vili na rubu Neerharena.